gost 41715
Elita
- Poruka
- 17.690
Nisu.
Njima ni Turci, ni Japanci, ni NATO nista nisu mogli.
Njima ni Turci, ni Japanci, ni NATO nista nisu mogli.
-
- Popularno:
- Србија у Регести папе Иноћентија III
- Upucan premijer Slovačke Robert Fico!
- Peskir
- Како избећи превару током куповине...
- Peugeot 508 ili Citroen C5
- Preminuo posle nokauta
- Kritičari Putinovog režima izbrisani iz...
- Nega kose
- Умрла мајка осумњиченог за убиство...
- Kina - problemi koji se ne vide
Da li su Turci ikada osvojili Crnu Goru?
- Začetnik teme minos
- Datum pokretanja
Акај
Elita
- Poruka
- 15.631
Vazda je Crna Gora bila junakinja srpska.
A price da Milo sece 1234235346 Turaka su klasicne "crnogorske price", odnosno papazjanije.
A price da Milo sece 1234235346 Turaka su klasicne "crnogorske price", odnosno papazjanije.
- Poruka
- 5.006
Ma jok nisu mogli turci da osvoje crnu goru,imali su prosirenje vena na nogama pa im bilo mucno da se penju po brdima 
Акај
Elita
- Poruka
- 15.631
Ma jok nisu mogli turci da osvoje crnu goru,imali su prosirenje vena na nogama pa im bilo mucno da se penju po brdima
Ali dijagnoza jos nije sa sigurnoscu utvrdjena,jer je jedini lekar skocio sa Durmitora.
Moračanin
Veoma poznat
- Poruka
- 11.434
Ima istine u tome. Život te natjera pa moraš.Pa prosto....Eto primer iz života....Onaj što se rodio u kršu i bedi zna da je sirotinja i da mora da uči, radi, bori se za sebe da bi postigao nešto u životu....a onaj koji lagodnije živi kod roditelja, misli tako će do veka, pa se zaebava.....i na kraju propadne, dok ovaj prvi prosperira...To ti je redovna pojava u društvu..
Zato su sve države sjevera, đe su uslovi života teški mnogo bogatije od juga, koji ima mnogo bolje prirodne uslove za lakši život.
Znaš kad čovjeka stisneš onda se rode sve ideje iz njega, koje u lagodnom životu nikad nebi postojale.
Moračanin
Veoma poznat
- Poruka
- 11.434
A reci mi samo, posto sam ja Srbin , a prezivam se Šibalić , sa Zabljaka poreklom, jel ja mogu da se smatram i Crnogorcem ili sam ja polutan, i nepodoban, posto sam samo poreklom sa Zabljaka! Cisto da znam sta da kazem kad me pitaju?
Šibalići iz Jezera kao i ostali mogu biti samo Crnogorci, jer su tu rođeni i žive od pantivijeka.
Znaš li ti ko je vjekovima branio Drobnjake, Uskoke i Jezera?-Samo mi.
Jesili čuo ko je i zadnje Turke Saravelje iz tih krajeva pobio a žene i nejač proćera preko Tare u Bosnu i tako osvetio vojvodu Rada- naš Mijat.
Koga su vazda naši prezi dozivali u nevolji i tražili pomoć?-vladike sa Cetinja.
Jeli ti znaš za onaj spomenik na Njegovođi koji je podignut srpskim soluncima 1916. - ustvari dezerterima, dok je durmitorska brigada krv prolijevala na Mojkovcu i branila srpsku odstupnicu.
Od Njegovođe preko Razvršja pa do Mojkovca, nemožeš zabosti lopatu u zemlju a da ne nađeš kosti naših predaka Crnogoraca. Tu je u sveopštem jurišu izginuo cio naš omladinski bataljon i cvijet crnogorske mladosti.
Tada je sestra Janka Vukotića zapisala u svom dnevniku:
Еј, Црна Горо, племе ти љубим, образ ти љубим, крш ти љубим, не дај се!
Ko ono ubi velikog Smailagu Čengića na našem Mljetičku-naš Novica i Mirko pa mu glavu odniješe Njegošu na Cetinje.
Eno mu podigoše prošle godine i spomenik na kojemu piše: lezi tu Smailaga i ne zamjeri što ti odrezasmo glavu.
Znaš li ti kako se prozvaše one Pašine vode, nedaleko od tebe (bratstva Šibalića)-ubi ga naša Anđelija, kad su Turci prvi put u CG pokušali da zavedu pravo "prve bračne noći" ili "šetanje opanaka".
Naša Anđa nožem raspori Pašu a ostali Durmitorci pobiše sve ostale bosanske Turke do zadnjega.
Znaš li ti, da u tim krajevima nikad nikad Turčin nije vladao a svi koji su dolazili, bili su samo na kratko i svi ostavili kosti od Morače do Durmitora.
E zato u tim krajevima i danas nema ni jednog jedinog muslimana i to su etnički najčistiji krajevi na Balkanu- sve sami Crnogorci a tek 1991, za vrijeme Miloševića i Moma Bulatovića, pojavi se preko noći oko 30% " Srba ili tz.Srba-Crnogoraca.
Stvoriše ih baš na Žabljaku, kad su pisali onaj nesrećni žabljački ustav stvarajući SRJ a CG proglasiše za 32 srpsku izbornu jedinicu.
Ali srećom to ne potraja dugo.
Durmitor i okolina osta i dalje, kao što je to vazda bilo najviša i nikad pokorena i samo crnogorska planina.
Poslednja izmena:
podgorickimali
Ističe se
- Poruka
- 2.626
Re: Da li su Turci ikada osvojili Crnu Goru?
Jesu.
Jesu.
podgorickimali
Ističe se
- Poruka
- 2.626
E,sad...zezas?
Crnogorac a da prizna...
Imas pogresnu predstavu o Crnogorcima.
Pun si stereotipa i predrasuda... ali tome nisi kriv ti.
Zar nije zalosno sto Srbi uopste ne poznaju narod u Crnoj Gori, i njihov mentalitet. Meni je to tragikomicno.
Mala sala,ne ljuti se...
Iznenadio si me priznanjem da Turci jesu osvojili Crnu Goru,posto su tvoji zemljaci to uglavnom negirali...a zaista ne vidim nista strasno u tome sto ste i vi bili neko vreme pod Turcima,pa kad smo kod mentaliteta,objasni mi to-zasto Crnogorci jos uvek veruju u taj mit o svojoj nepobedivosti?
podgorickimali
Ističe se
- Poruka
- 2.626
Mala sala,ne ljuti se...
Iznenadio si me priznanjem da Turci jesu osvojili Crnu Goru,posto su tvoji zemljaci to uglavnom negirali...a zaista ne vidim nista strasno u tome sto ste i vi bili neko vreme pod Turcima,pa kad smo kod mentaliteta,objasni mi to-zasto Crnogorci jos uvek veruju u taj mit o svojoj nepobedivosti?
Mahmud Pasa Busatlija:
"Dok je mene u kesama blaga, i po Crnoj Gori trgovaca, Crnogorci lakomi na blago, ucinjece sto je meni drago"
Mahmud Pasa prodire sa vojskom prvi put, vojska mu puna pravoslavnih Crnogoraca (poturice da i ne racunamo) Pola plemena dolazi da iskaze pokornost Mahmud Pasi.
Prva pohara Kuca, Skadarski Vezir salje vojsku (ne pravu vojsku, njegov basibozuk - paravojne snage, milicija) na Kuce koji nece da placaju harac. U vojsi mu masu pravoslavnih Crnogoraca.
Druga pohara Kuca (Pleme na granici) Knjaz Danilo salje kaznenu ekspediciju da popale vecinski pravoslavne Kuce, zbog njihove istaknute TURKOFILIJE.
Bitka na Krusima (masu pravoslavnih Kuca, i Bratonozica u Turskoj vojsci.
Glavari iz raznih plemena idu na poklanjanje Skadarskom Veziru naustrb vladika na Cetinju.
Crnogorski "junaci" sijeku Crnogorske glave i nose u Skadar, da prime mito od Vezira. Cest slucaj.
Mrkojevici, nakon 300 godina pod Turcima sacuvajuci svoju pravoslavnu vjeru, u 18/19 vijeku se poturce masovno (jedino crnogorsko pleme koje je en masse primilo islam)
Crmnicani (Crmnicka Nahija, jedan od 4 stuba stare Crne Gore) nekoliko puta okrecu ledja Crnogorskoj braci i staju na strani Turaka, ili pak "neutralno" gledaju... Crmnicani 100 % pravoslavci.
...........itd ....itd....itd....
A ja nisam istoricar i slabo poznajem ovaj period istorije.....
Sto tek znaju danasnji istoricari.
Toliko o nepobjedivosti. Btw taj gadni infantilni stereotip vise ne prolazi kod nas i nasoj istoriografiji... poceli su istoricari otvoreno da govore o toj "nepomenutoj nasoj istoriji koja nije tako blistava"
Акај
Elita
- Poruka
- 15.631
Poznajemo mi nasu bracu Srbe,junacke Crne Gore.
To sto neki ovde na forumune poznaju ne mora da znaci da je isti slucaj sa svima.
Trenutno vas najbolje poznaju Rusi i Albanci - sve prodaste.
Ali ako ti je za utehu u Srbiji je stanje na istom nivou...
Samo sto ovde grabe i domaci i stranci - pa sad ko kud i kamo vise zagrabi.
podgorickimali
Ističe se
- Poruka
- 2.626
Poznajemo mi nasu bracu Srbe,junacke Crne Gore.
To sto neki ovde na forumune poznaju ne mora da znaci da je isti slucaj sa svima.
Trenutno vas najbolje poznaju Rusi i Albanci - sve prodaste.
Ali ako ti je za utehu u Srbiji je stanje na istom nivou...
Samo sto ovde grabe i domaci i stranci - pa sad ko kud i kamo vise zagrabi.
Evo ga jos jedan...
a ovaj tek pojma nema. Tvoja fela je najgora. To jest najjadnija. 
Акај
Elita
- Poruka
- 15.631
Evo ga jos jedan...
O jel' ? Pardon stari Dukljanine...
Ja sam rekao kako jeste... Bio sam u Susnju i Risnju na letovanju i vidim da su sve pokupovali stranci,mahom Rusi,Albanci i Turci...
Oces reci da nije tako ?
A cinjenica je da je Crna Gora oduvek bila bastion srpstva,
To sto tebi smeta je vec tvoja stvar.Mada imam razumevanja za takve novoosvescene kao sto si ti. Mozda i koristis ona vasa 3 nova slova,da ti bude srcu milije,ko ce ga znati.
Propki
Iskusan
- Poruka
- 5.741
Turci se nisu skoro uopste trudili da idu na crnu goru.Nisu teli da se veru po planincine ko 'ajduci za litar-dva morske vode
Moračanin
Veoma poznat
- Poruka
- 11.434
Sve to što navodiš je bilo kratkotrajno ikao rezultat poneke izgubljene bitke a rat CG nije nikad izgubila. CG i Cetinje nikad nijesu podpisali kapitulaciju i priznali tursku vlast.
Zato nikad na Cetinju nije bilo ni jedne džamije, jer nije bilo ni Turaka ni poturica osim u prolazu borbe.
Moračanin
Veoma poznat
- Poruka
- 11.434
Dale je ovo mogao raditi porobljeni narod i raja turska ili dobro motivisana i organizovana vojska?
Najveće crnogorske bitke
Boj na Lješkopolju
To je prva značajna pobjeda Crnogoraca nad Turcima, i prva pobjeda koja je izvojevana pod komandom jednog crnogorskog vladike. Vladika Rufim je napravio plan u toku noći opkolivši Turke sa tri strane. U tursku pozadinu poslao je nekoliko manjih odjeljenja sa po tri - četiri čovjeka – ukupno 50 ljudi. S obzirom da su Crnogorci poznavali svaku stopu terena, a pritom veoma vični nečujnom noćnom kretanju, Crnogorci su posjeli određene tačke da ih Turci nijesu ni osjetili. Čim je počela zora, izvršili su snažan juriš jataganima sa svih strana uz gromoglasne ratne pokliče. Iznenađenje je bilo potpuno, a zabuna i strah kod Turaka strahoviti. Turci su bjezali na sve strane i svuda nalijetali na crnogorski jatagan. Turci su potpuno porazeni . Na bojistu Crnogorci su posjekli preko 3500 turskih glava. Turski komandant Ali-beg Mimibegović je ranjen, a njegov pomoćnik Šaban Ćehaja je poginuo. Crnogorski gubici su bili neznatni.
Boj na Vrtijeljci
Kada je bilo najopasnije za Cetinje i za Katunska plemena, iznenada je umro vladika Rufim (smatralo se da su ga otrovali turski agenti). Nastalo je malo kolebanje; ali Katunski glavari nijesu malaksali. Nastavili su borbu uporno i žestoko. Prilaz Cetinju branili su stopu po stopu. Najkrvavija borba odigrala se na brdu Vrtijeljci kod Cetinja 26. septembra 1685. godine. Vrtijeljku je branio slavni harambaša Bajo Pivljanin (Nikolić). U toj strašnoj borbi poginuo je Bajo Pivljanin i svih 60 njegovih drugova. Svi su radije izabrali smrt nego odstupanje. Na Vrtijeljci je bilo i 400 mletačkih vojnika; ali su oni svi izbjegli na mletačko zemljište čim je počela borba.
Boj na Carevu lazu
Čim je saznao za grupisanje turske vojske oko Podgorice, vladika Danilo je pozvao crnogorske glavare na dogovor. Glavari su usvojili Vladicin prijedlog da se brani Cetinje; isto tako usvojili su plan odbrane.
Po Vladicinom planu predviđeno je da se posjedne odbrambeni polozaj oko izvornog dijela rjecice Vlahinje i brda Prznik i Vranjina. Za doček tako velike i dobro opremljene vojske, Crnogorci su imali oko 7000 ljudi, to jest, osam puta manje nego Turci. S obzirom da su se Turci ulogorili na rječici Vlahinji i tu se zadrzali skoro tri dana, ne pokusavajuci pokret naprijed, cak ni radi izviđanja; to je vladici Danilu bilo vrlo sumnjivo i zapitao se šta to znači. Očekuju li Turci neko pojačanje tu ili sadejstvo neke kolone iz nekog drugog pravca. Zbog toga on se riješio da iznenada napadne prije rasvita zore, kako bi ih zatekao na spavanju. Bunovni Turci počeli su da daju otpor; ali, u zabuni, međusobno su se ubijali. U tom metežu munjevito udare obje krilne kolone na turske bokove. Iznenađeni i zbunjeni Turci bježali su na sve strane. Mnogi nijesu potrefili da bježe nazad, nego su bježali u šume i nalijetali na litice bez prolaza, a Crnogorci su ih nemilosrdno satirali. Ova strašna bitka u mješavini trajala je oko pet časova, otprilike od četiri sata izjutra pa do devet sati prije podne.
Turski leševi ležali su na bojištu kao lazina (posječena šuma). Zbog toga što su ovdje carevi vojnici ležali kao lazina, prostor na kome se odigrala bitka nazvan je Carev Laz.
U bici na Carevom Lazu je poginulo oko 6000 Turaka, dok je crnogorskoj strani bilo 300 poginulih. Među poginulima je bio i komandant desne kolone Janko Đurašković. Vladika Danilo je bio teško ranjen u grudi.
Boj na Krusima
Poslije poraza na Martinićima sujetni Mahmut-paša pripremao je brzu osvetu. Po opisu bitke đakona Aleksija, u borbi na Krusima ucestvovalo je 30.000 Mahmudovih vojnika i 6.950 Crnogoraca. Na turskoj strani, u rezervi na raznim graničnim položajima Crne Gore bilo je i 14.660 Albanaca. Odsudna bitka na Krusima vodila se 22. septembra 1796. Po opisu đakona Aleksija, bitka se vodila od osam i po časova ujutru do uveče. U boju je poginuo sam Mahmud-paša, "od neprijateljske crnogorske ruke" , kako je kazao njegov brat Ibrahim. Po narodnom predanju, Mahmuda je posjekao Bogdan Vukov iz Zalaza.
Ova bitka pronijela je slavu crnogorskog oružja šrom Evrope i podigla duh Crnogoraca, i učvrstila njihovu vjeru u sopstvenu snagu. Mahmut-paša je brižljivo pripremao ovaj pohod. U početku septembra, Mahmut-paša, sa 30.000 Turaka, došao je na Doljane, blizu Podgorice. Prema toj Mahmut-pašinoj vojsci, vladika Petar I, prikupio je 6.000 boraca i rasporedio ih na položaj ispod brda Busovnika u selu Kruse. Uoči bitke na Malu Gospojinu 8. septembra, turska vojska je počela ulaziti u prva Ljesanska sela i zauzimati polazne položaje. 22. septembra u samu zoru, vladika Petar I očita molitvu i blagoslovi vojsku. Onda pojaha konja i s krstom u lijevoj, a mačem u desnoj ruci, povede Crnogorce na juriš. Uz gromoglasne ratne pokliče, Crnogorci žestoko napadoše Turke jataganima i mačevima. Nasta strašna sječa u mješavini. Krici i jauci miješali su se sa crnogorskim poklicima. Crnogorci probiše turski front u centru; nađose se u turskoj pozadini. Okrenuše front i udariše Turke s leđa. U toku najžešće borbe, Bogdan Vukov iz sela Zalaza ubi Mahmut-pašu, odsječe mu glavu i donese je Vladici. Poslije Mahmut-pašine pogibije, kod Turaka je nastala panika i bježali su u paničnom strahu. U toj panici, Turci su se međusobno ubijali, jer je mislio da je od drugoga Crnogorac. Turke je spopala takva panika koju je teško zamisliti.
Ovo strašno klanje trajalo je oko četiri sata. Prilikom bježanja mnogi su se Turci udavili u Morači. Borba je prekinuta kada je posljednji Turčin prešao na lijevu obalu rijeke Morače.
Turski poraz bio je potpun. Koliki su bili tačni gubici Turaka nije poznato; jer su udavljeni Turci prejazili rijeku Moraču. Na bojištu je nađeno preko 8500 Turaka.
Crnogorski gubici bili su: 132 poginula i 237 ranjenik.
Crnogorci su oteli 15 ratnih zastava i zaplijenili mnogo turskog oružja, baruta i drugog ratnog materijala.
Boj na Grahovcu
Pobjeda na Grahovcu, jedna je od najslavnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku. Ipak, ona je imala mnogo veci politički nego vojnički značaj. Sada su evropske sile uvidjele pravednost traženja Crne Gore da joj se prizna nezavisnost i da se izvrši razgraničenje između Crne Gore i Turske.
28. aprila 1858. godine Husein-paša je zauzeo Viluse i Grahovo i počeo hitno utvrđivanje Grahovca. Otpor Banjana usporio je tursko nadiranje i stvorilo vrijeme crnogorskoj vojsci da se skoncentriše za bitku.
Crna Gora hitno mobiliše svoju vojsku, a crnogorski operativni plan bio je: skoncentrisati vojsku na Grahovcu. U prvo vrijeme biti u defanzivi, dok se ne ispolji neprijateljska akcija i ukaže se povoljna prilika za prelaz u napad. Bitka je počela u utorak 29. aprila u 8. časova izjutra. Turci su prvi izvršili napad sa dva bataljona nizama, pod komandom Kadri-paše, na lijevi odsjek, koji je bio posjeo vojvoda Petar Vukotić sa područnim mu jedinicama. Kakvom se žestinom vodila borba 29. aprila, najbolje pokazuju gubici tog dana. Turci su imali oko 5500 mrtvih i ranjenih, a Crnogorci nešto manje od 1000 mrtvih i ranjenih.
U srijedu, 30. aprila, komandanti su se sporazumjeli da se dozvoli sahrana mrtvih, i da se ranjenici pokupe i iznesu iz borbenog rasporeda. Vojvoda Mirko nije prihvatio Husein-pašin zahtjev za primirjem u trajanju od osam dana ali mu je dao rok od četiri sata da se turska vojska snabdije vodom sa izvora Grahovske rječice koji se, tada, nalazio na crnogorskoj strani. Na Spasovdan 1. maja, i slučajno, muslimanski praznik Bajram, crnogorska vojska je prešla u napad na cijelom frontu. Razvila se krvava bitka. Bosanski vezir uputio je tri tabora vojske u pomoć Husein-paši. Vojvoda Đuro Kusovac je sačekao i do nogu potukao pojačanja koja je poslao bosanski vezir. Drugo tursko pojačanje koje je iz Trebinja vodio Kemal-efendija, sporo se kretalo i bilo daleko, te nije predstavljalo opasnost. Kada se vodila najžešća bitka vojvoda Đuro Kusovac, sa gardom i Uskocima, udario je iz pozadine glavnu tursku vojsku. Brzi pokret crnogorske vojske usporavala je turska artiljerija od osam topova. U jurisu na topove ginu hrabri komandanti vojvoda Đuro Kusovac i pop Luka Jovović. Garda i Uskoci povikaše u jedan glas: "Naprijed da osvetimo komandante". Zablistaše oštri jatagani i zakliktaše mrki Crnogorci da se nebo prolamalo. Osam turskih topova, kao plijen, padoše u crnogorske ruke. Sa ovim je bitka bila riješena u korist Crne Gore.
Najveće crnogorske bitke
Boj na Lješkopolju
To je prva značajna pobjeda Crnogoraca nad Turcima, i prva pobjeda koja je izvojevana pod komandom jednog crnogorskog vladike. Vladika Rufim je napravio plan u toku noći opkolivši Turke sa tri strane. U tursku pozadinu poslao je nekoliko manjih odjeljenja sa po tri - četiri čovjeka – ukupno 50 ljudi. S obzirom da su Crnogorci poznavali svaku stopu terena, a pritom veoma vični nečujnom noćnom kretanju, Crnogorci su posjeli određene tačke da ih Turci nijesu ni osjetili. Čim je počela zora, izvršili su snažan juriš jataganima sa svih strana uz gromoglasne ratne pokliče. Iznenađenje je bilo potpuno, a zabuna i strah kod Turaka strahoviti. Turci su bjezali na sve strane i svuda nalijetali na crnogorski jatagan. Turci su potpuno porazeni . Na bojistu Crnogorci su posjekli preko 3500 turskih glava. Turski komandant Ali-beg Mimibegović je ranjen, a njegov pomoćnik Šaban Ćehaja je poginuo. Crnogorski gubici su bili neznatni.
Boj na Vrtijeljci
Kada je bilo najopasnije za Cetinje i za Katunska plemena, iznenada je umro vladika Rufim (smatralo se da su ga otrovali turski agenti). Nastalo je malo kolebanje; ali Katunski glavari nijesu malaksali. Nastavili su borbu uporno i žestoko. Prilaz Cetinju branili su stopu po stopu. Najkrvavija borba odigrala se na brdu Vrtijeljci kod Cetinja 26. septembra 1685. godine. Vrtijeljku je branio slavni harambaša Bajo Pivljanin (Nikolić). U toj strašnoj borbi poginuo je Bajo Pivljanin i svih 60 njegovih drugova. Svi su radije izabrali smrt nego odstupanje. Na Vrtijeljci je bilo i 400 mletačkih vojnika; ali su oni svi izbjegli na mletačko zemljište čim je počela borba.
Boj na Carevu lazu
Čim je saznao za grupisanje turske vojske oko Podgorice, vladika Danilo je pozvao crnogorske glavare na dogovor. Glavari su usvojili Vladicin prijedlog da se brani Cetinje; isto tako usvojili su plan odbrane.
Po Vladicinom planu predviđeno je da se posjedne odbrambeni polozaj oko izvornog dijela rjecice Vlahinje i brda Prznik i Vranjina. Za doček tako velike i dobro opremljene vojske, Crnogorci su imali oko 7000 ljudi, to jest, osam puta manje nego Turci. S obzirom da su se Turci ulogorili na rječici Vlahinji i tu se zadrzali skoro tri dana, ne pokusavajuci pokret naprijed, cak ni radi izviđanja; to je vladici Danilu bilo vrlo sumnjivo i zapitao se šta to znači. Očekuju li Turci neko pojačanje tu ili sadejstvo neke kolone iz nekog drugog pravca. Zbog toga on se riješio da iznenada napadne prije rasvita zore, kako bi ih zatekao na spavanju. Bunovni Turci počeli su da daju otpor; ali, u zabuni, međusobno su se ubijali. U tom metežu munjevito udare obje krilne kolone na turske bokove. Iznenađeni i zbunjeni Turci bježali su na sve strane. Mnogi nijesu potrefili da bježe nazad, nego su bježali u šume i nalijetali na litice bez prolaza, a Crnogorci su ih nemilosrdno satirali. Ova strašna bitka u mješavini trajala je oko pet časova, otprilike od četiri sata izjutra pa do devet sati prije podne.
Turski leševi ležali su na bojištu kao lazina (posječena šuma). Zbog toga što su ovdje carevi vojnici ležali kao lazina, prostor na kome se odigrala bitka nazvan je Carev Laz.
U bici na Carevom Lazu je poginulo oko 6000 Turaka, dok je crnogorskoj strani bilo 300 poginulih. Među poginulima je bio i komandant desne kolone Janko Đurašković. Vladika Danilo je bio teško ranjen u grudi.
Boj na Krusima
Poslije poraza na Martinićima sujetni Mahmut-paša pripremao je brzu osvetu. Po opisu bitke đakona Aleksija, u borbi na Krusima ucestvovalo je 30.000 Mahmudovih vojnika i 6.950 Crnogoraca. Na turskoj strani, u rezervi na raznim graničnim položajima Crne Gore bilo je i 14.660 Albanaca. Odsudna bitka na Krusima vodila se 22. septembra 1796. Po opisu đakona Aleksija, bitka se vodila od osam i po časova ujutru do uveče. U boju je poginuo sam Mahmud-paša, "od neprijateljske crnogorske ruke" , kako je kazao njegov brat Ibrahim. Po narodnom predanju, Mahmuda je posjekao Bogdan Vukov iz Zalaza.
Ova bitka pronijela je slavu crnogorskog oružja šrom Evrope i podigla duh Crnogoraca, i učvrstila njihovu vjeru u sopstvenu snagu. Mahmut-paša je brižljivo pripremao ovaj pohod. U početku septembra, Mahmut-paša, sa 30.000 Turaka, došao je na Doljane, blizu Podgorice. Prema toj Mahmut-pašinoj vojsci, vladika Petar I, prikupio je 6.000 boraca i rasporedio ih na položaj ispod brda Busovnika u selu Kruse. Uoči bitke na Malu Gospojinu 8. septembra, turska vojska je počela ulaziti u prva Ljesanska sela i zauzimati polazne položaje. 22. septembra u samu zoru, vladika Petar I očita molitvu i blagoslovi vojsku. Onda pojaha konja i s krstom u lijevoj, a mačem u desnoj ruci, povede Crnogorce na juriš. Uz gromoglasne ratne pokliče, Crnogorci žestoko napadoše Turke jataganima i mačevima. Nasta strašna sječa u mješavini. Krici i jauci miješali su se sa crnogorskim poklicima. Crnogorci probiše turski front u centru; nađose se u turskoj pozadini. Okrenuše front i udariše Turke s leđa. U toku najžešće borbe, Bogdan Vukov iz sela Zalaza ubi Mahmut-pašu, odsječe mu glavu i donese je Vladici. Poslije Mahmut-pašine pogibije, kod Turaka je nastala panika i bježali su u paničnom strahu. U toj panici, Turci su se međusobno ubijali, jer je mislio da je od drugoga Crnogorac. Turke je spopala takva panika koju je teško zamisliti.
Ovo strašno klanje trajalo je oko četiri sata. Prilikom bježanja mnogi su se Turci udavili u Morači. Borba je prekinuta kada je posljednji Turčin prešao na lijevu obalu rijeke Morače.
Turski poraz bio je potpun. Koliki su bili tačni gubici Turaka nije poznato; jer su udavljeni Turci prejazili rijeku Moraču. Na bojištu je nađeno preko 8500 Turaka.
Crnogorski gubici bili su: 132 poginula i 237 ranjenik.
Crnogorci su oteli 15 ratnih zastava i zaplijenili mnogo turskog oružja, baruta i drugog ratnog materijala.
Boj na Grahovcu
Pobjeda na Grahovcu, jedna je od najslavnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku. Ipak, ona je imala mnogo veci politički nego vojnički značaj. Sada su evropske sile uvidjele pravednost traženja Crne Gore da joj se prizna nezavisnost i da se izvrši razgraničenje između Crne Gore i Turske.
28. aprila 1858. godine Husein-paša je zauzeo Viluse i Grahovo i počeo hitno utvrđivanje Grahovca. Otpor Banjana usporio je tursko nadiranje i stvorilo vrijeme crnogorskoj vojsci da se skoncentriše za bitku.
Crna Gora hitno mobiliše svoju vojsku, a crnogorski operativni plan bio je: skoncentrisati vojsku na Grahovcu. U prvo vrijeme biti u defanzivi, dok se ne ispolji neprijateljska akcija i ukaže se povoljna prilika za prelaz u napad. Bitka je počela u utorak 29. aprila u 8. časova izjutra. Turci su prvi izvršili napad sa dva bataljona nizama, pod komandom Kadri-paše, na lijevi odsjek, koji je bio posjeo vojvoda Petar Vukotić sa područnim mu jedinicama. Kakvom se žestinom vodila borba 29. aprila, najbolje pokazuju gubici tog dana. Turci su imali oko 5500 mrtvih i ranjenih, a Crnogorci nešto manje od 1000 mrtvih i ranjenih.
U srijedu, 30. aprila, komandanti su se sporazumjeli da se dozvoli sahrana mrtvih, i da se ranjenici pokupe i iznesu iz borbenog rasporeda. Vojvoda Mirko nije prihvatio Husein-pašin zahtjev za primirjem u trajanju od osam dana ali mu je dao rok od četiri sata da se turska vojska snabdije vodom sa izvora Grahovske rječice koji se, tada, nalazio na crnogorskoj strani. Na Spasovdan 1. maja, i slučajno, muslimanski praznik Bajram, crnogorska vojska je prešla u napad na cijelom frontu. Razvila se krvava bitka. Bosanski vezir uputio je tri tabora vojske u pomoć Husein-paši. Vojvoda Đuro Kusovac je sačekao i do nogu potukao pojačanja koja je poslao bosanski vezir. Drugo tursko pojačanje koje je iz Trebinja vodio Kemal-efendija, sporo se kretalo i bilo daleko, te nije predstavljalo opasnost. Kada se vodila najžešća bitka vojvoda Đuro Kusovac, sa gardom i Uskocima, udario je iz pozadine glavnu tursku vojsku. Brzi pokret crnogorske vojske usporavala je turska artiljerija od osam topova. U jurisu na topove ginu hrabri komandanti vojvoda Đuro Kusovac i pop Luka Jovović. Garda i Uskoci povikaše u jedan glas: "Naprijed da osvetimo komandante". Zablistaše oštri jatagani i zakliktaše mrki Crnogorci da se nebo prolamalo. Osam turskih topova, kao plijen, padoše u crnogorske ruke. Sa ovim je bitka bila riješena u korist Crne Gore.
Moračanin
Veoma poznat
- Poruka
- 11.434
Boj na Vučijem dolu
Bitka na Vučjem Dolu je u tijesnoj vezi sa pokretima i manevrima crnogorske i turske vojske u Hercegovini. Upravo ona je posljedica tih pokreta i manevera. Koncentracija crnogorske vojske završena je 24. juna, kada je stigao i sam knjaz Nikola sa glavnim štabom. U ljudstvu i artiljeriji Turci su bili tri puta nadmoćniji. Preko uhoda, Muktar-paša je bio tačno obaviješten o razmještaju crnogorske vojske kod sela Vrbice. On je donio odluku da hitno napadne crnogorsku vojsku, da je opkoli i uništi dok još nije razvijena za borbu. Knjaz Nikola je shvatio Muktar-pašinu namjeru, pa je hitao da njegova vojska posjedne polozaje prije nego što bi Turci zauzeli visove koji dominiraju Vrbicom. Brigade se uputise ka Vučjem Dolu, a knjaz izjaha na brdo "Kokot" kota 1249, gdje mu je bilo komandno mjesto za vrijeme cijele borbe. Hitro je vojska prelazila visove iznad sela Vrbice i zauzimala Vučje Dolove. Blagodareći hitnoj Knjazevoj zapovijesti, crnogorska vojska je zauzela visove iznad Vučjih Dolova samo nekoliko minuta prije nego što se pojavila turska vojska.
Nema sumnje da su: odlučnost, brzina i komandantska hrabrost knjaza Nikole i njegovih potcinjenih komandanata, a sem toga brzo i smjelo manevrisanje crnogorske vojske na bojištu u zauzimanju pogodnih dominirajućih tačaka na položajima i izbor momenta za opsti juriš, riješili bitku u korist crnogorskog oružja.
Turski gubici su sljedeći: mrtvih 8000 ukljucujuci i 220 oficira. Na crnogorsko-hercegovačkoj strani bilo je 70 mrtvih i 118 ranjenih.
Boj na Fundini
Crnogorskom vojskom u bici na Fundini komandovao je vojvoda Bozo Petrović, predsjednik crnogorske vlade i najobrazovaniji Crnogorac svoga vremena. Njegovo komandno mjesto bilo je na brdu iznad sela Sjenice. Jedna od tačaka zapovijesti glavnog komandanta crnogorske vojske glasila je: "U današnjoj odsudnoj bici, koja tek što nije počela, niko se ne smije obazirati na plijen ili se grabiti za plijen. Niko se ne smije zadržati da bi iznio ranjenoga iz borbe, pa to bio brat ili starješina. Ranjenika ćemo iznijeti i plijen prikupiti kad slomimo Turke. Crnogorci, danas se grabite samo za glave i barjake!".
Drugog avgusta u zoru, Turci preduzeše napad na cijelom frontu, potpomognuti vatrom cjelokupne kolonske artiljerije. Crnogorska vojska stajala je prema Turcima na tako pogodnim položajima, da je Turci nijesu mogli potpuno uočiti. Crnogorci su lijepo vidjeli Turke i osmatrali svaki njihov pokret ne odajući glasa od sebe. Ova tišina osmjelila je Turke te su slobodnije krenuli naprijed.
Potpuno je uspio cilj crnogorske vrhovne vojne komande da tursku vojsku uvuče duboko u neprolazne vrleti, odakle je oko tri časa popodne krenuo crnogorski odlučujuci napad sa svih strana i iza svakog kamena. Kratko vrijeme iza toga zaleprša se barjak u rukama slavnog kučkog barjaktara Musike Otaševa. Njemu su sljedovali svi crnogorski barjaktari. Sva crnogorska vojska izvrši juriš svom žestinom. Turske redove zahvata neviđena panika dok u svom naglom povlačenju bez ikakvog reda i poretka, uglavnom, jure prema Fundini, kao najkraćem pravcu prema Podgorici.
Ovu strašnu i krvavu sječu prekinula je noć u blizini same Podgorice. Turska vojska bila je satrvena. Glavni komandant Mahmut-paša, sa malim djelovima svog staba, jedva se spasio bjekstvom. Tako Crnogorci izvojevaše jednu od svojih najslavnijih i najkrvavijih bitaka. Na turskoj strani bilo je 13.600 mrtvih, a na crnogorskoj 600.
Bitka na Vučjem Dolu je u tijesnoj vezi sa pokretima i manevrima crnogorske i turske vojske u Hercegovini. Upravo ona je posljedica tih pokreta i manevera. Koncentracija crnogorske vojske završena je 24. juna, kada je stigao i sam knjaz Nikola sa glavnim štabom. U ljudstvu i artiljeriji Turci su bili tri puta nadmoćniji. Preko uhoda, Muktar-paša je bio tačno obaviješten o razmještaju crnogorske vojske kod sela Vrbice. On je donio odluku da hitno napadne crnogorsku vojsku, da je opkoli i uništi dok još nije razvijena za borbu. Knjaz Nikola je shvatio Muktar-pašinu namjeru, pa je hitao da njegova vojska posjedne polozaje prije nego što bi Turci zauzeli visove koji dominiraju Vrbicom. Brigade se uputise ka Vučjem Dolu, a knjaz izjaha na brdo "Kokot" kota 1249, gdje mu je bilo komandno mjesto za vrijeme cijele borbe. Hitro je vojska prelazila visove iznad sela Vrbice i zauzimala Vučje Dolove. Blagodareći hitnoj Knjazevoj zapovijesti, crnogorska vojska je zauzela visove iznad Vučjih Dolova samo nekoliko minuta prije nego što se pojavila turska vojska.
Nema sumnje da su: odlučnost, brzina i komandantska hrabrost knjaza Nikole i njegovih potcinjenih komandanata, a sem toga brzo i smjelo manevrisanje crnogorske vojske na bojištu u zauzimanju pogodnih dominirajućih tačaka na položajima i izbor momenta za opsti juriš, riješili bitku u korist crnogorskog oružja.
Turski gubici su sljedeći: mrtvih 8000 ukljucujuci i 220 oficira. Na crnogorsko-hercegovačkoj strani bilo je 70 mrtvih i 118 ranjenih.
Boj na Fundini
Crnogorskom vojskom u bici na Fundini komandovao je vojvoda Bozo Petrović, predsjednik crnogorske vlade i najobrazovaniji Crnogorac svoga vremena. Njegovo komandno mjesto bilo je na brdu iznad sela Sjenice. Jedna od tačaka zapovijesti glavnog komandanta crnogorske vojske glasila je: "U današnjoj odsudnoj bici, koja tek što nije počela, niko se ne smije obazirati na plijen ili se grabiti za plijen. Niko se ne smije zadržati da bi iznio ranjenoga iz borbe, pa to bio brat ili starješina. Ranjenika ćemo iznijeti i plijen prikupiti kad slomimo Turke. Crnogorci, danas se grabite samo za glave i barjake!".
Drugog avgusta u zoru, Turci preduzeše napad na cijelom frontu, potpomognuti vatrom cjelokupne kolonske artiljerije. Crnogorska vojska stajala je prema Turcima na tako pogodnim položajima, da je Turci nijesu mogli potpuno uočiti. Crnogorci su lijepo vidjeli Turke i osmatrali svaki njihov pokret ne odajući glasa od sebe. Ova tišina osmjelila je Turke te su slobodnije krenuli naprijed.
Potpuno je uspio cilj crnogorske vrhovne vojne komande da tursku vojsku uvuče duboko u neprolazne vrleti, odakle je oko tri časa popodne krenuo crnogorski odlučujuci napad sa svih strana i iza svakog kamena. Kratko vrijeme iza toga zaleprša se barjak u rukama slavnog kučkog barjaktara Musike Otaševa. Njemu su sljedovali svi crnogorski barjaktari. Sva crnogorska vojska izvrši juriš svom žestinom. Turske redove zahvata neviđena panika dok u svom naglom povlačenju bez ikakvog reda i poretka, uglavnom, jure prema Fundini, kao najkraćem pravcu prema Podgorici.
Ovu strašnu i krvavu sječu prekinula je noć u blizini same Podgorice. Turska vojska bila je satrvena. Glavni komandant Mahmut-paša, sa malim djelovima svog staba, jedva se spasio bjekstvom. Tako Crnogorci izvojevaše jednu od svojih najslavnijih i najkrvavijih bitaka. Na turskoj strani bilo je 13.600 mrtvih, a na crnogorskoj 600.
Акај
Elita
- Poruka
- 15.631
Od junacke Crne Gore ostade 330 boraca,na celu sa podgorickimalim.
BugBug
Zainteresovan član
- Poruka
- 343
Нико озбиљан не говори да Црна Гора није подпала под турску власт.
Прве праве борбе за ослобађање су почеле крајем XVII века за време свете лиге иницијативом Млетачке републике а ослободили су се почетком XVIII дакле бар 100 година пре Србије али смо признање добили у исто време 1878 године.
Прве праве борбе за ослобађање су почеле крајем XVII века за време свете лиге иницијативом Млетачке републике а ослободили су се почетком XVIII дакле бар 100 година пре Србије али смо признање добили у исто време 1878 године.
ccaterpillar
Legenda
- Poruka
- 56.059
Значи они стихови Оџа риче на равном Цетињу, не остаде крста од три прста су лаж?
А ко је оно беше 4 пута палио цетињски манастир?
Која држава на Балкану заједно са БиХ има највећи % популације исламске вероисповести?
И коме ти уопште овде солиш памет, ево и данас се види да су огроман број људи тамо уствари продане душе, сваки идеал, рођеног оца би продали за мало пара и власти...
mislim da to ima manje sa junastvom bilo koje vrste a vise sa cinjenicom da niko normalan nece ic
da se penje po X radi tamo nekih plemena koja divljaju na vrhu,
pa ni turci
Moračanin
Veoma poznat
- Poruka
- 11.434
Paljen je manastir dva puta ali Odža nije nikad rikao na Cetinju (osim u GV) jer nikad nije bilo ni jedne džamije niti su je imali kad sagraditi. Oćerani su brže nego su došli.
Jedino ako ih je možda neko pokrio ćebetom, pa ih niko nije vidio.
Poslednja izmena:
Šakal
Elita
- Poruka
- 17.385
Jashta, rahmetli Janko Vukotic uze ogromne novce... zarad malo vlasti i tako toga. Ne kaki gusenico!
radogost18
Zainteresovan član
- Poruka
- 147
Paljen je manastir dva puta ali Odža nije nikad rikao na Cetinju (osim u GV) jer nikad nije bilo ni jedne džamije niti su je imali kad sagraditi. Oćerani su brže nego su došli.
Jedino ako ih je možda neko pokrio ćebetom, pa ih niko nije vidio.
Ma šta pričaš jesli ti čitao gorski vjenac šta Njegoš o tom kaže!
Hođža je riko na cetrinju više od 100 godina dok nije počeran!
Više od 2000 muslimana je živjelo na cetinju i oko cetinja sto godina i imali su sedam đamija!
Šta kaže Njegoš kad kaže grdna su se bratstva isturčila!
Da vam nije bilo "turske raje" brđana za trag vam se nebi znalo!
