Da li se slažete sa majkom?

:lol:aj sad realno kakva je bila prema tebi i dal si ti takva prema svojoj deci..cisto par pirmera vaspitanja..ja tacno znam sta je meni smetalo i to ne bih svom detetu priustio..zato pitam

Она ми јесте узор у васпитању. Волела бих да ја успем тако успешно и без већих проблема да подигнем децу као што су то моји родитељи учинили.:)
Но, ситуација је различита, време је другачије. Многе ствари у васпитању сам преузела од родитеља (највећи део), а нешто сам модификовала: мало сам лабавија према деци (не знам још колико је то добро :confused:), понекад опсујем пред децом (што моји никад нису), користим пред њима речи као што је ''срање'' или ''не сери'' :lol: (што ни данас пред родитељима не чиним :rumenko:, нити они преда мном), мало више сам ''кул'' и мало мање традиционална него што су они били.
Остало - све исто! :D
С том отежавајућом околношћу што их ја подижем сама, а они су били добар тандем.
 
Она ми јесте узор у васпитању. Волела бих да ја успем тако успешно и без већих проблема да подигнем децу као што су то моји родитељи учинили.:)
Но, ситуација је различита, време је другачије. Многе ствари у васпитању сам преузела од родитеља (највећи део), а нешто сам модификовала: мало сам лабавија према деци (не знам још колико је то добро :confused:), понекад опсујем пред децом (што моји никад нису), користим пред њима речи као што је ''срање'' или ''не сери'' :lol: (што ни данас пред родитељима не чиним :rumenko:, нити они преда мном), мало више сам ''кул'' и мало мање традиционална него што су они били.
Остало - све исто! :D
С том отежавајућом околношћу што их ја подижем сама, а они су били добар тандем.

slazem se u potpunosti, svaka ti cast :ok:
 
Она ми јесте узор у васпитању. Волела бих да ја успем тако успешно и без већих проблема да подигнем децу као што су то моји родитељи учинили.:)
Но, ситуација је различита, време је другачије. Многе ствари у васпитању сам преузела од родитеља (највећи део), а нешто сам модификовала: мало сам лабавија према деци (не знам још колико је то добро :confused:), понекад опсујем пред децом (што моји никад нису), користим пред њима речи као што је ''срање'' или ''не сери'' :lol: (што ни данас пред родитељима не чиним :rumenko:, нити они преда мном), мало више сам ''кул'' и мало мање традиционална него што су они били.
Остало - све исто! :D
С том отежавајућом околношћу што их ја подижем сама, а они су били добар тандем.

:lol:jao to je najace..kad kaze al si poco da psujes..ja mator konj reko evo sad sam tu psovku cuo na ulici:lol:e za to joj skidam kapu..i sto nas je skromno vaspitala i secam se kad nesto tudje donesem u kucu odma frka da vratim
 
Odnos majke i cerke nikada nije jednostavan!
Iz onoga sto si napisala, cini mi se da nije u pitanju nesto posebno.

A mislim da si i ti preosetljiva (a verovatno i postoji razlog zasto uzimas antidepresive) - inace bi bilo najbolje da radis kako tebi odgovara: da uradis ono sto ti smatras da treba da uradis i sl. i da ti one mamine reci koje ti ne odgovaraju naprosto prodju kroz usi ("na jedno uvo udje, na drugo uvo izadje", znas vec).

Najlakse je reci ruzne reci i tako pokvariti odnos... najlakse je pokvariti, ali cemu to....

Sa svojim najblizima moramo biti najvece diplomate: prvo sa roditeljima, a posle da decom.
Naprosto je to tako - sto pre to shvatis, bice bolje i vratice ti se tvoj unutrasnji mir.
svako dobro ti zelim. :)

Bila mi je najbolji prijatelj,rame za plakanje, osoba koja je uvek znala kako da mi pomogne. I danas posle 23 g. od njene smrti mi nedostaje. A bilo je puno trenutaka kad sam morala diplomatski da postupim, jer ipak nisam htela sa svim mojim problemima da je opterecujem.Bilo mi je dovoljno da se scucurim u njenom krilu i da sve probleme makar na kratko zaboravim.:D
 
Moja majka je apsolutno i potpuno jedinstvena, žena koja predstavlja živi detektor laži i serum istine u jednoj osobi + istražni sudija (to se uvek šalila kako joj je profesionalna deformacija), izvor porodične nežnosti i topline, nekako nešto kao porodični oganj i vatra oko koje se i danas okupljamo :D
Uvek je bilo dovoljno samo jednom da me pogleda, da me zaista pogleda i svi moji gardovi su padali dole, nebitno o čemu se radilo. Nemam osobu koja me više voli i koja je ceo moj život više za mene davala i izgarala. Sve što je činila, činila je za nas, za mene i sestre.
Mog oca, koji se i nije baš najbolje snašao u ulozi porodičnog čoveka, je mnogo poštovala bez obzira na sve, nikad nama nije dozvoljavala ništa loše da kažemo o njemu, niti je sama to činila..
Već sam mnogo puta rekla, ali samo da imam malo više talenta napisala bih bar novelu posvećenu njoj jer je moja majka zaista majka hrabrost..
Snažniju i jaču osobu nisam upoznala, ali ne jaču na štetu drugih, nego nasuprot, skoro sama je podigla nas tri i od sve tri je napravila kvalitetne ljude...
Odradila je fantastičan posao u vaspitanju, uvek isto i jednako, bez izuzetka mislim da joj je bilo jedno od glavnih pravila.... reče neko, nikad nije bila drugarčina i možda nekad davno i jesam malo patila zbog toga, jer dok su drugi u pubertetu svašta mogli da govore roditeljima, ja pred njom nisam smela ni da opsujem, naravno ni ona nikad nije psovala pred nama...
Naučila nas je da svaka reč nosi težinu.. da ih ne treba rasipati previše..
I mogu zaista nabrajati tako do besvesti...
Ali, ima svojih mana. Velikih. Preopterećena je brigom o nama. Svoj život je pomalo zapustila. Sad i kad je imala vremena nije išla da se vidi sa prijateljicama. Uvek ima neki pomalo preči posao. Dobro, sad imamo neke okolnosti koje su nam svima pomalo promenile život... ali mogla je.. a nije stizala sebi da se posveti...ili nije htela...

A čak i tako, iako imamo zaista sjajan odnos, posvađamo se dosta često... nisu to svađe.. više su prepirke i rasprave (uglavnom konstruktivne, ali nekad bude i onih drugih :D), desi mi se da više ne mogu da slušam šta ima da mi kaže, desi se njoj da više ne može da me gleda kako samo lunjam okolo 'kao cvrčak a svi znamo kako cvrčak završi i gde je mrav u celoj toj priči' :D...

Hoću reći da su svađe i nesuglasice potpuno normalne... i ima nas različitih..

Ukoliko te ne košta previše i ako nije ništa baš tako grozno naradila i bila jeziv roditelj ceo tvoj život (više zlotvor nego majka), ja ibh popustila... jer otići će ona pre tebe... i možda će ti i biti žao..
Ne kažem da treba da budeš popustljiva prema njoj ako taj odnos odvlači tebe od tvog redovnog života.
Zauzmi se za sebe, izbori se za sebe, ali gledaj da nju tim procesom ne povrediš previše..
Jer činila je najbolje kako je umela, ceo tvoj život...
Sad je vreme da ti pokažeš šta znaš, ona više nije dužna da vodi računa o tebi.. na tebi je red.. :)
 
Uglavnom se slažem sa mamom...
Naravno da me ponekad nervira kao i ja nju... ali divim joj se... jer ja na neke njene greške(tipa:pravi 3 ručka odjednom, nosi i vuče teške stvari) pa posle lipsava, odreagujem vrlo žustro... onako joj skrešem...
A kad ja to radim... ona me samo blagim glasom opomena:"Čičak na koga li si tako ubrzana.":D

Ma ja njih obožavam...:heart: iako znam da nisu savršeni... i znaju da dave ponekad... ako me mama jedan dan ne nazove ja se već brinem...

Znam da mi u životu niko neće želeti bolje do njih dvoje... i trudim se da im olakšavam što sam starija...
Jer znam da će oni meni pomoći oko svega, i kad dođu deca i kuća i sve...
Jednostavno su takvi...
Sad da ih i nazovem i tražim nešto, stvorili bi to...
Uvek mi i u svemu pomažu...

I naravno kao i svi prosvetni radnici, ne psuju pred decom... ali od kako smo odrasli znaju da opale psovke i to sočne... dok misle da ih ne čujemo...:mrgreen:

Moj savet ti je da staviš sebe na prvo mesto... ali i da majci daš do znanja da je korisna i da je potrebna...
 
moja mama je super :heart:
uvek je imala razumevanja
uvek se trudila da mi da koristan savet,bez pritiska ili primoravanja da uradim onako kako ona misli da treba....
Divna zena....dobra,korektna,plemenita ....
malo glasna ponekad :lol: i to ume da me iznervira....ali kad je ona mene trpela dok sam bila u pubertetu..... :lol:
uvek je bila tu za mene i uvek sam mogla sve da joj kazem,sta god da je,nikada me nije osudjivala...
Ali dok sam bila u pubertetu malo cesce me smarala...pa sam vikala nekad na nju...sad mi je krivo sto sam nekad bila "mali" skot kako burazer kaze...
Tata takodje...samo sto nije glasan kao mama,nego je sav tih i normalno,nije sve za tatine ushi bilo :lol: ..(nisam mogla tatu da izostavim,sorry)

nisam ih dugo videla...bas mi nedostaju....
jedva cekam da ih vidim :)
sve u svemu,slazemo se lepo i kada smo po ceo dan zajedno i kada smo zajedno samo preko skajpa....:)
 
Malopre sam zavrsila telefonski razgovor sa njom,i htela sam telefon da tresnem o zid!!Vise ne znam ni sta da radim ni kako da se ponasam??!!Sa 20 god.sam otisla od kuce(studirala ...itd.),uvek sam bila samostalna...nikada nisam dobila neki savet od nje,podrsku...vrlo je sebicna,stalno ima primedbe na sve i svasta...vecito nezadovoljna,svakom nadje manu,a o sebi misli da je najpametnija i najlepsa,a usput i lako digne nos...otac mi je umro prosle godine,posecujemo je cesto,finansijski je pomazem ali ne vredi...ne mogu da razgovaram sa njom jer samo ona u zivotu ima probleme...ona ne zna ni da li ja zivim u dobrom braku,sta mi se sve lose u zivotu ranije desavalo,u kakvim sam bezizlaznim situacijama bila,bez podrske,para...neko bi se odavno ubio,ali sva sreca pa sam odavno shvatila da moram samo u sebe da se pouzdam...imala sam srece nasla sam dobrog coveka,postenog,vrednog,voli me i njoj hoce da pomogne finansijski...ali ne vredi!!Uvek ce da mu nesto prigovori,ali on to ne zarezuje...a ja hocu vise da poludim!Evo,zvala sam da je pitam sta radi,kako su mi deca,a ona samo kako je sve skupo,kako ce ona da rasproda sve i ode u p.m. a nema potrebe,zivi sasvim solidno..ne voli da gleda tv,otkazace kablovsku,sta ce joj i telefon,samo placa racune...i sve tako u nedogled...nijednom nije pitala kako je nama,imamo li problema na poslu,niko nista ne placa,blokirani smo..ma kakvi,samo JA,PA JA..ponekada gresna pomislim,"kad ce da umre,pa da me vise ne opterecuje"...ponekada pomislim da zato sto je ostala udovica,pa eto sama,pa hocu da joj uplatim neku banju,ma kakvi...ne treba to njoj...mnogo je teska,kao crna zemlja...lav u horoskopu...nikada me ni zasta nije pohvalila,uvek su me roditelji mojih drugova hvalili(bila vukovac,dobar student,radila uz studije..)...jako.jako sebicna i samoziva...a obecala sam ocu na samrti da cu da joj pomazem i da necu da se svadjam sa njom i bratom,a da vam kazem iskreno izuzetno tesko ispunjavam to obecanje..jer je moj brat pokupio sve njene osobine...neko ce reci,sto ih ne otkacis sve,ali kakav cu primer biti svojoj deci??


Opisala si moju majku! Dobro je njima tako. Nema pomoci. Otkad sam pocela da uzvracam...ona se zapitala....skakace po tebi dok joj dopustas...Sad se pita..sta je ona pogresila, i sto mi nemamo dobar odnos, kad je ona sve ucinila za mene...i ona zena tako misli..i njenog ugla je tako, jedini problem je sto nikad nije mogla da pogleda iz mog....a nije imala vremena ni da slusa...i ona bi da ispravi to sto ja imam 30 godina a ona o meni pojma nema, ali tacno zna kao sto je uvek i znala sta mi treba i sta zelim, a da me nije ni pitala....a ja sam u sustini stranac za nju...i sad ajde da mi budemo bliske...ja bih, mnogo mi je zao i tesko zbog toga...ali kako da se premosti 30 godina zivota pored nekog ko te nikad nije cuo ni video?
 
imam oooogroooman problem-sve manje se slazem sa mamom.a sto je najcrnje,jedina mi je ona ostala...zasto,bre,mora da bude tako?u depresiji sam zbog toga...

Da,slazem se...naravno,uvek tu iskrsne ponekad i neka diskusija,ali se sve resi lepo i razgovor.majka ce mi uvek biti ono sto nijedna prijateljica ne moze biti,jer znam da mi zeli uvek najbolje,pa cak i kada meni to tako ne izgleda,da i kada je surovo realna za neke stvari koje se meni ne dopadaju cuti,znam da je to za moje dobro,jer ima daleko vise zivotnog iskustva i mudrija je od mene,samim tim jer je starija za pocetak.Svoju majku neizmerno postujem,jer je iskolovala dva studenta od platice koja nije nesto velika,koja nas je podrzavala u svemu,jednom recju izgarala za sestru i mene i dan -danas joj nije nista tesko za nas...Mozda mnogo puta i nismo zasluzile neke stvari i dela,ali je majka opet bila uz nas.Znala je uvek i da nas "spusti na zemlju" i da pruzi ruku kada je tesko...
Znam da ti je tesko i da nije nekada lako izaci sa mamama na kraj...:):) Razgovor je najbolje resenje za sve i sve se moze izgladiti,jer nikada nije kasno,a od nje mozes sto sta nauciti i kakva god da ti je majka je,i niko te nikada nece voleti kao ona,u to budi sigurna. Ne mora da bude tako,mozda i zena ima svojih briga o kojima ti mozda i ne znas puno..razgovarajte,please...Zivot je jedan i previse kratak da bi vam prosao u ne komunikaciji....
A,ovo ukratko bese i "oda"mojoj majci...Hvala ti mama,za sve...najbolja si.:heart::heart:
 
Slažemo se kako kad...nekad manje nekad više, ali se isto tako volimo, brinemo
jedna o drugoj, to je tako oduvek...ona malo preteruje, ne može da prihvati da sam
ooodaavnoooo......odrasla osoba, da ne mora da me zivka 300x na dan, da umem
da funcionišem bez njenih saveta...ali to je ona, takva, kakva je i ja je takvu volim...bilo
je i biće dana dok je živa, kada pomislim gde baš sad zove, šta opet hoće..ili kad ja
nju uporno zovem jer ipak navikla sam da se javi na prvo zvono, a nje nema, pa se
zabrinem...godinice su to...stiska starost...:(
Nikad nisam imala boljeg prijatelja od nje i oca koji odavno nije među nama, što mi je
tuga beskrajna, ali reče Pričalica, nije to tema, uvek je umela da stvori, pruži i odrekne
se sebe i svojih potreba kad je osetila da želim nešto, a ne mogu...takva je i danas
i prema mojoj deci...ljubav koju je spremna da pruži je neograničena, nesebična i
bez potrebe da joj se zarad toga pevaju hvalospevi....jednostavno radi tako kako ona
želi i kad je pitamo zašto, ili kažemo da smo to mogli sebi da priuštimo i bez nje
samo odmahne rukom...kao neka meni ne treba....draga mama, uvek tako dobra...:D
E, sad ni ona ni ja naravno nismo idealne, bilo je svađa i svađica, i u puberetru i u
klimaksu, i kad sam učila da budem domaćica, i majka, ali nikad se nije desilo, ali
baš nikad da ne razgovaramo, da ta svađa, bolje rečeno rasprava, završi na neki
ružan način....Ipak su to bile samo konstruktivne svađe koje su donele dobro meni
a možda i njoj....videlao joj se da je zadovoljna...da je uspela da me nauči mnogo
čemu....Obožavam je....i sad mi je nešto tužno...jer ima ona godina, zdravlje je baš
i ne služi najbolje.....ti tako......:(:(:(
 
Не знам зашто не волим ову реченицу. :confused:

Шта, у ствари, она значи?

Suptilno znacenje te recenice je da moramo da trpimo majke kakve god da su, jer su jedine, pa makar bili skroz (najcesce) emotivno ruinirani, jer se inace ne slazemo sa njom...
Kao sto ima sijaset razlicitih ljudi, tako ima i razlicitih majki. Sve ih strpati u jedan kosh i "voleti ih i slusati" je autodestruktivno u slucajevima kada su takve osobe izrazito negativne (videla par drasticnih primera u RL).
Kod normalnih osoba koje imaju i vrline i mane, moze se uvek napraviti neki balans... ali u ekstremnim situacijama ne znam zasto bi neko po svaku cenu pokusavao da izgradi odnos koji je nemoguce izgraditi. Za ples je potrebno dvoje, ne mogu se samo deca prilagodjavati, pa da bude sve sjajno bajno.
 
Slazemo se u sustini dobro.
Jesmo nebo i zemlja u svakom pogledu.
Jeste da se u mnogo cemu sukobljavamo i imamo suprotna misljenja.Ali se obe trudimo da prihvatimo i ispostujemo stavove jedne druge.
Ona je svesna da sam zrela zena i samostalna u svakom pogledu.Postuje moje odluke uvek iznese svoje misljenje.
Uvek je saslusam,retko poslusam.
I to je nasa formula.Ne pricamo o onim stvarima oko kojih obe znamo da cemo sukobiti.
Ne pokrecemo one teme gde smo kontra struje.Nema ni potrebe.Ja znam sta radim i ona to prihvata.
Volim svoju majku svakako.Volim i cenim njenu iskrenost i zelju da uvek kaze ono sto misli.I velicinu da nikoga ne tera da prihvati njeno misljenje.Kada smo bili deca znala je biti stroga,znala je biti jako tvrda u svojim stavovima.Ali je znala kada treba biti majka u pravom smislu te reci i kada treba se ponasati sa nama kao sa odraslim ljudima-kada treba reci-ok,radi kako zelis,iako ja mislim....
Cesto je bilo jako delotvorno.
Prema mojoj deci je odlicna.Nije od onih koji jure da skuvaju,ociste,ali je tu da ih pricuva,porazgovara sa njima,nauci ih necemu pametnom.I cenim tu njenu osobinu.
Mene od polaska na fakultet gleda kao zrelu osobu koja ima svoj zivot u svojim rukama.
Odnos nje i moje sestre-susta suprotnost.
Moja seka je uvek bila kontras,uvek buntovnik i bez razloga i sa razlogom.
Nisam ni ja bila nezan cvet,ali moje buntovnistivo je bilo buntovnistvo cele jedne generacije.
Iako je mnogo volim(sestru)nekad preteruje zasigurno.I onda se zacudi kako nema dobar odnos sa roditeljima?:confused:
Nije zrela,idalje misli da je dete kojem roditelji treba da popustaju i prave se da je u pravu samo da ne bi kukalo...eto zato:lol:
To je slucaj sa mnogim ljudima danas.;)
 
Suptilno znacenje te recenice je da moramo da trpimo majke kakve god da su, jer su jedine, pa makar bili skroz (najcesce) emotivno ruinirani, jer se inace ne slazemo sa njom...
Kao sto ima sijaset razlicitih ljudi, tako ima i razlicitih majki. Sve ih strpati u jedan kosh i "voleti ih i slusati" je autodestruktivno u slucajevima kada su takve osobe izrazito negativne (videla par drasticnih primera u RL).
Kod normalnih osoba koje imaju i vrline i mane, moze se uvek napraviti neki balans... ali u ekstremnim situacijama ne znam zasto bi neko po svaku cenu pokusavao da izgradi odnos koji je nemoguce izgraditi. Za ples je potrebno dvoje, ne mogu se samo deca prilagodjavati, pa da bude sve sjajno bajno.

Искрено, и ја ту реченицу тако некако доживљавам...:confused:
Зато је и не волим (мада сам и сама мајка)....
 

Back
Top