U braku sam 3.5 godine, i imam dete od 2.5 godina.Kada sam se udala, mislila sam da je on taj pravi. Sada vise tako ne mislim. Volim drugog, i to ne bilo kojeg drugog, vec muskarca sa kojim sam se zabavljala dok sam studirala, cak smo ziveli zajedno godinu ipo dana. Ostavila sam ga tada, bez ikakvog posebnog razloga, jednostavno sam zelela da se provodim, a ne da budem vezana tinejdzerka. A voleli smo se ludacki, svi su iz okoline mislili da cemo zavrsiti zajedno zauvek.On je patio i zeleo je da me vrati, ali sam ja mislila da je sve to bezveze. Svaki dan mislim na njega vec vise od godinu dana, bukvalno ga sanjam svaku noc. Jedini kontakt koji imamo je sto jedan drugom obavezno cestitamo rodjendane preko poruka mobilnim telefonom. I to je sve. Ne zivimo u istom gradu, tako da nemamo priliku ni da se slucajno sretnemo.Volim svog muza na odredjeni nacin, slazemo se, postujemo se i ne svadjamo se skoro nikad, ali nije to ona vrsta ljubavi koju sam ocekivala u zivotu sa covekom sa kojim cu ziveti zauvek.A znam da je "bivsi" bas takav kakvog sam oduvek htela, samo to nisam ranije znala.On je jedini covek sa kojim bih mogla da budem potpuno srecna. Znam da je on tokom svih ovih godina imao samo dve devojke, i znam da je to zbog mene, mada on to nece da prizna (imamo jos uvek zajednicke prijatelje).I zaista ga volim, i svako jutro se budim nesrecna jer nije pored mene kao u snovima.Pomozite mi, posavetujte me, zaista mi je potrebno. Ne znam vise sta da mislim, kako da se ponasam, sta da radim, ocajna sam.