Da li priznati ili ne?

a šta ako mu ne prizna, a kasnije se nešto (nedajbože, pu-pu!) iskomplikuje...? :think:

A šta ako dobiju klince a on zapati polnu bolest od švalerke....Ili se ispostavi da on ne može da ima decu ili u porodici ima umno zaostale....:roll:
Kada pop očita svoje ili matičar svoje.....svi kažu isto "u dobru i zlu"....znači u svim iskušenjima koje život donosi. A ne ono "ne može da ima decu" i zašto da budem sa njom/njim... Ako se ja udajem zbog njegovih spermatozoida a on mene ženi da budem inkubator njegovoj deci....nek ide sve u peršun....:dash:
 
A šta ako dobiju klince a on zapati polnu bolest od švalerke....Ili se ispostavi da on ne može da ima decu ili u porodici ima umno zaostale....:roll:
Kada pop očita svoje ili matičar svoje.....svi kažu isto "u dobru i zlu"....znači u svim iskušenjima koje život donosi. A ne ono "ne može da ima decu" i zašto da budem sa njom/njim... Ako se ja udajem zbog njegovih spermatozoida a on mene ženi da budem inkubator njegovoj deci....nek ide sve u peršun....:dash:

...tako gledano...i nije da nisi u pravu... :roll:
 
Ćero, da li si ti normalna?
Prvo, čemu pravljenje problema gde ga nema (obzirom da ne znaš kako će da prihvati tu informaciju)?
Drugo, čemu potreba za "priznanjem" nečega što te čovek ne pita niti je ostavilo neke posledice koje mogu biti bitne po vašu vezu?
Treće, da li misliš da priznanje tj priča oko svega u životu urađenog i doživljenog čini jednu vezu otvorenom, iskrenom i kvalitetnom?
 
mozda je bolje kurcubic:rumenko:

Izvolte ga :lol:
get_img
 
Sa 18 godina sam bila u vezi u kojoj mi se desilo da sam ostala trudna i ja sam tad odlucila da abortiram .Hvala Bogu, nije bilo nikakvih komplikacija i danas, nakon 10 godina, svi moji organi su potpuno zdravi. Zasto sam dozvolila da ostanem trudna kao i razlozi zasto sam abortirala potpuno su irelevantni za ono sto zelim da pitam, pa bih zamolila da me postedite moralnih pridika i ironicnih komentara.
Sad imam dugu vezu, prilicno ozbiljnu, i interesuje me , po vasem misljenju , da li bih trebala svom sadasnjem momku, tj. mozda i buducem muzu, priznati da sam imala abortus prije 10 godina. On je prilicno konzervativna osoba, i nisam sigurna sta da uradim.

Hvala unaprijed .

Odvagaj suncice sta ces uraditi,jel on tebe tada nije ni znao,niko nije znao za tvoju trudnocu,uradila si to iz svojih razloga,bila si mlada. Ako ce tebi biti lakse priznaj,ako mu to nece nista znaciti suti.Nekada je bolje i presutiti nego reci i pojesti ***** :mrgreen:

Ipak,ti znas kakav je tvoj dragi,pa prema tome,vidi sta ces,tu neke dzidzi midzi price ne pale :) Neko bi volio znati,neko ne. Uradi onako kako osjecas da je najbolje,jer to je na kraju tvoj zivot i tvoja odluka ako si spremna good luck :)
 
Reći. Ako ne može da prihvati,bolje je da to saznaš odmah nego jednog dana u budućnosti. To nije sitnica tipa pokazao sam pišu sestri od tetke kada smo imali po 8 godina. Skrivanjem ukazuješ nepoštovanje i sebi i njemu. Uvek glasam za istinu i sve što ona nosi.
 
Sa 18 godina sam bila u vezi u kojoj mi se desilo da sam ostala trudna i ja sam tad odlucila da abortiram .Hvala Bogu, nije bilo nikakvih komplikacija i danas, nakon 10 godina, svi moji organi su potpuno zdravi. Zasto sam dozvolila da ostanem trudna kao i razlozi zasto sam abortirala potpuno su irelevantni za ono sto zelim da pitam, pa bih zamolila da me postedite moralnih pridika i ironicnih komentara.
Sad imam dugu vezu, prilicno ozbiljnu, i interesuje me , po vasem misljenju , da li bih trebala svom sadasnjem momku, tj. mozda i buducem muzu, priznati da sam imala abortus prije 10 godina. On je prilicno konzervativna osoba, i nisam sigurna sta da uradim.

Hvala unaprijed .
To je daleko iza tebe tako da se na to ne trebas vracati, pogotovo sto je to jedno traumaticno iskustvo. nema nikakve veze s njim i vasom vezom,jer se desilo mnogo pre nego sto ti je on i bio u planu, a i bila si jako mlada i to je tad bilo najadekvatnije resenje.
Mislim da je najbolje da to zadrzis za sebe, ali ako se nekada pokrene pitanje oko toga, mada ne mogu da zamislim kako je bi do toga doslo, nemoj da govoris da nisi i tada mu reci, a ako ti tada prebaci sto to nisi uradila ranije reci da si se plasila osude i njegove reakcije. Ovako smatram da nema potrebe, a ni razloga, nekad nije najbolje resenje sve nekome priznati jer svi mi imamo nase male tajne.
 
Sa 18 godina sam bila u vezi u kojoj mi se desilo da sam ostala trudna i ja sam tad odlucila da abortiram .Hvala Bogu, nije bilo nikakvih komplikacija i danas, nakon 10 godina, svi moji organi su potpuno zdravi. Zasto sam dozvolila da ostanem trudna kao i razlozi zasto sam abortirala potpuno su irelevantni za ono sto zelim da pitam, pa bih zamolila da me postedite moralnih pridika i ironicnih komentara.
Sad imam dugu vezu, prilicno ozbiljnu, i interesuje me , po vasem misljenju , da li bih trebala svom sadasnjem momku, tj. mozda i buducem muzu, priznati da sam imala abortus prije 10 godina. On je prilicno konzervativna osoba, i nisam sigurna sta da uradim.

Hvala unaprijed .
To nije nikakvo "priznanje"...i ne treba to da posmatraš kao priznanje...
Naravno da treba da mu kažeš...
...prvenstveno zbog sebe i svoje savesti, a posle sve drugo...
 
Poslednja izmena:
ej pa to je bilo pre 10 godina.... kakve veze on ima sa tim.. osim ako nije neki preveliki hriscanin koji na te stvari gleda iz drugog aspekta... ako te voli, voli te zbog tebe same a ne zbog toga sta si ti uradila pre 5 ili 10 godina.. smatram da je to tvoja licna stvar.. razmisli dobro... ali ne vidim zasto to tebe toliko kopka...
 
Ja sam uvek za iskrenost ako je veza ozbiljna a ti tvrdis da jeste :) , ali kada te vec kopka da li da mu kazes ili ne to zvuci surovo ali znaci da nisi 100% sigurna u njegovu ljubav i da verovatno znas da bi mogla da ga izgubis :(
S druge strane moze to tvoje priznanje da shvati sasvim pogresno tacnije da si time zelela da mu kazes i da ga pripremis da mozda necete moci da imate decu, vecina muskaraca bi verujem to tako shvatila :roll:
Moras sama da odlucis ali moj ti je savet da sacekas jos malo ako hoces da mu kazes:ok:
Ne treba da zuris ako mislis da ga ne poznajes dovoljno a i ako mislis da veza vodi ka braku nista ne gubis ako sacekas jos malo pre nego sto mu kazes:ok:
 
Mislim da je ta odluka iskljucivo na tebi.
ako verujes da tvoje priznanje ti moze doneti nesto dobro-samo napred.
Ako opet verujes u suprotno,da bi to moglo poljuljati odnos izmedju tebe i tvog dragog razmisli o svemu.
Ne vidim,koliko god on bio konzervativan,da bi ta tvoja epizoda iz proslosti mogla lose uticati na vasu vezu.
Ali ti ipak najbolje znas;)
 
Ako bi to znacajno i/ili trajni promijenilo ili poremetilo vas odnos, onda mu nemoj reci...
To priznanje nije toliko vrijedno, da bi sad zbog toga rizikovala svoju vezu...

Postoje istine koje nikome nisu potrebne...

A kakva je to veza koju bi takva jedna istina poremetila?
Očigledno je njoj važno da mu to može reći i da on to prihvati kao dio njene prošlosti koji ne utječe na sadašnjost. Zašto mu onda ne bi rekla i izbjegla daljnji osjećaj nemira i nespokoja?
 
Koliko vidim, većina vas je za iskrenost. Slažem se, iskrenost je važna, ali...Da li baš sve trebamo reći partneru ili ipak nešto treba prećutati...Niko nije 100% iskren, svi mi imamo neke svoje tajne koje nikad nikom ne treba da kažemo, već ćemo ih zadržati za sebe..Po meni ova spada u prećutati.. jer čemu toliko ogoljavanje sebe pred nekim a da budemo sigurni da taj neko neće to sutra zloupotrebiti i ne daj bože nemogućnost imanja dece prebacati na našu stranu? To je deo prošlosti koju znaš samo ti i tako treba (po meni) i da ostane...
 
ja bih ovde stvari gledala na drugaciji nacin..
iskustvo cini svoje..

sta je to sto ja od partnera sa kojim cu da podelim ostatak zivota ocekujem?

ja ocekujem - podrsku i razumevanje.
ako je on toliko ``konzervativan`` da ne bi imao razumevanje za nesto sto se meni deslio pre desetak godina - da li je onda prava osoba sa kojom zelim da podelim buduce vreme u svom zivotu?

previse cesto naviku provlacimo pod pravi izbor i ljubav.
 
Sa 18 godina sam bila u vezi u kojoj mi se desilo da sam ostala trudna i ja sam tad odlucila da abortiram .Hvala Bogu, nije bilo nikakvih komplikacija i danas, nakon 10 godina, svi moji organi su potpuno zdravi. Zasto sam dozvolila da ostanem trudna kao i razlozi zasto sam abortirala potpuno su irelevantni za ono sto zelim da pitam, pa bih zamolila da me postedite moralnih pridika i ironicnih komentara.
Sad imam dugu vezu, prilicno ozbiljnu, i interesuje me , po vasem misljenju , da li bih trebala svom sadasnjem momku, tj. mozda i buducem muzu, priznati da sam imala abortus prije 10 godina. On je prilicno konzervativna osoba, i nisam sigurna sta da uradim.

Hvala unaprijed .
Da, veza treba da se zasniva na medjusobnom povjerenju i razumijevanju...
 

Back
Top