princeza_paulina
Zainteresovan član
- Poruka
- 263
Pre vise od pola godine izasla sam iz trogodisnje veze, potpuno razocarana i slomljena. Rastanak je bio veoma mucan, i kao i sama veza doneo sa sobom apsolutni preokret u mom zivotu. Iako sam, da bih sacuvala vezu morala da ostavim sve i da se preselim u drugu zemlju, kad je sve puklo, vratila sam se u Beograd i zapocela popuno novi zivot. Medjutim, iako ovde sada naizgled imam sve elemente za srecan zivot (novi posao,novog decka i stare i nove prijatelje),ne mogu se oteti utisku da je sve to privid srece i da je sustinska radost u onome sto sam imala pre.
Sada zivimo u razlicitim zemljama, i nemamo nikavu komunikaciju ( ja sam smislila da ce tako brze proci ops: )ali ja uprkos tome stalno iscekujem njegov mail, ili poziv, ili sms, konstantno sam nostalgicna za njegovim ocima, kosom, osmehom, i onda mi se cini da se pored sve ove borbe svih ovih meseci, nisam makla ni makac sa mrtve tacke .
Sigurno se neko izvukao iz slicne situacije, ....A kako?
Sada zivimo u razlicitim zemljama, i nemamo nikavu komunikaciju ( ja sam smislila da ce tako brze proci ops: )ali ja uprkos tome stalno iscekujem njegov mail, ili poziv, ili sms, konstantno sam nostalgicna za njegovim ocima, kosom, osmehom, i onda mi se cini da se pored sve ove borbe svih ovih meseci, nisam makla ni makac sa mrtve tacke .
Sigurno se neko izvukao iz slicne situacije, ....A kako?