da li i kako ostati u braku uprkos prevari

Ma slicnih iskustava ima svako i verujem da su retki brakovi koji nisu imali periode odaljavanja pa bliskosti pa kriza pa monotonije pa opet lepog braka i tako sve dok taj brak traje.
Proceni koliko cesto se javlja ta tvoja ravnodusnost i koliko dugo traje pa vidi da li se to moze nazvati krizom ili je to ipak neko konstantno nezadovoljstvo. Ako je prvo, onda ne ocekuj da on tebe iznenadi necim prijatnim vec se i ti potrudi maksimalno da se brak osvezi. Ne uzimaj vas odnos zdravo za gotovo, na braku se kao i na svemu drugom mora raditi, mora se negovati, dohranjivati...Ako je u pitanju ovo drugo i ako shvatis da si skoro hronicno u nekom bedaku onda ne treba da ti je muka kad "cujes da se neko razvodi a deca ispastaju" vec da shvatis da ne postoji srecno dete u nesrecnoj porodici niti srecna porodica u kojoj je samo jedan jedini clan nesrecan.
Eto toliko, a ako si ovde bila u prolazu, napisala post i zaboravila i da si se registrovala, ako si neko ko se sali na racun 78906. preljube na Krsti onda cu se nacisto obesiti, jer sam bas onako s dosta napora kucala post, uopste nisam danas u elementu...:confused:

Nisam u prolazu, stara sam ja forumasica,i hvala na -ulazenju- u problematiku...
Moja ravnodušnost traje znaci preko dve godine , ali u pogledu -neprivlačnosti-, mnooogo nam lose ide u krevetu, ili ti -uopste ne ide-,a sto se drugih aspekata tice, nekako i funkcionise, jer jos uvek mislim da je ok covek, i ako je to radio.....
Samo, strasno je kada se i zgariste pocisti, ne ostaje nista.....Sada nemam ni poverenja na sve to, ne verujem nista, tu su bila i neka -dogovaranja za vidjanja-, tako da ne znam da li je nastavio, i sta radi, i ako kaze da ne radi nista....
Nisam pametna.....vec smo jednom pricali i pricali...do 3h ujutru, posle prvog -ulova-, sta se kome ne svodja, svidja...da pokusamo sta mozemo....a na to sam ga samo jos jednom -uhvatila-.....tesko je sve baciti iza ledja i sam menjati stvari jer je -depresivno pasivan- kada treba nesto da se promeni...na sta i njegove godine uticu verovatno....uh
 
Nisam u prolazu, stara sam ja forumasica,i hvala na -ulazenju- u problematiku...
Moja ravnodušnost traje znaci preko dve godine , ali u pogledu -neprivlačnosti-, mnooogo nam lose ide u krevetu, ili ti -uopste ne ide-,a sto se drugih aspekata tice, nekako i funkcionise, jer jos uvek mislim da je ok covek, i ako je to radio.....
Samo, strasno je kada se i zgariste pocisti, ne ostaje nista.....Sada nemam ni poverenja na sve to, ne verujem nista, tu su bila i neka -dogovaranja za vidjanja-, tako da ne znam da li je nastavio, i sta radi, i ako kaze da ne radi nista....
Nisam pametna.....vec smo jednom pricali i pricali...do 3h ujutru, posle prvog -ulova-, sta se kome ne svodja, svidja...da pokusamo sta mozemo....a na to sam ga samo jos jednom -uhvatila-.....tesko je sve baciti iza ledja i sam menjati stvari jer je -depresivno pasivan- kada treba nesto da se promeni...na sta i njegove godine uticu verovatno....uh

E pa sad...Ako postoji ravnodusnost prema partneru a uz to traje toliko dugo onda mi nije jasno zasto uopste reagujes na te njegove "prevare u pokusaju" (ne setih se adekvatnijeg naziva) ? Zasto ti smeta ako on trazi nesto na nekom drugom mestu ako to sto on trazi iz nekog razloga ne pruzas ti u vasem domu? Ne razumem!
Ravnodusna si, ne znaci ti, seks je katastrofa, ti to prihvatas, miris se sa takvim zivotom, ostajes tu, ne menjas nista. OK, tvoj izbor i imas pravo na njega ali zasto se onda pobogu ljutis sto se on nije pomirio sa monotonijom u zivotu, braku i krevetu. On trazi nesto vise od toga sto imate i to je njegovo pravo. Nije posteno i od njega zahtevati da prihvati sve to na potpuno isti nacin kao i ti.
A ako insistiras, ako ti znaci da on mirno ceka da prodje i tvoja ravnodusnost i bracna dosada a on to nece ili ne moze onda je resenje jedno. Znas i sama, samo tesko je prihvatiti cinjenice. Verovatno se kao i vecina zena ne plasis kraja, vec onog pocetka koji posle tog kraja mora doci, ali...Izvagaj. Koje god godine da su u pitanju steta je da prolaze na taj nacin. Srecno!
 
nisam imala prilike da ispitam svoje stavove po tom pitanju jer je prevara bila iza ledja....saznala sam posle i nije me nesto potresla....slagala se sa njegovim ponasanjem i u drugim vrlo ozbiljnim sferama porodicnog zivota.....ja sam apsolutno privrzena osoba, cak i na relaciji povrsnog odnosa i nema sanse da bih pristla na ista manje.....gadila bih se od njega......the end.....
 
Kada sam bila slobodna i mladja, za mene prevara nije znacila nista oko cega bih se posebno cimala. Nisam videla nista strasno u tome. Moje misljenje se skoro promenilo u vezi toga kada sam videla koliko prevara moze da unisti jednu osobu i ostavi je bez icega. Elem, muzeva sestra je mesecima varala svog muza, lagala, mazala, pravila budalom. On nista nije sumnjao dok jedan dan nije dosao kuci sa posla,i zatekao skoro praznu kucu jer je skoro sve odnela od namestaja i garderobe. Kada je nazvao, rekla je da nema sta da prica sa njim, sem da je decu ranije izvukla iz skole i da ce biti sa njom. Cak se nije udostojila da mu iskreno kaze zbog cega je otisla nego je jos on ispao kriv. Posle petnaest godina braka ostao je kao go.vno na kisi.
 
ako ti nešto znači napisaću ti jedan slučaj iz okruženja.

U braku su bili 15 god.
Dve starije ćerke i jedna baš mala (naravno sindrom sin, ali ćerka).

Lep brak, uzor svima nama koji ih znamo.

Onda poslovne obaveze ga sastave sa devojkom koja realno njegovoj ženi ni po jednom parametru ne može da parira.

Krene paralelna veza.

Ona sazna.
Bilo je tu svega, i hitne pomoći kada je saznala i par dana u bolnici i očajanja i besa i ogorčenja. Ono što je prvo zanimalo bilo je da li ostaje sa njima ili ide sa njom. On nije čak ni bio načisto šta želi. Kad se samo setim, nedelju dana nakon njenog saznanja bila im je slava, normalno su je slavili za isti krug gostiju kao i ranije, (nisu ljudi, bar većina ni znali za to, ni tada ni kasnije, znalo je nas par) sve je delovalo kao Ok a ja sam imala utisak da je u pitanju tempirana bomba u kući (tako mi sada i tvoje pisanje liči).

Uglavnom, na postavljeni ultimatum da se odluči, odabrao je ženu i tri ćere, isttali su zajedno, uz puno trzavica u početku, prebacivanja sitnog poodjebavanja sa njene strane u svakoj prilici, ličili malo na rogove u vreći, ali vremenom sve je leglo na svoje.
Od tada je prošlo 12 godina, oni su emigrirali, čujemo se , sve je ok.

što ona kaže da sam digla ruke raspali bi se šta li bi sa ova rti deteta, ali eto uz više upornosti i napora uspeli su da prevaziđu to.

Stvar je samo u tome da li sa obe strane postoji dobra volja
 

Back
Top