maksifor
Primećen član
- Poruka
- 874
kada dolazi do onog mometa da vam je vise stalo do neke druge osobe nego do sebe?da li je to ispravno...i kako bi to objasnili?da li ljubav prema drugom bicu moze da bude jaca o ljubavi prema nama samima?ipak (ovo ce glupo zvucat) sa sobom si od kada se rodis...u toj kozi, sa svojim mislima...sve si to ti.......mi sami, mada i pod uticajem okoline stvaramo svoju licnost...u zavisnosti od nase licnosti, karaktera, nama se dopadaju i ne dopadaju druge osobe....u zavisnosti od nas mi pronalazimo ljude koji nam odgovaraju..i pronalazimo sebe u njima..znaci mi smo zasluzni zato sto volimo nase prijatelje, partnere, da li je onda ispravno da volimo njih vise nego sebe?ili je to mozda samo vrednovanje njih kao visih u odnosu na nas?
Da li je ispravno dati svoj zivot za nekog drugog?
ipak sami na sebe mozemo da racunamo, ali na druge...uvijek postoji sumnja....da li je onda normalno da vjerujemo da ce da druga osoba bolje iskoristiti sansu od nas?da li da vjerujemo da ona vise vrijedi?
narcisizam je u poslednje vrijeme postao popularan...jedni ljudi se stide toga i ne vole kad to primjetite, jedni poricu, a drugi se ponose...sta bi od toga trebalo da bude ok?
kada da propustimo nasu sansu i podarimo je drugom?kada i zasto?u kojoj mjeri treba biti prisutan onaj osjecaj za druge.....da li uvijek treba samo gledat da je nama dobro?mada ako gledamo da nama bude ok, to znaci da cemo brinut i za prijatelje i drage ljude, jer nam oni znace i cine da se mi osjecamo dobro.....zato i pitam da li sebi uciniti stetu a drugome dobro.....kad ne postoji ono ispravno...kad samo jedan pobjedjuje, da li prepustiti partiju?i u ime cega?za koji cilj?
(da mi neko sad trazi da ubijem neku osobu to ne bi mogla...nikada...al postoje osobe za koje bih mogla sebe da ubijem?sto ne znaci da ja ne volim sebe...al da li znaci da ja ne cijenim dovoljno svoj zivot..ili da precjenjujem njihov?ipak ne bi mogla ubit drugo ljudsko bice, a mogla bi sebe.....nesto tu nije u redu....)
p.s.nisam ja bas ovo formulisala kako sam htjela...i ako smatrate da su pitanja individualna odgovarajte u svoje ime....
Da li je ispravno dati svoj zivot za nekog drugog?
ipak sami na sebe mozemo da racunamo, ali na druge...uvijek postoji sumnja....da li je onda normalno da vjerujemo da ce da druga osoba bolje iskoristiti sansu od nas?da li da vjerujemo da ona vise vrijedi?
narcisizam je u poslednje vrijeme postao popularan...jedni ljudi se stide toga i ne vole kad to primjetite, jedni poricu, a drugi se ponose...sta bi od toga trebalo da bude ok?
kada da propustimo nasu sansu i podarimo je drugom?kada i zasto?u kojoj mjeri treba biti prisutan onaj osjecaj za druge.....da li uvijek treba samo gledat da je nama dobro?mada ako gledamo da nama bude ok, to znaci da cemo brinut i za prijatelje i drage ljude, jer nam oni znace i cine da se mi osjecamo dobro.....zato i pitam da li sebi uciniti stetu a drugome dobro.....kad ne postoji ono ispravno...kad samo jedan pobjedjuje, da li prepustiti partiju?i u ime cega?za koji cilj?
(da mi neko sad trazi da ubijem neku osobu to ne bi mogla...nikada...al postoje osobe za koje bih mogla sebe da ubijem?sto ne znaci da ja ne volim sebe...al da li znaci da ja ne cijenim dovoljno svoj zivot..ili da precjenjujem njihov?ipak ne bi mogla ubit drugo ljudsko bice, a mogla bi sebe.....nesto tu nije u redu....)
p.s.nisam ja bas ovo formulisala kako sam htjela...i ako smatrate da su pitanja individualna odgovarajte u svoje ime....
Poslednja izmena: