(da l` da) volim samo sebe, svog jedinog sebe?

Sad se smejem, zamišljujući neku stariju, zanemoćalu osobu, kako, npr - zbog toga što je filantrop - skače da odbrani čoveka koga su napale barabe. Missim... koja je verovatnoća da će se nešto tako dogoditi? :lol:
Прилично мала. Ево ја нисам ни старија ни занемоћала па ипак не бих голорука полетела на три битанге. Није лепо ал' је тако.
 
hm..interesantna tema...:)
ali kapiram da se nikad nisam nesto bavila tom mislju...preterano..
ali evo..
deca..kad dodjem posla, pa onako premorena umesto da legnem da odmorim izadjem napolje sa sinom, jer bi da igra kosarku..ja jesam tad stavila njega ispred sebe..nisam zrtvovala zivot, ali retko dolazimo u tako drasticne situacije..i veliki deo mog zivota odredjen je njegovim potrebama..ne onim sto trazi (da igra igrice i gleda crtane), vec stvarnim potrebama..da se druzi sa decom, da bude napolju, da uci, da se smeje, da radi nove stvari..ja svesno svoje vreme podredjujem njemu..svesna da je to sad tako, ali ni jednog trenutka ne dovodeci u pitanje..jer mislim da je moja duznost da bude tako..i uoste ne mislim da sam narocito dobra, i ne smatram to zrtvom..to je moja duznost...a moja nagrada je dete koje odrasta u srecno, uravnotezeno ljudsko bice..ima li vece nagrade?
sto se tice partnera, tu sam sklona da preuzmem previse na sebe, pa se slomim..ali i to nije moja dobrota, vec ..nemam pojma, neko ludilo..ja jesam radoholicar, i to nije vrlina..
sto se tice prijatelja, ne znam sta znaci rec zrtva..nekad dajem, nekad primam ..najcesce oboje...ne mogu da kazem da podredjujem sebe ikome..i smatram da takvog podredjivanja u prijateljstvu ni ne sme da bude..niti sam se ikad druzila sa ljudima koji su mi podredjeni na bilo koji nacin..
a sto se herojskog zrvovanja tice. odluka o spasavanju deteta koje se davi nije svesna odluka..ako stanes pa razmislis, imas i svoje dete, ko ce o njemu brinuti ako se tebi nesto desi? ali to su trenuci kad se ne razmislja nego se dela..a odakle ta odluka izlazi, to je malo teze pitanje..
 
Прилично мала. Ево ја нисам ни старија ни занемоћала па ипак не бих голорука полетела на три битанге. Није лепо ал' је тако.

To ti se cini sada kada razmisljas o tome i shvatas da bi takav potez bio sulud. Nikome ne bi pomogla, samo bi barabama dala vise zabave da i tebe prebiju. Ali u afektu covek ne razmislja postupa srcem, a ono nam obicno nalaze da pomognemo ne razmisljajuci o ceni koju cemo platiti.

Ja sebe smatram narcisom i mislim da smo skoro svi na ovom svetu narcisi. Izuzetak su osobe koje su ravnodusne. Smatram da su cak i ljudi koji mrze zebe narcisi. A zasto to kazem? Zato sto oni ne vole sebe, zele da budu drugaciji, bolji iz cega sledi da vole sebe cim im je stalo da se poprave, promene ili sta god. To je iskrivljen narcisoizam, kao sto ima slucaja i sa moralom.

Treba se brinuti o sebi i voleti sebe, u granicama naravno, pogresno je zivot provesti pred ogledalom. Ali neke osobe upravo ova pojava, neki bi rekli bolest, inspirise da potraze ljubav. Ovde naravno govorim o ljubavi izmedju muskarca i zene. Ali ljubav se moze naci na toliko mesta.

Ja sam odmalena gajio veliku ljubav prema mnogim ljudima. Odrastajuci shvatio sam da se u meni krije jos nesto osim toga. Zelja da mi se ugodi, kad se moje zelje ne ostvare razocarenje u druge ljude, a onda usebe sto nisam uspeo da ih pridobijem. Imao sam takvu fazu, ali me je spasio osecaj koji sam imao pre toga. Znate kako su nam roditelji govorili Za koga ides u skolu ako ne za sebe, e ja sam skoro sve u zivotu radio za sebe. Tek kada sam na neki nacin uradio nesto, stvorio samostalnu osnovu svog zivota, stvorilo se mnogo vise mesta za druge. Ali tu svejedno nema i ne treba da bude mnogo razmisljanja jer kad pocne da se razmislja ljubav obicno nestaje osim ako racio nema velike razloge da je zadrzi.

Ja nikad na sebe ne bi potegao nekakvo oruzje, ali bi skocio da "primim metak" za osobe koje poznajem i volim, pa cak i za nekoga bespomocnog i nepoznatog. Naravno ne bih bio toliko lud da stanem ispred potencijalne zrtve, vec bi je gurno... :mrgreen:

Ali ne bih spasao osobu koja je zbog sopstvene greske upala u neku nevolju, vec bih je naterao da se sama izvuce ili primi zasluzenu kaznu, osim naravno ako nije neka smrtna opasnost ili nesto sto bi za sobom na neki nacin povuklo smrt. Ipak da ja na takav isti nacin pogresim, koliko god me savest pekla, ne bi dozvolio da mi neko naudi. I tu se upravo vidi na neki nacin i licemerje kroj narcizam, jer kad ste u pitanju vi, neke stvari i kodeksi vise nisu vazni.
 
ako bih baš morao u rat....i nema moozikanata...a uvek ima....čak su i u konc logorima moozikanti prolazili bolje od droogih...onda bih bez pardona.......bio snajperista....snajperista iz staljingrada... .....e ima nešo sooper šo sam jooče čuo.......stvari imaju smisla .... kada pomažemo droogim ljoodima da lakše savladaju sve ono što i sami prolazimo....žifot....i to je onda nesebično...a ovo seroockanje...volemo decu bezooslovno...pa da..volem ga kad me strpa u sarački dom, otme mi sve pare i sve ostalo...od te bezooslovnosti sve one knjige štampaju...kako razgovarati sa sopsrvenim detetom...ša ako vas trogodišnjak tooče.....ša ako ti se roditelji razvedu....ma da...
 
ma jok.ne kažu tako......baš ću da vidim....kako to stoočnjaci toomače....javim uskoro...i još te teme i dileme....a možda otvorim i temu kod hellen.....to su čitavi konflikti rod-deca.... ima moja keva knjigu.....
jednu?:D
deca prolaze kroz razne faze..faza "necu" ili "ja-sam-covek-za-sebe" je jedna prilicno stresna:D, i manifestuje se cak agresivnoscu..ali, nije to nista strasno..niti specijalno..
ako , pak, jeste strasno, i dramaticno, nesto ozbiljno ne stima...:neutral:
 
vise mi je stalo do moje komsinice nego do mene i pustam je da svira i posle 22h. mada, da svira ranije mozda bi pocinjala ranije a ja ustajem kasnije. tako da ... a opet i da je nesot opominjem mnogo bi vredelo. a danas ne svira. da li sam aj ... jooooj

u stvari malogradjanin.ka sam i ne radim na tom razresenju to je vise strah. ali rezultat je da ona radi shta joj se radi a ja ipak ponekad trpim. prema tome. ja najvise volim komsinicu. ili sebe jer se stitim od enprijatnosti????
 
Sebe ne volim uopšte. Poštujem sebe i vodim računa o sebi.;)
Ako neko napadne mene...Ja branim napadnutog do poslednje kapi znoja i krvi napadača. Možda ja ipak sebe volim?:think:
Ne, mene voli "ona" i to je sasvim dovoljno. Više ljubavi po mene od mene bi bilo nepotrebno i čisto samoljublje.

EX2 U prvi mah pomislim da prikačim prethodni post,ali misao u rikverc i...prepametno je ovo i sasvim OK...:D
 

Back
Top