Četnici započeli antifa borbu ne samo u Srbiji i Crnoj Gori, već i u Hrvatskoj?

koliko vidim po datumima, govori se o dogadjajima iz juna meseca. i zamisli ima neki autor koji ne deli tu dramu ....

In early June a small band of armed Serbs attacked about two hundred Ustasi near Dubrovnik, seized a village, and lost it on the next day.31 This apparently insignificant clash marked the beginning of the collapse of Ustasi rule, first in Herzegovina and soon after in several parts of Bosnia. The revolt of June 1941 centered around Nevesinje and Gacko in eastern Herzegovina, a mountainous region where the Serbs, according to the 1931 census, counted for over 67 percent of the population, the Muslims for 28 percent, and the Croats for almost 4 percent.12 Not only did the rebels have the natural advantages of geography and superior numbers, but a few Yugoslav army units, composed largely of Herzegovinians, which had fought on the Albanian front against the Italians in April and had never surrendered returned home with large amounts of small arms and munitions. Clashes occurred throughout June, usually rebel raids against the wreak and dispersed Ustasi gendarme stations, and at the end of the month a general uprising broke out in the Nevesinje area. The insurgent forces failed twice to take Nevesinje, but, with perhaps as many as fifteen hundred armed men, they posed a serious threat to the whole area well into the month of July."
Among the immediate consequences of the revolt was the progressive extension of the Italian occupation into the threatened area, mainly to secure the lines of communication between nearby Dubrovnik and the Herzegovinian hinterland. In early July small units of the "Marche" division entered Gacko, Bileca, Avtovac, and Trebinje and, significantly enough, encountered almost no rebel opposition.111 The Serb leaders, rather than resisting: the intrusions of Ambrosio's Second Army, were clearly trying to use the Italians to dislodge die Ustasi from the predominantly Serb areas. This tactic proved successful because, when the Serb armed bands sent delegations to the Italians asking for protection against imminent Ustasi counterofrensives,'1,1 Dalmazzo's Sixth Army Corps took the first steps toward a policy of restoring the Serbs' rights in the rebel-torn areas, obstructing Ustasi efforts at pacification, and dividing the insurgent forces by offering their moderate wing a return to normal life.
General Dalmazzo's reports to Second Army headquarters blamed the revolt on both the Ustasi and Muslims, and he was never very happy about the Italians' official hands-off policy regarding the internal affairs of Independent Croatia.36 He took matters into his own hands by working for an alliance with the Serb rebels. Using the area around Tenin as a test case, he reported confidently that a nearby rebel group of over a thousand men had ''no intention of undertaking anything which would call for an [Italian] reaction." 17 The Italian garrison at Tenin quickly disarmed sixty Ustasi troops; 3K the Serb rebels entered the city on 1 August without incident and shortly thereafter promised the Italians not to attack troop movements along the railway lines provided that the trains carried no Croats.89 In return, the Italians at Tenin cemented their accord with the Serbs by authorizing: the renewal of Serbian Orthodox religious services.40

ovde su reference: medju njima se nalazi i tvoj clanak

1 Comando VI. Corpo d'Armata to Gomando 2. Armata, "X. 1139 del 11 giugno 1941," 11 June 1941, T-821, roll 232, frame 122. 32 Kovaccvic and Skoko, "Junski Ustanak," pp. 88-92. '"Comando VI. Corpo d'Armata to Comando 2. Armata, "X. 1550 del 2 luglio 1941,"
2 July 1941, T-821, roll 232, frame 240; Comando VI. Corpo d'Armata to Comando 2,
Armata, "N. 1580 del 4 luglio 1941," 4 July 1941. T-821, roll 232, frame 250.
-'Comando VI. Corpo d'Armata to Comando 2. Armata, "N. 1565 del 3 luglio 1941,"
3 July 1941, T-821, roll 245; Kovacevic and Skoko, "Junski Ustanak," p. 147.
;i"Comando VI. Corpo d'Armata to Comando 2. Armata, "X. 1665 del 10 luglio 1941,"
10 July 1941, T-821, roll 232, frame 277.

ali je ton ipak dosta drugaciji......
Milazzo : The chetnik movement&yugoslav resistance

izgleda da bez talijana bi to malo drugacije zavrsilo
 
koliko vidim po datumima, govori se o dogadjajima iz juna meseca. i zamisli ima neki autor koji ne deli tu dramu ....



ovde su reference: medju njima se nalazi i tvoj clanak

1 Comando VI. Corpo d'Armata to Gomando 2. Armata, "X. 1139 del 11 giugno 1941," 11 June 1941, T-821, roll 232, frame 122. 32 Kovaccvic and Skoko, "Junski Ustanak," pp. 88-92. '"Comando VI. Corpo d'Armata to Comando 2. Armata, "X. 1550 del 2 luglio 1941,"
2 July 1941, T-821, roll 232, frame 240; Comando VI. Corpo d'Armata to Comando 2,
Armata, "N. 1580 del 4 luglio 1941," 4 July 1941. T-821, roll 232, frame 250.
-'Comando VI. Corpo d'Armata to Comando 2. Armata, "N. 1565 del 3 luglio 1941,"
3 July 1941, T-821, roll 245; Kovacevic and Skoko, "Junski Ustanak," p. 147.
;i"Comando VI. Corpo d'Armata to Comando 2. Armata, "X. 1665 del 10 luglio 1941,"
10 July 1941, T-821, roll 232, frame 277.

ali je ton ipak dosta drugaciji......
Milazzo : The chetnik movement&yugoslav resistance

izgleda da bez talijana bi to malo drugacije zavrsilo

Постављај ти шта год хоћеш, чињенице су следеће:
1. Немаш одговор на усташка документа која сам поставио
2. У јунском устанку комунисти нису учествовали
3. Не цитирам чланак, већ књигу Скока Покољи херцеговачких Срба 1941.
 
Poslednja izmena:
Poslednja izmena od moderatora:
Хорстенауов извештај тако каже.

The NDH repressive measures began under the guise of taking hostages to prevent a
supposed 'great Serb rebellion' on Vidovdan. Dozens of distinguished Serbs were
arrested in Sarajevo, Kalinovik, Srebrenica, Zvornik, Tuzla, Bijeljina, Olovo, Vlasenica,
Bosanski Samac, Lopare and many other places in Bosnia and Herzegovina. These
actions triggered a Serbian uprising. Serbs rose in opposition to Ustasha terror, first in
June in eastern Herzegovina, and then in western and eastern Bosnia in late July and early
August. Surprised by the uprising, the Germans and the Italians responded differently,
conditioned by their different positions regarding the NDH. While the Germans showed
an understanding for the NDH and its 'sovereignty', the Italians took the role of
'protectors' of the endangered Serbian population.
The Germans followed the situation in Herzegovina very closely. They noted that the
population of this area was not responding to the appeal of the NDH authorities to
surrender their arms and that the authorities were failing to recruit soldiers. On 12 July 1941, Field Marshal Maximilian von Weichs, commander of German forces in southeast
Europe, informed subordinates that an insurgent group of 3,000 people had been formed
in the Nevesinje area consisting of 'Chetniks, Serbs, and Communists' and that it had
been fighting primarily 'against the Croats and the Muslims, but also against the Italians'.
In the judgment of the commander of the south-east, these insurgents included a
substantial number of Communists
. The German and Italian generals agreed in their
assessment that the uprisings in their respective zones were the result of the Ustasha
terrorizing the Serbian population, and that the insurgents' goal was to overthrow Ustasha
rule. At the same time, the generals were trying to determine whether national elements
or Communist influences prevailed among the leaders of the uprising.
The suppression of the June uprising in eastern Herzegovina did not bring peace to the
occupied territories of Bosnia and Herzegovina. On the contrary, the establishment of the
NDH under the protection of the German and Italian occupying forces was accompanied
by systematic pogroms of the Serbian and Jewish populations throughout the NDH.
Bosnia and Herzegovina became a killing field where unchecked hatred raged against
Serbs and Jews. Reports reaching Berlin and Rome left no doubt that the uprising had
spread in the occupied territories.
The uprising spread to western Bosnia in late July 1941. Only one day apart, reports of
an uprising in western Bosnia were sent to their governments by Italian and German
observers. In the report by the Italian legion of carabinierl dated 30 July there is mention,
with no precise corroboration, that all the towns north of Knin to Bosanski Petrovac were
in the hands of insurgents, some of whom were marching from Bosansko Grahovo to
Bihac, Livno and Banja Luka. The report accurately determined the area of the uprising,
but it also shows that the Italians had not predicted this course of events and that they
were taken by surprise. From the data contained in this report it is possible to conclude
that its source was not entirely reliable, since there is no mention that the uprising began
in Drvar on 27 July. The report writer's assumption, that the insurgents plan was to take
control of Bosnia and Herzegovina, also suggests that it was not fully reliable.33
On 31 July 1941 the General von Horstenau sent a comparable report to his superiors
in the Supreme Command of the Wehrmacht on the situation in western Bosnia after the
uprising in Drvar. He stated that NDH armed forces had encircled Drvar but lacked the
artillery to push into town
. He further reported that the Banja Luka-Prijedor railroad had
been sabotaged. In his assessment, the Croatian General Staff feared the uprising might
spread to new areas but had also admitted that they were unable to suppress it using only
their own troops. The General agreed with the Croatian General Staffs view that a
'spread of the Serbian-Communist upheavals' was to be expected. The Supreme
Command of the Wehrmacht reported, without citing a source, that the '21 August was to
be the signal for a Balkan-wide uprising'.

enver redzic: "BOSNIA AND HERZEGOVINA IN THE SECOND WORLD WAR"
 
enver redzic: "BOSNIA AND HERZEGOVINA IN THE SECOND WORLD WAR"

Шта хоћеш тиме да кажеш? И од кад је то Вајкс 1941. био ком. Југоистока?
Да није случајно Лер био тад био ком. истог?
И како то да не пише да је управо тог 27.7.1941. будући четнички командант Симо Бурсаћ убио у Дрвару усташког пуковника Конрада Фердинанда?
 
Шта хоћеш тиме да кажеш? И од кад је то Вајкс 1941. био ком. Југоистока?
Да није случајно Лер био тад био ком. истог?
И како то да не пише да је управо тог 27.7.1941. будући четнички командант Симо Бурсаћ убио у Дрвару усташког пуковника Конрада Фердинанда?

kazi, o cemu ti zapravo hoces da pricas? o junskom ustanku u hercegovini, o hrvatskom ustanku u srbu u julu, ili o bosanskom ustanku u julu?
ili to sve treba da bude u djuture, da bi cetnici bili glavne dase na terenu?
 
kiseli ti si taj koji ne zna o cemu govori....postavio si konkretna pitanja i dobio konrektne odgovore....sad si negde u zapecku, ne znas sta bi....u totalnom si bunilu, nagadjas literaturu, mesas clanke i knjige...

Ako oces sazvakano ustanak su digli Srbi, a predvodili su ga buduci cetnicki komandanti....jel to jasno?

cetnici su svakako, i to danas nije ni najmanje sporno prvi pruzili otpor Hitleru u porobljenoj Evropi...prvi oslobadjali mesta od Nemaca, prvi zarobljavali Nemce, za Drazom je pokrenuta prva nemacka akcija i raspisana prva nemacka poternica za jednim vodjom....

znas i sam da su komunisti do 22. juna u ljubavi sa Hitlerom i nemaju nista protiv okupacije otadzbine, naprotiv sabotiraju svaki vid otpora....tek kada je napadnuta majcica SSSR oni se aktiviraju s ciljem osvajanja vlasti....treba li ti jos nesto nacrtati?...
 
Poslednja izmena:
što se tiče Srba,ovo je sramota za cjelokupnu hrvatsku jer se ne radi o partizanskom spomeniku kako ga oni guraju,nego o cetnickom kako je i u uvodu receno.

dalje,ti cetnici se nisu digli protiv fasizma nego protiv hrvatske neovisnosti poslje vise od 800 godina,a niti su se digli protiv ustaskih zlocina (kao sto vidim da raja pise),jer oni nisu jos ni bili pocinjeni.naprotiv,sistematski su ociscena sela kneževići,otrić,vučipolje,mišljenovac...nastradali hrvati i u sljedećim selima (neću brojke navodit) metka,kula,divoselu,oštrovici.samo u selu krnjeuši ubijena 83 seljaka.općina zrmanja nestaje 250 hrvata,kao i u susjednoj bosni gdje je nastavljena ista prica.u principu hrvati tih krajeva nikad se nisu ni opravili od ovih desavanja.spisak sela je koje unistise antifasisti je velik,kao i broj lica koja nastradase od osloboditelja,pa necu ni pisat.

ovi dogadjaji su u skladu sa dogovorom mihajlovic-musoliniji,sto nam i potvrdjuje mestroviceva knjiga:

Ivan Meštrović u svojoj knjizi ‘’Uspomene na političke ljude i događaje’’, gdje na 335. str. govori o pismu koje je Mihajlović uputio jednom talijasnkom krilniku u Zagrebu po jednom srpskom časniku. Kada je taj časnik pismo otvorio i vidio što u njemu stoji, uručio ga je nadbiskupu Stepincu, a ovaj je tu poruku ispričao Meštroviću. Poruka glasi: ‘’Ekselencijo i kolega, došlo je vrijeme za našu prisnu suradnju jer su nam ciljevi isti: vaši da istrijebite Hrvate iz Dalmacije, a naši da ih istrijebimo iz Herceg-Bosne.’’

samo u hercegovini pogiba blizu 20.000 hrvata.

ove jugosipoviceve geste nemojte shvacati ozbiljno,jer nisu placene kunama.smanjite dozivljaj

Samo da pitam, jesu li ti Hrvati poklani na dan početka NOB-a?
 
da, zamrzavaju vodu....specijalno ako je vlada nestala iz zemlje i nema nikakve legitimne administracije te drzave, kojoj je predata vlast. drzava je rasparcana koliko se secam, i legitimitet po medjunarodnom pravu prelazi na okupatora.....nije li srbija bila okupirana u prvom svetskom ratu od 1915-1918 godine?

Letimitet...za šta?

Okupacija može biti legitimna i nelegitimna, nema to veze sa međunarodnim pravom.
 
I u Crnoj Gori su prvi počeli borbu protiv fašista?

Za ovakvu laž i mržnju prema Crnogorcima, sad ćeš biti opet kažnjen jednim dokumentom!

Trinaestojulski ustanak u Crnoj Gori

Posle Hercegovine, planula je i Crna Gora. Ustanak je poceo cim se saznalo da su 12. jula na Cetinju Italijani i grupa kvislinga, tzv. zelenasa, proglasila Kraljevinu Crnu Goru. Italijane i zelenase najpre je odbio unuk kralja Nikole Petrovica, princ Mihailo. Posle aprilske katastrofe princ je zajedno sa osobljem jugoslovenske ambasade u Parizu, gde ga je rat zatekao, sproveden u jedan logor kraj Frankfurta. Tu ga nalazi specijalni izaslanik italijanske kraljevske kuce koji mu ''prosto naredjuje'' da krene na Cetinje i preuzme ''crnogorski kraljevski presto''. Po cenu ostanka u logoru i neizvesne sudbine, princ Mihailo je najpre ''srpski opsovao'' svoju tetku Jelenu, italijansku kraljicu, u zabludi da je to njena zamisao, a potom je odgovorio:

Ja se ponosim mojim precima, ponosim se istorijskom ulogom Crne Gore, ali kao i moji preci osecam se Srbinom, Jugoslovenom, i uvek cu biti nepokolebljivi protivnik crnogorskog separatizma, koji je jedino motivisan zeljom da se razbije Srpstvo, da se razbije Jugoslavija. Uveren sam da ce se za takvu separatisticku zamisao naci veoma malo ljudi u Crnoj Gori. 3

Vec u noci izmedju 12. i 13. jula cela Crna Gora bila je na nogama. ''Nacionalno vodjstvo ustanka pristupilo je tradicionalnoj srpskoj metodi dizanja bune na zavojevace. Ono se obratilo narodu preko narodnih prvaka i pozvalo ga na ustanak protiv Italijana. Narod se jednodusno odazvao i digao se na oruzje kako je ko znao, mogao i umeo. Pristupilo se stvaranju narodne vojske po srezovima, a preko srezova po opstinama'', svedoci jedan od ustanickih komandanata, Milan Bandovic. 4

U vodjstvu boraca istakli su se pukovnik Bajo Stanisic, major Djordje Lasic, kapetan Pavle Djurisic, kapetan Rudolf Perhinek (Slovenac koji je tada ziveo u Beranskom srezu), kapetan Jakov Kusovac i drugi. Vec krajem jula Crna Gora je bila slobodna, izuzev Cetinja, Podgorice, Bara i Niksica. Istovremeno oslobodjen je i veci deo Starog Rasa (beranski, bjelopoljski i deo sjenickog sreza).

U protivudaru Italijani su upotrebili sedam svojih, dve albanske divizije, Albance sa Kosova i Metohije, muslimane, jednu manju nemacku jedinicu i avijaciju. Bandovic je sa sest bataljona drzao front prema Pesteru, Djurisic prema Rozajama, Lasic na Cakoru, a Stanisic na zapadnom delu fronta. Crnogorci su se dobro drzali do polovine avgusta, kada su Italijani najzad zatrazili pregovore. Crnogorsku delegaciju predvodio je Milutin Jelic iz Vasojevica, bivsi narodni poslanik Radikalne stranke. Prema Bandovicu, on je u pregovorima vodjenim u Cakoru postavio sledece uslove:

1) Na svaki pokusaj italijanske vlade da Crnu Goru proglasi za nezavisnu drzavu, mi cemo dizati ustanak.

2) Zabrana Arnautima i arnautskoj vojsci da ulaze na nasu teritoriju; hitno obustavljanje paljenja srpskih sela. U naknadu ponudili smo im vracanje zarobljenika.

3) Italijanske trupe u Crnoj Gori smatrace se sve do svrsteka rata neprijateljskim okupatorskim trupama.
5

Italijani su ove uslove delimicno prihvatili: obustavljeno je paljenje sela i Albanci su vraceni natrag. Ali ustanici su morali da se povuku u planine, a Italijani su ponovo zaposeli garnizone iz kojih su proterani. Prema Bandovicu, u borbama je poginulu 12-15.000 Crnogoraca, dok ih je oko 10.000 poslato na prinudni rad. Glavni cilj ustanka je ostvaren: Italijani su odustali od stvaranja posebne crnogorske drzave.

U crnogorskom ustanku ucestvovao je i izvestan broj komunista. Dok su se organizatori i vodje ustanka, koje cemo kasnije videti u cetnickom pokretu, nosili sa neprijateljima na frontu, komunisti su operisali u pozadini. Nijedan od njihovih prvaka nije se nasao pored Stanisica, Lasica, Djurisica i drugih komandanata, ali su zato ubacivali svoje ljude u komande oslobodjenih mesta. Prilikom podele oruzja nastojali su da veci deo plena ugrabe za sebe, i samo je velika opasnost sprecila ustanike da se obracunaju sa njima. Najdrskiji potez komunista bio je proglasenje Vrhovnog staba i Vrhovne komande ustanka, mada ova, sem neznatnog broj aclanova njihove partije, nije imala kome da komanduje. O tome Bandovic svedoci:

Taj slucaj mnoge nas, iz demokratskog vodjstva ustanka, ozlojedio je i zabrinuo. Za nas je to bio jasan dokaz da komunisti hoce da iskoriste ustanak za svoje najuze politcke ciljeve. Sasvim prirodno, mi smo sa svoje strane poceli voditi odbrambenu propagandu protiv njih. Prvi posao toga Vrhovnog staba bio je da razasalje politicke komesare na frontove. Tako su dva komesara stigla k meni na front u Pesteri. To su bili Dusan Korac i Mitar Tmusic. (Ovaj poslednji bio je docnije ministar u crnogorskoj vladi). Dolazak komesara na front izazvao je neraspolozenje i revolt oficir i vojnika. Morao sam da umirujem ljude, jer su hteli da pobiju komesare. To nisam mogao dozvoliti: sudbina ustanka bila je neizvesna. Ali sam komesare bagatelisao. Oni su jedne noci krisom napustili front.
6

Zajedno sa svojim ''Vrhovnim stabom'', komunisti su se razbezali u planine polovinom avgusta, uoci pregovora sa Italijanima, kada je postojala opasnost sloma ustanka.

Miloslav Samardzic, Borbe cetnika protiv Nemaca i ustasa 1941-1945, Prva knjiga

3. M.Milunovic Piper, Kralj Nikola Prvi, 160-161

4, 5 i 6 Knjiga o Drazi, tom I, 79, 84-85.
 
Poslednja izmena:
kapiram da te ovo najvise pogadja i navodi da iznosis gluposti i kreveljis od muke:per:

Ja se ponosim mojim precima, ponosim se istorijskom ulogom Crne Gore, ali kao i moji preci osecam se Srbinom, Jugoslovenom, i uvek cu biti nepokolebljivi protivnik crnogorskog separatizma, koji je jedino motivisan zeljom da se razbije Srpstvo, da se razbije Jugoslavija. Uveren sam da ce se za takvu separatisticku zamisao naci veoma malo ljudi u Crnoj Gori.

sve sami danasnji separatsti simpatizeri komunista....zanimljivo...hehehe
 
Ja se ponosim mojim precima, ponosim se istorijskom ulogom Crne Gore, ali kao i moji preci osecam se Srbinom, Jugoslovenom, i uvek cu biti nepokolebljivi protivnik crnogorskog separatizma, koji je jedino motivisan zeljom da se razbije Srpstvo, da se razbije Jugoslavija. Uveren sam da ce se za takvu separatisticku zamisao naci veoma malo ljudi u Crnoj Gori. 3

da, to je ona najveca i najglavnija stvar , da se on oseca prvo srbinom. bez toga nista.to je najvaznije za bilo kakav ustanak. svi cekaju nekog srbina da ih vodi. svi srbi se rode kao podnarednici, i onda automatski napreduju......

da li postoje neka druga literatura , izuzev samardzica. nema li neka originalna crnogorska literatura. ima li neka engleska literatura , talijanska.....?

cetojke brabonjaju po crnoj gori
 
kazi, o cemu ti zapravo hoces da pricas? o junskom ustanku u hercegovini, o hrvatskom ustanku u srbu u julu, ili o bosanskom ustanku u julu?
ili to sve treba da bude u djuture, da bi cetnici bili glavne dase na terenu?

Аха значи сада си прешао на устанак у Босни у јулу? Ок, само ми не одговори ко је био ком. Југоистока 1941.?
 
U pravu je D U K Lj A N I N, u komandnoj organizaciji za stolom trinaestolujskoga ustanka je ležala Komunistička partija Jugoslavije. Nije se sama angažovala u samom ustanku, međutim, već je drugima prepustila borbu (to je bio i taktički čin u sklopu socijalističke revolucije - rojaliste poslati na prvi front, kako bi se njihovi plodovi pripisali sebi cjelokupno i 13. jul kao ustanak KPJ, dok bi tako i buduću neprijatelji i već ideološki suparnici, bili zbrisani/razoreni).

Који је комуниста био командант, чега и где?
Ако су комунисти командовали право је да кажу имена команданата.
 
da, to je ona najveca i najglavnija stvar , da se on oseca prvo srbinom. bez toga nista.to je najvaznije za bilo kakav ustanak. svi cekaju nekog srbina da ih vodi. svi srbi se rode kao podnarednici, i onda automatski napreduju......

da li postoje neka druga literatura , izuzev samardzica. nema li neka originalna crnogorska literatura. ima li neka engleska literatura , talijanska.....?

cetojke brabonjaju po crnoj gori

После се чудиш што те зовемо црвеним усташом.
 
poklani tokom 41.

taj je kraj usao pod italijansku nadleznost

na dan "ustanka" u srbu ubijena su 2 zandara kao i katolicki svecenik koji ubijen na malo tezi nacin

To me zanima. Ako su se zločini događali, oni su užasni i treba ih osuditi, ali ako je sam ustanak zločin, onda taj dan ne treba slaviti.

Republika Hrvatska ima običaj da slavi sve pogrešne datume (počev od drevne istorije, preko ratova, sve do uključujući i Domovinski [dan nezavisnosti je malo pa ništa za RH, a Operacija Oluja Božija svatkovina])...
 

Back
Top