Jel. Vi vernici ste izgleda i na onaj svet preneli birokratiju.. zahteve, potvrde, odobrenja. Jel cete odobrenje od boga, gospodara vasega, traziti pismeno ili usmeno. Ili pre ce biti da on nema kancelariju, vec je nesto poput turskih sultana gde sa divana presudjuje.
Jel cete biti ponizni pred njim, pred gospodarom vasim?
Zar vam stvarno nije dosta da vas u ovom zivotu jasu razni "gospodari" i "autoriteti" nego bi jos da se trtite i na onom svetu. Jos bi da nekog sluzite. Nije vam dosta, pa ste zato isprojektovali boga vasega na nebesima da budete rabovi i sluge njegovi.
A mnogo su nam agresivni ovi dosledni i ponizni vjernici, psuju, gube kontrolu brzo, trče pred rudu i sl. sve nekako kontra idealu sluge božjeg...
Nema čuda. Ima neznanje, iz kojeg proizilazi čudjenje.
To se sloboda duboko okovana iz njih opire!
Čista psihologija će da kaže, da slabi i nesnadjeni ljudi, nezreli, traže odredjenu vrstu pripadnost pa makar to bilo hvatanje za slamku...
Čovjekova potreba da se ukalupi, potiče od praiskonskog gena koji ima zadatak da jedinku ubijedi da nadje stado, jer je to nekada i imalo smisla, kada je prosječan životni vijek ljudi bio oko 20-30 god. kada je glavno pitanje života bilo, kako preživjeti, a ne zašto i zbog čega živjeti.
Elem, drugo je vrijeme sada, taj gen se danas uglavnom iskorišćava, eksploatiše, često se desi situacija "dala baba dinar da udje u kolo, a sada daje dva da izadje", religije, sekte, gurui, razne subkulture, kriminalne strukture itd. vrbuju one slabe duhom, koji nose ovaj gen, one, koji nemaju snage i dostojanstva stojati sami, biti odgovorni, biti slobodni. Kada malo bolje razmislim, shvatim da je možda najveće prokletstvo života, ta utamničena sloboda, koju čovjek ima, a često je nije ni svjestan da je nosi duboko u sebi, bačena u neke okove dogme, ideologije, nacionalizma i sl.
