Ajde ovako..s moje tačke gledišta...Za mene su ljubav prema muškarcu, deci, prijateljima, roditeljima, različite vrste ljubavi. Prijatelje volim, bez potrebe da sa njima budem nešto više od prijatelja. Muškarca volim sa potrebom da bude moja podrška, neko sa kim ću da se razumem, da ga volim, da imam seks. Ne vezuje me seks za muškarca, vec nešto sasvim treće, seks dodje kao šlag na torti, potreba da podelim sa nekim i tu vrstu bliskosti, koju ne delim sa drugima.Imam medju prijateljima i muškarce, dragi su mi prijatelji, volim ih, ali na drugačiji način od onog na koji volim svog muškarca. Ne isključujem mogućnost da mogu da volim i bez seksa, ali ne vidim razlog zašto bih se lišavala toga ako imam mogućnosti da ga imam...Intimnosću i samo intimnošću, razlikujemo prijatelje, od ljubavnika...Ljubav nas svakako veže. Možda grešim ali to je moje mišljenje.
Pa sad. Da li grešiš?
Ako veruješ u to što pišeš tebi je onda tako kako pišeš. Na naše emocije utiče i naša vera. Po Frommu ima tu još nečega pa bi bilo vrlo uputno pročitati knjigu "Umeće ljubavi". Molim vas pročitajte.
Ljubav ima istu osnovu i voleti je relativno jednostavno osećanje. Dok nekoga volite ne analizirate i razmišljate o razlozima. A različito je zbog razloga. Uz ljubav se može osećati još nešto (strast, nagon da zaštitite, da budete zaštićeni, razumevanje...). I sama kažeš da te ne vezuje seks. Ne vidim ni ja razlog zašto bi se lišavala toga ako imaš mogućnosti da ga imaš. Ali šta ako tvoj partner nema potrebu i ne može. A kada je muškarac u pitanju zar treba seks da bude kao silovanje i kada žena ne želi? Šta ako su potrebe za seksom drastično različite? Da li se volite samo za vreme seksa ili i pre i posle? Šta reći o onima koji se vole samo za vreme seksa (koji ljubav pokazuju samo za vreme seksa)? Kako ljubav pokazujete van seksa (kada vam nije do seksa) i da li je tada osećate? Kultura u kojoj odrastamo veoma utiče na naša shvatanja i OSEĆANJA koja se duboko ugrade (ali nije nepromenljivo).
Citat: "Intimnosću i samo intimnošću, razlikujemo prijatelje, od ljubavnika"
Da li se pod ovim podrazumeva seks ili nije obavezno? Da li je intimnost samo seks?
Citat: "Ljubav nas svakako veže."
Pa naravno da ljubav vezuje ljude. I nije uslov seks.
Mislim da je naša kultura pomalo idealistička. Mi na sve gledamo idealno i tako očekujemo. Nije onda čudo što se puno i razočaravamo (do dramatičnosti). Zar nam život ne pokazuje koliko nije idealan, koliko se te idealističke iluzije kose sa realnošću i sa ljudskom prirodom. Da, i kultura i religija su uticale da se na mnoge stvari gledaidealistički i čak protivprirodno i od svakoga čoveka napravile grešnika. To je kao u vreme 90ih kada je skoro svaki punoletan građanin kršio zakon kupujući devize (dakle cela punoletna populacija van zakona).
Šta uraditi? Pokušati da se gleda realno i da se ukorenjeni stavovi menjaju. Da ono što smo naučili i mislimo da su aksiomi, relativizujemo i izborimo se sada sa samim sobom.
Zar ne vidite kako se ovde brak tretira? Posle potpisivanja kod matičara supružnici se (kako je već ustaljeno u ovoj kulturi) ponašaju kao da su dobili tapiju (vlasništvo) nad partnerom. Pa nije brak robija i ne podrazumeva ništa sem onog pravnog materijalnog osnova gde je imovina stečena u braku zajednička imovina. Otuda se muškarci kao jači pol (što nije tako redak slučaj) ponašaju i nasilničk, smatraju ženu kao svojinu i sebi daju prava koja im zdravorazumski gledano ne pripadaju (ako pođemo od pretpostavke da niko ne može biti ničija svojina i da brak nije robija). Normalno bi bilo da supružnik kome se nešto toliko ne dopada kod partnera nenasilno saopšti da to ne može da podnosi i ako ne može da se usaglase mirno raziđu.
Imajte u vidu da neki brakovi idealno funkcionišu do momenta kada supružnik nešto sazna o partneru što ga šokira i brak puca. Često to saznanje o partneru nije nešto neuobičajeno i protivprirodno, već nešto što se kosi sa idejama o idealnom. I ovde se vidi koliko emotivni odziv biva jači od realnosti koja je do tog momenta dokazivala da je suživot moguć, čak i lep.
Percepcija - apercepcija - valorizacija - emocija i emotivni odziv (saznanje - tumačenje u zavisnosti od potsvesnih sadržaja - vrednovanje, takođe u zavisnosti od potsvenih sadržaja). Ta valorizacija (vrednovanje) ume da izazove veoma burne reakcije. Emocije a često i reakcije dolaze vrlo često pre nego što razum da svoj odgovor. Problem još biva u tome što često razumno samo opravdavamo svoje rakcije bez kritičke analize istih. Emocije su toliko zavodljive i ubedljive da sprečavaju razum da razmišlja suprotno od njihovog smera.
I ako sam ovo napisao i sada znate i dalje ćete se teško izboriti sa vašim emocijama i emotivnim reakcijama. Jedini način da se izborite je da postepeno rušite idealističke poglede i stavove i u svoj potsvesni sistem polako ugrađujete nove realnije stavove.
Realni stavovi se grade na opstim humanim principima i pravima ličnosti i realnom prihvatanju ljudske prirode.