- Poruka
- 334.428
Zgrada kafane "Zlatan konj" na Varoš kapiji, levo od nje se vidi stara trasa Brankove ulice koja se tom krivinom ulivala u Pop Lukinu, 1951.
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Фе но ме нал ноо!Pogledajte prilog 1534223
Podsećanje na dorćolske alaseA kad bi se ranom zorom čamci vratili na Jaliju i kada bi se mreže raširile, a riba razvrstala, dolazili bi trgovci i kafedžije na licitiranje ulova. Među njima mogao se naći i po koji pandur koji bi kontrolisao da se u ribarskim čamcima ne nalazi možda i štogod drugo, neka prokrijumčarena roba, jer noć i magla, ma koliko bili neprijatelji ribara, bili su pokrov pod kojim su se u saradnji sa prekodunavskim alasima odrađivali i neki drugi „poslovi”.
Sitnija bela riba iz mreža nije se prodavala već se poklanjala najboljim kupcima ribe na veliko, a u teškim vremenima delila se besplatno sirotinji. Kada bi se obala konačno ispraznila, ribarski pomoćnici i šegrti ostajali bi da operu čamce i okrpe mreže, a majstori bi zalazili u neku od mnogobrojnih alaskih kafana. U „Borči, „Spužu” ili kod „Zlatnog šarana” uz cigansku muziku zarada se delila na „talove” i uz rakiju i vino pravili bi se planovi za sledeći izlazak na vodu, prepričavale zgode sa austrougarskim vlastima i čarlame koje su priređivali jedni drugima.
„Tu se pilo, sviralo i pevalo ’Rascvetana višnja na Jaliji’ i pripremali riblji đuveči od somovine ili šarana, sa mnogo zejtina…”, zapisao je Žika Jovanović, bibliograf i prevodilac.
Ribari na Dunavu 1912