Boemski Beograd - Skadarska a ne Ružina

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
334.370
Clipskad.jpg


Skadarlija,glavna boemska četvrt, sinonim za dobre restorane i kafane koje su očuvale stari duh,
“svedok” bezbroj pijanih, veselih noći i “čarobni” kutak, predstavlja dušu prestonice u koju se svi, domaći i stranci, rado vraćaju.

Ugneždena između Dečanske i Ulice Đorđa Jovanovića, duga nepunih 600 metara, Skadarska ulica može da se pohvali boemskim stažom dugim vek i po, jer su nakon 1869. godine ovde počele da niču brojne kafane. Narodno pozorište je otvoreno u blizini, pa je velikom broju glumaca i ostalih izvođača odjednom bio potreban smeštaj u blizini. A gde su umetnici, zna se, tu je i boemija i lumperajka do noći!

Ipak, ima Skadarlija i još nečim da se pohvali. Ona je jedna od retkih ulica u Beogradu koja je svoje ime promenila samo jednom!
Skadarska ulica ucrtana je u plan Beograda 1854. godine. Iako je postojala još od 1720. ime je dobila 1872. i isto nosi sve do danas!
Jedini put kada se nije tako zvala bilo je za vreme austro-ugarske okupacije tokom Prvog svetskog rata. Tada joj je ime promenjeno u Ružinu ulicu, ali odmah posle oslobođenja, vraćen je stari naziv.

I Beograđani su ponovo mogli da idu u Skadarliju a ne u Ružinu … i tako sve do današnjih dana.
 
Kako je Skadarlija dobila ime?

Skadarlija je zapravo, sve do 1870, bila romska mahala. Beograđani su je nazivali "šićan-malom" (u prevodu "cigan-mala"), s obzirom da su je naseljavali Romi koji su živeli u sirotinjskim daščarama. Bila je to neugledna, zapuštena, krivudava ulica kojom je tekao Bibijin potok. Bibija je bila romsko božanstvo spasa, i odatle ime potoka, koji i dan danas postoji, ali je gurnut u kanalizaciju. Sama ulica je usko povezana sa akvaduktom, tuda je prolazila voda, dužinom današnje ulice Despota Stefana. Najveći luk je nazivan po Skadru, prvom srpsko-zetskom gradu, te odatle i naziv Skadarlija, kojim je zvanično "krštena" 1872. godine.
 

Back
Top