Olivera je preslatka! Bas se vidi da je srecno dete. Nikad ne bi rekla da ima DS.
Svaka vam cast za odluku da je uzmete.
Svaka vam cast za odluku da je uzmete.
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
maminozlato:Ja sam majka devojcice koja ima DS. Moja srecica sledece nedelje puni 2 godine. Prohodala je pre 2 meseca i za mene je ona najlepsa, najpametnija i najsladja devojcica na celom svetu. Lako je pricati sta bi...kada niste bili u toj situaciji. NIKADA, ali NIKADA se ne bih odlucila na abortus, ni u jednoj situaciji.
Necu citirati neke od vas, ali sam procitala dosta neistinih informacija. Pridruzene bolesti koje se javljaju uz DS su:stitna zlezda, leukemija, epilepsija i srcana mana/mane. Sve ostalo moze se javiti u procentima u kojima se javlja i kod ostale populacije. Moja srecica nema nista od navedenog. Zene sa DS mogu roditi dete, a sansa da rode dete sa DS je 50 %. Ne znam kako druge porodice, ali nasa ne trpi zbog Oliverine bolesti. To je sve stvar stava. Od vaseg stava takodje zavisi i kako ce se ostali ljudi ponasati prema vama.Nemam nameru da dete sakrivam od ljudi kao sto neki roditelji rade. A takodje ne zelim sazaljenje. Ne znam zasto bi ljudi sazaljevali Daunice. Moja srecica je fizicki zdravo dete, volimo je, mazimo, svi nasi prijatelji je obozavaju. Kada je izvedem u setnju, ko nas ne zna - ne provaljuje da sa njom nesto nije u redu, cak komentarisu da je med - medeni.To sto neki ljudi imaju problema da prihvate da su pojedini ljudi drugaciji, meni samo dokazuje da su sami ograniceni. . Daunici obozavaju drustvo, veoma su osecajni i nisu nimalo agresivni. Tako da niti patimo mi, niti ona. Za ono zbog cega smo suprug i ja patili, krivi su iskljucivo doktori, ustvari celo osoblje porodilista u kome sam se porodila, od nacelnika do cistacice. Na samom rodjenju po reakcijama sestara i doktorke primetila sam da sa bebom nesto nije u redu. Kao da nije dovoljno sto je beba bolesna nego smo prosli kroz pakao koji su nam priredili svi od reda na "Betaniji" u Novom Sadu. Receno nam je da je beba maltene monstrum, da ce samo kricati i lezati, da cemo je naci mrtvu u kreveticu jer nismo znali da joj ukazemo medicinsku pomoc, da je bolje da je damo u "Kolevku" u Suboticu da tamo zivi, nego da je donesemo kuci da umre. Naravno da smo bili u soku. Nisam je nijednom podojila, za 3 dana sam je videla nekoliko puta, otpustena sam na dan svog rodjendana kuci (naravno bez bebe). Ona je istog dana prebacena na Genetiku u decijoj bolnici. Savetovali su da je zaboravimo, da je ne posecujemo, da ne zovemo da pitamo za nju, da se vratimo u normalu i rodimo drugo dete koje ce nam pomoci da je zaboravimo. Naravno da ih nismo poslusali i da smo odlazili svaki dan da je obilazimo. Kako je vreme prolazilo, mi smo se naslusali strasnih prica i nasom odlukom je Olivera sa mesec dana starosti prebacena u "Kolevku". Nije potrebno da objasnjavam sta je to znacilo za nas i kako smo se osecali u tom periodu. Obilazili smo je svakih par dana, nosili kolica i izvodili je u setnju po gradu. Najteze je bilo uspavati je na rukama, spustiti je u metalni krevetic i otici.
Nakon 2 nedelje pakla i nekoliko kutija sedativa, resili smo da dovedemo kuci nasu "gospodjicu bebu" (tako je njen taja zove). Ocekivali smo da se desi ono najgore.
Medjutim Olivera je ok zdravlja, ponekad pokupi koji virus, uostalom kao i ostala deca.
4 puta smo bili u "Kolevci" i za to vreme smo videli samo 2 para roditelja. To je zalosno.
Zalosno je i to sto su svi monstruozni saveti u porodilistu potekli od medicinske sestre koja je meni veoma blizak rodjak. Nikad necemo sebi oprostiti prvobitnu odluku i nikad Oliveri necemo moci to da nadoknadimo. Vreme ne mozemo vratiti unazad ali mozemo informisati druge ljude da ne ponove nasu gresku.
Pogledajte "kako izleda monstrum beba" i da li taj mali osmeh treba ubiti ili cak ostaviti:
www.flickr.com/photos/olivera
Draga Vesna,v.vesna:Moja rođena sesra ima Daunov sindrom i 21 god. Ukratko, i da znam da nosim dete sa tim sindromom,rodila bih.
Ni sama nisam htela da se udaljim od teme niti da polemišem o mišljenjima,shvatam da su različita i da je većina na forumu iznela samo mišljenje na datu temu (pitanje) ne na osnovu ličnog iskustva nego na osnovu iskustava ljudi iz njihove okoline. Izuzetak je priča Oliverine mame. Zbog toga je moj odgovor kratak i jasan. Slažem se da ljudi nisu surovi već neupućeni,i još uvek strahuju od prekora i ne prihvatanja sredine,pa verujem da je i od tuda predrasuda da su ta deca beskorisni članovi društva. Gagi je u subotu 21. rođ. i mogu vam reći da je socijalno biće,da je obrazovana u specijalnoj školi prilagođenoj njenim sposobnostima i mogućnostima,da je vesela i uvek raspoložena,da je moj najbolji prijatelj,da voli decu i da deca vole nju i prilično je samostalna,ima toga još pozitivnog ,ali o tom potom. Takođe je predrasuda da su roditelji i braće i sestre dece sa DS u stalnom odricanju ne znam ni ja čega zarad dece jer nije nama ništa uskraćeno ni oduzeto,nego upravo njima jer setite se vaših prvih izlazaka,prvih zaljubljivanja,pa sklapanja brakova,rađanja dece i još mnogo toga,a mi smo čak i dobili:moji mama i tata-vrednu,pažljivu,punu ljubavi ćerku,a ja-jedinu osobu koja je uvek tu,i pored njenih ograničenih sposobnosti i mogućnosti,pomagača u kućnim poslovima,...ukratko-najbolju sestru na svetu.slobodnokorisnickoime:Draga Vesna,
obicno ne caskam na forumima, ali ovoga puta moram, zbog tvoje poruke...i ja imam rodjenu sestru sa daunovim sindromom.U 10 nedelji sam trudnoce, u rizicnoj sam grupi i po godinama,ali necu da idem na testiranja. Rodicu.
Ljudi nisu surovi, kako se komentarise na forumu, nego razlicito gledaju na stvari. Nedostaje im vere, znanja, hrabrosti i treba ih razumeti. Ja osecam da radjamo da bi podarili zivot i ljubav. Obicno se misli da su ta deca beskorisni clanovi drustva. Kakva zabluda! Ta deca su definicija ljubavi. Zbog moje sestre sam ja postala bolji covek, moji roditelji, mnogi moji rodjaci i prijatelji. A ja, sa svojih 150IQ i ne mislim da sam nesto posebno doprinela dobrobiti moje okoline. Sta zaista znaci biti koristan, to je posebna prica i udaljila bih se od glavne teme.
Jos bi dodala, ne postoje nepotrebna "moralisanja". Moral (savest, vera, dobro u nama...) treba da nas vode u zivotu. Ali i ovo nije mesto za ovu temu
Poljubi svoju sestricu, znam da nema lepseg osecaja od onog kad te zagrli sa ljubavlju
ManjaAtina:Kada bi lekar utvrdio da nosite bebu koja ce najverovatnije imati Daunov sindrom, da li biste se odlucile na prekid trudnoce ili biste ipak zadrzale bebu? Vazi i za muskarce, kada bi se ispostavilo da Vam zena ceka takvo dete, kakav bi bio Vas stav?
Upravo sam pogledala emisiju u kojoj se suceljavaju misljenja da:
-bi zadrzali dete, jer niko nema pravo da odlucuje o novom zivotu, jer ta deca danas zive mnogo kvalitetnije i uz brigu i edukaciju se ukljucuju u drustveni zivot,...
-su za prekid trudnoce jer ne zele taj problem u zivotu, u zivotu tog deteta, ostalih clanova porodice..
..razlozi i za i protiv bili su raznovrsni...
A vi, sta kazete?
maminozlato:Nikako da vam se javimo, stigle smo iz bolnice. Moracemo na jesen ponovo na operaciju, nisu uspeli da plasiraju implant na adekvatno mesto. Operacija je trajala 5 sati, pa je od vibracija nadrazen facijalni nerv, pa zato Olivera privremeno ima facijalnu parezu leve strane lica. Dobro je sto se povlaci i sve se manje vidi. Idemo 20. na kontrolu, a do tad bi trebalo potpuno da se povuce. Prvi dani nakon operacije su bili uzasni, ne znam kako smo svi troje to preziveli. Neverovatno sta covek sve moze da prezivi a da pri tom ostane normalan. Izgleda nam Olivera daje tu izuzetnu snagu da idemo napred. Mislim da roditelj moze da podnese mnogo toga ako zna da ce to pomoci njegovom detetu. Zao mi je sto ce morati da prolazi kroz to opet na jesen, ali oporavak od operacije i nije tako tezak kako smo mi ocekivali. Bilo je strasno samo dok se nije skroz probudila iz anestezije, a uvece se vec igrala. Sutra dan je trcala hodnikom 8). Uglavnom smo osoblje klinike znali od ranije, ali ima i nekih novih teta koje su pale na Oliverin sarm.
Imamo novih slikica
http://www.flickr.com/photos/olivera/
Svako od nas ima pravo na izbor. Ja znam da je nasa odluka da Olivera zivi sa nama - pravi izbor. Olivera je beba kao i svaka druga. Za mene je najlepsa, najsladja i najpametnija i ucinicu sve da ona bude sretna i voljena i okruzena ljudima koji je neizmerno vole.
katy:Abortus je ubistvo!!! Svako biće ima pravo da živi, i to pravo niko nema prava da mu uskrati!!!
Ljudovi sa Daunovim sindromom se nimalo ne razlikuju od običnih ljudi!!! Imaju osećanja i život...živi i pusti drugog da živi!!!
san82:To je veoma diskutabilno pitanje - da li je svaki abortus ubistvo???