A SAD JE KASNO....

Harmony:
Da li vam se nekada desilo da vam umre clan porodice ili prijatelj a da niste stigli da ga pitate neke stvari ili pokazete koliko vam je do te osobe stalo?
jao jeste na zalost obe babe su mi umrle jedna kad sam imala 7 god. a druga 13..................ali su mi ostale u secanju kao dve najbolje osobe koje sam ikada upoznala...............narocito sam za maminu mamu bila vezana CEO ZIVOT i bash mi je zao sto nije videla kako sazrevam i razvijam se u pravu devojku............. i toliko bih joj zahvalila za sve ali................
 
Nedodirljiva88:
Nisam stigla da zagrlim svog brata posljednji put,nisam stigla da mu kazem volim te,nisam stigla da ga poljubim,nisam stigla..................nista nisam stigla...........prokleta sudbina!!!!!!
Znash kako dusho....................sigurna sam da on to SAVRSHENO DOBRO ZNA GDE GOD DA JE!!!!!!!!!!!!!!!! Tako da osmeh na lice i glavu gore, sa ponosom na svog brata koji ce uvek biti pored tebe........................
 
Od mog muza baka ima 81 godinu. Nije bolesna ali joj je vreme. Koristim svaku priliku da odem kod nje sa sinom. I svaki put kad zazvoni telefon kasno uvece pomislim na nju i presecem se. Bice mi jako zao kad ona umre.
26.novembra je bilo 21 godina kako je umro moj deda. Nikad nisam upoznala coveka koji ga je poznavao a da nije imao samo najbolje da kaze za njega. Moj otac(zet) je za njim zalio vise nego za svojom majkom. A meni je sad tako tuzno sto imam jako malo uspomena na njega. Iznad kreveta mi stoji fotografija na kojoj smo on, moj otac i ja na nekoj svadbi i to je prva stvar koju vidim kad se probudim. Da je on ziv, ceo nas zivot bi bio potpuno drugaciji.
U osmom razredu osnovne mi je umrla jako dobra drugarica. Nije mi bilo jasno kako to da moze da umre neko ko ima 14 godina. To jutro kada je umrla ja sam se probudila iz sna i pomislila kako je jos nisam obavestila da u subotu slavim rodjendan. Bio je cetvrtak uvece, mi u skoli klinci na poslednjem casu molimo profesorku da nas pusti da slusamo derbi. Ulazi razredna i saopstava nam tuznu vest. Sok. Kasnije sam saznala da je zvezda izgubila. Sa sahrane sam dosla kuci kasno popodne a u sobi su me docekali mama, tata i sestra sa tortom i poklonom. Ne mogu recima da opisem kako sam se osecala u tom trenutku. Bio je to najgori rodjendan u mom zivotu.
 
Meni se trenutno dogadja odlazak jednog clana porodice. Nije fizicki mrtav ali je u komi i znamo da je se pitanje dana .Meni su pomesane emocije....
Taj nam je covek toliko ruznih stvari priredio i puno puta sam palkala zbog njega.Kad umre dolaze mi problemi koje nije resio za zivota koji su mi sasvim nepotrebi i na zalost neminovi. Sa druge strane dok je bio zdravog razuma cuvao me i brinuo o meni posto nije imao svoje dece.Ja sam bila predmet i cilj njegovog zivljenja. Puno dobrog mi je ucinio. Obozavala sam ga kao de :-? te.

Sad se borim sa dve suprotne emocije. Jedna je ogavna al sam hrabra i reci cu je naglas...nek umre vise posto me mucio poslednjih 10 godina kvario mi zivot svojim matorim senilnim i podlim ponasanjem, a opet sa druge strane zao mi sto sad umire u najodvratnijoj za coveka mogucoj okolnosti. Sam kao pustinjak, bez mozga i potpuno kao biljka.

Koliko god da je bio proklet nije zasluzio da umre tako.

Kad su mi javili da nesto ne valja , molila sam Boga da je vec umro. Vec 8 dana zivi tako, tj bukvalno prezivljava. Svi oko mene ga oplakuju.Ja ne , i verovatno necu. Kad su se sudarile pozitivne emocije i negativne ostalo je nista...Samo ravno...

I to me muci ovih dana ...Zasto jednostavno nije ostao isti kao kad sam bila dete , zasto covek u poznim godinama mora da poludi i unisti sve ono dobro sto je za zivota gradio?

razmisljam puno o njemu ovih dana ...mozda sam i ja mogla bolje...al sad je kasno...
 
Драга, схватам како ти је (бар могу да покушам да схватим!).
Мој отац, ух, јако дуга прича, је био прави отров према мени, да не причам шта ми је све радио. И знала сам кад је умирао, и знала сам да је био у најтежој агонији и оепт нисам отишла да га видим, бар задњи пут, да кажем шта ми је на души. Делом се кајем због тога, а делом и не, јер је разлог због кога сам тако поступила био веома јак. И размишљала сам исто као и ти ... шта да сам отишла тамо кад је почело да му бива лоше, да пробам нешто да променим, да учиним да буде боље, .... Бог зна да ништа не би успело, јер је он једноставно био такав ... да, јесте сада касно.
 
Uf ja mislila da samo ja imam taj grozni osecaj ravnodusnosti prema coveku koji odlazi, a sad vidim nisam sama ...Hvala Vam...Hvala Mili...

Pisacu kad bude kraj mozda tad budem jasno videla sta osecam ...Za sad nista , ravno do Kosova... :-?
 
Kad sam se letos cula sa svojom razrednom iz srednje,ona mi je dok sam spustala slusalicu,ni ne sluteci nista,rekla "nemoj me zaboraviti".To je poslednje sto mi je rekla...i posle dva meseca je umrla.Bila je divna zena.
 
Necu da govorim da nikoga nisam jos izgubila, jer sam emotivna osoba i oplakivala sam od srca ljude koji mi mozda i nisu bili bliski. Bavim se pisanjem i znam da je svaki covjek jedna divna prica, a svaka prica moze jos i jos da traje, ali na zalost, prije ili kasnije dodje kraj. Onda je to jako tuzno.
Mene nekad nervira kada uvidim da ne oplakujem preminulog niti njegovu porodicu vec sebe! Placem sto u mom zivotu nasutpa jedna mala praznina, jedno mjesto gdje vis nema covjeka, samo sjen od njega.
Kada je umro komsija sa kojim smo dijelili istu kucu, mislila sam da placem za njim, sto je napustio ovaj svijet. Zapravo nisam imala pojma gdje je on otisao i kako mu je tamo. Plakala sam za sobom i za trenucima kada budem sisla niz stepenice pored njegovog dvorista gdje necu imati kome da nazovem "dobar dan". Naizgled, nikakav porazavajuci gubitak, ali sam pokusala da kroz to shvatim cemu suze kada neko ode.

Top modelsica je, sto sam vec prethodno zakljucila, ili poremeceni idiot sa IQ od nekih solidnih 30, ili se zeza. A, ako se zeza tako na temi na kojoj ljudi izrazavaju svoja duboka, bolna osjecanja, onda je jos veca budaletina!
 
ne sigurna sam da se ne zeza.
definitivno je poremećena. i pomalo autistična,
jel vidiš da ona ne komunicira, vrlo retko se desi..
uglavnom bupne neki odgovor s' neba.
nevaspitana.
 
topmodelsica:
Mene je chuvala prabaka kad sam bila mala (roditelji su ishli na posao) a kad sam porasla ona je ostala da zivi sa nama i zivela je sa nama sve do svoje 91. godine zivota i tad je umrla.Za to vreme isprichala mi je mnogo vishe nego shto sam i umela da je pitam,chesto se setim njenih istinitih pricha.Medjutim shto je bila starija jedva sam chekala kad ce da umre zato shto je radila neke stvari koje su svijuh nervirale.Bila je kao neko neposlushno dete.A mnogo sam je volela i bilo mi zao kad je umrla.

To sto si napisala zvuci brutalno,ali ja te potpuno razumem,jer osudjivace te onaj ko nije imao takvu baku.Moja prabaka nije zivela sa mnom,ali zalila sam ljude sa kojima jeste,jer bila je senilna,ponasala se kao dete,ode u cosak dnevne sobe i pokaki se,sta sve jadni ljudi nisu sa njom preziveli.Meni je bilo tesko da je gledam takvu,draga mi je,secam se kako je bila divna osoba dok je bila zdrava,a poslednjih godina obuzela ju je bolest i to jednostavno nije bila ona.Da bi sacuvali nju,jer je vec pocela da odlazi od kuce,pa se izgubi,a i da bi sacuvali zivce,svi smo se dogovorili i stavili je u dom,gde je posle godinu dana umrla.Sada se trudimo da se secamo nje onakve kakva je bila pre bolesti.Takvi ljudi zaista ne bi trebali biti u blizini dece,jer to deci stvara pogresnu sliku o bakama.
 
Happy-ce,

ok je to sto kazes. Senilnost je najgora stvar kod starenja i dobro je ak porodica moze dase izbori sa sobom i pamti starog rodjaka onakvog kakav je bio dok je jos bio pri svijesti, prije nego sto je postao nesto sasvim cudno...
Ali, molim te, pogledaj sta je psihodelicna napisala odmah zatim. Ili joj je neko maznuo lozinku, pa sad koristi njen nik za nedolicne stvari ili je ona apsolutno poremecena.
Odmah za porukom koju si citirala kaze da joj uopste nije zao sto joj je umrla, a nakon nekih opaski clanova dodaje vrlo neumjesan, ruzan komentar, koji bi trebao biti saljiv.

Ova tema se n moze nazvati lijepom. Gubitak nije lijep, pa ni prica o njemu ne moze biti ni prijatna, a kamoli lijepa. Ipak, otvorena je da se ljudi podsjete i izjadaju o nekome ko im je bio drag, a koga vise nema.

Cinjenica je da strai ljudi mogu biti ovakvi i onakvi. stoji i to da nisu svi ljudi n svijetu dobri. Ali, ako joj je smrt te zene prijala, ne znam sto je koji palac ista pisala na ovoj temi!
 
pajamaca:
ne sigurna sam da se ne zeza.
definitivno je poremećena. i pomalo autistična,
jel vidiš da ona ne komunicira, vrlo retko se desi..
uglavnom bupne neki odgovor s' neba.
nevaspitana.

Nemam pojma. Stvarno mi je digla zivac ta prica. Mislim, ok, ne sjecas se zene po dobru, bilo ti je drago sto je umrla (uzas!), ali zasto to pominjes na ovoj temi, zaboga miloga! Djevojka je ili luda, ili dobro, ali dobro glupa...
 
Nevena,ja sam ovo rekla za njenu prvu poruku,ali u drugoj je zaista potrla samu sebe,cas kaze zao joj,a onda od jednom nije...mozda se u medjuvremenu setila nekog nemilog dogadjaja,pa je promenila misljenje.
 
Sad je i zvanicno gotovo ...umro je sinoc... :(
I opet nista..sve ravno...neka praznina...pustila sam dve suze i to je bio kraj. :???:

Jesam ja iscasena...ili je nesto drugo u pitanju?
Gde su suze...gde je tuga????

Jel moguce da posle nekog vremena stvarno toliko pregorimo , da se sva osecanja zamrznu, sprze....Vise brinem sto nista ne osecam nego sto je jednom zivotu kraj....
 
Mirka šizika:
Sad je i zvanicno gotovo ...umro je sinoc... :(
I opet nista..sve ravno...neka praznina...pustila sam dve suze i to je bio kraj. :???:

Jesam ja iscasena...ili je nesto drugo u pitanju?
Gde su suze...gde je tuga????

Jel moguce da posle nekog vremena stvarno toliko pregorimo , da se sva osecanja zamrznu, sprze....Vise brinem sto nista ne osecam nego sto je jednom zivotu kraj....
ko je umro?
 
Мирка, не брини, ја јесам ридала на сахрани али после тога .... мртвило, ништа, све празно .... више сам плакала због свега што сам доживљавала у прошлости са оцем и присуства људи који су ме осуђивали као најгорег безосећајног монструма јер нису знали праву истину, и некако је све то избило из мене тада, али кад причам о тој особи .... ма ништа, равно као линија.
Моја осећања јесу, како ти кажеш, прегорела, замрзнула, ... ма све!
 
Mirka šizika:
Sad je i zvanicno gotovo ...umro je sinoc... :(
I opet nista..sve ravno...neka praznina...pustila sam dve suze i to je bio kraj. :???:

Jesam ja iscasena...ili je nesto drugo u pitanju?
Gde su suze...gde je tuga????

Jel moguce da posle nekog vremena stvarno toliko pregorimo , da se sva osecanja zamrznu, sprze....Vise brinem sto nista ne osecam nego sto je jednom zivotu kraj....
Mirka, ne znam ko ti je umro, ali mislim da nemas razloga da optuzujes sebe. Ako emocija nema, onda ih nema i sta sad! Nisu iskreni ni svi oni koji placu. Postoji neka vrsta stereotipa koga sve "moramo" da volimo, postujemo, pa i oplakujemo i osecamo se lose kada se u to ne uklapamo. Sve je OK.
 
MOzda je glupo da se bacam u duboka obrazlozenja, ali kada umre neko drag, najcesce biva to sto se zbilo i tebi.Ukoliko je taj neko dugo bolovao i prakticno vec bio mrtav, suze presuse.
To je svojevrsno stanje soka i ti nisi bezosjecajna, samo se nesto dogadja u tebi i ne izlazi napolje, pa cak ni ti sama ne shvatas sta i zasto. Mozda je i bolje da najtezi dio preguras nesvjesna i lisena emocija i njihovog iskazivanja. Kasnije, kada se osvjstis i shvatis koliko boli, vec ce sve biti gotovo. Ne mozes nista da popravis, to je neminovni dio zivota i nista se cudno niti novo ne dogadja.
Niposto ne osudjuj sebe ni zbog cega.
 

Back
Top