Za ocekivati je da su ljudi koji se javljaju na ovaj forum i slobodni su razgovarati o svojoj sexualnosti – ljudi otvorenog uma i naprednih uvjerenja. Zato zbunjuje ovakav konzervativan stav pojedinaca o homoseksualnosti, a kada se tome doda i neprincipijelnost odobravanjem zenskog homoseksualizma i „expertsko“ poznavanje medicine te dijagnosticiranje ovog sexualnog opredjeljenja kao bolesti koja se lijeci eutanazijom ili izgnanstvom na nenaseljena ostrva, covjek uvidi da sa njima ne vrijedi polemisati.
Stoga ja ne polemisem, vec samo iznosim svoj stav. Tekovina tehnoloski i demokratski razvijenog drustva jeste priznanje prava na razlicitost, izmedju ostalog i prava na drugacije (istospolno) sexualno opredjeljenje. U najvecem dijelu to su zemlje sa jakom hriscanskom tradicijom, a u nekima kao sto je Amerika hriscanstvo je gotovo drzavna religija. Stoga ne zelim biti veci katolik od Pape i tvrditi kako je to nehriscanski. Sem toga, ne postujem hriscanske kanone u sferi seksualnog ponasanja (ne rabim sex samo u svrhu produzenja vrsta, koristim kondom, upraznjavam seksualne polozaje i vrste sexa koje Crkva smatra bogohulnim), pa bi bilo krajne licemjerno da se predstavljam kao zastitnik crkvenog stava o sexu.
Ne mislim da homoseksualnizam vodi izumiranju ljudske vrste. Pa nije to zarazna bolest da se svima ogadi heterosexualizam, niti to je to toliko primamljivo svim predstavnicima vrste da ne pozele vise heterosexualnog partnera.
Prema nekim naucim istrazivanjima 10-15% populacije je homoseksualnog opredjeljenja. Otvorenost drustva nema znacajnijeg uticaja na homoseksualno opredjeljenje, ali naravno ima za njegovo priznanje. Prema tome ako je homoseksualnost zakonom zabranjena, nece se bitnije smanjiti broj homoseksualaca, vec samo broj onih koji svoje seksualno opredjeljenje otvoreno prikazuju. Stoga je onima koji zaziru od homoseksualaca bolja opcija da znaju od koga da bjeze, nego da se druze sa nekim ko taji svoju homoseksualnost (mada: „blagosloveno je neznanje“).
Nisam ni krajnje naivan da smatram kako bi prisiljavanjem homoseksualaca na heteroseksualnost, oni postali uzorni muzevi u sretnim brakovima. A sto se roditeljstva tice: cinjenica da i muski i zenski homoseksualci zele potomstvo argument je vise da ce se vrsta produziti cak i kada bi se desilo nemoguce i homoseksualnost postala vecinsko sexualno opredjeljenje. Siguran sam da medju homoseksualcima ima onih koji nisu dostojni roditeljstva. Ima ih i medju onima koji su heteroseksualci i jesu roditelji. A sto se tice uticaja takvog roditelja na sexualno opredjeljenje svog potomka: siguran sam da svaki roditelj zeli najbolje svojoj djeci i da nece agitovati za njegovu homoseksualnost. Da li ce djeca homoseksualaca biti homoseksualnih opredjeljenja u vecem postotku od djece heteroseksualaca, reci ce vrijeme. Sigurno je da nece imati konzervativna predubjedjenja o homoseksualnosti, a to ne vidim kao manu.
Da li bih volio da moj sin ili kcerka budu homoseksualci? Ne bih. Zelio bih da imaju sretne heteroseksualne brakove i zdravu, naprednu, sretnu i lijepu djecicu. Da li bih vise volio da budu nesretni heterosekualci ili sretni homoseksualci? Da bih sve da budu sretni.
A razmisljati o tome kakav sex imaju Vasi roditelji ili da li Vasa kcerka oralno zadovoljava muskarca ili zenu – krajnje je degutatno, bljutavo i odvratno i TO je neprirodno.
A sto se tice gej parada i javnog iskazivanja seksualnosti:
Svako ima pravo da, mirno i na dostojanstven nacin javno iskazuje svoje stavove na skupovima koje je odobrila nadlezna vlast – tacka i NO „ali“.
Sa godinama covjek mijenja svoje stavove o prihvatljivom ponasanju – provodio sam sate u lokalnom kaficu ljubeci sa svojom djevokom u cosku, a sada kada gledam kako to rade drugi ne cini mi se to narocito pristojnim ponasanjem. Jer takvo ljubljenje itekeko moze biti seksualnost, a po mome shvatanju sexualnost je prije svega intima.
Egzibicionizam nije prihvatljivo drustveno ponasanje (ne treba ga mijesati sa benignim sexom na „skrivenom javnom mjestu“ sa uzbudjujucom dozom opasnosti da nas neko vidi). Lascivno ponasanje pojedinaca koje se moze vidjeti na snimcima gej parada svakako jeste neprihvatljivo ponasanje u javnosti, ali neprihvatljiva je lascivnost, a ne homoseksualnost.
Ali.. stav o homoseksualnosti iz korijena ce se promijeniti vec za koju godinu. Ono sto danas izgleda neprihvatljivo, vec sutra je nasa svakodnevica. Kloniranje vise nije tako neprihvatljivo kao sto se cinilo prije par mjeseci. Prihvatanje prava na sexualnu razlicitost, globalno gledano (ili bar iz ugla naprednog dijela svijeta), stvar je proslosti, a ne buducnosti. Dugo ce jos, naravno, na drugoj strani biti konzervativnih skupina koje ce podrzavati rasnu, polnu, sexualnu ili kakvu drugu diskriminaciju. Neka svako razmisli kojoj grupi treba da tezi.
U vremenu u kome je genetski inzinjering realnost, kada Bijela kuca i Sveta stolica govore o vjerojatnosti vanzemaljskog zivota, te kada je “ukrstanje” ljudske vrste sa masinama nasa nagovjestena buducnost: neprihvatanje razlicitosti ljudske spolnosti krajnje je deplasirano.
Stoga ja ne polemisem, vec samo iznosim svoj stav. Tekovina tehnoloski i demokratski razvijenog drustva jeste priznanje prava na razlicitost, izmedju ostalog i prava na drugacije (istospolno) sexualno opredjeljenje. U najvecem dijelu to su zemlje sa jakom hriscanskom tradicijom, a u nekima kao sto je Amerika hriscanstvo je gotovo drzavna religija. Stoga ne zelim biti veci katolik od Pape i tvrditi kako je to nehriscanski. Sem toga, ne postujem hriscanske kanone u sferi seksualnog ponasanja (ne rabim sex samo u svrhu produzenja vrsta, koristim kondom, upraznjavam seksualne polozaje i vrste sexa koje Crkva smatra bogohulnim), pa bi bilo krajne licemjerno da se predstavljam kao zastitnik crkvenog stava o sexu.
Ne mislim da homoseksualnizam vodi izumiranju ljudske vrste. Pa nije to zarazna bolest da se svima ogadi heterosexualizam, niti to je to toliko primamljivo svim predstavnicima vrste da ne pozele vise heterosexualnog partnera.
Prema nekim naucim istrazivanjima 10-15% populacije je homoseksualnog opredjeljenja. Otvorenost drustva nema znacajnijeg uticaja na homoseksualno opredjeljenje, ali naravno ima za njegovo priznanje. Prema tome ako je homoseksualnost zakonom zabranjena, nece se bitnije smanjiti broj homoseksualaca, vec samo broj onih koji svoje seksualno opredjeljenje otvoreno prikazuju. Stoga je onima koji zaziru od homoseksualaca bolja opcija da znaju od koga da bjeze, nego da se druze sa nekim ko taji svoju homoseksualnost (mada: „blagosloveno je neznanje“).
Nisam ni krajnje naivan da smatram kako bi prisiljavanjem homoseksualaca na heteroseksualnost, oni postali uzorni muzevi u sretnim brakovima. A sto se roditeljstva tice: cinjenica da i muski i zenski homoseksualci zele potomstvo argument je vise da ce se vrsta produziti cak i kada bi se desilo nemoguce i homoseksualnost postala vecinsko sexualno opredjeljenje. Siguran sam da medju homoseksualcima ima onih koji nisu dostojni roditeljstva. Ima ih i medju onima koji su heteroseksualci i jesu roditelji. A sto se tice uticaja takvog roditelja na sexualno opredjeljenje svog potomka: siguran sam da svaki roditelj zeli najbolje svojoj djeci i da nece agitovati za njegovu homoseksualnost. Da li ce djeca homoseksualaca biti homoseksualnih opredjeljenja u vecem postotku od djece heteroseksualaca, reci ce vrijeme. Sigurno je da nece imati konzervativna predubjedjenja o homoseksualnosti, a to ne vidim kao manu.
Da li bih volio da moj sin ili kcerka budu homoseksualci? Ne bih. Zelio bih da imaju sretne heteroseksualne brakove i zdravu, naprednu, sretnu i lijepu djecicu. Da li bih vise volio da budu nesretni heterosekualci ili sretni homoseksualci? Da bih sve da budu sretni.
A razmisljati o tome kakav sex imaju Vasi roditelji ili da li Vasa kcerka oralno zadovoljava muskarca ili zenu – krajnje je degutatno, bljutavo i odvratno i TO je neprirodno.
A sto se tice gej parada i javnog iskazivanja seksualnosti:
Svako ima pravo da, mirno i na dostojanstven nacin javno iskazuje svoje stavove na skupovima koje je odobrila nadlezna vlast – tacka i NO „ali“.
Sa godinama covjek mijenja svoje stavove o prihvatljivom ponasanju – provodio sam sate u lokalnom kaficu ljubeci sa svojom djevokom u cosku, a sada kada gledam kako to rade drugi ne cini mi se to narocito pristojnim ponasanjem. Jer takvo ljubljenje itekeko moze biti seksualnost, a po mome shvatanju sexualnost je prije svega intima.
Egzibicionizam nije prihvatljivo drustveno ponasanje (ne treba ga mijesati sa benignim sexom na „skrivenom javnom mjestu“ sa uzbudjujucom dozom opasnosti da nas neko vidi). Lascivno ponasanje pojedinaca koje se moze vidjeti na snimcima gej parada svakako jeste neprihvatljivo ponasanje u javnosti, ali neprihvatljiva je lascivnost, a ne homoseksualnost.
Ali.. stav o homoseksualnosti iz korijena ce se promijeniti vec za koju godinu. Ono sto danas izgleda neprihvatljivo, vec sutra je nasa svakodnevica. Kloniranje vise nije tako neprihvatljivo kao sto se cinilo prije par mjeseci. Prihvatanje prava na sexualnu razlicitost, globalno gledano (ili bar iz ugla naprednog dijela svijeta), stvar je proslosti, a ne buducnosti. Dugo ce jos, naravno, na drugoj strani biti konzervativnih skupina koje ce podrzavati rasnu, polnu, sexualnu ili kakvu drugu diskriminaciju. Neka svako razmisli kojoj grupi treba da tezi.
U vremenu u kome je genetski inzinjering realnost, kada Bijela kuca i Sveta stolica govore o vjerojatnosti vanzemaljskog zivota, te kada je “ukrstanje” ljudske vrste sa masinama nasa nagovjestena buducnost: neprihvatanje razlicitosti ljudske spolnosti krajnje je deplasirano.
