Ah.......trenutno živim jedan sprat iznad mojih roditelja.Živim u zgradi u kojoj sam odrasla,u istom kraju........uglavnom sve je isto.Mada prvi put sam od roditelja otisla kada sam imala 18 godina,i mogu reci da mi je bilo tesko.Nisu mi toliko oni nedostajali,koliko ta neka porodična atmosfera,pa čak i svadje i rasprave sa njima.Nekako,smetala mi je ta tišina u mom samostalnom životu.Znate ono u kući ćale,keva,brat,stalno dolaze prijatelji komšije,,,,,,,,,a ovako sam bila sama.Kada sam se udala bilo mi je ok,tačnije mi je tada bilo najbolje.Nije mi nedostajala ta porodična atmosfera,imali smo je.Sada kad sam sama opet mi je lepo mada bukvalno živimo zajedno jer smo neprestano jedni kod drugih.Ali najjače je to što ja jesam odlazila iz roditeljskog doma ali uz sve te odlaske nijednom nisam napustala Vozdovac....i to me je uzasno smesno.