Stariji muskarac- mladja zena

Ok. Ali evo to je pitanje tvoje zrelosi: Ti bi pre roditeljima okrenula ledja, nego sto bi ,recimo pritisnula njega da ubedi tvoje roditelje da je on pravi za tebe?
Ne daj boze, da je on los covek(nadam se da nije) mogao bi zbog tvojih godina da manipulise sa tobom itekako....:(
Prihvati ove moje redove kao drugarski savet;)
Ja razumem da se devojci dopadne stariji tip i da pozeli vezu sa njim. Moze da je povuce njegovo iskustvo, intelekt, uglavnom ono sto njeni vrsnjaci i ona nemaju, sto ce tek steci.
Ali, on je tvoje godine imao ti njegove nisi. I zbog tog razloga treba biti oprezan.

njega je moj tata prihvatio, ali mama nece nikada, doduyse sa mamom nemam nikakav odnos, kao komsinice smo i naravno da bi pre nju ubedila da njega prihvati nego da joj okrenem ledja, ali ako do toga dodje pre cu njoj, nego njemu!
 
njega je moj tata prihvatio, ali mama nece nikada, doduyse sa mamom nemam nikakav odnos, kao komsinice smo i naravno da bi pre nju ubedila da njega prihvati nego da joj okrenem ledja, ali ako do toga dodje pre cu njoj, nego njemu!

Nevenicakg:
Sta mislite da li ce me roditelji podrzati sto sam u vezi sa 11 godina starijim muskarcem, a ja imam 16 godina?

:lol: Klon?
 
hvala ti puno na savetu, ali sam ja pokusala da ga ostavim ali ne ide, htela sam 5 dana da poludim bez njega :(((((((((((( mnogo vise ja njega volim tj bolesno, voli i on mene ali ne koliko ja njega....

Pa, sad...5 dana je zaista malo da se neko preboli, naravno da si se osecala da ces "da poludis bez njega"...iskreno, meni se to sto si ti napisala i opisala ne dopada uopste, ni ovo "bolesno", ni to poredjenje i vaganje ko koga vise voli..ali, dobro, skocila si u to, pa plivaj sada :)
p.s samo, moram da dodam da mi muskarac od 27 koji voli devojcicu od 16 godina deluje pomalo infantilno, kao da ne moze da ostvari zrelu vezu sa svojom vrsnjakinjom, pa trazi devojcicu kojom ce manipulisati, ovako, ili onako..nemoj se vredjati, mozda to ovde nije slucaj, ali osobu od 16 godina ne mogu smatrati zrelom, ni u kom smislu, a osoba od 27 bi to trebala da bude, pa zaista ne vidim sta vas dvoje mozete da stvorite zajedno...
 
Pa, sad...5 dana je zaista malo da se neko preboli, naravno da si se osecala da ces "da poludis bez njega"...iskreno, meni se to sto si ti napisala i opisala ne dopada uopste, ni ovo "bolesno", ni to poredjenje i vaganje ko koga vise voli..ali, dobro, skocila si u to, pa plivaj sada :)
p.s samo, moram da dodam da mi muskarac od 27 koji voli devojcicu od 16 godina deluje pomalo infantilno, kao da ne moze da ostvari zrelu vezu sa svojom vrsnjakinjom, pa trazi devojcicu kojom ce manipulisati, ovako, ili onako..nemoj se vredjati, mozda to ovde nije slucaj, ali osobu od 16 godina ne mogu smatrati zrelom, ni u kom smislu, a osoba od 27 bi to trebala da bude, pa zaista ne vidim sta vas dvoje mozete da stvorite zajedno...

Njemu je veza od 4 godine pukla zbog mene...niste ako se udam za njega, zovemo te na svadbu :)
 
Pa ti nisi normalna! :hahaha::hahaha::hahaha:

"Muskarci u tridesetim, cetrdesetim shvataju da su na izmaku snage"

Muskarci u tim godinama su u OPTIMALNOM ODNOSU FIZICKE I PSIHICKE SNAGE!

Sa njima U NICEMU ne mogu da se mere oni decaci od 20-25 godina...

(Prosek starosti ekipa koje su osvajale prvenstva sveta u fudbalu bio je uvek oko 35 godine, pa sad ti vidi...) :hahaha:

Ja sam musko:per:
Nisam se lepo izrazio. Nisu na na izmaku snage,nego su to najbolje godine. Po meni, a tvrdim i po mnogima, posle 35-te godine muskarci stare. Do tada sa njima na mogu da se mere decaci ,da.
 
Šta znam, ne mogu da zamislim, sada već verovatno zaposlenog čoveka, koji razmišlja kako da zaradi platu, plati račune, osnuje porodicu i devojku koja brine o domaćem zadatku. Jednostavno je u tim godinama razlika u iskustvu prevelika, da je žena od 30 i muškarac od 40, to je razumljivije, nekako su u sličnim životnim fazama. Sa 16 si još neformirana ličnost, ali razlike između vas će se smanjivati sa godinama.
 
Ne znam je li to normalno (a što to zapravo i znači) ili dobro. Imam takvo iskustvo, od 11 godina.
Razlika u godina kod nas zaista se različito pokazala, valjda je ovisilo o tome u kojim smo godinama
- dok smo bili mlađi oboje, lakše, a kasnije, teže.
 
Razlika u godinama nije bitna ako postoji uzajamna ljubav, postovanje, razumevanje

Moj muz je stariji od mene mnogo i savrseno se slazemo
muskarci mojih godina su totalno nezreli i nesposobni za brak i porodicu

ovo sto imam cenim, volim, postujem i cuvam da ne izgubim jer vredi puno :heart:
 
Šta znam, ne mogu da zamislim, sada već verovatno zaposlenog čoveka, koji razmišlja kako da zaradi platu, plati račune, osnuje porodicu i devojku koja brine o domaćem zadatku. Jednostavno je u tim godinama razlika u iskustvu prevelika, da je žena od 30 i muškarac od 40, to je razumljivije, nekako su u sličnim životnim fazama. Sa 16 si još neformirana ličnost, ali razlike između vas će se smanjivati sa godinama.[/QUOT

Mi smo svesni da ce se ta razlika smanjivati i on nema nikakve veze sa mojom skolom, jer je on svoju zavrsio!
 
Sa 17 sam bila u vezi sa muškarcem od 33. Niti sam ja gajila afinitet prema starijim (a u to doba svaki momak preko 25 delovao mi je kao "matorac" :lol:), niti je on bio sklon toliko mlađima od sebe. Štaviše, pre toga se uglavnom zabavljao sa svojim vršnjakinjama a ja sam se do tada zaljubljivala u godinu, dve od mene starije momke. Ali, on me je totalno oborio s nogu: šarmantan, duhovit, inteligentan, zabavan, vrlo pažljiv. O njegovom životnom - pa ajde da spomenem i to, why not - ljubavničkom iskustvu da i ne pričam.
Veza je započela nakon par nedelja intenzivnog druženja. Ne sećam se da sam ikada pre provodila vreme s nekim tako ispunjeno kao sa njim, iščekujući trenutak kada ću ga ponovo videti. Ukratko: zaljubila sam se, a, bogami, i on.
Moji roditelji nisu imali pojma koliko je stariji od mene, jer je bio mladolik. Iako je za njih bio prototip idealnog budućeg zeta, mislila sam da bi ih šokirala razlika u godinama. (Posle se ispostavilo da sam živela u zabludi i da nisu imali takve predrasude.)

Zabavljali smo se godinu dana, u toku kojih sam bukvalno sazrevala uz njega. Svakodnevno smo se viđali; on me je čekao ispred škole, vodio na sva moguća mesta za koja je smatrao da bi mi bila interesantna ... a kako je po vokaciji bio umetnik, umeo je od svakog izlaska i dijaloga, od svake sitnice, da napravi doživljaj.
Problem je nastao kada je postao posesivan. Nije bio grub čak ni verbalno, ali je počeo da me guši. I sam se gnušao svoje posesivnosti i pokušavao da je se reši; međutim, to opsadno stanje moje ličnosti bivalo je sve nepodnošljivije pa sam rešila da prekinem vezu. Odluka nije doneta preko noći, i jako teško sam mu je saopštila. Mesecima nakon toga smo se povremeno viđali, ponovo počinjali i iznova raskidali ... sve dok se nije ugasila i poslednja iskra.
Ali, ostaje uspomena na divnih godinu dana, sa izuzetnim muškarcem. Nikada se nisam pokajala ili postidela zbog te veze. Štaviše, smatram je sjajnim iskustvom. Muškarac od 33 bio je gift za mojih 17, kao što je, pretpostavljam, i mojih 17 bilo gift za njegove 33.
 
Sa 17 sam bila u vezi sa muškarcem od 33. Niti sam ja gajila afinitet prema starijim (a u to doba svaki momak preko 25 delovao mi je kao "matorac" :lol:), niti je on bio sklon toliko mlađima od sebe. Štaviše, pre toga se uglavnom zabavljao sa svojim vršnjakinjama a ja sam se do tada zaljubljivala u godinu, dve od mene starije momke. Ali, on me je totalno oborio s nogu: šarmantan, duhovit, inteligentan, zabavan, vrlo pažljiv. O njegovom životnom - pa ajde da spomenem i to, why not - ljubavničkom iskustvu da i ne pričam.
Veza je započela nakon par nedelja intenzivnog druženja. Ne sećam se da sam ikada pre provodila vreme s nekim tako ispunjeno kao sa njim, iščekujući trenutak kada ću ga ponovo videti. Ukratko: zaljubila sam se, a, bogami, i on.
Moji roditelji nisu imali pojma koliko je stariji od mene, jer je bio mladolik. Iako je za njih bio prototip idealnog budućeg zeta, mislila sam da bi ih šokirala razlika u godinama. (Posle se ispostavilo da sam živela u zabludi i da nisu imali takve predrasude.)

Zabavljali smo se godinu dana, u toku kojih sam bukvalno sazrevala uz njega. Svakodnevno smo se viđali; on me je čekao ispred škole, vodio na sva moguća mesta za koja je smatrao da bi mi bila interesantna ... a kako je po vokaciji bio umetnik, umeo je od svakog izlaska i dijaloga, od svake sitnice, da napravi doživljaj.
Problem je nastao kada je postao posesivan. Nije bio grub čak ni verbalno, ali je počeo da me guši. I sam se gnušao svoje posesivnosti i pokušavao da je se reši; međutim, to opsadno stanje moje ličnosti bivalo je sve nepodnošljivije pa sam rešila da prekinem vezu. Odluka nije doneta preko noći, i jako teško sam mu je saopštila. Mesecima nakon toga smo se povremeno viđali, ponovo počinjali i iznova raskidali ... sve dok se nije ugasila i poslednja iskra.
Ali, ostaje uspomena na divnih godinu dana, sa izuzetnim muškarcem. Nikada se nisam pokajala ili postidela zbog te veze. Štaviše, smatram je sjajnim iskustvom. Muškarac od 33 bio je gift za mojih 17, kao što je, pretpostavljam, i mojih 17 bilo gift za njegove 33.

Divno si ovo napisala... :heart:
 
Sa 17 sam bila u vezi sa muškarcem od 33. Niti sam ja gajila afinitet prema starijim (a u to doba svaki momak preko 25 delovao mi je kao "matorac" :lol:), niti je on bio sklon toliko mlađima od sebe. Štaviše, pre toga se uglavnom zabavljao sa svojim vršnjakinjama a ja sam se do tada zaljubljivala u godinu, dve od mene starije momke. Ali, on me je totalno oborio s nogu: šarmantan, duhovit, inteligentan, zabavan, vrlo pažljiv. O njegovom životnom - pa ajde da spomenem i to, why not - ljubavničkom iskustvu da i ne pričam.
Veza je započela nakon par nedelja intenzivnog druženja. Ne sećam se da sam ikada pre provodila vreme s nekim tako ispunjeno kao sa njim, iščekujući trenutak kada ću ga ponovo videti. Ukratko: zaljubila sam se, a, bogami, i on.
Moji roditelji nisu imali pojma koliko je stariji od mene, jer je bio mladolik. Iako je za njih bio prototip idealnog budućeg zeta, mislila sam da bi ih šokirala razlika u godinama. (Posle se ispostavilo da sam živela u zabludi i da nisu imali takve predrasude.)

Zabavljali smo se godinu dana, u toku kojih sam bukvalno sazrevala uz njega. Svakodnevno smo se viđali; on me je čekao ispred škole, vodio na sva moguća mesta za koja je smatrao da bi mi bila interesantna ... a kako je po vokaciji bio umetnik, umeo je od svakog izlaska i dijaloga, od svake sitnice, da napravi doživljaj.
Problem je nastao kada je postao posesivan. Nije bio grub čak ni verbalno, ali je počeo da me guši. I sam se gnušao svoje posesivnosti i pokušavao da je se reši; međutim, to opsadno stanje moje ličnosti bivalo je sve nepodnošljivije pa sam rešila da prekinem vezu. Odluka nije doneta preko noći, i jako teško sam mu je saopštila. Mesecima nakon toga smo se povremeno viđali, ponovo počinjali i iznova raskidali ... sve dok se nije ugasila i poslednja iskra.
Ali, ostaje uspomena na divnih godinu dana, sa izuzetnim muškarcem. Nikada se nisam pokajala ili postidela zbog te veze. Štaviše, smatram je sjajnim iskustvom. Muškarac od 33 bio je gift za mojih 17, kao što je, pretpostavljam, i mojih 17 bilo gift za njegove 33.
Slazem se u konkrentnom slucaju, medjutim, ako se doda svakome jos po 20, prica moze biti jako uspela.
 
Sa 17 sam bila u vezi sa muškarcem od 33. Niti sam ja gajila afinitet prema starijim (a u to doba svaki momak preko 25 delovao mi je kao "matorac" :lol:), niti je on bio sklon toliko mlađima od sebe. Štaviše, pre toga se uglavnom zabavljao sa svojim vršnjakinjama a ja sam se do tada zaljubljivala u godinu, dve od mene starije momke. Ali, on me je totalno oborio s nogu: šarmantan, duhovit, inteligentan, zabavan, vrlo pažljiv. O njegovom životnom - pa ajde da spomenem i to, why not - ljubavničkom iskustvu da i ne pričam.
Veza je započela nakon par nedelja intenzivnog druženja. Ne sećam se da sam ikada pre provodila vreme s nekim tako ispunjeno kao sa njim, iščekujući trenutak kada ću ga ponovo videti. Ukratko: zaljubila sam se, a, bogami, i on.
Moji roditelji nisu imali pojma koliko je stariji od mene, jer je bio mladolik. Iako je za njih bio prototip idealnog budućeg zeta, mislila sam da bi ih šokirala razlika u godinama. (Posle se ispostavilo da sam živela u zabludi i da nisu imali takve predrasude.)

Zabavljali smo se godinu dana, u toku kojih sam bukvalno sazrevala uz njega. Svakodnevno smo se viđali; on me je čekao ispred škole, vodio na sva moguća mesta za koja je smatrao da bi mi bila interesantna ... a kako je po vokaciji bio umetnik, umeo je od svakog izlaska i dijaloga, od svake sitnice, da napravi doživljaj.
Problem je nastao kada je postao posesivan. Nije bio grub čak ni verbalno, ali je počeo da me guši. I sam se gnušao svoje posesivnosti i pokušavao da je se reši; međutim, to opsadno stanje moje ličnosti bivalo je sve nepodnošljivije pa sam rešila da prekinem vezu. Odluka nije doneta preko noći, i jako teško sam mu je saopštila. Mesecima nakon toga smo se povremeno viđali, ponovo počinjali i iznova raskidali ... sve dok se nije ugasila i poslednja iskra.
Ali, ostaje uspomena na divnih godinu dana, sa izuzetnim muškarcem. Nikada se nisam pokajala ili postidela zbog te veze. Štaviše, smatram je sjajnim iskustvom. Muškarac od 33 bio je gift za mojih 17, kao što je, pretpostavljam, i mojih 17 bilo gift za njegove 33.

Mene je samo strah da ta veza ne pukne, to ne bih zelela, ali do sad uopste nije ljubomoran tj u granicama neke normale sto je i normalno u vezi...pored starijeg muskarca se jednostavno osecas kao prava princeza, a svaka devojka to zeli... :)
 

Back
Top