Islam u Bosni - religija kao ideologija,izgovor ili nesto trece?



Dobro Vece ,listajuci neke knjige veceras i citajuci neke postove izdvojicu zapazanje jednog clana sa kojim sam se slozio u potpunosti, pa me zanima koje je Vase misljenje na ovu konstataciju?


Islam=Muslimani iz Bosne - Jedinstven primer u istoriji da je jedan narod prihvatio okupatorsku veru i proglasio je za svoju nacionalnost i poistovetio se sa okupatorom.

Ili u prevodu...
Bosanci su prodali veru za veceru...
:mrgreen:
 


Dobro Vece ,listajuci neke knjige veceras i citajuci neke postove izdvojicu zapazanje jednog clana sa kojim sam se slozio u potpunosti, pa me zanima koje je Vase misljenje na ovu konstataciju?


Islam=Muslimani iz Bosne - Jedinstven primer u istoriji da je jedan narod prihvatio okupatorsku veru i proglasio je za svoju nacionalnost i poistovetio se sa okupatorom.
tesko da je jedinstven ... ili su ono nasi preci kao bili hriscani? :think:
 
NIje mi jasno samo kako tamo neki Ismet moze da napada Srbina (Srbe), a zna da mu se pra. pra. pra. pra, pradeda zvao Srboljub, Stanoje ili Stefan?


Dobro Vece ,listajuci neke knjige veceras i citajuci neke postove izdvojicu zapazanje jednog clana sa kojim sam se slozio u potpunosti, pa me zanima koje je Vase misljenje na ovu konstataciju?


Islam=Muslimani iz Bosne - Jedinstven primer u istoriji da je jedan narod prihvatio okupatorsku veru i proglasio je za svoju nacionalnost i poistovetio se sa okupatorom.

To mu dođe kao Stokholmski sindorm, ovako kako si predstavio. :roll:
No, problem muslimana u Bosni i Hercegovini i Raškoj je nešto složeniji. Reč je o tome da je više faktora uticalo da se dođe do trenutne, izuzetno nesrećne situacije.

Prvo, u vreme turske okupacije Srbi su prelazili u islam zbog socio-ekonomske sigurnosti.
Drugo, veliki broj bogumila je prešao u islam smatrajući da će tako biti bezbedan od progona drugih hrišćanskih denominacija, s obzirom da je nestala srpska država Bosna, koja im je do tada pružala zaštitu, a da su bez državne zaštite bogumili bili izloženi neprekidnom teroru. Takođe, bogumili ne spadaju eksplicitno u ahl al kitaab, pa nisu bili pod zaštitom turskih zakona, kao što su bili hrišćani i judaisti, niti je za njihov položaj mogao da se zauzme bilo koji strani faktor.
Treće, izvestan broj feudalaca je primio islam kako bi zadržao svoja dobra i pozicije u društvu, tj. vlast, novac i moć.

U sve tri kategorije je (upravo zbog toga što su svesni svog porekla i upravo zbog toga što su bili okruženi svojim rođacima i rodom, koji nisu primili islam) bila neophodna racionalizacija u većoj ili manjoj meri kako bi opravdali svoje primanje islama.
Tako na primer, u prvo vreme imamo slučaj turskih zakona protiv ljudi koji jesu primili islam, ali su i dalje slavili slave, išli u crkvu, prisustvovali krštenjima i drugim hrišćanskim i paganskim obredima.

Kako vreme prolazi diferencija između muslimana i ostalih postaje sve veća. TOme je doprinelo i slabljenje centralne vlasti Turske, pa su lokalni gospodari vladali po svom ćefu, po pravilu nanoseći dosta zla običnom narodu, koji je generalizovao svoje nezadovljstvo na sve muslimane.
Tako da imamo progresiju naziva za Srbe i Hrvate mulsimanske veroispovesti: od Srba turskog zakona (što je naziv koji se može naći i u XIX veku), preko poturica (što je naziv koji se prvobitno koristio za pojedince koji su promenili veru i imali poziciju u turskoj administraciji - zato se i zovu poturice - tj. postali su Turci, a ne postali su muslimani; ovde treba praviti jasnu distinkciju), do muslimana ili Turaka (krajem XX veka, tokom bratoubilačkog rata u bivšoj SFRJ).

U vezi ovoga ne treba zanemariti ni odgovornost rimokatolika i pravoslavaca za jaz koji je nastao, s obzirom da su umesto da odvoje žito od kukolja i prokažu samo zulumćare, svoj gnev i odbijanje usmerili na sve koji su primili islam. Prirodna reakcija je da oni koji su primili islam zbiju redove i svoj identitet traže u onome što iz odvaja od ostalog naroda u okruženju, a to je samo i isključivo vera. Otuda i poistovećivanje islama sa nacionalnom pripadnošću.

Na primer, oni Srbi koji su primili islam, a nisu ostali u stalnom kontaktu sa ostatkom svg naroda, zadržavaju svoju nacionalnu pripadnost i čak se njome ponose. Najbolji primer za to je Mehmed-paša Sokolović.

U novija vremena, sa opadanjem moći Turske, muslimani u Bosni i Hercegovini i Raškoj su potpali pod zlokobni uticaj Saudijske Arabije i najradikalnije i najizopačenije verzije islama, koja nema mnogo veze ni sa islamom (imajući u vidu krajnje nakaradna tumačenja ajeta, koja su van arapskog sveta pre trista godina bila nezamisliva) ni sa onima koji nisu Arapi.
 
Poslednja izmena:
Ovo o bogumilima mi je najjace, ko da ih je bilo deset miliona. U stvari bilo ih je jako malo , i vec su se predstavljali kao pravoslavni hriscani u Bosni ,ili katolici u oblastima papine jurisdikcije, a kasnije su se predstavljali kao muslimani kada je turksa ucvrstila svoju vlast na balkanu.Opet, bogumila nema u u tolikom borju da bi predstvaljali znacajan faktor u bilo kom smislu, demografskom, politickom , ekonomskom...Ta prica o bogumilskom poreklu muslimana u Bosni je austrugarska podmetacina , nista vise.
 
šta god da je, ta istorijskka situacija samo definitivno ilustruje koliko je običnom čoveku stalo do "boga" a koliko zapravo do spašavanja sopstvene guzice.
Što je o kej.

Takođe ilustruje i koliko je pitanje vere duhovno pitanje, a koliko političko.

Kasnije su svi svoje bogove zamenili za Tita, sutra će za Velikog Bubojeda, nebitno, važno da se političarima (čitaj: vlasti) da prostor da vršljaju kako im je volja i da isti uvek mogu da se pozovu na "boga" i da kažu - šta da se radi..takva je božja volja.

Poznato je da su monarsi servirali tezu kako su kraljevi postavljeni od boga i u to ime branili svoje pozicije. Zato im nije ni bilo teško da zidaju ogromne crkvetine i katedraletine, jer su zidajući njih - zidali svoju segurnost.

A narod..narod čuva ono malo svoje guzice, ide nedeljom u crkvu, moli se 5, 6, 17 puta ako treba, samo da ima za malo soli i za malo leba.
 
Dobro Vece ,listajuci neke knjige veceras i citajuci neke postove izdvojicu zapazanje jednog clana sa kojim sam se slozio u potpunosti, pa me zanima koje je Vase misljenje na ovu konstataciju?


Islam=Muslimani iz Bosne - Jedinstven primer u istoriji da je jedan narod prihvatio okupatorsku veru i proglasio je za svoju nacionalnost i poistovetio se sa okupatorom.

Stvar okolnosti, rodis se u nekom religijskom okruzenju i automatski postajes clan. Sve religije funkcionisu na ovaj fazon. A odreci se svoje religije je skoro nemoguce, jer je gubitak previse velik - gubis rodbinu, prijatelje, poznanike, poziciju u drustvu, postovanje i jos mnogo toga. Rodis se tamo i nema ti druge - osudjen si na dozivotno sluzenje religiji.
 
  • Podržavam
Reactions: PnP
Upravo sam nabasao na ovo:
РЕПУБЛИКА СРПСКА КРАЈИНА
ВЛАДА У ПРОГОНСТВУ
11.080 Земун, Магистратски трг 3,
Тел/факс: 3077-028, vladarsk@gmail.com
Бр. 1217/10, 12. август 2010.


ПРЕДСЕДНИК РЕПУБЛИКЕ СРБИЈЕ
Др Борис Тадић
11.000 Београд, Андрићев венац бр. 1.
Господине Председниче,
Обавештавамо Вас, поводом овомесечне петнаестогодишњице прогона српског народа из Републике Српске Крајине и Хрватске, да српском народу прете нове катастрофе - уз међусрпске: ратове, покоље, прогоне и самоасимилације, а све ће то условити нови губитак српских етничких и историјских земаља.
Та опасност се увелико наговештава. Државни органи и културно-просветне установе - на челу са Српском академијом наука и уметности, нису јој се супротставили. Само су омогућили јачање и легализацију носилаца те опасности.
Реч је о антинационалном и антидржавном покрету муслимана у Рашкој. Тај покрет се омасовљава. Његови чланови су уверени да су припадници несрпске нације у српској држави. Жртве су манипулација из времена кад су српским земљама владали Турци, Астријанци и Млечани, а у двадесетом столећу Немци и Италијани – у Првом и Другом светском рату. Та минула времена су засићена колонијалним деловањем, чија је стратешка основа била разбијање српског националног ткива – по верским шавовима и завичајним одликама. Колонијалисти су, тако, Србе расрбљивали – католике су сврставали у хрватску нацију, муслимане у турску, па бошњачку и шиптарску, а чинили су све да створе и македонску, а, касније, и црногорску нацију – користећи за име ове две новостворене нације српска завичајна имена.
Све бивше колоније су, у сличним ситуацијама, кад су се ослободиле, предузеле мере деколонизације – уклањањале су све штетно колонијално и то надомештале својим националним програмима. Република Србија, у том смислу, није направила ни најмањи корак, него је учинила све да колонијални (а антисрпски) подухвати добију нову снагу, плодно тле и потпуну државну потпору.
Извините на изразу, али таква клима у држави је застрашујућа.
Државни органи и Српска академија наука и уметности, без имало мудрости, прихватају турски и аустријски програм везан за исламизиране Србе – и, попут Аустријанаца у 19. столећу - те Србе сматрају несрбима и одобравају њихово ново „национално“ име – бошњачко. Држава и Академија прихватају да се српски језик, којим су говорили преци муслимана – пре исламизације, и којим муслимани говоре данас, сматра несрпским и зове се бошњачким. Тако јавност обману, пре неколико година, и српски министар просвете – објави да се признаје „бошњачки језик“ у Србији.
Стварање нове нације од Срба и проглашавањем новог имена за српски језик, не може се научно, па ни морално, бранити. Ниједан слависта на свету (који није у служби Сотоне), без обзира којој нацији припадао, не би могао прихватити накарадно крштење српског језика у: хрватски, бошњачки и црногорски. Ниједан историчар на свету, без обзира којој нацији припадао (који није у служби Сотоне), не би могао оспорити чињеницу, да су Турци исламизирали Србе на српским земљама.
Господине Председниче,
Кад су ове чињенице о стварању нових нација од Срба тако једноставне и јасне, зашто им се државни и просветни органи не супротставе? Зашто се колонијална подвала о несрпским нацијама у Србији не обелодањује свакодневно? Зашто се не обелодањује у медијима, Скупштини, у школама и на универзитетима? Зашто се о томе не организују научни скупови? Зашто се тај муслимански српски свет, продужавањем колонијалног односа према српској нацији, држи у заблуди – да не припада српском народу? Зашто тим Србима исламске вере у Рашкој, државне и просветне установе не скрену пажњу о муслиманима Арапима? Они су само Арапи, као што су Арапи и православни и католички хришћани. У Либану је велики проценат хришћана, али су и они Арапи. Вера их није претварала у друге нације – сви су Арапи.
Господине Председниче,
Нећете се замерити ниједној држави на свету, ниједној цркви на свету, ниједној верској заједници на свету – ако обелоданите да су муслимани у Србији и другим српским земљама: Срби. Нико се неће противити чињеници да има Срба муслимана. Тиме ћете добити подршку и у земљама с већинским муслиманским становништвом. А о свему овоме, можете обавестити и Комитет за деколонизацију УН, преносећи му програм деколонизације у области социјалних односа и филологије. Комитет ће помоћи деколонизацију на српским етничким и историјским земљама – на то га обавезују документа ОУН.
Господине Председниче,
Као представници дела српског народа у Републици Српској Крајини, народа који је страдао на основу истоветне колонијалне делатности – претварања Срба католика у Хрвате, обавештавамо Вас да су: Влада Републике Српске Крајине и Матица српска дубровачка, одлучиле да у октобру организују међународни научни скуп: „Срби муслиманске вере“, у Новом Саду. Уверени смо да ће органи државе Србије помоћи овај подухват (с националним интересом) и да ће нека од просветних и културних установа Републике Србије послати и своје стручњаке.
С обзиром да Ваш кабинет, Влада и Скупштина Републике Србије не сарађују с Владом и Скупштином Републике Српске Крајине у прогонству, ово писмо има одлике отвореног.


ВЛАДА РС КРАЈИНЕ СКУПШТИНА РС КРАЈИНЕ
Милорад Буха, премијер Дип.инг. Рајко Лежаић, председник
 
Islam u Bosni i hercegovini je postojao i prije dolaska Turaka. Brojni su primjeri vracanja Islamu kao iskonskoj vjeri kod naroda u BIH i prije samog dolaska Turske na ove prostore. Ti ljudi su ugnjetavani i cinjena im je nepravda tako da je Turski sultan i krenuo sa vojskom u pohod da oslobodi ove krajeve zuluma vladara sa ovih prostora ne samo prema muslimanima vec i prema nemuslimanima. Brojni su primjeri gdje su cak hriscanski svestenici iskazivali dobrodoslicu sultanu jer su napokon mogli da rade i da se mole Bogu na svoj nacin i da uzmu ono sto im pripada jerje vladala pravda Bozija koja je vladala u Turskoj upravi.
Inace Islam je misionarska vjera i cilj je sto vise ljudi spasiti od neznanja i neznabostva tako da uvjek ima ljudi koji neprestano pozivaju druge ljude da se vrate iskonskoj vjeri Islamu. U to vrijeme Turska je bila predtavnik hilafeta odnosno drzave po Bozijem zakonu i sultan kao haliha Boziji namjesnik je u obavezi da brani svakog muslimana ma gdje da se nalazio. Kao i uspostave reda mira i pravde na zemlji
 
Poslednja izmena:
Islam u Bosni, Sandzaku, ili bilo gdje na ovim prostorima egzistira upravo jer stoji na cvrstim korijenima. Mi te korijene znamo, imamo tradiciju , kulturu, jezik, obicaje, vjeru i bez obzira na turbulenciju i svo neprijateljstvo i sa istoka i zapada odoljeva snagom vjere koja je kako kazem na cvrstim korijenima. Sam dokaz da imamo cvrst korijen je to sto postojimo bez obzira na sve
 
Просто и једноставно, изговор и параван за стварање милитантне и верски затуцане екстремно муслиманске државе на тлу Европе. Младић је био у праву. Прилика која нам се указала од 93 до 95 год да се сви муслимани униште или сабију са Хрватима на неких петнаестак процената територије, неће нам се више указати.

Ako je ono bio izgovor za stvaranje militantne i verski zatucane ekstremne države, kakva je država trebalo da nastane, po Tebi, kada se unište ili sabiju svi muslimani?
 
Islam u Bosni i hercegovini je postojao i prije dolaska Turaka. Brojni su primjeri vracanja Islamu kao iskonskoj vjeri kod naroda u BIH i prije samog dolaska Turske na ove prostore. Ti ljudi su ugnjetavani i cinjena im je nepravda tako da je Turski sultan i krenuo sa vojskom u pohod da oslobodi ove krajeve zuluma vladara sa ovih prostora ne samo prema muslimanima vec i prema nemuslimanima. Brojni su primjeri gdje su cak svestenici iskazivali dobrodoslicu sultanu jer su napokon mogli da rade i da se mole Bogu na svoj nacin i da uzmu ono sto im pripada jerje vladala pravda Bozija koja je vladala u Turskoj upravi.
Inace Islam je misionarska vjera i cilj je sto vise ljudi spasiti od neznanja i neznabostva tako da uvjek ima ljudi koji neprestano pozivaju druge ljude da se vrate iskonskoj vjeri Islamu. U to vrijeme Turska je bila predtavnik hilafeta odnosno drzave po Bozijem zakonu i sultan kao haliha Boziji namjesnik je u obavezi da brani svakog muslimana ma gdje da se nalazio. Kao i uspostave reda mira i pravde na zemlji

Predpostavljam da mozes da nam prezentujes dokaze i kazes na koje se izvore pozivas
 
Predpostavljam da mozes da nam prezentujes dokaze i kazes na koje se izvore pozivas
to,što su bogomili pomiješani sa muslimnanima
bili skloni islamu radi mnogih tačakau njihovom vjerovanju,
koje su sličnesislamskim učenjem. Bogomili su zabacivali obo-
žavanje Marije, ustanovu krštenja i sve vrste klera. Krst su, kao
znamen vjere, mrzili. Smatrali su idolopoklonstvom upućivanje
molrtvi slikamai kipovima svetaca i relikvijama. Protivno kato-
iičkim crkvama, koje su nedostojno ukrašene slikama, njihovi su
hramovi bili skromnii jednostavni. Kao i muslimani imali su
hrdavo mišljenjeocrkvenim zvonima. koja su nazivali „satan-
ske trube". Vjerovali su,da lsus nije lično razapet, negoda je
tobio neki iluzorni lik, te suse uovom pogledu djelomično
slagali sa Kur'anom. Osudivanje alkoholai sklouost asketskom
životu i jednostavnosti spadajuu one okolnosti koje su poslužile
zbližavanjn bogomila sa islamom.Ioni suse pet puta dnevno
.Često 'su puta padali na koljenaiizražavali blagodarnost
Prema tome, za njihovo sudjelovanje pri molitviu džamiii
izgleda da nije trebalovelike preinake.
To su doslovno riječi
učenjaka svjetskog glasa, profesora londonskog univerziteta sir Tomas W. Ar-
nolda
 
Predpostavljam da mozes da nam prezentujes dokaze i kazes na koje se izvore pozivas


''Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu (svom puku i odličnicima) da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost, pa zapovijedam slijedeće:
Neka niko spomenutim (kaluđerima) i njihovim crkvama ne pravi smetlje i neka ih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižno stanuju u mome carstvu. A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim manastirima i neka niko, ni moje visoko veličanstvo, ni iko od mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti iko od stanovnika moga carstva, - ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute. Neka im ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove duše (živote), ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako neka im je dopušteno da dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine) u zemlje moga carstva. Zbog toga spomenutim veledušno podarujem carsku zapovijed i zaklinjem se slijedećim teškim zakletvama: Tako mi Stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjerovjesnika (Muhameda), i tako mi sablje koju pašem, - niko se neće protiviti onome što je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi.''
 

Prilozi

  • ahdnama_fojnica.jpg
    ahdnama_fojnica.jpg
    19,2 KB · Pregleda: 2
Predpostavljam da mozes da nam prezentujes dokaze i kazes na koje se izvore pozivas

Uvaženi orijentalist C. E. Dubler se potrudio da vrlo stari rukopis prepiše na suvremeni arapski jezik, prevede ga na španjolski i usput komentira pod naslovom''
Ebu Hamid el Granadino y isu Relacion de vlaje por tierras eurasiaticas '' izrazavajuci velike pohvale Ebu Hamidu i njegovoj preciznosti u bilježenju svega što je važno i korisno.
A evo sta pise u toj knjizi:
''Imao sam prilike upoznati neke muslimane koji su trgovali sa Slavenima. Ako ovi drugi nisu imali novaca da plate robu muslimanu, prodaju kuću, stoku pa i djecu da vrate dug. Slaveni su vrlo hrabar narod. Njihova naselja se nalaze u šumama u blizini velike rijeke i briju brade. Ispovijedaju rimsko kršćanstvo i nestorijanci su. Oko njih se nalaze drugi narodi koji također grade svoja naselja u šumama. Bave se lovom dabrova u velikoj rijeci. Skloni su međutim sujevjerju i praznovjerju. Prema njihovim običajima svakih deset godina među njima se javlja masovna pojava suhra (magije), koja navodno najviše pogađa ženski dio njihova stanovništva, a naročito je ta pojava ražirena među starijim ženama. Zato dovode starije žene iz cijelog kraljevstva, vežu im na silu noge i ruke i bacaju ih u rijeku. Svaku koja se ne uspije održati na površini vode, oslobađaju optuznice da je vračara, a svaka koja se zadrži na površini, vračara je i takvu spaljivaju. U njihovoj sredini sam dugo boravio sa jednom karavanom. Poreze plaćaju bolgarskom kralju. Među njima ima i pogana, a naročito na istoku, obožavaju jednu vrstu drveta, pred kojim padaju ničice. Jedno sam vrijeme boravio u slavenskom gradu, čije je ime Gorkoman, u kome žive na tisuće Megariva (zapadnih muslimana). Oblače se kao Turci, čak i govore njihovim jezikom, a stanovnici ih nazivaju (u rukopisu Ebu Hamida nedostaju neka slova ovog imena, uz napomenu da imaju tri početna B,H,N, dok ostala nedostaju). Među ovim muslimanima našao sam muškarca iz Bagdada po imenu Abdul Kerim ibn Fejruz el-Dževheri, koji se od njih oženio. Među ovim sam muslimanima boravio jedno vrijeme i klanjao džumu-namaz kao imam, a nekoliko sam ih i vjenčao i mnoge od njih poučavao vjeri islamu, koju su bili skoro zaboravili,a niti su džumu-namaz prije mene klanjali. Pred moj polazak od njih, u njihovu je sredinu došla grupa njihovih muškaraca sa školovanja, da ih nastave poučavati vjeri. Ja sam odatle otišao u Unkariju u grad Basgard, koja se nalazi više zemlje Slavena na oko 40 dana hoda. To je najmnogobrojnija zemlja, žive u visokim šumama ogromnog drveća, koje u životu većeg nisam vidio, a besplodna su. Ima ih različitih nacionalnosti i vjera. Jednoga dana vidio sam u krošnji drveta jednu veliku životinju kako se služi prednjim nogama kao da su ruke, kao da je ta životinja iz dženneta. Dlaka joj je smeđocrvene boje kao jakut. Samnom je bilo nekoliko poznanika, pa kada smo okružili drvo na kome se nalazila, nije se uplašila, samo nas je svojim očima promatrala, koje su sijale kao dvije lampe, ali nije okretala za nama glavu nego samo kružila očima prema nama. Očito nije se plašila naše pojave i blizine. U Ugarskoj živi narod kojeg nazivaju Basgard. U tu sam zemlju ušao iz Bolgara. Vrlo su hrabar i mnogobrojan narod. Oni svoju zemlju nazivaju Ugarskom, koja ima 78 gradova, a svaki grad svoju utvrdu, obrambene zidove, a izvan grada poljoprivredna polja i vrtove i u okolici mnogobrojna sela. U toj zemlji žive dvije vrste muslimana - Megaribi (zapadnjaci) i Huvarizmijci. I jednih i drugih ima na tisuće. Huvarizmijci (Ismaelićani) služe kralju u različitim službama. Javno ispovijedaju kršćanstvo, a potajno islam. Što se tiče Megariba, oni kralju služe samo za vrijeme rata i javno ispovijedaju islam. Sa Megaribcima sam se više družio, jer su gostoljubiviji. Dosta sam ih naučio vjeri i arapskom pismu. Mnogo sam se trudio da ih poučim vjerskim obvezama (farzovima) u namazima i drugim ibadetima. Na jednostavan sam im način objasnio obvezu hadža, miraza, pa su čak za vrijeme mog boravka počeli upraznjavati islamski način miraza. Neki su od njih molili da ih naučim arapskom pismu, pa makar samo da ga znadu prepisivati. Jednom sam od njih rekao da mu je bolje da razumije čemu ga poučavam i da to zapamti, nego da nauči arapsko pismo. Očito me nije dobro razumio, jer mi je rekao: 'Zar nas nisi nedavno učio hadis Božijeg poslanika koji kaže: Znanje zabilježite pismom.' Rekao sam mu da pismo ne predstavlja znanost, nego samo simbole pomoću kojih bilježimo znanje. Ti trebaš prije naučiti i razumjeti i tek onda naučiti da to sve zapišeš, u protivnom postoji opasnost da pogrešno zabilježiš, pa tako pogrešno i druge naučis. Onda sam mu citirao jedan stih:
Znanje u glavi nije isto kao znanje u knjizi
Jer pismom se možes igrati, ali ne i naučiti,
a zatim sam citirao i drugi tekst:
Napišeš nešto i baciš u stranu
Zapisano ne naučis i s njime se ne okoristiš,
Okoristi se onaj koji nauči
A nakon toga naučeno i zapiše

Tek kada nešto naučis i razumijes, onda to možeš i zapisati. Sve dok znanje prenosiš u knjigu bez da ga razumiješ, beskorisno je. Ti muslimani nisu znali za džumu-namaz, niti su je klanjali. Rekao sam im: 'Božiji poslanik Muhammed a.s. kaže: Džuma-namaz je hadž siromašnih. Tko nema mogućnosti obaviti hadž, neka klanja džumu-namaz, imat će zato nagradu kao da je hadž obavio.' Prije nego sam ih napustio, na više od deset tisuća mjesta se klanjala džuma, što javno što na drugim mjestima, jer je njihova zemlja ogromna.
Među njima sam boravio tri godine, i za to vrijeme obišao sam sve gradove osim njih četiri. Zemlja pripada velikom rimskom okružju i na istoku graniči s Bizantom. Ima planina iz kojih se vadi zlato i srebro, i po prirodnim bogatstvima najbogatija je zemlja. Tako se može kupiti dvadeset ovaca za jedan zlatni dinar, a trideset ovnova ili jaraca za jedan dinar. Med je vrlo jeftin i može se za jedan dinar kupiti 500 ritala (otprilike 20 kilograma).
 
Ebu Hamid je umro u Damasku 565. h. g. (1169. ili 1170.), taman kada se spremao na ponovni put u Ugarsku i zemlju Slavena, budući da je tamo ostavio starijeg sina Hamida da širi islam među Ugarima i Slavenima. U zemlji Slavena i u Ugarskoj, Ebu Hamid je boravio tri od 1151. do 1153. godine, pa su stoga i njegovi zapisi vrlo dragocjeni i značajni. Vrijeme je to kada su bjesnili ratovi između Bizanta i Ugarske i drugih europskih država

Evo jos neke crtice iz knjige:

''Svog starijeg sina Hamida ostavio sam sa ovim muslimanima u Ugarskoj. Kada sam ga ostavio, imao je trideset i nekoliko godina, oženio se jednom od djevojaka ovih muslimana, s kojom je imao djecu. Bio je dobar i hrabar. Dok je bio mali poučio sam ga svim islamskim naukama. U mladosti je naučio pola Kur'ana napamet. U Ugarskoj sam vidio velika divlja goveda. Toliko su velika kao mali slonovi, a njihova je koža velika kao dvije kože mazgi, a glava kao u teleta. Love ih za meso i pripitomljavaju za domace govedo. Na njihovom jeziku ih nazivaju 'titil'. Meso im je vrlo ukusno, a rogovi su im veliki kao slonovske surle."
Zatim Ebu Hamid u svojim zapisima spominje čudna groblja u Ugarskoj, za koja on tvrdi da pripadaju biblijskom plemenu Ad. ''Na grobovima se nalaze piramidasti ogromni kameni blokovi, a kod nekih veliki četvrtasti kameni blokovi usađeni u zemlju[/B(stecak)], kaze Ebu Hamid. Zatim opisuje da u zemlji Slavena, Ugarskoj i Bolgariji žive vrlo visoki ljudi, a tvrdi da je vidio jednog visokog sedam stopa. Kaže da ga je vidio kako lomi konjsku kost i derao njegovu kožu kao da je obično platno.''

Na kraju svoga zapisa o zemljama u kojima je boravio, Ebu Hamid piše:
"Kada sam od kralja Ugarske tražio dozvolu da napustim zemlju i vratim se u domovinu jer su mi tamo ostali žena i djeca, uz obećanje da ću se vratiti ako Bog da, rekao mi je: 'Ostavit ćes starijeg sina Hamida ovdje, a s tobom ću poslati svoga izaslanika, muslimana, da sakupi vojnika između muslimana i Turaka.' Sa mnom je poslao pismo kralju Slavena, zapečaćeno zlatnim crvenim pečatom, s likom kralja na njemu. Sa mnom je na put krenuo Ismail sin Hasana, kraljev izaslanik, rođen u Ugarskoj a pripadao je muslimanima Megaribcima, a s njim u društvu je bio njegov posilni i još nekoliko njegovih suputnika. Kada smo stigli u zemlju Slavena, njihov nas je kralj dobro ugostio, što zbog poštovanja, ali ponajviše iz straha od ugarskog kralja. Tu sam prezimio i u proljeće krenuo u zemlju Turaka. Sa mnom je iz zemlje Slavena krenuo i Abdul Kerim el-Dževheri sa ženom i djetetom u grad Sidžisin, odakle se vratio natrag u zemlju Slavena. Izaslaniku ugarskog kralja Ismailu sinu Hasanovom pomogao sam da sakupi veliku grupu vojnika plaćenika, vičnih oružju. S njima sam poslao jednog svog učenika, koga sam obrazovao boraveći u zemlji Turaka, da bi tamošnje muslimane poučavao vjeri i njenim propisima. Rekao sam mu: 'Ja sada idem obaviti hadž, a nakon toga ću se vratiti, ako Bog da preko Konje.' Nakon što smo se rastali, ukrcao sam se na lađu i nakon mjesec dana putovanja stigao u Huvarizm."
 
Dolaskom Turske na ove prostore dolazi do velikog povratka iskonskoj vjeri naroda Bosnjaka Bogumilske vjere . I bez sumnje se je širio
bez prisiljavanja, jer su Turci tada bili veći političari,a da bi,
sve kad bi htjeli silom širiti islam, pustili u susjedstvo o sebi
zao glas

U svojo knjizi Mehmed Handzic pise:
'' 1463. uproljeće pregazi silni turski sultan Mehmed e1-Fatih
Bosnu izauze bilo silom bilo predajorn sve važnije gradove pa
i kraljevu prijestolnicu Jajce. Tada je nastupio čas brze islami-
zacije.36.000 bogomilskih porodica pohrlilo je da se
Fatihu poklone
„Kada je osvajač Istanbula, sultan Mehmed han — Božija milost i za-
clovoljstvo s njim ! — došaonaBosnu sa svojom pobjedonosnom
vojskom, svi stanovnici te zemlje i sav svijet, kada su saznali
snagu i moć padišaha, utočišta cijelog svijeta, došli su pred njega,
poklonili se pred njegovim veličanstvom i odjedanput prešlina
islam..Kada je vidio da su ovi odjedanput grupno prešli
na islam rekao je: „koliko ja znam,
ovo niie•ružna grupa ljudi." Zbog toga što su primili islam reće
im. padišah : „Što hoćete, od mene tražite !" Stanovnici te pokra-
jine rekoše: ,Nek se iz naše zemlje kupe mladiči!" (koji će se
u Istanbulu odgajati za visoke službe) Njihovoj je molbi udovo-
ljeno, te ih primaju bez razlike bili obrezani ili ne.Nije propis
njih pregledati. Od ovog naroda sakupljani su mladiči za obuku jenacarskom dvoru, te jevećina izašla sa visokimčastima
i položajima i potala pametna i znana."")
 
,Bilješkama iz prošlosti
bosanskih katolika" itna p(t kasnijih dokumenata u kojima se
poziva na ovu andnanm. Od tih su tri fermana, jedna bujuruldija
i jedan arzuhal. O sim toga ovake andname su izdavali sultani

prije i poslije M ehmeda 11. D akle kada je M ehmed [t. osvojio Bosnu zatekao je pored bogornila u Bosni u glavnom još kato- like. Bogomili nijesu prema propisu svoje vjere imali crkava, a katolici su ih imali. Bogomili su bili odlučni da pređu na islam,
akatolici su tražili zaštitu svojim crkvama i slobodu ispovije-
danja svoje vjere i dobili su što su tražili
 
Prije svega treba znati, kako
smo i ranije naglasili,da je Bosna prije dolaska Turaka u
ove krajeve bila poprišie ogorčenih vjerskih borbi.Tu su se
borila uglavnom tri vierska elementa : bogomili, koji su se sma-
trali pravim Bošnjacima, katolici i po nešto i pravoslavni. Kato-
like su najviše pomagali Mađari, koji su prekoviereh tjelida
osiguraju svoj politički utjecaju Bosni,u kojoj su od 1136. vršili
vrhovnu vlast. Pred dolazak Turaka u Bosni su bile uglavnom
dvije političke struje : katolici se oslanjahu na Mađarsku i podr-
žavahu veze sa Mađarima, dok bogomili gledahu u Turcima dobro
došao elemenat, koji će im pomoći da se otresu prevlasti Ma-
đara. Neki bogomilski velikaši čak su pozivali Turke da zemlju
zauzmu. Potpuno je razumljivo da se bogomili nijesu mogli opre-
dijeliti za Madare i katolike, koji su u nekoliko mahova pripre-
mali krstaške ratove protiv Bosne. Bogomilima je bila omrzla i
katolička vjera kao i pravoslavna, jer su ih i pravoslavni pro-
gonili kao što smo ranije napornenuli. Kod Turaka su od ranije
zapazili pravednost, vjersku snošljivost i ravnopravnost kao i to,
štoje uovoj stvari sasvim važno,daTurci rado prepuštaju
upravu osvojenih zemalja starosjediocima ako prime islam. Civi-
lizacija. koju je donijela Turska također je privlačila bogomile.
Pred sobom su imali i svijetlih primjera do kojih visokih služba
može i stranacu Turskoj doči.Samveliki vezir Fatihov Mahmut
paša, koji je svojskom došao na Bosnu bio je slavenske krvi.
Osim toga islam je sam po sebi razumljiv, demokratski i jedno-
stavan. Nema u njemu ni naročitog klera, koji upravlja vjerom ;
svak ko poznaje vjeru on je učitelj vjere. lzmeđu islama i bo-
gomilstva postojala je sličnost umnogim propisima kako smoto
ranije ustanovili. l kada uvažimo sve ovečinjenice potpunoće
nam biti jasan uzrok nagle islamizacije bogomilau Bosni.
 
Islam u Bosni i hercegovini je postojao i prije dolaska Turaka.
Nije.
Sledeća zabluda. :ceka:


Brojni su primjeri vracanja Islamu kao iskonskoj vjeri kod naroda u BIH i prije samog dolaska Turske na ove prostore.
Nema takvih primera.

Ti ljudi su ugnjetavani i cinjena im je nepravda tako da je Turski sultan i krenuo sa vojskom u pohod da oslobodi ove krajeve zuluma vladara sa ovih prostora ne samo prema muslimanima vec i prema nemuslimanima.
Ne, nije. Turci su, kao i svaka druga imperijalna sila krenuli u teritorijalno ekpanziju.


Brojni su primjeri gdje su cak hriscanski svestenici iskazivali dobrodoslicu sultanu jer su napokon mogli da rade i da se mole Bogu na svoj nacin i da uzmu ono sto im pripada jerje vladala pravda Bozija koja je vladala u Turskoj upravi.
Zaista? Neki dokaz za ovu tvrdnju. :ceka:


Inace Islam je misionarska vjera i cilj je sto vise ljudi spasiti od neznanja i neznabostva tako da uvjek ima ljudi koji neprestano pozivaju druge ljude da se vrate iskonskoj vjeri Islamu. U to vrijeme Turska je bila predtavnik hilafeta odnosno drzave po Bozijem zakonu i sultan kao haliha Boziji namjesnik je u obavezi da brani svakog muslimana ma gdje da se nalazio. Kao i uspostave reda mira i pravde na zemlji
Deder, objasni ti nama kako su hrišćanstvo ili politeizam neznaboštvo? :lol:
 
Islam je lahka vjera u Boga , cista, mirna. Musliman ima u dusi spokoj ma u kakvom stanju da se nalazio. Istinoljubiv radan vrijedan pravdoljubiv i to mu nemoze niko dati osim Bog dragi tako da onaj ko jednom prigrli Islam iskreno nikakvi genocidi nikakva protjerivanja niti nedace nemogu izbaciti tu vezu sa dragim Bogom i Islamom
E-musliman je takođe funkcionalno nepismen, sklon reklamiranju i načinima razgovora koji odlikuju prodavce polovnih kola, u šta se možemo lako uveriti uvidom u poruke e-muslimana na ovom i drugim forumima.


Islam u Bosni, Sandzaku, ili bilo gdje na ovim prostorima egzistira upravo jer stoji na cvrstim korijenima. Mi te korijene znamo, imamo tradiciju , kulturu, jezik, obicaje, vjeru i bez obzira na turbulenciju i svo neprijateljstvo i sa istoka i zapada odoljeva snagom vjere koja je kako kazem na cvrstim korijenima. Sam dokaz da imamo cvrst korijen je to sto postojimo bez obzira na sve
Da te korene znate, ne bi tvrdili da ste Bošnjaci. Što se tiče neprijateljstva Istoka i Zapada, pade mi na pamet nesrećni Fikret Abdić i oni razumni muslimani koji su pomoć i utočište našli upravo kod svoje braće po krvi - Srba, a spas im je trebao od drugih muslimana. Zanimljivo, zar ne? :think:
 
to,što su bogomili pomiješani sa muslimnanima
bili skloni islamu radi mnogih tačakau njihovom vjerovanju,
koje su sličnesislamskim učenjem. Bogomili su zabacivali obo-
žavanje Marije, ustanovu krštenja i sve vrste klera. Krst su, kao
znamen vjere, mrzili. Smatrali su idolopoklonstvom upućivanje
molrtvi slikamai kipovima svetaca i relikvijama. Protivno kato-
iičkim crkvama, koje su nedostojno ukrašene slikama, njihovi su
hramovi bili skromnii jednostavni. Kao i muslimani imali su
hrdavo mišljenjeocrkvenim zvonima. koja su nazivali „satan-
ske trube". Vjerovali su,da lsus nije lično razapet, negoda je
tobio neki iluzorni lik, te suse uovom pogledu djelomično
slagali sa Kur'anom. Osudivanje alkoholai sklouost asketskom
životu i jednostavnosti spadajuu one okolnosti koje su poslužile
zbližavanjn bogomila sa islamom.Ioni suse pet puta dnevno
.Često 'su puta padali na koljenaiizražavali blagodarnost
Prema tome, za njihovo sudjelovanje pri molitviu džamiii
izgleda da nije trebalovelike preinake.
To su doslovno riječi
učenjaka svjetskog glasa, profesora londonskog univerziteta sir Tomas W. Ar-
nolda
''Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu (svom puku i odličnicima) da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost, pa zapovijedam slijedeće:
Neka niko spomenutim (kaluđerima) i njihovim crkvama ne pravi smetlje i neka ih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižno stanuju u mome carstvu. A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim manastirima i neka niko, ni moje visoko veličanstvo, ni iko od mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti iko od stanovnika moga carstva, - ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute. Neka im ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove duše (živote), ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako neka im je dopušteno da dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine) u zemlje moga carstva. Zbog toga spomenutim veledušno podarujem carsku zapovijed i zaklinjem se slijedećim teškim zakletvama: Tako mi Stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjerovjesnika (Muhameda), i tako mi sablje koju pašem, - niko se neće protiviti onome što je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi.''
Znaš... ovde nigde ne piše potvrda da je u Bosni bilo muslimana pre doalska Turaka. :rtfm:


Uvaženi orijentalist C. E. Dubler se potrudio da vrlo stari rukopis prepiše na suvremeni arapski jezik, prevede ga na španjolski i usput komentira pod naslovom''
Ebu Hamid el Granadino y isu Relacion de vlaje por tierras eurasiaticas '' izrazavajuci velike pohvale Ebu Hamidu i njegovoj preciznosti u bilježenju svega što je važno i korisno.
A evo sta pise u toj knjizi:
''Imao sam prilike upoznati neke muslimane koji su trgovali sa Slavenima. Ako ovi drugi nisu imali novaca da plate robu muslimanu, prodaju kuću, stoku pa i djecu da vrate dug. Slaveni su vrlo hrabar narod. Njihova naselja se nalaze u šumama u blizini velike rijeke i briju brade. Ispovijedaju rimsko kršćanstvo i nestorijanci su. Oko njih se nalaze drugi narodi koji također grade svoja naselja u šumama. Bave se lovom dabrova u velikoj rijeci. Skloni su međutim sujevjerju i praznovjerju. Prema njihovim običajima svakih deset godina među njima se javlja masovna pojava suhra (magije), koja navodno najviše pogađa ženski dio njihova stanovništva, a naročito je ta pojava ražirena među starijim ženama. Zato dovode starije žene iz cijelog kraljevstva, vežu im na silu noge i ruke i bacaju ih u rijeku. Svaku koja se ne uspije održati na površini vode, oslobađaju optuznice da je vračara, a svaka koja se zadrži na površini, vračara je i takvu spaljivaju. U njihovoj sredini sam dugo boravio sa jednom karavanom. Poreze plaćaju bolgarskom kralju. Među njima ima i pogana, a naročito na istoku, obožavaju jednu vrstu drveta, pred kojim padaju ničice. Jedno sam vrijeme boravio u slavenskom gradu, čije je ime Gorkoman, u kome žive na tisuće Megariva (zapadnih muslimana). Oblače se kao Turci, čak i govore njihovim jezikom, a stanovnici ih nazivaju (u rukopisu Ebu Hamida nedostaju neka slova ovog imena, uz napomenu da imaju tri početna B,H,N, dok ostala nedostaju). Među ovim muslimanima našao sam muškarca iz Bagdada po imenu Abdul Kerim ibn Fejruz el-Dževheri, koji se od njih oženio. Među ovim sam muslimanima boravio jedno vrijeme i klanjao džumu-namaz kao imam, a nekoliko sam ih i vjenčao i mnoge od njih poučavao vjeri islamu, koju su bili skoro zaboravili,a niti su džumu-namaz prije mene klanjali. Pred moj polazak od njih, u njihovu je sredinu došla grupa njihovih muškaraca sa školovanja, da ih nastave poučavati vjeri. Ja sam odatle otišao u Unkariju u grad Basgard, koja se nalazi više zemlje Slavena na oko 40 dana hoda. To je najmnogobrojnija zemlja, žive u visokim šumama ogromnog drveća, koje u životu većeg nisam vidio, a besplodna su. Ima ih različitih nacionalnosti i vjera. Jednoga dana vidio sam u krošnji drveta jednu veliku životinju kako se služi prednjim nogama kao da su ruke, kao da je ta životinja iz dženneta. Dlaka joj je smeđocrvene boje kao jakut. Samnom je bilo nekoliko poznanika, pa kada smo okružili drvo na kome se nalazila, nije se uplašila, samo nas je svojim očima promatrala, koje su sijale kao dvije lampe, ali nije okretala za nama glavu nego samo kružila očima prema nama. Očito nije se plašila naše pojave i blizine. U Ugarskoj živi narod kojeg nazivaju Basgard. U tu sam zemlju ušao iz Bolgara. Vrlo su hrabar i mnogobrojan narod. Oni svoju zemlju nazivaju Ugarskom, koja ima 78 gradova, a svaki grad svoju utvrdu, obrambene zidove, a izvan grada poljoprivredna polja i vrtove i u okolici mnogobrojna sela. U toj zemlji žive dvije vrste muslimana - Megaribi (zapadnjaci) i Huvarizmijci. I jednih i drugih ima na tisuće. Huvarizmijci (Ismaelićani) služe kralju u različitim službama. Javno ispovijedaju kršćanstvo, a potajno islam. Što se tiče Megariba, oni kralju služe samo za vrijeme rata i javno ispovijedaju islam. Sa Megaribcima sam se više družio, jer su gostoljubiviji. Dosta sam ih naučio vjeri i arapskom pismu. Mnogo sam se trudio da ih poučim vjerskim obvezama (farzovima) u namazima i drugim ibadetima. Na jednostavan sam im način objasnio obvezu hadža, miraza, pa su čak za vrijeme mog boravka počeli upraznjavati islamski način miraza. Neki su od njih molili da ih naučim arapskom pismu, pa makar samo da ga znadu prepisivati. Jednom sam od njih rekao da mu je bolje da razumije čemu ga poučavam i da to zapamti, nego da nauči arapsko pismo. Očito me nije dobro razumio, jer mi je rekao: 'Zar nas nisi nedavno učio hadis Božijeg poslanika koji kaže: Znanje zabilježite pismom.' Rekao sam mu da pismo ne predstavlja znanost, nego samo simbole pomoću kojih bilježimo znanje. Ti trebaš prije naučiti i razumjeti i tek onda naučiti da to sve zapišeš, u protivnom postoji opasnost da pogrešno zabilježiš, pa tako pogrešno i druge naučis. Onda sam mu citirao jedan stih:
Znanje u glavi nije isto kao znanje u knjizi
Jer pismom se možes igrati, ali ne i naučiti,
a zatim sam citirao i drugi tekst:
Napišeš nešto i baciš u stranu
Zapisano ne naučis i s njime se ne okoristiš,
Okoristi se onaj koji nauči
A nakon toga naučeno i zapiše

Tek kada nešto naučis i razumijes, onda to možeš i zapisati. Sve dok znanje prenosiš u knjigu bez da ga razumiješ, beskorisno je. Ti muslimani nisu znali za džumu-namaz, niti su je klanjali. Rekao sam im: 'Božiji poslanik Muhammed a.s. kaže: Džuma-namaz je hadž siromašnih. Tko nema mogućnosti obaviti hadž, neka klanja džumu-namaz, imat će zato nagradu kao da je hadž obavio.' Prije nego sam ih napustio, na više od deset tisuća mjesta se klanjala džuma, što javno što na drugim mjestima, jer je njihova zemlja ogromna.
Među njima sam boravio tri godine, i za to vrijeme obišao sam sve gradove osim njih četiri. Zemlja pripada velikom rimskom okružju i na istoku graniči s Bizantom. Ima planina iz kojih se vadi zlato i srebro, i po prirodnim bogatstvima najbogatija je zemlja. Tako se može kupiti dvadeset ovaca za jedan zlatni dinar, a trideset ovnova ili jaraca za jedan dinar. Med je vrlo jeftin i može se za jedan dinar kupiti 500 ritala (otprilike 20 kilograma).
Ja se nadam da si ti svestan u Boisni nikada nije bilo orangutana:
To je najmnogobrojnija zemlja, žive u visokim šumama ogromnog drveća, koje u životu većeg nisam vidio, a besplodna su. Ima ih različitih nacionalnosti i vjera. Jednoga dana vidio sam u krošnji drveta jednu veliku životinju kako se služi prednjim nogama kao da su ruke, kao da je ta životinja iz dženneta. Dlaka joj je smeđocrvene boje kao jakut. Samnom je bilo nekoliko poznanika, pa kada smo okružili drvo na kome se nalazila, nije se uplašila, samo nas je svojim očima promatrala, koje su sijale kao dvije lampe, ali nije okretala za nama glavu nego samo kružila očima prema nama. Očito nije se plašila naše pojave i blizine.
:hahaha:
Sve mi se čini da je reč o još jednom kreativnom prevodu Zaira Naika, ili njemu sličnih. :roll:
 

Back
Top