"Krademo za Crnu Goru"

Smatrate li moralno ispravno ili pogresno ovo sto su Cetinsjki Saneri cinjeli?

  • Smatram da je ispravno, s obzirom da nam je zapadna Evropa udarila sankcije

  • Mislim da cak ni u vrijeme sankcija nijesu smeli da kradu po Evropi.

Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Stari Crnogorac

Stari Crnogorac

Domaćin
Banovan
Poruka
4.066
Nasa verzija

Americka verzija (original)

AMERIČKI REPORTER DEJVID SEMJUELS OBIŠAO CRNOGORSKE GRADOVE U POTRAZI ZA ISTINOM O ČUVENOJ BANDI "PINK PANTER"

"Krademo za Crnu Goru"

~Želio je pravi život. A šta je dobio - devet godina. Krst koji nosim dobila sam od njega, moram ga čuvati dok ne izađe iz zatvora, kaže majka Predraga Vujoševića, jednog od uhapšenih članova "Pink Pantera"

U crnogorskom ribarskom selu Bijela, u oronulom stanu, živi Ljubica Vujošević. Njena zgrada je u blizini rđajućeg brodogradilišta, koje je obezbjeđivalo skroman, ali stabilan život, lokalnom stanovništvu tokom vladavine Josipa Broza Tita, komunističkog diktatora SFR Jugoslavije.
Ljubica je majka Predraga Vujoševića (član poznate međunarodne grupe kradljivaca "Pink Panter"), koji je iznio vreću dijamanata iz prodavnice "Graf" u Londonu, zapisao je u reportaži o Pantersima i zemlji iz koje dolaze, Crnoj Gori, reporter čuvenog američkog lista "Njujorker" Dejvid Semjuels.
U ranim pedesetim godinama, piše Semjuels, koji je ove godine posjetio Crnu Goru, Ljubica je operisala oba kuka i bubrege, ima plave oči i njeno lice je nekad bilo lijepo, ali je sada izborano.
- Krst koji nosim oko vrata dobila sam od njega - kaže Ljubica, te se naginje prema fotografiji svog sina na televizoru. - Dobio je krst od jednog od zatvorenika i rekao da ga moram čuvati dok ne izađe iz zatvora. Bila sam svjesna da je nakon pljačke "Grafa" londonska štampa mog sina predstavila liderom Pantersa. Učinili su da izgleda kao da je on najjači od njih - kaže Ljubica.
Nije izgledalo da je Ljubica dobila mnogo novca od toga - prenosi Semjuels riječi svoje sagovornice i lične utiske nakon posjete stanu Vujoševića u Bijeloj.
Ljubica kaže da je njenog sina Predraga velika nevolja natjerala da ode tamo gdje je otišao. Kad je Vujošević bio dijete živjeli su na selu i hodali sat vremena do grada kako bi kupili namirnice. Volio je fudbal, ali je dane provodio dižući tegove i trenirajući, bilježeći koliko može podići i pretrčati.
Onda je počeo noći provoditi van kuće, obično na Cetinju. Ljubica i njen muž, koji je radio na brodogradilištu, pokušali su spriječiti sina da napusti Bijelu, ali im je rekao da želi zarađivati novac za "pravi život".
- Šta je zaradio na kraju - govori njegova majka kiselo - zaradio je devet godina. Vujošević je napustio dom s 25 godina, nakon što je zaspao za volanom auta jednog jutra i zabio se u drugog vozača, koji je poginuo. Prije suđenja pobjegao je u Italiju i roditelji nijesu znali gdje je šest mjeseci. Nakon što je Vujošević uhapšen na francusko-italijanskoj granici 2005. godine, roditelji su to saznali od roditelja njegove djevojke. Vujoševiću je suđeno u Parizu za zločin koji je počinio u Francuskoj. U sudnici je rekao da postoje ljudi iznad njega koji izdaju naredbe, ali nikad nije spomenuo njihova imena - zapisao je Semjuels, koji godinama pokušava da novinarskim tekstovima pruži uvid u funkcionisanje jedne od najpoznatijih bandi kradljivaca širom svijeta.
Ljubičin muž je htio posjetiti Vujoševića u zatvoru, ali onda je dobio srčane smetnje i umro. Nakon toga, Vujošević je majci napisao prvo pravo pismo i zamolio da bude pročitano na očevoj sahrani. Između ostalog, pisao je "Počivaj u miru. Oprosti što nijesam mogao doći. Predaleko sam. Vječna slava tebi od tvog sina, koji te mnogo voli" - citira Vujoševićevu poruku Semjuels.
Godinama unazad svjetska javnost nagađa ko stoji iza jedne od najjačih bandi, koja se proslavila spektakularnim pljačkama dragulja i nakita u Londonu, Parizu, Tokiju i Njujorku. Najveći dio te moćne bande, nazvane "Pink Panter", čine osobe iz Srbije i Crne Gore, koje navodno imaju iskustvo ratovanja tokom 90-ih na Balkanu, što im značajno pomaže u planiranju pljački, piše američki novinar.
Semjuels je nedavno posjetio Crnu Goru, i to vozeći automobil. Zapisao je da je ulazeći u Podgoricu prošao pored serije plakata za borbu protiv korupcije "koje je na orvelovski način postavila crnogorska vlada".
- Jedan od njih prikazuje čovjeka sa pikseliziranim licem i ne potpuno uvjerljivim motom "prijavite korupciju-ostalo je naš posao". Glavni grad je živo mjesto, s novim "sedanima" i "SUV mercedesima", koji se voze ulicama. Muškarci imaju istetovirane ruke, a žene su neobično visoke. Grad ima energičan noćni život. Klubovi su otvoreni do četiri ujutro, a količina pokazivanog bogatstva je zapanjujuća, s obzirom na to da se čini da su jedini ljudi koji rade konobari i stare žene koje prodaju dinje kraj puta.
Nakon nekoliko dana u Podgorici (i neuspješne posjete stanici policije, u želji da se dobiju podaci o Pantersima) krenuo sam prema planinama, prema Cetinju.
Krenuo sam u gradsku skupštinu najzloglasnijeg gnijezda lopova na Balkanu (prethodno je nekolicina članova porodica članova Pantersa odbila da razgovora sa američkim reporterom). Čuva je dvoglavi orao s lavom na grbu. Popeo sam se uz stepenice i sišao u dugački hodnik. Gradonačelnik Milovan Janković pozdravio me je u svojoj kancelariji - ovaj 64-godišnjak je nosio plavu majicu i crnu jaknu. Ponudio mi je jutarnji vinjak i zadovoljno se smješkao dok me je gledao kako pijem.
- U gradu je sada 17 odsto nezaposlenih mladih ljudi, od kojih većina žele postati šoferi ili tjelohranitelji. Problem je što nemamo mnogo visokoobrazovanih ljudi. Nekad davno ih je bilo. Sada niko ne želi da radi ništa što uključuje razmišljanje - Janovićeve su riječi koje prenosi Semjuels.
- Upitao sam ga zašto mi je Emanuel Lekler, šef Interpolove jedinice za organizovani kriminal, rekao da posjetim Cetinje. Odgovorio je: "Iskreno, ne mogu baš pričati o tome". Nakon još dva vinjaka predomislio se i ispričao smiješnu priču o posjeti modnog dizajnera Đani Versaćea Cetinju, kada je primijetio da ljudi nose ukradenu versaće odjeću i lažnjake. "Neka ih nose, to je dobra reklama", navodno je kazao poznati dizajner. No, krađa na Zapadu je bila toliko integrisana u lokalnu kulturu da se približavala obliku patriotizma. Janković je i na tu temu imao šta da kaže: Postoji pjesma o tipovima koji kradu odjeću. Ide ovako - ne krademo iz Crne Gore, krademo za Crnu Goru" - citira gradonačelnika Cetinja Dejvid Semjuels...
 
Poslednja izmena:
...Američki novinar piše da su mnogi Pink Pantersi Cetinje napustili kada su imali dvadeset godina ili manje, jer nije bilo posla. U Beogradu i drugdje ostali su u kontaktu, jer su dolazili iz istog mjesta. Nakon povratka u Podgoricu, Semjuels se čuo sa čovjekom koji mu je posredovao za susret sa jednim od članova bande "Pink Panter", a koji se nalazio u Crnoj Gori. Konačno, susret sa jednim od članova bande.
- Sastanak se odvijao kako je planirano. Našao sam se sam u restoranu Voda u kršu. Podigao sam pogled i Novak, kako se moj posjetilac predstavio, stajao mi je iznad lijevog ramena. Nosio je bijelu majicu i bio vrlo vitak, s kovrdžavom crnom kosom. Potvrdio je mjesto rođenja (Cetinje) i godinu rođenja (1967. godina). Rekao je da bi mi drugom prilikom mogao pokazati "bijela stakla". Bio sam zbunjen, dok se nijesam sjetio da je "staklo" lopovski sleng za dijamante. Nedavno se vratio s puta po Evropi, kaže, pokazujući predivne bijele zube. Uz engleski i srpski, govori ruski, italijanski, francuski, njemački i češki. Strani jezici su važni u njegovom poslu, ali ne tako kao diskrecija. To je ono što te drži u životu, kaže. "Kada izađemo van Crne Gore, oblačimo se lijepo, u odijela. Ovdje smo tihi. Vozimo iznajmljene automobile".
Pitao sam ga za neke pljačke na jugu Francuske. Nasmijao se. "Odrastao sam vozeći se ovim putevima. Mogu voziti 160 kilometara na sat noću u planinama i nije me strah. Sviđa mi se jug Francuske", kaže Novak. Predrag Vujošević je, posvjedočio mi je, njegovoj grupi obezbijedio nekoliko prvih poslova. Tvrdi da je bio vozač u prvom zadatku za Panterse, tokom pljačke draguljarnice u Parizu. On i njegova ekipa brusili su vještine krađe dok nijesu postali etablirana adresa za narudžbe iz Beograda - objavio je Samjuels.

Iako je Novak bio suzdržan oko detalja, implicirao je da postoji centralizovani sistem biranja meta i dodjele ekipa za poslove.
- Postojale su četiri glavne Panter grupe, koje potiču od jedne grupe kradljivaca dijamanata iz Crne Gore. Pola beogradske grupe bilo je sastavljeno od lopova sa Cetinja koji su se preselili u Srbiju. Grupa iz Niša, kaže, radila je poslove za Grčku i Tursku. Srbijanci su željeli da se stvari dešavaju prebrzo i pokušavali su raditi preambiciozne poslove, zbog čega su često hvatani - prenosi njegove riječi američki novinar.
Upitao sam ga kako je nastala njegova grupa Pantersa. "Odrasli smo skupa", kaže, "svi dolazimo iz normalnih porodica".
- Naši roditelji su normalni ljudi. Ne žive ovaj život. Iz moje grupe su zajedno svi otišli u Italiju i vidjeli kako ljudi tamo žive. Neki od nas su poludjeli i htjeli imati sve odjednom. Pohlepni su završili na izdržavanju kazni u zatvoru ili gore. Neke od ranih informacija za pljačke dolazile su od muškog manekena s Balkana, koji je živio u Antverpenu i poznavao neke jevrejske dilere dijamantima. Imamo tipove čiji je posao da putuju naokolo i sakupljaju informacije. Jahte su bile privlačne mete. Rusi koji su dugo ostajali u zapadnoj Evropi vjerovatno su imali nevolje kod kuće i ne bi prijavljivali krađe policija.
Pitao sam ga za Željka Obradovića, koji živi blizu, i navodno je odgovoran za niz pljački Pantersa u Francuskoj i za veliku pljačku u Bahreinu. Nekoliko izvora je nagovijestilo da je Obradović legendarni lopov koji je organizovao Panterse nakon rata. Da li je zaista tako važan?
Zagonetno se nasmiješio. Ostajući na mjestu, obrisao je čašu maramicom, potom obrisao naslone stolice. Ustao je s maramicom još u ruci, uredno presavijenom napola, i stavio je u džep, kao mađioničar na kraju tačke. Kada sam pokušao da ustanem i da se rukujem s njim, nježno mi je stisnuo rame tako da sam znao da trebam ostati u stolici. Nadam se da ćemo se uskoro vidjeti, rekao je.
Napravio je nekoliko koraka prema verandi restorana, a ja sam pogledao u dvojicu konobara koji su smještali tri gosta. Kada sam se okrenuo da pogledam u Novaka, on je nestao. Bio je to trik koji je mogao izvesti samo iskusan lopov, mislio sam. Krađa dijamanata je ozbiljan zločin, ali dok sam plaćao račun bilo je teško ne suosjećati s ovim očajnim i inventivnim ljudima. Pink Pantersi su se osvećivali svijetu koji je njih opljačkao.

MARKO VEŠOVIĆ

Švercuju sve što mogu

Semjuels ističe da je napisao poruku šefu Interpola za borbu protiv mafije Lekleru s pitanjem zašto se Interpol u istrazi Pink Pantersa fokusirao na stanovnike siromašnih balkanskih zemalja van EU, ignorišući saradnike Pantersa iz zemalja Unije, koji su profitirali od unosne trgovine ukradenih dijamanata i satova.
- Lekler je odgovorio sat kasnije. Rekao je da je moje pitanje "šokantno" i porekao da je Interpol posvetio pažnju nacionalnom porijeklu ljudi koje traži. Izjava nije imala mnogo smisla, uzimajući u obzir da je Interpolova radna grupa za Pink Panterse specifično fokusirana na kradljivce dragulja iz bivše Jugoslavije.
Ubrzo nakon toga ispitivao sam oficire tajne službe u susjednoj državi, koji su dobro upoznati sa švercerskim praksama širom Jadranske obale. Istočna i zapadna Evropa, rekao je jedan od njih, povezale su se kriminalom. "Gliseri odlaze i za 40 minuta heroin je u Italiji", objasnio je. "Lanac transporta droge do Italije je snažno povezan s politikom i policijom".
U jednom momentu, piše Samjuels, mnogo traženih lidera italijanske mafije je boravilo u Crnoj Gori, što čak ni italijanska vlada nije mogla dugo tolerisati.

Dragulje dvaput režu u Belgiji

Američki reporter prenosi izjavu Novaka, člana Pint Pantera, koji tvrdi da je centralni autoritet nad ovom kriminalnom grupom imao stručnjak za kompjutere, koji je skenirao registre skupih predmeta, kao što su avioni ili brodovi.
- Takođe je kod nas bio zaposlen i tehničar koji je kreirao uređaje za premošćavanje alarmnih sistema. Njegov otac je jedan od najpoznatijih inženjera u Srbiji. Pravi stvari za nas - tvrdi Novak.
Nakon pljačke, dragulji se predaju članu tima, koji se potom vozi na sastanak blizu autoputa. Dijamante pregleda kupac.
- Ponekad bi na mjesto sastanka došao kamion s mobilnom laboratorijom za ocjenjivanje. Sugerisao je da se mnogi od dragulja ponovo režu u Antverpenu, te onda šalju u Izrael, gdje ponovo ulaze na legitimno tržište draguljima kao "novo" kamenje. Većina dragulja ostaje u Evropi, kaže Novak, dodajući da se krijumčarena roba često transportuje gliserima - ispričao je američkom reporteru član Pink Pantera.

 
Stari Crnogorac:
Nasa verzija

Americka verzija (original)

AMERIČKI REPORTER DEJVID SEMJUELS OBIŠAO CRNOGORSKE GRADOVE U POTRAZI ZA ISTINOM O ČUVENOJ BANDI "PINK PANTER"

"Krademo za Crnu Goru"

~Želio je pravi život. A šta je dobio - devet godina. Krst koji nosim dobila sam od njega, moram ga čuvati dok ne izađe iz zatvora, kaže majka Predraga Vujoševića, jednog od uhapšenih članova "Pink Pantera"

U crnogorskom ribarskom selu Bijela, u oronulom stanu, živi Ljubica Vujošević. Njena zgrada je u blizini rđajućeg brodogradilišta, koje je obezbjeđivalo skroman, ali stabilan život, lokalnom stanovništvu tokom vladavine Josipa Broza Tita, komunističkog diktatora SFR Jugoslavije.
Ljubica je majka Predraga Vujoševića (član poznate međunarodne grupe kradljivaca "Pink Panter"), koji je iznio vreću dijamanata iz prodavnice "Graf" u Londonu, zapisao je u reportaži o Pantersima i zemlji iz koje dolaze, Crnoj Gori, reporter čuvenog američkog lista "Njujorker" Dejvid Semjuels.
U ranim pedesetim godinama, piše Semjuels, koji je ove godine posjetio Crnu Goru, Ljubica je operisala oba kuka i bubrege, ima plave oči i njeno lice je nekad bilo lijepo, ali je sada izborano.
- Krst koji nosim oko vrata dobila sam od njega - kaže Ljubica, te se naginje prema fotografiji svog sina na televizoru. - Dobio je krst od jednog od zatvorenika i rekao da ga moram čuvati dok ne izađe iz zatvora. Bila sam svjesna da je nakon pljačke "Grafa" londonska štampa mog sina predstavila liderom Pantersa. Učinili su da izgleda kao da je on najjači od njih - kaže Ljubica.
Nije izgledalo da je Ljubica dobila mnogo novca od toga - prenosi Semjuels riječi svoje sagovornice i lične utiske nakon posjete stanu Vujoševića u Bijeloj.
Ljubica kaže da je njenog sina Predraga velika nevolja natjerala da ode tamo gdje je otišao. Kad je Vujošević bio dijete živjeli su na selu i hodali sat vremena do grada kako bi kupili namirnice. Volio je fudbal, ali je dane provodio dižući tegove i trenirajući, bilježeći koliko može podići i pretrčati.
Onda je počeo noći provoditi van kuće, obično na Cetinju. Ljubica i njen muž, koji je radio na brodogradilištu, pokušali su spriječiti sina da napusti Bijelu, ali im je rekao da želi zarađivati novac za "pravi život".
- Šta je zaradio na kraju - govori njegova majka kiselo - zaradio je devet godina. Vujošević je napustio dom s 25 godina, nakon što je zaspao za volanom auta jednog jutra i zabio se u drugog vozača, koji je poginuo. Prije suđenja pobjegao je u Italiju i roditelji nijesu znali gdje je šest mjeseci. Nakon što je Vujošević uhapšen na francusko-italijanskoj granici 2005. godine, roditelji su to saznali od roditelja njegove djevojke. Vujoševiću je suđeno u Parizu za zločin koji je počinio u Francuskoj. U sudnici je rekao da postoje ljudi iznad njega koji izdaju naredbe, ali nikad nije spomenuo njihova imena - zapisao je Semjuels, koji godinama pokušava da novinarskim tekstovima pruži uvid u funkcionisanje jedne od najpoznatijih bandi kradljivaca širom svijeta.
Ljubičin muž je htio posjetiti Vujoševića u zatvoru, ali onda je dobio srčane smetnje i umro. Nakon toga, Vujošević je majci napisao prvo pravo pismo i zamolio da bude pročitano na očevoj sahrani. Između ostalog, pisao je "Počivaj u miru. Oprosti što nijesam mogao doći. Predaleko sam. Vječna slava tebi od tvog sina, koji te mnogo voli" - citira Vujoševićevu poruku Semjuels.
Godinama unazad svjetska javnost nagađa ko stoji iza jedne od najjačih bandi, koja se proslavila spektakularnim pljačkama dragulja i nakita u Londonu, Parizu, Tokiju i Njujorku. Najveći dio te moćne bande, nazvane "Pink Panter", čine osobe iz Srbije i Crne Gore, koje navodno imaju iskustvo ratovanja tokom 90-ih na Balkanu, što im značajno pomaže u planiranju pljački, piše američki novinar.
Semjuels je nedavno posjetio Crnu Goru, i to vozeći automobil. Zapisao je da je ulazeći u Podgoricu prošao pored serije plakata za borbu protiv korupcije "koje je na orvelovski način postavila crnogorska vlada".
- Jedan od njih prikazuje čovjeka sa pikseliziranim licem i ne potpuno uvjerljivim motom "prijavite korupciju-ostalo je naš posao". Glavni grad je živo mjesto, s novim "sedanima" i "SUV mercedesima", koji se voze ulicama. Muškarci imaju istetovirane ruke, a žene su neobično visoke. Grad ima energičan noćni život. Klubovi su otvoreni do četiri ujutro, a količina pokazivanog bogatstva je zapanjujuća, s obzirom na to da se čini da su jedini ljudi koji rade konobari i stare žene koje prodaju dinje kraj puta.
Nakon nekoliko dana u Podgorici (i neuspješne posjete stanici policije, u želji da se dobiju podaci o Pantersima) krenuo sam prema planinama, prema Cetinju.
Krenuo sam u gradsku skupštinu najzloglasnijeg gnijezda lopova na Balkanu (prethodno je nekolicina članova porodica članova Pantersa odbila da razgovora sa američkim reporterom). Čuva je dvoglavi orao s lavom na grbu. Popeo sam se uz stepenice i sišao u dugački hodnik. Gradonačelnik Milovan Janković pozdravio me je u svojoj kancelariji - ovaj 64-godišnjak je nosio plavu majicu i crnu jaknu. Ponudio mi je jutarnji vinjak i zadovoljno se smješkao dok me je gledao kako pijem.
- U gradu je sada 17 odsto nezaposlenih mladih ljudi, od kojih većina žele postati šoferi ili tjelohranitelji. Problem je što nemamo mnogo visokoobrazovanih ljudi. Nekad davno ih je bilo. Sada niko ne želi da radi ništa što uključuje razmišljanje - Janovićeve su riječi koje prenosi Semjuels.
- Upitao sam ga zašto mi je Emanuel Lekler, šef Interpolove jedinice za organizovani kriminal, rekao da posjetim Cetinje. Odgovorio je: "Iskreno, ne mogu baš pričati o tome". Nakon još dva vinjaka predomislio se i ispričao smiješnu priču o posjeti modnog dizajnera Đani Versaćea Cetinju, kada je primijetio da ljudi nose ukradenu versaće odjeću i lažnjake. "Neka ih nose, to je dobra reklama", navodno je kazao poznati dizajner. No, krađa na Zapadu je bila toliko integrisana u lokalnu kulturu da se približavala obliku patriotizma. Janković je i na tu temu imao šta da kaže: Postoji pjesma o tipovima koji kradu odjeću. Ide ovako - ne krademo iz Crne Gore, krademo za Crnu Goru" - citira gradonačelnika Cetinja Dejvid Semjuels...
Kliknite za proširenje...

BIJELA NIJE SELO NEGO NASELJE NALAZI SE U OPSTINI HERCEG NOVOG IZMEĐU BAOSICA I KAMENARA I IMA BAR 2000 stanovnika!
 
Poslednja izmena:
Stari Crnogorac:
Nasa verzija

Americka verzija (original)

AMERIČKI REPORTER DEJVID SEMJUELS OBIŠAO CRNOGORSKE GRADOVE U POTRAZI ZA ISTINOM O ČUVENOJ BANDI "PINK PANTER"

"Krademo za Crnu Goru"

~Želio je pravi život. A šta je dobio - devet godina. Krst koji nosim dobila sam od njega, moram ga čuvati dok ne izađe iz zatvora, kaže majka Predraga Vujoševića, jednog od uhapšenih članova "Pink Pantera"

U crnogorskom ribarskom selu Bijela, u oronulom stanu, živi Ljubica Vujošević. Njena zgrada je u blizini rđajućeg brodogradilišta, koje je obezbjeđivalo skroman, ali stabilan život, lokalnom stanovništvu tokom vladavine Josipa Broza Tita, komunističkog diktatora SFR Jugoslavije.
Ljubica je majka Predraga Vujoševića (član poznate međunarodne grupe kradljivaca "Pink Panter"), koji je iznio vreću dijamanata iz prodavnice "Graf" u Londonu, zapisao je u reportaži o Pantersima i zemlji iz koje dolaze, Crnoj Gori, reporter čuvenog američkog lista "Njujorker" Dejvid Semjuels.
U ranim pedesetim godinama, piše Semjuels, koji je ove godine posjetio Crnu Goru, Ljubica je operisala oba kuka i bubrege, ima plave oči i njeno lice je nekad bilo lijepo, ali je sada izborano.
- Krst koji nosim oko vrata dobila sam od njega - kaže Ljubica, te se naginje prema fotografiji svog sina na televizoru. - Dobio je krst od jednog od zatvorenika i rekao da ga moram čuvati dok ne izađe iz zatvora. Bila sam svjesna da je nakon pljačke "Grafa" londonska štampa mog sina predstavila liderom Pantersa. Učinili su da izgleda kao da je on najjači od njih - kaže Ljubica.
Nije izgledalo da je Ljubica dobila mnogo novca od toga - prenosi Semjuels riječi svoje sagovornice i lične utiske nakon posjete stanu Vujoševića u Bijeloj.
Ljubica kaže da je njenog sina Predraga velika nevolja natjerala da ode tamo gdje je otišao. Kad je Vujošević bio dijete živjeli su na selu i hodali sat vremena do grada kako bi kupili namirnice. Volio je fudbal, ali je dane provodio dižući tegove i trenirajući, bilježeći koliko može podići i pretrčati.
Onda je počeo noći provoditi van kuće, obično na Cetinju. Ljubica i njen muž, koji je radio na brodogradilištu, pokušali su spriječiti sina da napusti Bijelu, ali im je rekao da želi zarađivati novac za "pravi život".
- Šta je zaradio na kraju - govori njegova majka kiselo - zaradio je devet godina. Vujošević je napustio dom s 25 godina, nakon što je zaspao za volanom auta jednog jutra i zabio se u drugog vozača, koji je poginuo. Prije suđenja pobjegao je u Italiju i roditelji nijesu znali gdje je šest mjeseci. Nakon što je Vujošević uhapšen na francusko-italijanskoj granici 2005. godine, roditelji su to saznali od roditelja njegove djevojke. Vujoševiću je suđeno u Parizu za zločin koji je počinio u Francuskoj. U sudnici je rekao da postoje ljudi iznad njega koji izdaju naredbe, ali nikad nije spomenuo njihova imena - zapisao je Semjuels, koji godinama pokušava da novinarskim tekstovima pruži uvid u funkcionisanje jedne od najpoznatijih bandi kradljivaca širom svijeta.
Ljubičin muž je htio posjetiti Vujoševića u zatvoru, ali onda je dobio srčane smetnje i umro. Nakon toga, Vujošević je majci napisao prvo pravo pismo i zamolio da bude pročitano na očevoj sahrani. Između ostalog, pisao je "Počivaj u miru. Oprosti što nijesam mogao doći. Predaleko sam. Vječna slava tebi od tvog sina, koji te mnogo voli" - citira Vujoševićevu poruku Semjuels.
Godinama unazad svjetska javnost nagađa ko stoji iza jedne od najjačih bandi, koja se proslavila spektakularnim pljačkama dragulja i nakita u Londonu, Parizu, Tokiju i Njujorku. Najveći dio te moćne bande, nazvane "Pink Panter", čine osobe iz Srbije i Crne Gore, koje navodno imaju iskustvo ratovanja tokom 90-ih na Balkanu, što im značajno pomaže u planiranju pljački, piše američki novinar.
Semjuels je nedavno posjetio Crnu Goru, i to vozeći automobil. Zapisao je da je ulazeći u Podgoricu prošao pored serije plakata za borbu protiv korupcije "koje je na orvelovski način postavila crnogorska vlada".
- Jedan od njih prikazuje čovjeka sa pikseliziranim licem i ne potpuno uvjerljivim motom "prijavite korupciju-ostalo je naš posao". Glavni grad je živo mjesto, s novim "sedanima" i "SUV mercedesima", koji se voze ulicama. Muškarci imaju istetovirane ruke, a žene su neobično visoke. Grad ima energičan noćni život. Klubovi su otvoreni do četiri ujutro, a količina pokazivanog bogatstva je zapanjujuća, s obzirom na to da se čini da su jedini ljudi koji rade konobari i stare žene koje prodaju dinje kraj puta.
Nakon nekoliko dana u Podgorici (i neuspješne posjete stanici policije, u želji da se dobiju podaci o Pantersima) krenuo sam prema planinama, prema Cetinju.
Krenuo sam u gradsku skupštinu najzloglasnijeg gnijezda lopova na Balkanu (prethodno je nekolicina članova porodica članova Pantersa odbila da razgovora sa američkim reporterom). Čuva je dvoglavi orao s lavom na grbu. Popeo sam se uz stepenice i sišao u dugački hodnik. Gradonačelnik Milovan Janković pozdravio me je u svojoj kancelariji - ovaj 64-godišnjak je nosio plavu majicu i crnu jaknu. Ponudio mi je jutarnji vinjak i zadovoljno se smješkao dok me je gledao kako pijem.
- U gradu je sada 17 odsto nezaposlenih mladih ljudi, od kojih većina žele postati šoferi ili tjelohranitelji. Problem je što nemamo mnogo visokoobrazovanih ljudi. Nekad davno ih je bilo. Sada niko ne želi da radi ništa što uključuje razmišljanje - Janovićeve su riječi koje prenosi Semjuels.
- Upitao sam ga zašto mi je Emanuel Lekler, šef Interpolove jedinice za organizovani kriminal, rekao da posjetim Cetinje. Odgovorio je: "Iskreno, ne mogu baš pričati o tome". Nakon još dva vinjaka predomislio se i ispričao smiješnu priču o posjeti modnog dizajnera Đani Versaćea Cetinju, kada je primijetio da ljudi nose ukradenu versaće odjeću i lažnjake. "Neka ih nose, to je dobra reklama", navodno je kazao poznati dizajner. No, krađa na Zapadu je bila toliko integrisana u lokalnu kulturu da se približavala obliku patriotizma. Janković je i na tu temu imao šta da kaže: Postoji pjesma o tipovima koji kradu odjeću. Ide ovako - ne krademo iz Crne Gore, krademo za Crnu Goru" - citira gradonačelnika Cetinja Dejvid Semjuels...
Kliknite za proširenje...

kad nece da rade oce da krade.....
 
Poslednja izmena:
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

N
Strane obaveštajne službe preko srpskih medija udaraju čak i na Svetu Goru, srpski Hilandar
Odgovora
4
Pregleda
205
Urvan Hroboatos
Urvan Hroboatos
Nemoguća Могућност
  • Anketa
Za vodju ili za sistem?
5 6 7
Odgovora
158
Pregleda
1.930
dulesrbenda
dulesrbenda
Dobro situirani gospodin
Bitka za Kijev
8 9 10
Odgovora
235
Pregleda
3.561
ljubota
ljubota

Back
Top