NEPOBEDIVO SUNCE
Elita
- Poruka
- 23.131
Tomislav Nikolić je po struci građevinski tehničar. Nakon što je davne 1971. godine napustio studije na Pravnom fakultetu u Kragujevcu, započeo je radnu karijeru u Građevinskom preduzeću Žegrap.
Bio je šef izgradnje na pruzi Beograd-Bar, radio u Majdanpeku, Priboju, Prijepolju, Trebinju, Beogradu i drugim mestima širom bivše SFRJ.
U kragujevačkoj firmi "22. decembar" bio je šef investicija 12 godina.
Dve godine je bio i tehnički direktor javnog komunalnog preduzeća u Kragujevcu. Zbog zaposlenja u ovom pogrebnom preduzeću dobio je nadimak Toma Grobar. Ovaj nadimak, pokazaće se, verno odslikava prirodu Nikolićevog učinka u politici.
Zahvaljujući kumu Vojislavu Šešelju, g. Nikolić je u Srpskoj radikalnoj stranci, na prvoj skupštini Centralne otadžbinske uprave 23. januara 1991. godine, izabran za potpredsednika stranke, a potom, tri puta zaredom, biran je i za zamenika predsednika stranke.
Život porodice Nikolić počeo je da se radikalno menja ulaskom Tomislava u politiku. Kao neimar, Tomislav Nikolić je sa ženom Dragicom i svoja dva sina, Radomirom i Branislavom, putovao i stanovao na gradilištima. Dolaskom u Beograd sve se promenilo.
Kada je Slobodan Milošević, nakon pobede 1987. godine na čuvenoj Osmoj sednici Saveza komunista Srbije, postao Veliki Vođa, počeo je raspad SFRJ.
Pod pritiskom iz inostranstva, a naročito padom komunizma u SSSR-u, Milošević popušta i pristaje na višestranačje. Njegov Savez komunista Srbije prerasta u Socijalističku partiju Srbije. Počinju da niču partije: od Srpske narodne obnove, nastale jedne januarske noći u Novoj Pazovi, pa preko Srpskog četničkog pokreta i dalje, rađao se bauk novog ekstremizma, potreban dolazećem vođi da pokaže narodu kako i od njega ima gorih.
Veliki Vođa zahteva od svoje tajne policije da ona formira opozicione stranke po svojoj meri i ukusu. Prave se preseci psihofizičkih svojstava kandidata, proučavaju njihove biografije, sabira prljav veš, procenjuje njihov realan kapacitet, njihova moć i kooperativnost sa Službom.
Služba stupa na scenu. Prvi policajac Srbije u to vreme je Radmilo Bogdanović. Prvi operativac SDB-a je Jovica Stanišić, čak i u vreme kada je njen načelnik bio Zoran Janaćković, Miloševićev partijski drug iz Leskovca.
Rukovodilac centra SDB-a u Kragujevcu Bane Ilić pronalazi Nikolićev dosije i upućuje ga u centralu na obradu. Bezbednjak iz Kragujevca preporučuje Nikolića za "velike akcije". Opisuje ga kao hladnog, frustriranog, mračnog, spremnog na saradnju i dokazivanje. Tomislav Nikolić je, opisuje ga Ilić, u 13. godini ostao bez majke i brata, koji su tragično izgubili život. Ta teška porodična tragedija ostavila je na duši dečaka Tomislava neizbrisiv trag. Mrak nikada nije izašao iz njegove duše.
Nikolić je, kao neimar, revnosno sarađivao sa Službom.
Iskusni operativci iz Beograda "uzimaju dosije u rad". Tako Tomislav Nikolić dobija iznenada svu logističku podršku, pa je odmah preporučen Vojislavu Šešelju.
Tako je Srbija dobila jaku opozicionu stranku, koja to, u stvari, nikada i nije bila. Ova partija će postati, narodski govoreći, jedan običan tariguz, a njen zadatak je da simulira opoziciju, da javno kritikuje vlast, u suštini ne dovodeći u pitanje vodeću ulogu Velikog Vođe.
Bio je šef izgradnje na pruzi Beograd-Bar, radio u Majdanpeku, Priboju, Prijepolju, Trebinju, Beogradu i drugim mestima širom bivše SFRJ.
U kragujevačkoj firmi "22. decembar" bio je šef investicija 12 godina.
Dve godine je bio i tehnički direktor javnog komunalnog preduzeća u Kragujevcu. Zbog zaposlenja u ovom pogrebnom preduzeću dobio je nadimak Toma Grobar. Ovaj nadimak, pokazaće se, verno odslikava prirodu Nikolićevog učinka u politici.
Zahvaljujući kumu Vojislavu Šešelju, g. Nikolić je u Srpskoj radikalnoj stranci, na prvoj skupštini Centralne otadžbinske uprave 23. januara 1991. godine, izabran za potpredsednika stranke, a potom, tri puta zaredom, biran je i za zamenika predsednika stranke.
Život porodice Nikolić počeo je da se radikalno menja ulaskom Tomislava u politiku. Kao neimar, Tomislav Nikolić je sa ženom Dragicom i svoja dva sina, Radomirom i Branislavom, putovao i stanovao na gradilištima. Dolaskom u Beograd sve se promenilo.
Kada je Slobodan Milošević, nakon pobede 1987. godine na čuvenoj Osmoj sednici Saveza komunista Srbije, postao Veliki Vođa, počeo je raspad SFRJ.
Pod pritiskom iz inostranstva, a naročito padom komunizma u SSSR-u, Milošević popušta i pristaje na višestranačje. Njegov Savez komunista Srbije prerasta u Socijalističku partiju Srbije. Počinju da niču partije: od Srpske narodne obnove, nastale jedne januarske noći u Novoj Pazovi, pa preko Srpskog četničkog pokreta i dalje, rađao se bauk novog ekstremizma, potreban dolazećem vođi da pokaže narodu kako i od njega ima gorih.
Veliki Vođa zahteva od svoje tajne policije da ona formira opozicione stranke po svojoj meri i ukusu. Prave se preseci psihofizičkih svojstava kandidata, proučavaju njihove biografije, sabira prljav veš, procenjuje njihov realan kapacitet, njihova moć i kooperativnost sa Službom.
Služba stupa na scenu. Prvi policajac Srbije u to vreme je Radmilo Bogdanović. Prvi operativac SDB-a je Jovica Stanišić, čak i u vreme kada je njen načelnik bio Zoran Janaćković, Miloševićev partijski drug iz Leskovca.
Rukovodilac centra SDB-a u Kragujevcu Bane Ilić pronalazi Nikolićev dosije i upućuje ga u centralu na obradu. Bezbednjak iz Kragujevca preporučuje Nikolića za "velike akcije". Opisuje ga kao hladnog, frustriranog, mračnog, spremnog na saradnju i dokazivanje. Tomislav Nikolić je, opisuje ga Ilić, u 13. godini ostao bez majke i brata, koji su tragično izgubili život. Ta teška porodična tragedija ostavila je na duši dečaka Tomislava neizbrisiv trag. Mrak nikada nije izašao iz njegove duše.
Nikolić je, kao neimar, revnosno sarađivao sa Službom.
Iskusni operativci iz Beograda "uzimaju dosije u rad". Tako Tomislav Nikolić dobija iznenada svu logističku podršku, pa je odmah preporučen Vojislavu Šešelju.
Tako je Srbija dobila jaku opozicionu stranku, koja to, u stvari, nikada i nije bila. Ova partija će postati, narodski govoreći, jedan običan tariguz, a njen zadatak je da simulira opoziciju, da javno kritikuje vlast, u suštini ne dovodeći u pitanje vodeću ulogu Velikog Vođe.