SEBICNOST - Da li je sebicnost zlo?

Pa lako, preseli se na drugi forum....i bice ti sve prepuno istine....ja znam da ne znam, i znam da hocu da znam, a oni koji znaju i hoce da budu u pravu su na drugom forumu....

Ovo "Pa lako" mi zvuči kao odgovor na pretpostavljam, PA KAKO?. Budući da niđe nešto slično nijesam pitao, ne znam na šta misliš i čemu uopšte ovakav početak posta. Vidiš da i ja znam da ne znam, i znam da hoću da znam. Već jedna sličnost.
Za "Preseli se na drugi forum...." pretpostavljam da je savjet. Dobronamjeran ili ne, tek zašto bih se selio.
Valjda zato što će mi tamo biti sve prepuno istine. Jer otprilike na tom forumu su ljudi slični meni, oni koji znaju a hoće da budu u pravu. Opet pretpostavka kojom sugerišeš da se ovdje razlikujemo. Što će reći ti ne hoćeš da budeš u pravu.
Ako su ti ovo svi argumenti kontra mog posta ili mene, a jesu, tvoja stvar.
Sebično je držati se uporno svog mišljenja ko pjan plota bez obzira na argumente.
Ja sam pišući na ovoj temi griješio izjednačavajući sebičnost i egoizam uporno insistirajući da su sinonimi što i jesu ali ne i u psihološkom rečniku. Na ovo mi je ukazao moderator moonja a ja to prihvatio i promijenio mišljenje. Nemam pomenuti rečnik ali vjerujem čovjeku na riječ a ima i logike, i eto, nijesam insistirao da sam u pravu.
Ovo koliko pratim ovaj forum još ne viđeh da mnogo ljudi prihvati tuđe mišljenje, gledište, argumente. U tvom slučaju nijednom. Dopuštam mogućnost da sam previdio a može biti i da si ti uvijek u pravu.
Zašto ne bi moglo.
I na kraju, na koji si mi to forum savjetovao da se preselim? Obična radoznalost.
Možda i preselim a možda i ne.
Kako god makar se nijesmo vrijeđali iako smo se mogli više držati teme.
U svakom slučaju napredak. :)
 
Sebičnost je nekorisna za druge...na prvi pogled....i iz tog ugla možeš reći da je zlo....ali je neophodna jer bez nje ne bi postojala korisnost, odn.dobro......možeš nekome biti koristan samo ako je prije tebe neko tome recimo učinio zlo tj., bio nekoristan....ravnoteža je najbitnija...ona omogućuje svima da egzistenciraju sa svim svojim prednostima i nedostatcima.........
 
Kazu...Bolje je dati nego traziti.
Ako imas, lako je biti nesebican.
Ostace ti mnogo vise.
A ako nemas, moras biti sebican,
Jer ako das to malo sto imas,
nece ti ostati nista.
Sebicnost se meri sa tim koliko imas ili nemas.
Prosto....
I nesebican si do one granice kada neces ugroziti sebe.
Prvo ti pa onda ostali....
Danas je barem tako.
A ostale price o humanizmu , davanju ,a meni kako bude su cista demagogija,
da ne kazem prica za malu decu i onu malo vecu.
 
Tragedija talentovanih je sto misle da imajuci mogu graditi bogatstvo duha.
Medjutim imajuci oni se rasplinjuju te ostaju nefokusirani i prevareni darovima prirode.
Tako da tu nesebicnost postaje zlo i to OCIGLEDNO...
Jer da je bio sebican, talentovan bi izvrsio izbor pa bi forsirao izbor i na taj nacin bi angazovao poneki od ostalih talenata, dok bi ostali bili izgubljeni.
Ali bolje nesto izgubljeno nego sve izgubljeno...
Fokus je velika prednost sebicnih....
 
Kazu...Bolje je dati nego traziti.
Ako imas, lako je biti nesebican.
Ostace ti mnogo vise.
A ako nemas, moras biti sebican,
Jer ako das to malo sto imas,
nece ti ostati nista.
Sebicnost se meri sa tim koliko imas ili nemas.
Prosto....
I nesebican si do one granice kada neces ugroziti sebe.
Prvo ti pa onda ostali....
Danas je barem tako.
A ostale price o humanizmu , davanju ,a meni kako bude su cista demagogija,
da ne kazem prica za malu decu i onu malo vecu.

Iz ove tvoje izjave proizilazi ona misao POKLONU SE NE GLEDA U ZUBE ;).
Ko nema moze da da malo ali od srca i to ga ne pravi vise ili manje sebicnim.

Sebicnost nije dobra ni u kom smislu...
Naime,i kada covjek ima treba dati onoliko koliko on misli da moze da da,dok sa druge strane imati a dati onoliko koliko ce tebi samom ici na stetu je glupost.
 
Poslednja izmena:
Ali, zamislimo čoveka koji nije sebičan.....ni mrvicu...... Da li bi on opstao u ovom velikom zlom svetu? Ako se svega odrekneš, ništa ne zadržiš za sebe, šta ti ostaje?

Za mene ne postoji nesebican covjek...takva osoba o kojoj ti pricas je glupa...za mene.
Ja nikada nisam nekoga odbio ili istoj ne pomogao a da sam to mogao ali isto je bilo situacija kada nism mogao da pomognem upravo zato sto je moja egzistencija dovodjena u pitanje.

Da li me to cini sebicnim?
 
Poslednja izmena:
Kazu...Bolje je dati nego traziti.
Ako imas, lako je biti nesebican.
Ostace ti mnogo vise.
A ako nemas, moras biti sebican,
Jer ako das to malo sto imas,
nece ti ostati nista.
Sebicnost se meri sa tim koliko imas ili nemas.
Prosto....
I nesebican si do one granice kada neces ugroziti sebe.
Prvo ti pa onda ostali....
Danas je barem tako.
A ostale price o humanizmu , davanju ,a meni kako bude su cista demagogija,
da ne kazem prica za malu decu i onu malo vecu.

nesebicnost je prvenstveno duhovna kategorija...

i ogleda se u davanju sebe, svog vremena, razumevanja, panje itd...svega sto covek moze nekome dati zarad njegove dobrobitii...

materijalno davanje ne mora biti odraz nesebicnosti, jer ne znamo motive...
 
Za mene ne postoji nesebican covjek...takva osoba o kojoj ti pricas je glupa...za mene.
Ja nikada nisam nekoga odbio ili istoj ne pomogao a da sam to mogao ali isto je bilo situacija kada nism mogao da pomognem upravo zato sto je moja egzistencija dovodjena u pitanje.

Da li me to cini sebicnim?

i sam znas da to nije sebicnost...

Sebicna osoba ne zeli...

i ne razmislja puno o drugima uopste....
 
Poslednja izmena:
nesebicnost je prvenstveno duhovna kategorija...

i ogleda se u davanju sebe, svog vremena, razumevanja, panje itd...svega sto covek moze nekome dati zarad njegove dobrobitii...

materijalno davanje ne mora biti odraz nesebicnosti, jer ne znamo motive...


Sebicnost ili pak nesebecniost je nesto sto ne mozesh da teoretishesh i da "tek tako" otvoreno razgovarash o tome. Biti nesebican u zaista pravom smislu, biti potpuno oslobodjen zelje za necim licnim je prvenstveno nemoguce.

"Bog je prvo sebi bradu stvorio".

Ako dajesh sebe drugima, gubish sebe. Neminovno je. To je lepo ali ne i sustinski. Kao sto je ljubav izmedju dvoje lepa ali je takodje i kratkotrajna i nije sustinska.

Svaka emocija je kao pesma. Ima puno nota i nijansi i instrumenata u njoj. Mozesh ti pronaci svaku notu i sve instrumente ali i dalje necesh shvatiti zasto ona tebi toliko znaci i zasto ti znaci na bash taj nacin.
 
Sebicnost ili pak nesebecniost je nesto sto ne mozesh da teoretishesh i da "tek tako" otvoreno razgovarash o tome. Biti nesebican u zaista pravom smislu, biti potpuno oslobodjen zelje za necim licnim je prvenstveno nemoguce.

"Bog je prvo sebi bradu stvorio".

Ako dajesh sebe drugima, gubish sebe. Neminovno je. To je lepo ali ne i sustinski. Kao sto je ljubav izmedju dvoje lepa ali je takodje i kratkotrajna i nije sustinska.

Svaka emocija je kao pesma. Ima puno nota i nijansi i instrumenata u njoj. Mozesh ti pronaci svaku notu i sve instrumente ali i dalje necesh shvatiti zasto ona tebi toliko znaci i zasto ti znaci na bash taj nacin.

Davanjem sebe ne gubis sebe, vec obogacujes :)
 
Sebicnost ili pak nesebecniost je nesto sto ne mozesh da teoretishesh i da "tek tako" otvoreno razgovarash o tome. Biti nesebican u zaista pravom smislu, biti potpuno oslobodjen zelje za necim licnim je prvenstveno nemoguce.

"Bog je prvo sebi bradu stvorio".

Ako dajesh sebe drugima, gubish sebe. Neminovno je. To je lepo ali ne i sustinski. Kao sto je ljubav izmedju dvoje lepa ali je takodje i kratkotrajna i nije sustinska.

Svaka emocija je kao pesma. Ima puno nota i nijansi i instrumenata u njoj. Mozesh ti pronaci svaku notu i sve instrumente ali i dalje necesh shvatiti zasto ona tebi toliko znaci i zasto ti znaci na bash taj nacin.

Vidis,kod mene je drugacije.
Uciniti dobro djelo a usput biti siguran u to je za mene neopisivo pozitivan osjecaj.
Nikada se nisam radi takvih stvari lose osjecao.
 
Neopisivo dobar osecaj je i kad neko stalno mozga i pametuje.
Pa ja kad sretnem osobu koja ima totalno degenerisanu logiku opet vidim kako osecaju orgazmicko zadovoljstvo kad nesto naseru, a sto posto su sigurni da je to dobro...

A primer je npr, das takvoj osobi da mesa pekmez koji se kuva, i ona razmislja ne da mesa, vec kaze sebi, ovo je retko, nece zagoreti, i treba optimizovati i lenj sam po prirodi i prestane da mesa, a onda se uhvati i zagori po dnu i to se oseti u pekmezu.
Tako se svojom genioznoscu popisa na rad od nekoliko sati ostalih ukucana.
I non stop tako...sve radi nekog divnog osecaja ispunjenosti...
 
Pa ima...ali ako ne vidis , hajde da rasirimo...

Sebicnost je nacin razmisljanja, pekmez je nacin razmisljanja.
Tip uziva u orgazmickom razmisljanju i sebi dokazivanju da je genijalan, optimizovan ka svojoj lenjosti, a pri tome totalno negira negativne posledice svog genioznog rada.

Medjutim ako postavis paritet opste dobro ili opsta logika naspram njegove "genijalnosti" bar u trenucima kad mesha pekmez, dobices odgovor u praksi da je mesanje pekmeza glup posao ako se ne ubaci njegova genijalnost (koja i dovodi do zagorevanja istog)...

E to isto mesanje pekmeza se desava u politici, desava u drustvu i sirom ovog realnog sveta, osim sto ti to ne primecujes.
Zarad osecaja orgazmickog zadovoljenja neke budale sto pomisli da je pametan, desavalo se i desavace se da hiljade drugih ispastaju.
 
Vidis,kod mene je drugacije.
Uciniti dobro djelo a usput biti siguran u to je za mene neopisivo pozitivan osjecaj.
Nikada se nisam radi takvih stvari lose osjecao.

Niste me razumeli lepo. Ne kazem ja da je lose "pomagati drugima" ali ne mozesh sebe posvetiti drugima.

Treba pomagati ljudima onoliko koliko se moze i kad se moze. Ne treba coveku vise od onog sto mu je potrebno, ali pojedincima cak ni to sto je potrebno nije dostizno.

Sebicnost ima svoje nijanse. Neko je sebican sam za sebe, neko je sebican za par njih dok je pak neko sebican uz drugog (iskoriscavanje).
 
Neopisivo dobar osecaj je i kad neko stalno mozga i pametuje.
Pa ja kad sretnem osobu koja ima totalno degenerisanu logiku opet vidim kako osecaju orgazmicko zadovoljstvo kad nesto naseru, a sto posto su sigurni da je to dobro...

A primer je npr, das takvoj osobi da mesa pekmez koji se kuva, i ona razmislja ne da mesa, vec kaze sebi, ovo je retko, nece zagoreti, i treba optimizovati i lenj sam po prirodi i prestane da mesa, a onda se uhvati i zagori po dnu i to se oseti u pekmezu.
Tako se svojom genioznoscu popisa na rad od nekoliko sati ostalih ukucana.
I non stop tako...sve radi nekog divnog osecaja ispunjenosti...

Vidis ovo sto ti pricas nema veze sa SEBICNOSCU nego sa umisljenoscu.
Kada neko daje sebi za pravo da misli da je svojim trenutnim potezom i ocjenom pametniji od dugogodisnjeg ispravno dokazanog iskustva.

Vidis...sebicnosc nema nista sa tim ;).
 
Vidis ovo sto ti pricas nema veze sa SEBICNOSCU nego sa umisljenoscu.
Kada neko daje sebi za pravo da misli da je svojim trenutnim potezom i ocjenom pametniji od dugogodisnjeg ispravno dokazanog iskustva.

Vidis...sebicnosc nema nista sa tim ;).

Da li se na dugogodišnjem ispravno dokazanom iskustvu gradi i sopstveno?
Sebično je prisvojiti tuđe iskustvo (ne učiti se na tuđim greškama)...u onoj meri koliko smo sami nesposobni da experimentišemo.
Mada, sebično je i ovo drugo, ako je na tuđu štetu...čovek je po prirodi umišljeno i sebično biće. Neko manje, neko više.
 
Da li se na dugogodišnjem ispravno dokazanom iskustvu gradi i sopstveno?
Sebično je prisvojiti tuđe iskustvo (ne učiti se na tuđim greškama)...u onoj meri koliko smo sami nesposobni da experimentišemo.
Mada, sebično je i ovo drugo, ako je na tuđu štetu...čovek je po prirodi umišljeno i sebično biće. Neko manje, neko više.

Glup covjek uci iz gresaka a pametan iz knjiga ;).

Ne,nije sebicno poslusati samog sebe ali je glupo prednjaciti sebe pred nekim mnogo iskusnijim.
 

Back
Top