gospodjica14
Poznat
- Poruka
- 7.429
Ovo je više onako opšta tema, ali pošto sam žena nekako prirodno težim ovom pdf-u
Dve stvari su me inspirisale da pokrenem ovu problematiku: jedna iz stvarnog i jedna iz virtuelnog zivota. Elem, nedavno sam dobila dvoje novih kolega, zapravo kolegu i koleginicu. Koleginica je strastveni pusac, a u zgradi u kojoj radimo pusenje je zabranjeno... Nas ima troje u ofisu, a jako blizu su nam i druge kolege, povezane su kancelarije i vrata su uvek otvorena. Niko ne pusi, sem nje...Pokusala je par puta da prekrsi nepusacko pravilo i zapali u kancelariji na sta sam je opomenula da mi smeta i da to ne cini. Jako se naljutila i sada jedva progovara rec sa mnom. Inace, ja spadam u one polu-pusace koji zapale cigaretu uz pice eventualno, ali nemam naviku niti moram da zapalim. Najinteresantnije u celoj prici bilo je to sto sam, posmatrajuci pazljivo, dosla do zakljucka da je njena reakcija na nemogucnost paljenja cigarete, ista ili veoma slicna reakciji narkomana u krizi, a da zena to uopste ne uocava kao problem...na stranu cigarete, ali zavisiti do te mere od necega ja vidim kao svojevrsnu vrstu ropstva.
U VL postoji tema slicnog naziva na drugom forumu, koju sam malo ispratila....pocetna teza je da su i pusaci ljudi koji su izlozeni teroru nepusaca jer im se ogranicava sloboda izbora, i jer se sve vise, i drzavnim i drustvenim zakonima, tretiraju kao niza bica koja moraju da se kriju po toaletima da bi zapalili cigaretu...Lik zapravo predlaze potpisivanje peticije na www.zastitaumestozabrane.com jer inace pusacima preti zabrana pusenja i u svojim stanovima....
Ja stojim na "nekom izmedju" stanovistu da pusenje treba da bude zabranjeno u kancelarijama, javnom prevozu, pa cak i kaficima i restoranima jer i oni su necije radno mesto...jer kao sto pusaci zele pravo na slobodu izbora, njihovo pravo ograniceno je pravom drugih na istu tu slobodu izbora, s tim sto je izbor nepusaca da ne puse i da ne budu izlozeni duvanskom dimu. S druge strane, zabrana pusenja u sopstvenom stanu, koja fakat postoji u nekim zemljama, deluje mi zaista vec preterana i nepravedna. Volela bih da cujem kakva su vasa misljenja u vezi sa ovom problematikom
Dve stvari su me inspirisale da pokrenem ovu problematiku: jedna iz stvarnog i jedna iz virtuelnog zivota. Elem, nedavno sam dobila dvoje novih kolega, zapravo kolegu i koleginicu. Koleginica je strastveni pusac, a u zgradi u kojoj radimo pusenje je zabranjeno... Nas ima troje u ofisu, a jako blizu su nam i druge kolege, povezane su kancelarije i vrata su uvek otvorena. Niko ne pusi, sem nje...Pokusala je par puta da prekrsi nepusacko pravilo i zapali u kancelariji na sta sam je opomenula da mi smeta i da to ne cini. Jako se naljutila i sada jedva progovara rec sa mnom. Inace, ja spadam u one polu-pusace koji zapale cigaretu uz pice eventualno, ali nemam naviku niti moram da zapalim. Najinteresantnije u celoj prici bilo je to sto sam, posmatrajuci pazljivo, dosla do zakljucka da je njena reakcija na nemogucnost paljenja cigarete, ista ili veoma slicna reakciji narkomana u krizi, a da zena to uopste ne uocava kao problem...na stranu cigarete, ali zavisiti do te mere od necega ja vidim kao svojevrsnu vrstu ropstva.
U VL postoji tema slicnog naziva na drugom forumu, koju sam malo ispratila....pocetna teza je da su i pusaci ljudi koji su izlozeni teroru nepusaca jer im se ogranicava sloboda izbora, i jer se sve vise, i drzavnim i drustvenim zakonima, tretiraju kao niza bica koja moraju da se kriju po toaletima da bi zapalili cigaretu...Lik zapravo predlaze potpisivanje peticije na www.zastitaumestozabrane.com jer inace pusacima preti zabrana pusenja i u svojim stanovima....
Ja stojim na "nekom izmedju" stanovistu da pusenje treba da bude zabranjeno u kancelarijama, javnom prevozu, pa cak i kaficima i restoranima jer i oni su necije radno mesto...jer kao sto pusaci zele pravo na slobodu izbora, njihovo pravo ograniceno je pravom drugih na istu tu slobodu izbora, s tim sto je izbor nepusaca da ne puse i da ne budu izlozeni duvanskom dimu. S druge strane, zabrana pusenja u sopstvenom stanu, koja fakat postoji u nekim zemljama, deluje mi zaista vec preterana i nepravedna. Volela bih da cujem kakva su vasa misljenja u vezi sa ovom problematikom