... a za psihicki "zdravog" coveka koji zeli da sazna vise o svojim mehanizmima koje vuce iz proslosti, ne postoji nista izuzev psihoanalize. Terapija je sekundarna stvar.
Malo je paradoksalno koristiti sopstveni racio da bi se otkrili mehanizmi koji ga navodno podrivaju, tj. koji rade njemu u inat ili, prosto, bez njegovog znanja.....
Jedna od bitnih razlika između muškarca i žene, tj. njihovog načina razmišljanja, je ta biološko-sociološka podela.
Dok muškarci nastoje da sve objasne nagonima i biologijom, žene se mahom drže sociologije. Ovde uzimam u obzir lošu generalizaciju (66%-33% sa 1% stat. greške).
A moje objašnjenje za ovaj fenomen je posve sociološko (naravno, sociološki uticaj na psihu, jer govorimo o psihi, uopšte):
Da bi muškarci očuvali svoju dominantnu ulogu u vremenu kada ona sasvim očigledno gubi na značaju, obzirom da su svi alati koji su im išli u korist izumrli, te da postaju blago rečeno nepotrebni ili se bar tako osećaju (hint: pitaj Derera), obzirom da je i najstariji alat (crkva) njihove dominacije dobrim delom izgubio na ubedljivosti, došli su do zaključka da jedino uverenjem da su biološki superiorni mogu i dalje da održe opipljiv patrijarhat. Stoga se muški nagoni i potrebe koje sami kod sebe racionalno uočavaju nevešto projektuju na ženski rod, ali dodaje se jedan negativni impuls - ako mnogo voli seks onda je to ženska osobina, žene ne mogu bez one stvari!!! po ceo dan misle na penis ali ne smeju da priznaju jer su naučene da je to sramota i tako u beskraj.....
U suštini i ove tvoje priče (ovde se obraćam autoru teme) su odraz osećanja nemoći zbog vremena u kome, hteli vi to da priznate ili ne, polako dominaciju preuzimaju žene. Sad, da li ćemo ostati na pola-pola ili neko mora da se qrči, videćemo..... ili nećemo, sumnjam da ću ja to dočekati. Uglavnom, naravno da su žene koje su se posvetile karijeri psihopate. Ako će ti to ulepšati dan evo i ja ću da priznam