Baška ljubavna priča; koja mi je, svejedno, najdraža u celom literarno/imaginarno/kako god korpusu..
Ono što se meni dopada kod Jane Austen, jeste senzibilitetu mi blizak prikaz onovremenog društva. Rečenica : "Opšte je poznato da je bogatom mladom čoveku žena neophodna", ulazi mi u isti rang sa "Sve srećne porodice liče jedna na drugu..."
Bez direktne, prstom uprte, eksplicitne kritike; Austenova razotkriva kompletno društveno ustrojstvo svog vremena; i najposle shvatite da je svojim decentnim pristupom postigla podjednako, ako ne i više, nego bi i najostrašćeniji i najgrlatiji kritičar.
Prateći ljubavnu priču (ima li Jane Austen skoro ijednu kojoj ljubav nije okosnica?) naposletku shvatite da vam je pred noge rasprostrla sav kal pretvornosti, dvostrukih standarda i šupljeg snobizma društva koje je živela, posmatrala i - gle čuda - zapravo kritikovala.
Zilahy je jednom rekao da se danima možete grejati na vatri engleskih komplimenata, pre nego shvatite da su u pitanju uvrede.
A neko drugi da je velik narod koji se ume rugati sam sebi.
Pročitati Northanger Abbey.