zarkodijana
Početnik
- Poruka
- 44
cao,ja sam nova u svemu ovome,tj sto se pisanja tice,iako vec duze vreme redovno posecujem vas forum,hocu reci nas!!!nazalost,i ja sam jedna od onih koje se svim silama trude da postanu majke!!!prezivljavam svaku vasu tesku pricu,jer i moja ima takvu tezinu.ali,i radujem sesvakoj vasoj novoj trudnoci,svakom malom cedu koje nosite ispod srca!mislim da nam je svima lakse kada sa sebi slicnima podelimo svoja nadanja,strahove,bol,srecu...jer znam da nas ne moze razumeti u potpunosti nikoko nije do svoga cilja prolazio ovim trnovitim zivotnim putem,kojim mi i dalje smelo hodimo.u junu 2008 sam u dvadesetoj nedelji izgubila svoja tri andjela,koja sam cekala punih 10godina...od savrsene trudnoce,dva divna decaka i male devojcice,neopisive srece,tog 4juna,ostala je samo bol,neizreciva praznina,koja i danas traje!bio je to prvi pokusaj vantelesne oplodnje,od 12 jajnih celija,10 embriona,9 blastocisti,tri vracena,4 zamrznuta...neopisiva sreca,nadanje,vera!tih 5 meseci sam cini mi se bila najlepsa,najsretnija,najzadovoljnija,najponosnija zena na svetu...i onda samo odjednom,u roku od 24sata,zivot se pretvoio u pakao...zelela sam da i ja nestanem sa mojim andjelima,da me nema...borila sam se sa bolom,bolovima i sama sa sobom...i evo,prezivela sam,slomilo me je za ceo zivot ali me nije ubilo!citajuci vas forum vidim da nisam jedina koja je videla pakao,iako sam mislila da se to samo meni moglo dogoditi.elem,u oktobru skupismo snage za dalje,da pokusamo sa krio embriotransverom.iako,sam zdravsteni radnik,i znam da je taj krio program,u zemlji u kojoj zivimo,jos uvek u povoju,da tek ucimo tako nesto da radimo,da nemamo kadar i adekvatne uslove,resismo,ipak,da pokusamo,nadajuci se da ce nas bog pogledati...obavismo i taj krio transver,sa nasa 4embriona...ni betu nismo sacekali jer sam osmi dan prokrvarila...i opet se svet srusio,bolelo je,mada manj nego prvi put,jer smo bili svesni u sta se upustamo!i evo opet smo u programu,u masineriji zvanoj sreca,nauka,priroda,visa sila ili sta vec...toliko sam uplasena i zabrinuta da ne mogu ni sa muzem da razgovaram!2maja je uradjen transver dva sveza embriona,iz predostroznosti i bojazni da se ne zavrsi kao prvi put.tek je peti dan od transfera a ja se vec kajem sto nismo opet pokusali sa tri,jer osecam se vec danas nekako jako napeto,imam osecaj da cu da dobijem svaki momenat,ne daj boze!!!prvi put su me jako bolele grudi,sada nista.sve to me jako plasi i dovodi do ocaja i depresije,jer prezivljavam ovo treci put,i znam da bi me neuspeh dokrajcio!da br mogu da prespavam ovih 14najduzih dana...nekako mi je,cini mi se lakse,kada sednem i iznova iscitavam sve vase porukice,i stare,i nove,obradujem se,osmehnem,ponekad posteno rastuzim i rasplacem,ali tu ste,nisam sama!!!izvinite ako sam vas smorila svojom pricom!!!veliki i iskren pozdrav za sve devojke,zene,sadasnj i buduce trudnice,majke,vase partnere,moderatora ove teme.i jos nesto,veliki pozdrav za nadu77,koju cini mi se,poznajem iz nekih prica,sticajem okolnosti...zelim joj svu srecu ovoga sveta u trunoci,i dalje,naravno!!!pozdrav svima od mene,ludo nepvozne