DA LI JE ON ZA CEO ZIVOT????

Upravo o tome razmisljam ceo dan.Kako da ne budem uplasena?Naravno da sam uplasena.
To moze biti on sa moje strane,ne verujem da bi mi bilo zao da mi bude poslednji.Ali on mi je sumnjiv,ne sa te strane da li me voli,u to ne sumnjam, vec da li je sposoban da me prati kroz zivot.Ne zelim ceo zivot da se cimam oko gluposti.
 
Zivot bi mi bio isuvise jednostavan kad ne bih brinula oko svakakvih stvari. :)
Ako nema muke i sikiracije, ja i ne pomisljam da ustanem..
A o tome i sama razmisljam ovih dana. Meni bi zivot bio super kada bih ostala sa sadasnjim momkom. A kada me ? da se preselim kod njega, ja se malo uspanicila. A provodim vise vremena kod njega, nego kod kuce, i super se slazemo i nadopunjujemo, i sve je ruzicasto...I onda shvatam da nemam vise briga i odjednom mi neobicno i ne znam kako da se ponasam... Mislim da sam jos nezrela za takve odluke.
 
mislim da jeste. i iako ima nekih stvari koje sam ranije mogla zamišljati da bi bilo bolje da su drugačije, ima stvari koje su toliko bolje nego što sam ikad mislila da mogu da budu, i nas dvoje se toliko lepo uklapamo... mi izvlačimo najbolje u onom drugom. definitivno mislim da on jeste za ceo život :D
 
becejka:
PITATE SE ?ZAMISLJATE STAROST I STA VIDITE?DA LI JE TO ON?DA LI STE UPLASENI ILI NE?
zaljubljenost moze da kaze svashta, al razum (hvala na njemu) zna da je to smeshno, sve moze da se preokrene za dan... chini mi se da se pitanje da li je to on, svodi na zelim da je to on... ovako kao neka sudbina, kakvi... pa ako se te zelje poklope sa sopstvenim mogucnostima onda je to on. Znachi ispitati svoje granice i nema plashenja... uostalom tu je razvod.
 
phenomenon:
Valjda moras da imas makar neku dozu idealizma da ce to da traje. Ako u startu ulazis u neku pricu sa rezervom da imas na raspolaganju nacin da sve prekines mozda to i nije vredno da se upustas.
Potpuno tachno, bolje reci slazem se.... kad se nalazish u prichi, a vec joj vidish kraj, nema smisla... ali van priche, objektivno, ako govorimo o strahu, mislim od chega se plashiti? treba imati u vidu, iako to mozda necemo ni trunke osecati, da da, nema garancije kada su takve stvari u pitanju. ne samo za te, nego za bilo shta...
 
Borg_Queen:
ali van priche, objektivno, ako govorimo o strahu, mislim od chega se plashiti? ..
Eeeee, kako cega, pa cesto je lakse ostati u vezi u kojoj si, to je izvesno, poznato, a ako krenes dalje, ko zna sta te ceka. Mozes da prodjes jos bolje ali mozda i ne? Ima puno ljudi koji sa ovom neizvesnoscu ne mogu da izadju na kraj i ostaju u losim vezama zbog toga ;(((((, strah od promene, samoce...
 
znam, znam... imam prijateljicu koja je u loshoj vezi vec 5 godina, i ne sme da je zavrshi upravo iz tog straha... i ja sam sama bila u slichnoj situaciji... i onda odluchila i zavrshila, usrala se ko pi.ca, srce lupalo mislila sam onesvesticu se... prvi put je najteze... ali nekako uvek stvari nisu tako strashne kako ih mi zamishljamo... poenta je da to, ko zna shta te cheka je i dobro i loshe... ima ona dobra fora, kad te neshto plashi, samo iskljuchish mozak, uradish to u polu snu, pa morash da se snadjesh... necesh crtji...
 
Zamisljam da ce se sve mnogo promeniti, sve se ubrzano menja. Zamisljam da cemo imati mogucnosti da nam budu dostupne mnoge stvari koje nam danas nisu dostupne, pa zbog toga, da ce i za 50 godina ostati mlad onaj ko samo to hoce da ostane.Zamisljam da ce mladje generacije sve manje znati za provod i za uzivanje i da ce devedesete godine ostati upamcenje kao godine kad smo znali da se provedemo i da se razvijemo u drugacije licnosti nego mladi koji ce biti sve vise slicni jedni drugima.Nadmocno cemo gledati na mladje generacije.I inace, smatram da ce mladje generacije biti manje snalazljive i sposobne, pa cemo mi stariji ustvari biti kao deca i radicemo sve kroz igru kao i sad sto se sve radi kroz igru, kroz nadmudrivanje, a oni ce biti ozbiljni.
 

Back
Top