Zona "komfora"?

Wrong Turn

Domaćin
Banovan
Poruka
4.812
Mnogo volim kada sam u zoni komfora, a to je u mom slučaju kuća.
Svaki izlazak van komfora u meni stvara tremu i nelagodnost.

Mnogo ljudi pređe preko te treme, ali ona mene koči, dakle ja ne volim da ako ne moram idem van zone komfora.

Dugo sam mislio da je to socijalna fobija, ali mislim da nije jer se ja dobro snalazim van zone komfora, nemam napad panike, imam blagi tremor ruku koji prođe brzo i odlično se prilagodim novoj zoni i na kratko je prihvatim kao novu zonu komfora, ali kada se vratim u staru dobru zonu komfora (kuću) tu sam opet najsigurniji i izbegavam sve što ne moram.
Ako sam dugo van zone komfora meni nestane ta nazovimo trema, ali provedem li nedelju dana u staroj zoni komfora ja želim da sam u njoj sve duže i duže...

A svestan sam da to što ne moram je vrlo bitna stavka, da izađem ponekad i možda nađem devojku, nađem posao i osiguram neku budućnost.
Ja znam da ja moram da pobedim to ako mislim da nešto uradim u životu.

Fali mi neka pokretačka snaga, šta vi mislite šta je rešenje?
 
Mnogo volim kada sam u zoni komfora, a to je u mom slučaju kuća.
Svaki izlazak van komfora u meni stvara tremu i nelagodnost.

Mnogo ljudi pređe preko te treme, ali ona mene koči, dakle ja ne volim da ako ne moram idem van zone komfora.

Dugo sam mislio da je to socijalna fobija, ali mislim da nije jer se ja dobro snalazim van zone komfora, nemam napad panike, imam blagi tremor ruku koji prođe brzo i odlično se prilagodim novoj zoni i na kratko je prihvatim kao novu zonu komfora, ali kada se vratim u staru dobru zonu komfora (kuću) tu sam opet najsigurniji i izbegavam sve što ne moram.
Ako sam dugo van zone komfora meni nestane ta nazovimo trema, ali provedem li nedelju dana u staroj zoni komfora ja želim da sam u njoj sve duže i duže...

A svestan sam da to što ne moram je vrlo bitna stavka, da izađem ponekad i možda nađem devojku, nađem posao i osiguram neku budućnost.
Ja znam da ja moram da pobedim to ako mislim da nešto uradim u životu.

Fali mi neka pokretačka snaga, šta vi mislite šta je rešenje?

Решење је да појасниш сам себи шта ти то значи "излазак ван зоне комфора".
 
Mnogo volim kada sam u zoni komfora, a to je u mom slučaju kuća.
Svaki izlazak van komfora u meni stvara tremu i nelagodnost.

Mnogo ljudi pređe preko te treme, ali ona mene koči, dakle ja ne volim da ako ne moram idem van zone komfora.

Dugo sam mislio da je to socijalna fobija, ali mislim da nije jer se ja dobro snalazim van zone komfora, nemam napad panike, imam blagi tremor ruku koji prođe brzo i odlično se prilagodim novoj zoni i na kratko je prihvatim kao novu zonu komfora, ali kada se vratim u staru dobru zonu komfora (kuću) tu sam opet najsigurniji i izbegavam sve što ne moram.
Ako sam dugo van zone komfora meni nestane ta nazovimo trema, ali provedem li nedelju dana u staroj zoni komfora ja želim da sam u njoj sve duže i duže...

A svestan sam da to što ne moram je vrlo bitna stavka, da izađem ponekad i možda nađem devojku, nađem posao i osiguram neku budućnost.
Ja znam da ja moram da pobedim to ako mislim da nešto uradim u životu.

Fali mi neka pokretačka snaga, šta vi mislite šta je rešenje?

pa prvo rekosmo ranije da odes kod psihologa..
da nadjes devojku pa da ti ta toplina da neka krila za druge stvari...ne bigh znala gora sam od tebe:lol:

- - - - - - - - - -

i sto vise da se izlazes tim situacijama koje ti ne prijaju(ako govorimo o nekim normalnim sit.koje tebe za razliku od dr ljudi uznemiravaju)
 
1.msm da ti je i problem to sto
imas zelju za kontrolom i izbegavanjem straha i loseg iscekivanja..
2.tj izades medj ljude u kafic i sve oocekujes lose,
ili da tebe svi gledaju
ili da ces da se izblamiras
(za ovo sve ako gresim ispravi me)
do toga ti je stalo jer ti je potrebna ljubav sto od dr sto od sebe a sebe gledas kroz druge ljude tj kroz tudje oci...

e sad ti treba da poradis na samopouzdanju,i da nadjes neku ljubav...
i sam si rekao posle nekog vremena se normalizujes,al cim recimo posle nedelju dana prestanes vracas se na staro stanje..
tako da ti ja predlazem da probas da isplaniras zivot sa sto vise vankucnih aktivnosti..da taj kontinuitet van komforne zone bude sto duzi,probaj prvo mesec dana pa onda vise...

i sto rece urosis,trci i vezbaj to pomaze kod izbacivanja negativne energije...trci i sad zimi evo ja trckaram i bas mi prija i pomaze...


ps:ne mozes kontrolisati svet i stres i moras da prihvatis tugu kao i srecu(tj secam se da si pisao ako ti je neko umro i svasta jos tj bilo je tu puno stres i situacije koju si hteo a nisi mogao da kontroses) kao neminovnost...
pps:nekima znace i neke mantre tipa sebi da ponavljas je sam..ili ja zasluzujem....
PPPS: psiholog ce ti pomoci vise nego mi svi zajedno:*i ne ujeda:D
 
Poslednja izmena:
Mnogo volim kada sam u zoni komfora, a to je u mom slučaju kuća.
Svaki izlazak van komfora u meni stvara tremu i nelagodnost.

Mnogo ljudi pređe preko te treme, ali ona mene koči, dakle ja ne volim da ako ne moram idem van zone komfora.

Dugo sam mislio da je to socijalna fobija, ali mislim da nije jer se ja dobro snalazim van zone komfora, nemam napad panike, imam blagi tremor ruku koji prođe brzo i odlično se prilagodim novoj zoni i na kratko je prihvatim kao novu zonu komfora, ali kada se vratim u staru dobru zonu komfora (kuću) tu sam opet najsigurniji i izbegavam sve što ne moram.
Ako sam dugo van zone komfora meni nestane ta nazovimo trema, ali provedem li nedelju dana u staroj zoni komfora ja želim da sam u njoj sve duže i duže...

A svestan sam da to što ne moram je vrlo bitna stavka, da izađem ponekad i možda nađem devojku, nađem posao i osiguram neku budućnost.
Ja znam da ja moram da pobedim to ako mislim da nešto uradim u životu.

Fali mi neka pokretačka snaga, šta vi mislite šta je rešenje?

Ako ti je u tvojoj zoni komfora ( posao , obitelj , brak ) dobro , zašto bi izlazio iz svoje zone komfora ? Zona komfora ne mora nužno biti negativna sredina . Ako si pak u svojoj zoni komfora nesretan , tada moraš realno , izaći iz te svoje zone komfora i time promijeniti nešto. Ljudi ne izlaze iz zone komfora u kojima im nije dobro zbog navike i uvjerenja da ne postoji više ništa dobro ili bolje za njih , od ovoga što imaju . Dakle prepreka je strah od boljeg života i strah od rizika. prepreke su ; kriva uvjerenja da postoji bolje .
 
Mnogo volim kada sam u zoni komfora, a to je u mom slučaju kuća.
Svaki izlazak van komfora u meni stvara tremu i nelagodnost.

Mnogo ljudi pređe preko te treme, ali ona mene koči, dakle ja ne volim da ako ne moram idem van zone komfora.

Dugo sam mislio da je to socijalna fobija, ali mislim da nije jer se ja dobro snalazim van zone komfora, nemam napad panike, imam blagi tremor ruku koji prođe brzo i odlično se prilagodim novoj zoni i na kratko je prihvatim kao novu zonu komfora, ali kada se vratim u staru dobru zonu komfora (kuću) tu sam opet najsigurniji i izbegavam sve što ne moram.
Ako sam dugo van zone komfora meni nestane ta nazovimo trema, ali provedem li nedelju dana u staroj zoni komfora ja želim da sam u njoj sve duže i duže...

A svestan sam da to što ne moram je vrlo bitna stavka, da izađem ponekad i možda nađem devojku, nađem posao i osiguram neku budućnost.
Ja znam da ja moram da pobedim to ako mislim da nešto uradim u životu.

Fali mi neka pokretačka snaga, šta vi mislite šta je rešenje?
prepoznajem se prilicno u tvom opisu
a i u ovom opisu
http://psihoterapijsketeme.rs/2011/izbegavajuci-poremecaj-licnosti/

dobra vest je da je resivo:zag:
 
1.msm da ti je i problem to sto
imas zelju za kontrolom i izbegavanjem straha i loseg iscekivanja..
2.tj izades medj ljude u kafic i sve oocekujes lose,
ili da tebe svi gledaju
ili da ces da se izblamiras
(za ovo sve ako gresim ispravi me)
do toga ti je stalo jer ti je potrebna ljubav sto od dr sto od sebe a sebe gledas kroz druge ljude tj kroz tudje oci...

e sad ti treba da poradis na samopouzdanju,i da nadjes neku ljubav...
i sam si rekao posle nekog vremena se normalizujes,al cim recimo posle nedelju dana prestanes vracas se na staro stanje..
tako da ti ja predlazem da probas da isplaniras zivot sa sto vise vankucnih aktivnosti..da taj kontinuitet van komforne zone bude sto duzi,probaj prvo mesec dana pa onda vise...

i sto rece urosis,trci i vezbaj to pomaze kod izbacivanja negativne energije...trci i sad zimi evo ja trckaram i bas mi prija i pomaze...


ps:ne mozes kontrolisati svet i stres i moras da prihvatis tugu kao i srecu(tj secam se da si pisao ako ti je neko umro i svasta jos tj bilo je tu puno stres i situacije koju si hteo a nisi mogao da kontroses) kao neminovnost...
pps:nekima znace i neke mantre tipa sebi da ponavljas je sam..ili ja zasluzujem....
PPPS: psiholog ce ti pomoci vise nego mi svi zajedno:*i ne ujeda:D

Kako si sva nježna i dobrodušna, ko umprofor...

Ja ću mu pomoći bolje nego psiholog.

DRUŽE MORAŠ DA SE VRATIŠ NA SVE ONE TEME PRETHODNO, KADA SAM AKTIVAN OVDE BIO, DA PROČITAŠ PONOVO PA DA PROBAŠ SHVATITI.
VAMA LJENČUGAMA TREBA JEDNO VATRENO KRŠTENJE ŽIVOTNO DA SE UOZBILJITE I AKTIVIRATE, MISLITE DA STE KUL KADA KUKATE PO FORUMU DOK VAM JE KUĆI UDOBNO, JADNI STE! JESTE!
DAKLE,
MIJENJANTE SE!

Jer mi smo sve davno ovde pričali, a sve se u krug vrti i to je žalosno veoma kada nekome servirate rješenje za problem a taj neko se ne potrudi ili nema kapacitet da ga riješi iako zna formulu! Kao kada vam profa da formulu za neki zadatak a vi ne izračunate !!! Tako je i ovde slično.
Ti predstavljaš ovo "ja sam u zoni komfora meni je kul" pa onda "fali mi pokretačka snaga" za šta ti fali snaga?
Fali ti da se socijalizuješ budeš normalan i uživaš u životu. Nije normalno da se dobro osjećaš zatvoren.
Ako hoćeš pomoć pričaj o sebi pa da vidimo.
 
Izvuci duppe iz kuce,nabaci neku 3,14 cu, tuccaj, druzi se sa ljudima,uletvi se ponekad i sahrani lenjost...ostalo ce samo da se uredi.Jednostano je i mnogo prijatnije nego da vonjas u cetiri zida,koliko god da ti prijaju.
 
"ZAŠTO NAM SE DOGAĐAJU KONTRASTI? - zakon privlačnosti
Svi imamo želje, ali smo često neodlučni u pogledu njihovog ostvarenja, kao da nas je strah donijeti odluke i s čistom namjerom zatražiti od Univerzuma da se naše želje ispune i da živimo život kakav želimo, kakav nam pripada i kakav zaslužujemo. Radimo uporno posao koji se potrošio i nema više perspektivu, ostajemo u lošim emotivnim vezama, trpimo zdravstvene tegobe, vozimo drndave automobile, družimo se s ljudima koji nas nerviraju i tako dalje. Ipak sve ovo je naša zona komfora jer nam je poznata iz koje ne želimo izaći. Živjeli bi tako mazohistički tko zna koliko dugo ali često se dogodi kontrast koji nas natjera da se pokrenemo i promijenimo svoj život. Onda jednog dana se dogodi kontrast, propadne ta loša firma u kojoj smo radili i bili nezadovoljni , ostavi nas partner s kojim nismo bili zadovoljni, zdravstvene tegobe kulminiraju nekom iznenadnom operacijom, crkne drndavi auto, prijatelji koji su nas nervirali iz čista mira nam okrenu leđa i prestanu se družiti s nama. Tada je to za nas šok, često smo u početku radi toga očajni ali brzo shvatimo da je to bilo za naše dobro. Sve sam to i ja prošao u životu i zahvaljujući tome sam uvijek posle toga dobio nešto puno bolje nešto što mi je oduvijek pripadalo i čekalo na mene. Tako danas nakon dva razvoda braka imam skladan bračni život, nakon dvije operacije imam savršeno zdravlje, u životu sam par puta mijenjao poslove i svaki puta sam bio jako podržan od Univerzuma i uvijek bi u novim poslovima odlično napredovo. Također kada bi se prestao družiti s ljudima koji me zamaraju ili iskorištavaju uvijek bi se pojavili novi prijatelji i ljudi koji me više ispunjavaju. Mi smo ovdje u ovom životu sa zadaćom da širimo svemir, on se stalno širi zahvaljujući našim željama i zato trebamo tražiti ono što želimo svjesno ili će to ići kroz puno neugodniji proces a to su kontrasti koji zaista nisu nikada laki."
 
Malo sam skrenula sa tvoje licne teme ali evo sto bi ti ja rekla:

PRESTANI MISITI DA NESTO NIJE U REDU. Sve je u redu, sveje bas onako kako treba da bude. Radi ono sto ti prija, ugadji sebi, upisi neki kurs ako ti fale ljudi istog kalibra, idi na neki hobi poput slikanja ili sta te vec zanima..... Ako ti se nista od navedenog ne radi a ti STANI. Mi sve komplikujemo a SVE je tako jednostavno. Kad ne znas kuda i kako a ti stani. Budi tu gdje ti je lijepo i radi to sto ti prija dok ti ne bude bolje i dok ne budes sposoban da donosis dobre odluke i zacrtavas dobre ciljeve prem kojima ces ici, poceti da se osjecas udobno svuda, promijeniti to sto zelis....

Pisala sam na drugoj temi....JAKO JE BITNA ZAHVALNOST! Prvo moras shvatiti da je sve dobro i biti zahvalan na onome sto imas, sto si vec dobio pa tek onda osvijestiti svoje zelje-traziti da ti dodje ono sto jos uvijek nisi dobio....

Rad, rad i rad na sebi....knjige, meditacija (molitva), motivacioni videi za pocetak, mene je to izvuklo i sad se drzim toga ko pijan plota, sad zivim to sto sam naucila....jos ako u sebi imas dozu pozitivizma i optimizma kao ja!!!!!! uuuuu nema kraja nasoj srecii!! :D

Ma zivot je lijep, samo mi ne umijemo da ga zivimo!!!! Stalno nesto komplikujemo a sve je tako prosto!!!!
 
Poslednja izmena:
Mnogo volim kada sam u zoni komfora, a to je u mom slučaju kuća.
Svaki izlazak van komfora u meni stvara tremu i nelagodnost.

Mnogo ljudi pređe preko te treme, ali ona mene koči, dakle ja ne volim da ako ne moram idem van zone komfora.

Dugo sam mislio da je to socijalna fobija, ali mislim da nije jer se ja dobro snalazim van zone komfora, nemam napad panike, imam blagi tremor ruku koji prođe brzo i odlično se prilagodim novoj zoni i na kratko je prihvatim kao novu zonu komfora, ali kada se vratim u staru dobru zonu komfora (kuću) tu sam opet najsigurniji i izbegavam sve što ne moram.
Ako sam dugo van zone komfora meni nestane ta nazovimo trema, ali provedem li nedelju dana u staroj zoni komfora ja želim da sam u njoj sve duže i duže...

A svestan sam da to što ne moram je vrlo bitna stavka, da izađem ponekad i možda nađem devojku, nađem posao i osiguram neku budućnost.
Ja znam da ja moram da pobedim to ako mislim da nešto uradim u životu.

Fali mi neka pokretačka snaga, šta vi mislite šta je rešenje?

Nije tu samo snaga u pitanju vec i to nekakvo umece. Nekad ti je sve

tu nadohvat ruke , imas petlju ali ne znas kako to da " dohvatis".
 
Malo sam skrenula sa tvoje licne teme ali evo sto bi ti ja rekla:

PRESTANI MISITI DA NESTO NIJE U REDU. Sve je u redu, sveje bas onako kako treba da bude. Radi ono sto ti prija, ugadji sebi, upisi neki kurs ako ti fale ljudi istog kalibra, idi na neki hobi poput slikanja ili sta te vec zanima..... Ako ti se nista od navedenog ne radi a ti STANI. Mi sve komplikujemo a SVE je tako jednostavno. Kad ne znas kuda i kako a ti stani. Budi tu gdje ti je lijepo i radi to sto ti prija dok ti ne bude bolje i dok ne budes sposoban da donosis dobre odluke i zacrtavas dobre ciljeve prem kojima ces ici, poceti da se osjecas udobno svuda, promijeniti to sto zelis....

Pisala sam na drugoj temi....JAKO JE BITNA ZAHVALNOST! Prvo moras shvatiti da je sve dobro i biti zahvalan na onome sto imas, sto si vec dobio pa tek onda osvijestiti svoje zelje-traziti da ti dodje ono sto jos uvijek nisi dobio....

Rad, rad i rad na sebi....knjige, meditacija (molitva), motivacioni videi za pocetak, mene je to izvuklo i sad se drzim toga ko pijan plota, sad zivim to sto sam naucila....jos ako u sebi imas dozu pozitivizma i optimizma kao ja!!!!!! uuuuu nema kraja nasoj srecii!! :D

Ma zivot je lijep, samo mi ne umijemo da ga zivimo!!!! Stalno nesto komplikujemo a sve je tako prosto!!!!

self-help literatura?
 
Ako ti je u tvojoj zoni komfora ( posao , obitelj , brak ) dobro , zašto bi izlazio iz svoje zone komfora ? Zona komfora ne mora nužno biti negativna sredina . Ako si pak u svojoj zoni komfora nesretan , tada moraš realno , izaći iz te svoje zone komfora i time promijeniti nešto. Ljudi ne izlaze iz zone komfora u kojima im nije dobro zbog navike i uvjerenja da ne postoji više ništa dobro ili bolje za njih , od ovoga što imaju . Dakle prepreka je strah od boljeg života i strah od rizika. prepreke su ; kriva uvjerenja da postoji bolje .

pa mislim ako ti u tvojoj zoni ne valja to znaci da ti to I nije zona zar ne..to je zona u kojoj se valjda covek oseca ugodno i sigurno?

mislim da cesto ljudi ne prave razliek izmedju osaceti i biti..covek moze da se oseca sigurno i dok visi nad provalijom zar ne ali svakako nije siguran tu..

van zone komfora je nesigurnost..a ljudi ko ljudi imaju strah od nepoznatog od nesigurnog sto ide dotle da ce ljudi pre prihvatiti los a siguran ishod neke situacije nego nesiguran ishod

s druge strane mi smo bili u zoni komfora zvanoj materica zar ne..pa smo konstantno izlazili zi tih zona..prvo kolevke pa ucenje hodanja uz padanja na doope I nos pa ucenje govora..
ono sto hocu da kazem je da anksioznost uvek prati proces ucenja neceg novog.ili ovladavanja necim novim..al tu takodje postoji pravilo da sto vise nesto radimo to nam postaje lakse..u kontraotklonu postaje smorno i dosadno
 
self-help literatura?

Daaaa....a i iskustvo... primljenjivanje svega procitanog i naucenog... Pozitivna iskustva... Vremenska distanca...
"Bog stavlja na iskusenja one koje voli da bi ih usavrsio."
Bog nam daje da nosimo tacno onoliko koliko mozemo ponijeti na ledjima. Mene je natovario samo tako... Sad sam svjesna, poslije svega, da ne postoji bezizlazna situacija; da su problemi tu samo radi resavanja, usavrsavanja, da su izazov, kontrast...
 
Daaaa....a i iskustvo... primljenjivanje svega procitanog i naucenog... Pozitivna iskustva... Vremenska distanca...
"Bog stavlja na iskusenja one koje voli da bi ih usavrsio."
Bog nam daje da nosimo tacno onoliko koliko mozemo ponijeti na ledjima. Mene je natovario samo tako... Sad sam svjesna, poslije svega, da ne postoji bezizlazna situacija; da su problemi tu samo radi resavanja, usavrsavanja, da su izazov, kontrast...

well ..svaki problem ima resenje..problem sa problemima je sto vecina njihe nema PRIHVATLJIVO resenje..a neprihvatljivo resenje moras priznati i nije neko resenje
 
Izraz "zona komfora" ili "kuvana zaba" mozda nije pravilno upotrijebljen u naslovu teme.

Zona komfora u savremenoj psihologiji je termin koji se koristi da opise stanje u kom lagano tonemo u gore stanja od onog u kom se nalazimo misleci, varajuci se da nam je dobro, ususkavajuci se u navodnom komforu navika, lenjosti, straha, kukavicluka tj...umjesto da mijenjamo, rizikujemo, suocimo se...zakoracimo u nepoznato!

Tako Milo Djukanovic vlada u Crnoj Gori, tako nas lagano truju i namecu nam....da ne osjetimo.... jer kad bi to uradili naprasno naravno da bi se pobunili.

Isto to sami radimo sebi jer promjene bole.
Boli kad se lomi pogresno srasla kost (kako jednom davno, ovdje na Psihologiji, divno rece jedna forumashica), ali je neophodno da ne bi sepali i da bi koracali dostojanstveno.
Ja sam bila hrabra...mijenjala...boljelo je...proslo je...kockice mozaika su se slozile....
Naucila sam da je ponekad potrebno i zastati, ne reagovati...i to je akcija...makar to bilo DOK NE DODIRNES DNO, ili DOK TI SE NE SMUCI...

Nase EMOCIJE su nas najbolji cuvar i vodic i znaci...

Lupetam, a? z:lol: evo necu vise... z:poz:

- - - - - - - - - -

well ..svaki problem ima resenje..problem sa problemima je sto vecina njihe nema PRIHVATLJIVO resenje..a neprihvatljivo resenje moras priznati i nije neko resenje

Nisam procitala sta si napisao a odgovorila sam ti donekle... Eto, ja stalno svjedocim CUDIMA. :)
 
Nase EMOCIJE su nas najbolji cuvar i vodic i znaci...


nase emocije ako ih pustimo sa lanca su ono sto nas uvali u nevolje...

mislim ovo gore je isto kao kad bi rekla da te strah kao emocija cuva od necega..strah ne cuva ni od cega strah odseca coveka od svega.

kad osecas npr bes nije to losa stvar..mnoge situacije u zivotu zahtevaju da covek oseca bes..to je valjana rekacija ne neke situacije..ono sto nije valjana reakcija je da ..pobesnimo..postoji fundamentalna razlika izmedju osecati bes i biti besan..u prvom slucaju imamo adekvatnu emociju koja nas pogoni na odredjenu akciju ali imamo i razum koji nam omogucava da planiramo delovanje sa najboljim rezultatom..da donosimo racionalne odluke..u drugom slucaju ..kad covek bude besen bes je preuzeo kontrolu nad covekovim postupcima i razmisljanjem..kroz inhibicije prednjih mozdanih reznjeva ..bes nas cini..glupim..suzava nam svest u tacku..bes je dat kao ilustracija..svaka druga emocija to isto radi..
 
nase emocije ako ih pustimo sa lanca su ono sto nas uvali u nevolje...

mislim ovo gore je isto kao kad bi rekla da te strah kao emocija cuva od necega..strah ne cuva ni od cega strah odseca coveka od svega.

kad osecas npr bes nije to losa stvar..mnoge situacije u zivotu zahtevaju da covek oseca bes..to je valjana rekacija ne neke situacije..ono sto nije valjana reakcija je da ..pobesnimo..postoji fundamentalna razlika izmedju osecati bes i biti besan..u prvom slucaju imamo adekvatnu emociju koja nas pogoni na odredjenu akciju ali imamo i razum koji nam omogucava da planiramo delovanje sa najboljim rezultatom..da donosimo racionalne odluke..u drugom slucaju ..kad covek bude besen bes je preuzeo kontrolu nad covekovim postupcima i razmisljanjem..kroz inhibicije prednjih mozdanih reznjeva ..bes nas cini..glupim..suzava nam svest u tacku..bes je dat kao ilustracija..svaka druga emocija to isto radi..

Emocije nas uce. Emocija koju imamo je rezultat stanja u kom se nalazimo. Samo je potrebno poslusati svoje emocije i sve ce nam se reci.
Nisam kompetentna da govorim o bijesu, poprilicno sam smirena, skoro flegmaticna i imam emociju nezadovoljstva spram toga tako da moram reagovati! :)

Bitno je biti u skladu sa svojim emocijama... Razum je pratioc emocija a ne njihov antipod. U tom smislu sam ih pomenula. :)
 
Emocije nas uce. Emocija koju imamo je rezultat stanja u kom se nalazimo. Samo je potrebno poslusati svoje emocije i sve ce nam se reci.
Nisam kompetentna da govorim o bijesu, poprilicno sam smirena, skoro flegmaticna i imam emociju nezadovoljstva spram toga tako da moram reagovati! :)

Bitno je biti u skladu sa svojim emocijama... Razum je pratioc emocija a ne njihov antipod. U tom smislu sam ih pomenula. :)

emocije nas pokrecu..ne uce nas..poducavamo mi njih

beba kad se rodi ima samo bazni emocionalni set.strah ljubav bes.srecu/zadovoljstvo .kako raste tako i izgraduje svoje emocije..zivljenje zivota I akumuliranje iskustava I obradjivanje istih nam obogacuje i emocionalni um..kompleksne emocionalne rekacije nam nisu urodjene ..stecene su..naucene..
 
emocije nas pokrecu..ne uce nas..poducavamo mi njih

beba kad se rodi ima samo bazni emocionalni set.strah ljubav bes.srecu/zadovoljstvo .kako raste tako i izgraduje svoje emocije..zivljenje zivota I akumuliranje iskustava I obradjivanje istih nam obogacuje i emocionalni um..kompleksne emocionalne rekacije nam nisu urodjene ..stecene su..naucene..

Da. Pokrecu nas. Ali i uce. Kad malo dijete dotakne vrelu pec ono osjeti BOL. Kad udjes u raspravu sa nekim pa on ne vidi sustinu ti osjetis RAZOCARENJE. Dijete ne dodiruje vise peca ti odes da radis nesto drugo.

z:poz:

P.S. Emocije te jesu pokrenule, ali je mnogo vaznije sto si naucio.
 

Back
Top