Značenje dobrog

cak i kad ti poubija pola familije ?
Ne mogu da pišem preduge postove, ali si ti ukazao na ono što bi usledilo od mene...reći ću samo da negde piše "oko za oko, zub za zub", a onda se sve preokrenulo, pa su ubedili mnoge " kada te udare u jedan obraz, ti okreni drugi"....
Oslanjala bi se na svoju intuiciju, uradila bi ono što mi duša govori...
 
Do pre 10-15 godina bila sam duboko ubeđena da se ne treba spuštati na nivo primitivaca. I da sam iznad toga. Međutim, " vrag je odneo šalu". Sve češće mi je u glavi otrcana rečenica " zlo pobeđuje, zato što dobro ćuti". Toliko bahatih, primitivnih, nevaspitanih ljudi oko nas...a samo se na silu oslanjaju. Dobra osoba šta treba, da ćuti? Ne treba...
 
kako smo to mi 'dobri' ili 'nismo dobri'
koje su to definicije onoga sto uzimamo zdravo za gotovo (a to je da znamo sta to 'dobar' znaci
sta su 'standardi'?

Dobrota uglavnom ne prosperira na očekivane načine, ali da je nema, ovaj život bi bio stratište za grabež i beskrupulozno nadmetanje u svemu.
Šta je dobar čovek? Ne samo da neće da naudi nikome i ničemu oko sebe, već mu je prirodno da primećuje i reaguje na nepravde i probleme čak i ako su ispod radara svima ostalima. Teško je sublimirati sliku i priliku dobrog čoveka u jednom postu, ali se ne slažem da je dobrota skoro pa ekvivalent gluposti.
Posmatrala sam skoro devojku koja je nonšalantno tokom šetnje pokupila smeće oko kontejnera i stavila ih na propisano mesto-u praznjikavi kontejner.
Šetači su smatrali da je dovoljno dobro baciti praznu kesicu čipsa blizu kontejnera, ali ona je izdvojila vreme da umesto njih ubaci loptu u koš. Dođe im nešto kao nevidljivi produžetak, osoba koja je doradila stvar do savršenstva jer mari, a oni nisu marili.

Da li svi tako postupamo kad vidimo da nešto nije u redu premda znamo da možemo otkloniti smetnje bez da vičemo, žalimo se, budemo ljuti i tražimo da neko drugi bude taj ko će da ispravi pogrešne stvari?
 
Nisam bila na času, sorry. :cvet:
Tema je ostala da visi-onako, nedovršena.
Osmatrajući je sada, od prve trećine septembra nikog generalno nije bilo briga za to šta je dobar čovek, niti da navede primer, niti da stremi. Možda je poenta da neko ko nam je bio dobar u životu... je najčešće vrlo zanemarena osoba? Oseti se kiselina ukoliko smo očekivali da nam se dobro dobrim vrati. :D
 
Nisam bila na času, sorry. :cvet:
Tema je ostala da visi-onako, nedovršena.
Osmatrajući je sada, od prve trećine septembra nikog generalno nije bilo briga za to šta je dobar čovek, niti da navede primer, niti da stremi. Možda je poenta da neko ko nam je bio dobar u životu... je najčešće vrlo zanemarena osoba? Oseti se kiselina ukoliko smo očekivali da nam se dobro dobrim vrati. :D

Dobrota nije vrlina u zeitgeistu, prodato nam je kompetitivno drustvo, primili smo se preko potrosackog nacina zivota - da bi trosili mora da zaradjujemo, da bi zaradili dajemo svoje zdravlje i mladost za saku para. A tradicionalno shvatanje postovanja, ljubavi, postenja i dobrote kao vrline je izletelo kroz prozor. Da ne pricamo o dubljim vrednostima.

Koliko dugo ce trajati ova presija da je zivot jedino moguc na ovakav nacin, ne znam, ali verujem da ce im dosaditi ili ce covecanstvo biti jos gluplje i jos vise zeleti da dohvate tu nedohvatljivu sargarepu. Naravno da je to zacarani krug iz kojeg da bi izasao moras shvatiti nesto sto je neshvatljivu dok si u krugu.

Sve me je to podsetilo na jednu divnu knjigu: Grad i zvezde od artura klarka (prevedeno odavno).
Grad u kome je sve automatizovano i niko ne mora nista da radi da bi ziveo nego se ljudi zabavljaju tako sto ucestvuju u sagama (ajd da kazem neka vrsta rijalitija ali na drugi nacin) i onda se pojavljuje junak koji sve dovodi u pitanje i pokusava da pobegne iz grada i shvati da je to nemoguce.
 
Nisam bila na času, sorry. :cvet:
Tema je ostala da visi-onako, nedovršena.
Osmatrajući je sada, od prve trećine septembra nikog generalno nije bilo briga za to šta je dobar čovek, niti da navede primer, niti da stremi. Možda je poenta da neko ko nam je bio dobar u životu... je najčešće vrlo zanemarena osoba? Oseti se kiselina ukoliko smo očekivali da nam se dobro dobrim vrati. :D
kazu na zapadu - what goes around comes around. Mozda samo ne vidimo puteve gospodnje.

kurioziteta radi, udjem juce u taksi, ispostavi se da me je lik vozio i ranije i da smo pricali i smejali se nesto, pruzi mi ruku, pozdrav - ides kuci? da. Idemo, posle nekog vremena pita me mogu li ovde da stanem, reko zasto da ne... tu je neka pekara ispred koje je ujutro red do drugog coska, izadje covek, kupi neke kiflice, vraca se i tera me da uzmem da probam. Kiflice vanserijske, uzmem jednu dve iz pristojnosti, ali ono sto mi u zivotu ne bi palo na pamet a to je da me taksista nahrani (a ja ono bas gladan, nista nisam jeo ceo dan, naporan dan na poslu - nije bilo vremena) - ali eto, nahrani me covek i to dok nisam uzeo jedno 10tak nece ni da cuje da necu vise - uzmi uzmi - vala nek su mu svi putevi srecni! Em me dovezo kuci em me nahranio. Sta vise da se kaze.
 
Dobrota nije vrlina u zeitgeistu, prodato nam je kompetitivno drustvo, primili smo se preko potrosackog nacina zivota - da bi trosili mora da zaradjujemo, da bi zaradili dajemo svoje zdravlje i mladost za saku para. A tradicionalno shvatanje postovanja, ljubavi, postenja i dobrote kao vrline je izletelo kroz prozor. Da ne pricamo o dubljim vrednostima.

Koliko dugo ce trajati ova presija da je zivot jedino moguc na ovakav nacin, ne znam, ali verujem da ce im dosaditi ili ce covecanstvo biti jos gluplje i jos vise zeleti da dohvate tu nedohvatljivu sargarepu. Naravno da je to zacarani krug iz kojeg da bi izasao moras shvatiti nesto sto je neshvatljivu dok si u krugu.

Sve me je to podsetilo na jednu divnu knjigu: Grad i zvezde od artura klarka (prevedeno odavno).
Grad u kome je sve automatizovano i niko ne mora nista da radi da bi ziveo nego se ljudi zabavljaju tako sto ucestvuju u sagama (ajd da kazem neka vrsta rijalitija ali na druginacin) i onda se pojavljuje junak koji sve dovodi u pitanje i pokusava da pobegne iz grada i shvati da je to nemoguce
I onda želimo, smišljamo i hoćemo da postoji neki drugi svet-svet vampira, veštica, demona, bogova, patuljaka, vila..
Čak i ako postoje, treba im dati pripadajuće dostojanstvo.
 
kazu na zapadu - what goes around comes around. Mozda samo ne vidimo puteve gospodnje.

kurioziteta radi, udjem juce u taksi, ispostavi se da me je lik vozio i ranije i da smo pricali i smejali se nesto, pruzi mi ruku, pozdrav - ides kuci? da. Idemo, posle nekog vremena pita me mogu li ovde da stanem, reko zasto da ne... tu je neka pekara ispred koje je ujutro red do drugog coska, izadje covek, kupi neke kiflice, vraca se i tera me da uzmem da probam. Kiflice vanserijske, uzmem jednu dve iz pristojnosti, ali ono sto mi u zivotu ne bi palo na pamet a to je da me taksista nahrani (a ja ono bas gladan, nista nisam jeo ceo dan, naporan dan na poslu - nije bilo vremena) - ali eto, nahrani me covek i to dok nisam uzeo jedno 10tak nece ni da cuje da necu vise - uzmi uzmi - vala nek su mu svi putevi srecni! Em me dovezo kuci em me nahranio. Sta vise da se kaze.
Dobro te zagrli kada najmanje očekuješ, a zlo te obilazi kada si najslabiji....
 
Biti "dobar" podrazumeva delovanje u skladu s vrlinama, negovanje dobrih karakternih osobina i koriscenje razuma prilikom donosenja odluka i delovanja.
----
Vrline su osobine karaktera koje se smatraju pozeljnim i etickim. Vrline su u vecini rezultat balansa, tj negde izmedju dva ekstrema, npr jedan ekstrem bi bio kukavicluk drugi bi bio nepromisljenost, a hrabrost je negde izmedju.
Druge vrline su iskrenost, mudrost, pravednost, strpljenje, empatija, lojalnost. No jos jednom da naglasim da je koriscenje razuma bitno jer recimo biti lojalan nekom zlu je nerazumno i samim tim nije vrlina.

Ovo dolazi iz Aristetolovi spisa, koja su sasvim realna po mom misljenju, jer prvo treba postici blagostanje da bi covek mogao da se razvija, zatim treba raditi i na individualnosti ali i sklapati prijateljstva i delati u korist covecanstva.
 
Poslednja izmena:
E pa posto smo se lepo ispricali da li su dobri ljudi glupi ili ne, pametni ili ne, u temi https://forum.krstarica.com/threads/kada-si-dobar-ljudi-misle-da-si-glup.1017765/post-50181670

E sad dolazi glavno pitanje:

sta je to tacno znaci biti 'dobar covek', 'dobra zena' - tacnije, sta to za vas znaci?

kako smo to mi 'dobri' ili 'nismo dobri'
koje su to definicije onoga sto uzimamo zdravo za gotovo (a to je da znamo sta to 'dobar' znaci
sta su 'standardi'?
Znao sam da ćeš da pokušaš 🤣👍
Dobro, evo šta ja mislim: u bućkurišu šta je definicija "dobar čovek" trebalo bi da obuhvatimo:
-Zakone (zemaljske )
-Božije (zapovesti)
-Moral kroz oči filozofa


.....
Najbolje je dati primere, ti si to odlično već uradio, nisam ti ja ni potreban ali hajde.

I ja ću na primerima:
Zamisli radnika obezbeđenja kako sa trojicom kolega stoji u 04-06 h za chill i sad jedan od njih prepozna dilera. Međutim, taj diler i nije diler, već dečko od 18 i po godina koji živi u straćari sa majkom i dve sestre, od kojih jedna ima 12-13 godina i skida se za pare, znači bukvalno korak do prostitucije.
On izdržava porodicu.
Sa jedne strane, razumi ga. Ako on završi u zatvoru, i obe sestre će, jer će početi da se kurwaju.
Sa druge strane, njega znaš igrom slučaja, pa jbg ne mogu puštati sad svakog dilera da uđe, jer šta ako neka razmažena klinka overi? Šta ako nekoga ubije? Jesam li ja Antihejter ili antihrist što sam ga pustio bez pretresa? Jesam li ja čovek koji je dobar prema lošim ljudima, a loš prema dobrim ljudima?

Da li je sve stvar percepcije? Evo, konkretno, mislim da je "dobar" onaj čovek koji razmisli prvo o posledicama svojih postupaka, pa sad...nekad (kao u ovom primeru koji sam naveo) si prinuđen da "biraš od dva zla manje".
 
Šta sprečava svakog čoveka koji je ovde da bude potpuno dobar, šta je barijera? Šta je blok? Zašto ljudska bića - vi - ne budu potpuno, razumno dobra? Da li smo uhvaćeni u sopstvenim sitnim reakcijama? Naše reakcije: kažemo volim, ne volim, ljut sam, znate reakcije, čulne reakcije, koje postepeno postaju psihološke činjenice koje prihvatamo. Ali sve reakcije, čulne ili druge, zaista su veoma sitne i plitke. Da li nas to sprečava? Da biste saznali, morate primeniti svoju energiju. Ako je neko zadovoljan svetom, jer imaš novca, imaš auto, finu ženu ili muža i sve je zadovoljavajuće onda si samo nepostojeće ljudsko biće. Čovek koji posmatra, koji shvata šta je svet, i on je svet, jer svet se ne razlikuje od njega. On je stvorio taj svet, on je stvorio to društvo, stvorio je religije, sa njihovim dogmama, ritualima, sa njihovim separatizmima, sa svojim frakcijama, sa svojim bezbrojnim dogmama i verovanjima, ljudi su ga stvorili. Da li nas to sprečava? - jer veruješ. Ili ste toliko zabrinuti za svoje probleme - seksualne, strahove, anksioznost, usamljenost, želju za ispunjenjem, želju da se identifikujete sa nečim ili drugim, da li je to ono što sprečava ljudsko biće da bude dobro? Ako sprečavaju onda nemaju nikakvu vrednost. Prirodno ćete sve to ostaviti po strani, jer vidite da izazivanje ovog kvaliteta dobrote svaki pritisak iz bilo kog pravca: vaše sopstveno uverenje, vaši sopstveni principi, vaši sopstveni ideali, potpuno sprečavaju postojanje te dobrote. Onda ćeš, ako to vidiš, prirodno ostaviti po strani bez ikakvog dvoumljenja, ikakvog sukoba jer je to glupo. Dakle, dolazimo do pitanja: šta će nas naterati da se promenimo? Još šokova? Još katastrofa? Različiti oblici vlasti? Različite slike? Različiti ideali i tako dalje? Imali ste ove vrste, a mi se ipak nismo promenili. Što sofisticiranije, bolje obrazovanje, postajemo civilizovaniji – civilizovaniji u smislu više udaljeniji od prirode – postajemo neljudskiji. zar ne? Pa šta da radimo? Kako ništa od stvari izvan nas neće pomoći, uključujući sve bogove, onda postaje očigledno. Samo moram sebe da razumem, moram da vidim šta sam i da se iz korena promenim. Onda iz toga izlazi dobrota; onda se može stvoriti dobro društvo. Dakle, da li smo voljni da uđemo u ovo pitanje? - upoznati sebe. Razumeti sebe jer sam je svet. Ljudska bića bez obzira na boju, veru, nacionalnost, uverenja, ljudska bića širom sveta psihički, iznutra pate, prolaze kroz velike anksioznosti, veliku usamljenost, izuzetan osećaj očaja, depresije, osećaj besmisla življenja na način radimo, pravo kroz svet. Psihološki su slični svakome od nas. To je realnost, to je istina, to je stvarnost. Dakle, vi ste svet, psihološki, a svet ste vi. Dakle, kada razumete sebe, razumete celu ljudsku strukturu i prirodu, to nije samo sebična istraga. Jer kada razumete sebe, prevazilazite sebe, pojavljuje se druga dimenzija.
 
Šta sprečava svakog čoveka koji je ovde da bude potpuno dobar, šta je barijera? Šta je blok? Zašto ljudska bića - vi - ne budu potpuno, razumno dobra? Da li smo uhvaćeni u sopstvenim sitnim reakcijama? Naše reakcije: kažemo volim, ne volim, ljut sam, znate reakcije, čulne reakcije, koje postepeno postaju psihološke činjenice koje prihvatamo. Ali sve reakcije, čulne ili druge, zaista su veoma sitne i plitke. Da li nas to sprečava? Da biste saznali, morate primeniti svoju energiju. Ako je neko zadovoljan svetom, jer imaš novca, imaš auto, finu ženu ili muža i sve je zadovoljavajuće onda si samo nepostojeće ljudsko biće. Čovek koji posmatra, koji shvata šta je svet, i on je svet, jer svet se ne razlikuje od njega. On je stvorio taj svet, on je stvorio to društvo, stvorio je religije, sa njihovim dogmama, ritualima, sa njihovim separatizmima, sa svojim frakcijama, sa svojim bezbrojnim dogmama i verovanjima, ljudi su ga stvorili. Da li nas to sprečava? - jer veruješ. Ili ste toliko zabrinuti za svoje probleme - seksualne, strahove, anksioznost, usamljenost, želju za ispunjenjem, želju da se identifikujete sa nečim ili drugim, da li je to ono što sprečava ljudsko biće da bude dobro? Ako sprečavaju onda nemaju nikakvu vrednost. Prirodno ćete sve to ostaviti po strani, jer vidite da izazivanje ovog kvaliteta dobrote svaki pritisak iz bilo kog pravca: vaše sopstveno uverenje, vaši sopstveni principi, vaši sopstveni ideali, potpuno sprečavaju postojanje te dobrote. Onda ćeš, ako to vidiš, prirodno ostaviti po strani bez ikakvog dvoumljenja, ikakvog sukoba jer je to glupo. Dakle, dolazimo do pitanja: šta će nas naterati da se promenimo? Još šokova? Još katastrofa? Različiti oblici vlasti? Različite slike? Različiti ideali i tako dalje? Imali ste ove vrste, a mi se ipak nismo promenili. Što sofisticiranije, bolje obrazovanje, postajemo civilizovaniji – civilizovaniji u smislu više udaljeniji od prirode – postajemo neljudskiji. zar ne? Pa šta da radimo? Kako ništa od stvari izvan nas neće pomoći, uključujući sve bogove, onda postaje očigledno. Samo moram sebe da razumem, moram da vidim šta sam i da se iz korena promenim. Onda iz toga izlazi dobrota; onda se može stvoriti dobro društvo. Dakle, da li smo voljni da uđemo u ovo pitanje? - upoznati sebe. Razumeti sebe jer sam je svet. Ljudska bića bez obzira na boju, veru, nacionalnost, uverenja, ljudska bića širom sveta psihički, iznutra pate, prolaze kroz velike anksioznosti, veliku usamljenost, izuzetan osećaj očaja, depresije, osećaj besmisla življenja na način radimo, pravo kroz svet. Psihološki su slični svakome od nas. To je realnost, to je istina, to je stvarnost. Dakle, vi ste svet, psihološki, a svet ste vi. Dakle, kada razumete sebe, razumete celu ljudsku strukturu i prirodu, to nije samo sebična istraga. Jer kada razumete sebe, prevazilazite sebe, pojavljuje se druga dimenzija.
Prosto, samo fali još onih 500 miliona da se složi i pristane da radi umesto da pljačka....
 
dobrota ≠ naivnost
Доброта никад није наивност, добра особа може бити само она која свесно, пре свега не повређује друге људе ( чак и ако су изазвали негативне емоције), свесно помогне другима ( чак иако изазивају негативне емоције) уколико им је потребна помоћ а да при свему томе не угрожава себе и своје најближе.

Доброта из глупости или наивности није суштински доброта, већ кукавичлук у смислу да се не замери никоме, остави бољи утисак, просто плута на површини.
 
E pa posto smo se lepo ispricali da li su dobri ljudi glupi ili ne, pametni ili ne, u temi https://forum.krstarica.com/threads/kada-si-dobar-ljudi-misle-da-si-glup.1017765/post-50181670

E sad dolazi glavno pitanje:

sta je to tacno znaci biti 'dobar covek', 'dobra zena' - tacnije, sta to za vas znaci?
osoba sa dobrim namerama,
kako smo to mi 'dobri' ili 'nismo dobri'
koje su to definicije onoga sto uzimamo zdravo za gotovo (a to je da znamo sta to 'dobar' znaci
sta su 'standardi'?
ne postoje definicije, nije "dobro" svima dobro..
 

Back
Top