Značaj materijalnih dokaza

Jasna

Stara legenda
Moderator
Poruka
82.915
Često se materijalni dokazi pominju, pa makar i tamo gde im mesto nije,
kao što je na primer Religija.
Al koliki značaj zapravo dokazima dajemo i da li je to opravdano?
Nešto sam ovog leta bila prinuđena da mirujem, pa sam se nagledala
detektivskih priča za ceo život. Ono što mi je ostalo kao opšti utisak
to je da materijalni dokazi mogu da prevare i navedu istraživača na
pogrešan put. Ne baš naročito često, ali se eto i to dešava. Pa tako
nevin čovek završi na robiji ili ga osude na smrtnu kaznu.

Postoje li nepobitni dokazi uopšte?

Na šta se čovek još može osloniti osim na materijalne dokaze?
 
Zavisi o cemu govoris. U pravu ne mozes da se oslanjas na tvoje intimno osecanje vere u nesto, vec moras da imas dokaz koji moze da bude materijalan, a moze da bude i izjava svedoka, pa i izjava stranaka u ogranicenom obimu, odnosno diskutabilne dokazne snage.

Sto se tice religije, odredjene hriscanske denominacije su se sluzile i sluze "materijalnim" dokazima u vidu raznih relikvija, sto znaci da samo verovanje nije bilo dovoljno.
 
oslanjanje kao osnova za verovanje ili kao osnova za misaoni proces ili početak nečeg što se nastavlja ili nasumično ređanje "dokaza" sa poentom u cilju:lol:
očigledno da ima raznih osnova za verovanje,meni je istina sastavljena od zapisanih viđenja stvarnosti iz prošlosti i onog što sam sam doživeo kao istinu
znači oslanjam se na stvarnost definisanu u prošlosti,a realizovanu u sadašnjosti trenutaka iz mog posmatranja u postojanju:huh::lol:
 
Zavisi o cemu govoris. U pravu ne mozes da se oslanjas na tvoje intimno osecanje vere u nesto, vec moras da imas dokaz koji moze da bude materijalan, a moze da bude i izjava svedoka, pa i izjava stranaka u ogranicenom obimu, odnosno diskutabilne dokazne snage.

Sto se tice religije, odredjene hriscanske denominacije su se sluzile i sluze "materijalnim" dokazima u vidu raznih relikvija, sto znaci da samo verovanje nije bilo dovoljno.
U pravu ili uopšte u životu, materijalni dokazi mogu da te zavaraju.
Tumačenje samog predmeta može biti pogrešno, dok je predmet
sam po sebi tu, takav kakav jeste i njegovo postojanje je nesporno.

Zašto smo intuiciju toliko zanemarili?
 
U pravu ili uopšte u životu, materijalni dokazi mogu da te zavaraju.
Tumačenje samog predmeta može biti pogrešno, dok je predmet
sam po sebi tu, takav kakav jeste i njegovo postojanje je nesporno.

Zašto smo intuiciju toliko zanemarili?
nije zanemarena jer imas slobodno sudijsko uverenje i nacelo slobodne ocene dokaza.

to ipak ne znaci da ce presuda biti univerzalna istina, niti da je sudska greska nemoguca.

istina, pravda i sl. su apstraktni pojmovi i kao takvi se ne mogu preslikati 100% na ljudsku stvarnost vec biti predmet filozofskih promisljanja i, iz toga, ideja kako sistem napraviti pravednijim i funkcionalnijim u otkrivanju cinjenica.
 
Hmm...ovo je jaaaakooo diskutabilno 🤔
Jeste, slažem se.

Toliko smo usmereni na spoljašnje i materijalno, da se ni vernici od
ateista skoro ne razlikuju. Tako smo naučeni. Dokaži, pokaži, izmeri..
A unutrašnji osećaj je nebitan poptuno. To kao da je fantazija neka.
I meni je sasvim ok da je drugima moj osećaj nebitan, ali meni je
najvažniji na svetu.
 
Jeste, slažem se.

Toliko smo usmereni na spoljašnje i materijalno, da se ni vernici od
ateista skoro ne razlikuju. Tako smo naučeni. Dokaži, pokaži, izmeri..
A unutrašnji osećaj je nebitan poptuno. To kao da je fantazija neka.
I meni je sasvim ok da je drugima moj osećaj nebitan, ali meni je
najvažniji na svetu.
Pa treba imati dosta veliko poverenje u nekoga ili nešto da bi poverovao na osnovu reči.
 
Često se materijalni dokazi pominju, pa makar i tamo gde im mesto nije,
kao što je na primer Religija.
Al koliki značaj zapravo dokazima dajemo i da li je to opravdano?
Nešto sam ovog leta bila prinuđena da mirujem, pa sam se nagledala
detektivskih priča za ceo život. Ono što mi je ostalo kao opšti utisak
to je da materijalni dokazi mogu da prevare i navedu istraživača na
pogrešan put. Ne baš naročito često, ali se eto i to dešava. Pa tako
nevin čovek završi na robiji ili ga osude na smrtnu kaznu.

Postoje li nepobitni dokazi uopšte?

Na šta se čovek još može osloniti osim na materijalne dokaze?
Postoje
Egipat piramide,mumuije....Kinezi imaju materijalnih dokaza njihove civilizacije ...
Samo biblija nema nikakvih materijalnih dokaza.....
 
(Lično mišljenje)

Dokaz je neophodan da potvrdi istinitost sumnje, to jest, da sumnju koja na primer detektivi/istražioci imaju prema nekome (U ovom kontekstu, potencijalnog zločinitelja), omogući sprovodjenje pravde onda kada se utvrdi da je dokaz ili više dokaza zadovoljilo sve potrebne kriterijume kako bi se moglo zaključiti da je sumnja bila tačna, omogućivši tako da osumnjičeni bude redefinisan kao krivac, po definiciji reči i njenom značaju; Dokazi, kako navodiš, mogu da navedu detektiva da zaključi pogrešno : Greška može biti uzrokovana namerno (Nameštanje dokaza, što podrazumeva namerno sputavanje istrage, nezavisno od toga ko to čini; Takvo delo, ometa sprovodjenje pravde, što svakako nije dobro za nikoga) ili slučajno, to jest kada detektiv donese pogrešan zaključak zbog pogrešnog tumačenja dokaza;

Isto tako važi za svaku sferu u ljudskom životu.

Činjenica je da ni jedna jedina informacija, u smislu potencijalnog dokaza, ne može biti sakrivena 100%, ako on postoji : Takvo nešto jednostavno nije moguće, iz razloga što iako se u nekom slučaju ipak unište svi mogući materijalni dokazi, postoji opet pamćenje u čoveku vezan za taj dokaz;

Nepobitan dokaz dakle uvek postoji, ali samo ako detektiv zna kako da ga pronadje i da ne pogreši u donošenju zaključka kroz pogrešno tumačenje dokaza.
 
Zašto smo intuiciju toliko zanemarili?
može isto da prevari. u materijalnom svetu samo materijalni dokazi.
gledao sam film sa džodi foster, ona glumi tvrdokornog ateistu. pojavili se neki "znaci" poruka ili tako nešto sa planete vega. tu se vodi čitava raprava pa se i umeša i priča o Bogu. naravno takvi argumenti nju ne zadovoljavaju. ona se nekako uglavila da bude ta koja će otići na vegu jer su napravili brod koji može do tamo. dešava se da taj brod sa njom ne uspe ni da poleti ali njoj se desilo da je bila na toj planeti i da je razgovarala sa jednim domaćinom. nekako se vratila i sva ushićena priča šta joj se desilo. naravno ovi je gledaju čudno i sa svim materijalnim dokazima da brod nije ni poleteo ona ne odustaje od priče. sada shvata da se nalazi u istoj situaciji koju je ona imala dok su pričali o bogu. ali ne odustaje da je bila tamo.
sad film može i ovako i onako da se tumači ali ostavljeno je nekih 12 min kada nisu imali vezu sa njom.
 
Često se materijalni dokazi pominju, pa makar i tamo gde im mesto nije,
kao što je na primer Religija.
Al koliki značaj zapravo dokazima dajemo i da li je to opravdano?
Nešto sam ovog leta bila prinuđena da mirujem, pa sam se nagledala
detektivskih priča za ceo život. Ono što mi je ostalo kao opšti utisak
to je da materijalni dokazi mogu da prevare i navedu istraživača na
pogrešan put. Ne baš naročito često, ali se eto i to dešava. Pa tako
nevin čovek završi na robiji ili ga osude na smrtnu kaznu.

Postoje li nepobitni dokazi uopšte?

Na šta se čovek još može osloniti osim na materijalne dokaze?
Pravnici često govore o "nepobitnim dokazima" kako bi istakli da je dokaz kojim raspolažu vrlo siguran i da igra ključnu ulogu u donošenju pravne odluke.
Dokazi su važni, ali ne samo materijalni, već i logički i temeljeni na iskustvu i svjedočenju drugih. Svi oni znaju da treba biti oprezan pri donošenju zaključaka jer nijedan dokaz nije savršen i može biti manipuliran. U različitim situacijama koriste se različiti dokazi, a u pravosuđu uvijek će postojati određeni postotak pogrešnih presuda. Tako da bih rekao da u suštini ne postoji "nepobitni dokaz".
 
Sta mislis da li je stotinjak hiljada mrtvih i milioni raseljenih ljudi iz Ukrajine nepobitan dokaz da je tamo rat?
Pa za nas promatrače (laike) to može biti nepobitan dokaz rata, ali kad govorimo o nekim pravnim standardima nisam siguran.

Za početak, stotine tisuća mrtvih i milijuni iseljenih iz Ukrajine su snažan indikator određenih nestabilnosti, sukoba, problema na tom području. E sad, da bi se moglo govoriti o "nepobitnom dokazu" koji je strogo definiran u pravnom smislu i koji ima visoke standarde koje treba ispuniti, treba više od činjenica koje ste vi naveli. Primjerice, mora biti zasnovano na izvješćima i dokumentima koji se temelje na informacijama iz različitih izvora, kao što su izvješća novinara, svjedočenja očevidaca, fotografije i video snimci, službeni dokumenti vlada i međunarodnih organizacija itd.

I opet moramo biti svjesni da se i može manipulirati s tim "nepobitnim dokazima". Ne bi bilo prvi put da se određeni sukobi tumače na različite načine dok se ova ili ona strana poziva na ove ili one nepobitne dokaze...
 
nauka i religija ne ide jedno sa drugim, religija pored duhovnih poruka, nudi i materijalne dokaze da se nešto stvaro nekada i negde desilo. Spomeniću samo jedan primer, Isus je prema jednim jevanđeljima rođen godinu - dve pre smrti Iroda. Prema drugim, rođen je za vreme rimskog popisa. Pošto je Irod umro 4 godine pre nove ere, a rimski popis u judeji se desio 6 godine nive ere, tu naučno imamo razliku od 12 godina.... Pravom verniku to a ni bilo koje drugo neslaganje sa naukom ne smeta. On veruje.
 
Često se materijalni dokazi pominju, pa makar i tamo gde im mesto nije,
kao što je na primer Religija.
Al koliki značaj zapravo dokazima dajemo i da li je to opravdano?
Nešto sam ovog leta bila prinuđena da mirujem, pa sam se nagledala
detektivskih priča za ceo život. Ono što mi je ostalo kao opšti utisak
to je da materijalni dokazi mogu da prevare i navedu istraživača na
pogrešan put. Ne baš naročito često, ali se eto i to dešava. Pa tako
nevin čovek završi na robiji ili ga osude na smrtnu kaznu.

Postoje li nepobitni dokazi uopšte?

Na šta se čovek još može osloniti osim na materijalne dokaze?
Samo slabo inteligentna osoba prihvata sve što joj se kaže. Malo pametniji ljudi traže jake materijane dokaze.
 

Back
Top