Zivot sa zavisnikom

SlovoNaPapiru

Početnik
Poruka
8
Ukratko cu objasniti,(mada i to ukratko je dugacko, ne moze se recima opisati taj pakao) ali da napomenem, planiram da odem,trazim stan, samo mi treba savet nekoga ko je prosao kroz ovo, da ne bih pogresila u koracima.
Da se vratim na pocetak.
Bila sam udata za narcisa sa kojim sam bila od 20 do 33 godine i napatila se dosta zadnjih godina(posle drugog deteta naravno) i nekako otisla sa decom. Kada sam otisla(deca su imala 8 i 5 godina),prodisala sam i procvetala. Zajedno sa mnom, i deca.... E.....onda sam posle nekoliko meseci upoznala divnog,sarmantnog muskarca. Zaklela se naravno,onako istraumirana da nikad vise necu ulaziti ni u vezu. Ali avaj.....ocigledno sam takav tip da ne mogu da se ne zaljubim. Bili smo zajedno 2 godine, i on je provodio pola vremena kod nas a pola kod kuce, nekad i vise kod nas. Zaista smo uzivali. Moju decu je prihvatio kao svoju i za razliku od njihovog oca, bio im je divan tata. Zvanicno smo poceli da zivimo zajedno u stanu koji se vodi na njegovu majku i ubrzo se vencali posle 2 godine te veze. 2 godine nakon vencanja, dobili smo bebu. Jer sam smatrala da treba da ima i svoje dete koje je toliko sanjao od klinackih dana, ali me nije pritiskao. U celom tom procesu trudnoce i radjanja ja sam dobila neizlecivu hronicnu bolest,koja moze biti opasna a i ne mora,nepredvidiva je.
Dakle sve vreme je sve bilo super. Meni su svi radari bili ukljuceni od starta i nisam primetila nijedan problem koji bi mi ukazivao na to sta ce se desiti.
Kada je dete imalo oko 9 meseci, vec neko vreme je bio cudan.(glava mu cesto padala kao da je na heroinu) Ja sam ga uhvatila na prepad i testrirala ga i bio je poz na opijate. Nije bio heroin vec neki lek,opijat....
Obavestila sam njegove i tu saznala da je i ranije imao problem,za koji sam nacula ali mislila sam da ta osoba koja mi je to rekla jos na pocetku, nije bila iskrena jer je dosta pokvarena.
Pristao je na lecenje i otisao privatno na kliniku i posle ciscenja stavljen mu je blokator pod kozu koji od tada stavlja na svaka 3 meseca.(to je bilo u aprilu)
On je sve vreme bio ovako, ok, normalan,pazljiv.
E, onda je dosao avgust. Uhvatim ga jednom...kokain. Zapretim,dogovorimo se,to je to. Septembar mi je prosao u frci oko skole i adaptaciji malog deteta na jasle i on mi se provukao ispod radara.
Oktobar. Sve cesce slobodan dan prespava,kad ga budim agresivan, vredja, dere se.
Nije hteo da mi da uzorak pa sam ga pribavila iz wc solje kad nije pustio vodu jer sam na kvarno uletela posle njega kao pa cu pustiti ja. Pozitivan na kokain. E od tada krece da se zahuktava i postaje sve gore i cesce. Do decembra je doslo do toga da bar 1 dan nedeljno ne ide na posao. Taj dan prespava i naravno,agresivan ako ga budim. Bilo je hvatanja za vrat,nasrtanja, pretnji, na sta sam ja reagovala fizickom odbranom tako sto ga gurnem ili mu zalepim samarcinu. Desavalo se retko, ali je krenulo. Kraj decembra. Postavljam ultimatim. Njegovi svi saznaju. Lecenje pa blok ili odlazim. Prihvata,hoce da se izleci. Bio je u drajzerovoj i tada sam konacno odmorila. Od oktobra do sada ja sam se osusila.
U drajzeru je trebao da ostane 10 dana ali je izasao na potpis na badnji dan iako sam rekla da ne izlazi jer moramo da dogovorimo za blok,jer su praznici... i isti dan se video sa dilerom. Planski sve odradio. Naravno ja kriva jer sam se ljutila a to ga bacilo u depru jadnog pa se uradio.
Narednih nedelju dana, pakao. Kod njegovih je napravio scenu za Bozic.
Nakon toga sam postavila ponovo ultimatum. Otisao je sa majkom u prazan stan na 7 dana(to jutro nalazim krvave igle i spric u kanti za djubre!!!) i ocistio se i dobio blok za "dizalice)u obliku depo injekcije koji traje 3 meseca. Vratio se kuci. Imao je terapiju lekovima i odmah poceo da radi. Delovalo je sve ok. To je bilo sad u januaru. Medjutim.... ponasanje se nastavlja. Opet. Dosao par puta sa posla izbecen i sutradan opet beton liga i svasta kaze kad ga budim. Pola dana nedeljno radi,pola prespava ceo dan. Vadi se na depresiju. I na lekove koji su mu terapija i kao kokainsko ludilo ne pusta odmah.
Pre par dana nadjem ponovo po ko zna koji put(kao ranije) kesicu sa tragovima nekog praha na podu(!!!) i krvavu maramicu ispod cebeta. Ponasalje sto kazu "on point", dakle,sve mi je jasno.
Pitam sta je ovo,kaze *ne znam*
Dva dana kasnije,nadjem tragove belog praha koji je bio pomesan sa vodom u nekoj posudici i testiram i op!- kokain.
E to vece je priznao sve. Kaze kao hteo da vidi jel blok radi(????!!!!) Prosle nedelje smo imali prvi ozbiljan okrsaj gde me on sutnuo i gurnuo i krenuo ka meni, a ja u naletu adrenalina,njega udarila soljom u glavu i posekla ga(sto zanci da sam zvanicno odlepila i psihicki vec,mada ja za razliku od njega idem kod psihijatra....zbog njega) Tada je njegova mama meni rekla da joj se ne izvinjavam jer bi i ona to uradila u samoodbrani.
Danas i juce je prespavao. Danas nije bio na poslu, spavao je do 8 uvece. Majka mu je bila jutros, poludela. Na kraju se pokupila i otisla jer joj je svasta rekao kada ga je budila. Njemu nije jasno sto smo ljute,naravno. Ocu sam vec rekla, ali njoj nisam,neka joj on kaze, mada mislim da zna vec. Nije glupa.
Ja sam njemu jasno stavila do znanja ponovo...
Ili kok ili dete. Biraj.
Da da, dete,tralala,mi,on me voli itd.
Osoba koju sam volela i volim(inace ljubav mog zivota) vise ne postoji. Povremeno ispliva neki trag te osobe ali nestaje vrlo brzo. Postao je neodgovoran. Odvratan. Danas je u jednom momentu rekao uzmi mi dete i videces sta ce ti se desiti. Dakle pretnje pocele. I veceras,zvoni mu mob dok spava,kad ono, diler ga zove. Tada sam ga gadjala tim telefonom i rekla mu drugar te zove. Naravno on se kune da ga zove zbog tih para sto je to kao uzeo jednom da proba(boze da nije horor bila bi komedija)
*****E sad konacno, da postavim pitanje. Trazim stan. Trazicu i razvod nakon preseljenja. Koji koraci su mi najbolji...prvo socijalno pa odlazak od njega ili obrnuto? Sta je pametnije?
Kako se uopste radi to kada je on narkoman....ja nemam iskustva,imam iskustva samo sa narcisom za kog sam mislila da je olicenje zla,dok ovo nisam dozivela. Narcisoid ispade mala beba za zavisnika.
Iako u soku sto se ovo sve desilo, iako volim onog starog,normalnog i uzasno mi nedostaje, jasno je da ovde ocigledno pomoci nema.
Jako sam uplasena i pod oooogromnim stresom mesecima i mislim da ta depresija i anksioznost uticu na moju sposobnost da osmislim pravu strategiju. Pa trazim eto,pomoc nekoga sa iskustvom. Svakako cu kontaktirati advokata, ali znaci mi necije iskustvo. Ako ne zelite javno pisati,molim vas obratite mi se u PP. Zaista mi treba pomoc da izguram ovo. Jako sam uplasena.
Deca iz prvog braka su u cudu,ne znaju sta se desava a vide da nije nesto ok, zelim i njih da zastitim od svega dok nije kasno. Imaju 14 i 11 god.
Ja sam zaista pokusala sve. Okopnila sam a ocigledno nista postigla nisam. I to je prosto to.
Ovo pisem sad, 11.2. u 2 nocu....Ali je desavanje od 10.2 ovo poslednje za sta kazem da je danas.
 
Ukratko cu objasniti,(mada i to ukratko je dugacko, ne moze se recima opisati taj pakao) ali da napomenem, planiram da odem,trazim stan, samo mi treba savet nekoga ko je prosao kroz ovo, da ne bih pogresila u koracima.
Da se vratim na pocetak.
Bila sam udata za narcisa sa kojim sam bila od 20 do 33 godine i napatila se dosta zadnjih godina(posle drugog deteta naravno) i nekako otisla sa decom. Kada sam otisla(deca su imala 8 i 5 godina),prodisala sam i procvetala. Zajedno sa mnom, i deca.... E.....onda sam posle nekoliko meseci upoznala divnog,sarmantnog muskarca. Zaklela se naravno,onako istraumirana da nikad vise necu ulaziti ni u vezu. Ali avaj.....ocigledno sam takav tip da ne mogu da se ne zaljubim. Bili smo zajedno 2 godine, i on je provodio pola vremena kod nas a pola kod kuce, nekad i vise kod nas. Zaista smo uzivali. Moju decu je prihvatio kao svoju i za razliku od njihovog oca, bio im je divan tata. Zvanicno smo poceli da zivimo zajedno u stanu koji se vodi na njegovu majku i ubrzo se vencali posle 2 godine te veze. 2 godine nakon vencanja, dobili smo bebu. Jer sam smatrala da treba da ima i svoje dete koje je toliko sanjao od klinackih dana, ali me nije pritiskao. U celom tom procesu trudnoce i radjanja ja sam dobila neizlecivu hronicnu bolest,koja moze biti opasna a i ne mora,nepredvidiva je.
Dakle sve vreme je sve bilo super. Meni su svi radari bili ukljuceni od starta i nisam primetila nijedan problem koji bi mi ukazivao na to sta ce se desiti.
Kada je dete imalo oko 9 meseci, vec neko vreme je bio cudan.(glava mu cesto padala kao da je na heroinu) Ja sam ga uhvatila na prepad i testrirala ga i bio je poz na opijate. Nije bio heroin vec neki lek,opijat....
Obavestila sam njegove i tu saznala da je i ranije imao problem,za koji sam nacula ali mislila sam da ta osoba koja mi je to rekla jos na pocetku, nije bila iskrena jer je dosta pokvarena.
Pristao je na lecenje i otisao privatno na kliniku i posle ciscenja stavljen mu je blokator pod kozu koji od tada stavlja na svaka 3 meseca.(to je bilo u aprilu)
On je sve vreme bio ovako, ok, normalan,pazljiv.
E, onda je dosao avgust. Uhvatim ga jednom...kokain. Zapretim,dogovorimo se,to je to. Septembar mi je prosao u frci oko skole i adaptaciji malog deteta na jasle i on mi se provukao ispod radara.
Oktobar. Sve cesce slobodan dan prespava,kad ga budim agresivan, vredja, dere se.
Nije hteo da mi da uzorak pa sam ga pribavila iz wc solje kad nije pustio vodu jer sam na kvarno uletela posle njega kao pa cu pustiti ja. Pozitivan na kokain. E od tada krece da se zahuktava i postaje sve gore i cesce. Do decembra je doslo do toga da bar 1 dan nedeljno ne ide na posao. Taj dan prespava i naravno,agresivan ako ga budim. Bilo je hvatanja za vrat,nasrtanja, pretnji, na sta sam ja reagovala fizickom odbranom tako sto ga gurnem ili mu zalepim samarcinu. Desavalo se retko, ali je krenulo. Kraj decembra. Postavljam ultimatim. Njegovi svi saznaju. Lecenje pa blok ili odlazim. Prihvata,hoce da se izleci. Bio je u drajzerovoj i tada sam konacno odmorila. Od oktobra do sada ja sam se osusila.
U drajzeru je trebao da ostane 10 dana ali je izasao na potpis na badnji dan iako sam rekla da ne izlazi jer moramo da dogovorimo za blok,jer su praznici... i isti dan se video sa dilerom. Planski sve odradio. Naravno ja kriva jer sam se ljutila a to ga bacilo u depru jadnog pa se uradio.
Narednih nedelju dana, pakao. Kod njegovih je napravio scenu za Bozic.
Nakon toga sam postavila ponovo ultimatum. Otisao je sa majkom u prazan stan na 7 dana(to jutro nalazim krvave igle i spric u kanti za djubre!!!) i ocistio se i dobio blok za "dizalice)u obliku depo injekcije koji traje 3 meseca. Vratio se kuci. Imao je terapiju lekovima i odmah poceo da radi. Delovalo je sve ok. To je bilo sad u januaru. Medjutim.... ponasanje se nastavlja. Opet. Dosao par puta sa posla izbecen i sutradan opet beton liga i svasta kaze kad ga budim. Pola dana nedeljno radi,pola prespava ceo dan. Vadi se na depresiju. I na lekove koji su mu terapija i kao kokainsko ludilo ne pusta odmah.
Pre par dana nadjem ponovo po ko zna koji put(kao ranije) kesicu sa tragovima nekog praha na podu(!!!) i krvavu maramicu ispod cebeta. Ponasalje sto kazu "on point", dakle,sve mi je jasno.
Pitam sta je ovo,kaze *ne znam*
Dva dana kasnije,nadjem tragove belog praha koji je bio pomesan sa vodom u nekoj posudici i testiram i op!- kokain.
E to vece je priznao sve. Kaze kao hteo da vidi jel blok radi(????!!!!) Prosle nedelje smo imali prvi ozbiljan okrsaj gde me on sutnuo i gurnuo i krenuo ka meni, a ja u naletu adrenalina,njega udarila soljom u glavu i posekla ga(sto zanci da sam zvanicno odlepila i psihicki vec,mada ja za razliku od njega idem kod psihijatra....zbog njega) Tada je njegova mama meni rekla da joj se ne izvinjavam jer bi i ona to uradila u samoodbrani.
Danas i juce je prespavao. Danas nije bio na poslu, spavao je do 8 uvece. Majka mu je bila jutros, poludela. Na kraju se pokupila i otisla jer joj je svasta rekao kada ga je budila. Njemu nije jasno sto smo ljute,naravno. Ocu sam vec rekla, ali njoj nisam,neka joj on kaze, mada mislim da zna vec. Nije glupa.
Ja sam njemu jasno stavila do znanja ponovo...
Ili kok ili dete. Biraj.
Da da, dete,tralala,mi,on me voli itd.
Osoba koju sam volela i volim(inace ljubav mog zivota) vise ne postoji. Povremeno ispliva neki trag te osobe ali nestaje vrlo brzo. Postao je neodgovoran. Odvratan. Danas je u jednom momentu rekao uzmi mi dete i videces sta ce ti se desiti. Dakle pretnje pocele. I veceras,zvoni mu mob dok spava,kad ono, diler ga zove. Tada sam ga gadjala tim telefonom i rekla mu drugar te zove. Naravno on se kune da ga zove zbog tih para sto je to kao uzeo jednom da proba(boze da nije horor bila bi komedija)
*****E sad konacno, da postavim pitanje. Trazim stan. Trazicu i razvod nakon preseljenja. Koji koraci su mi najbolji...prvo socijalno pa odlazak od njega ili obrnuto? Sta je pametnije?
Kako se uopste radi to kada je on narkoman....ja nemam iskustva,imam iskustva samo sa narcisom za kog sam mislila da je olicenje zla,dok ovo nisam dozivela. Narcisoid ispade mala beba za zavisnika.
Iako u soku sto se ovo sve desilo, iako volim onog starog,normalnog i uzasno mi nedostaje, jasno je da ovde ocigledno pomoci nema.
Jako sam uplasena i pod oooogromnim stresom mesecima i mislim da ta depresija i anksioznost uticu na moju sposobnost da osmislim pravu strategiju. Pa trazim eto,pomoc nekoga sa iskustvom. Svakako cu kontaktirati advokata, ali znaci mi necije iskustvo. Ako ne zelite javno pisati,molim vas obratite mi se u PP. Zaista mi treba pomoc da izguram ovo. Jako sam uplasena.
Deca iz prvog braka su u cudu,ne znaju sta se desava a vide da nije nesto ok, zelim i njih da zastitim od svega dok nije kasno. Imaju 14 i 11 god.
Ja sam zaista pokusala sve. Okopnila sam a ocigledno nista postigla nisam. I to je prosto to.
Ovo pisem sad, 11.2. u 2 nocu....Ali je desavanje od 10.2 ovo poslednje za sta kazem da je danas.
Naoruzaj se ti dobro ili se skloni od njega ali svakako naoruzaj se, jer on ti je vec uputio pretnje.
 
Kokain je vrlo skup sport.udara na agresiju,vole da popiju i u pocetku imaju energiju za 3 coveka.ako se navukao na to samo lecenje nije dovoljno.mora da zeli on prvo da se skine ali ozbiljno da zeli a to je vrlo tesko.to je sport bogatih ili barem onih koji imaju dobar izvor prihoda.nema tu nekih saveta sa strane ti treba da resis u glavi sta ces.inace suprotna strana stalno ce lagati.to im je u krvi.lecenje je dug naporan proces gde najvise strada porodica.
Moj mali savet ti je jedino bezi.pokupi decu i bezi dok si ziva a on ako se iscupa neka moli posle da ti se vrati.pozz
 
Više puta si spomenula njegove, ok je da su normalni i da je njegova majka na pravoj strani-tvojoj. Šta je sa tvojima, možeš li tu računati na pomoć i zaštitu jer čini mi se da će ti trebati oboje. Razmišljaj zbog sebe i djece o najgorim opcijama-da poludi skroz, da napada, da dolazi u novi stan praviti probleme, nasrtaje oružjem, galamom itd. a nadaj se najboljem, da će se "očistiti" da će se trznuti, da će tvoj odlazak imati pozitivan uticaj na njegovo ponašanje i zavisnost. Nije nemoguće i iskreno se nadam da će vaša priča imati srećan kraj. Držim fige! Ali pazi se. Pazi djecu i ne ustručavaj se potražiti pomoć svih onih kojima je posao pomoći i zaštiti tebe i djecu.
 
Moji su daleko ali finansijski mogu da mi pomognu.
Vec sam rekla da je bio skroz normalan. Dok odjednom vise nije posle 5 godina.
Moje pitanje je ( june da se ne mesa,znam te stara sam sa foruma ali sam sada anonimno dosla)
Da li prvo da odem pa tek onda da idem u socijalno pa predajem za razvod, dal da ne idem u socijalno....
Instinkt mi kaze da prvo odem odavde pa tek onda ostalo
 
Moji su daleko ali finansijski mogu da mi pomognu.
Vec sam rekla da je bio skroz normalan. Dok odjednom vise nije posle 5 godina.
Moje pitanje je ( june da se ne mesa,znam te stara sam sa foruma ali sam sada anonimno dosla)
Da li prvo da odem pa tek onda da idem u socijalno pa predajem za razvod, dal da ne idem u socijalno....
Instinkt mi kaze da prvo odem odavde pa tek onda ostalo
Prvo u policiju, podnesi prijavu za pretnje i fizičko nasilje, da ti srede da ima zabranu prilaska tebi, zatim socijalno i na kraju sud. Bez policije i zabrane prilaska, veća je verovatnoća da ćemo ti inicijale čitati u Kuriru, a nećemo ni znati da si ti to bila. Sredi sve, pokupi decu i beži kod svojih. Novi život za tebe i decu, a treći put ćeš možda bolje izabrati.
 
Nije se drogirao tih 5 godina. Ja ne znam jel treba da nacrtam.
Cula sam pricu da je kao klinac (sada ima 38)imao tih problema ali sam mislila da je laz jer je doslo od te jedne osobe koja je inace podla
Možda je bolje da odmah se negde preseliš radi dece jer tako urađen verovatno ne zna šta radi.

Pustiš ga da se iživi jedno godinu dana pa će posle opet bar 5 godina biti normalan. :ok:
 
Moji su daleko ali finansijski mogu da mi pomognu.
Vec sam rekla da je bio skroz normalan. Dok odjednom vise nije posle 5 godina.
Moje pitanje je ( june da se ne mesa,znam te stara sam sa foruma ali sam sada anonimno dosla)
Da li prvo da odem pa tek onda da idem u socijalno pa predajem za razvod, dal da ne idem u socijalno....
Instinkt mi kaze da prvo odem odavde pa tek onda ostalo
Slusaj instikt.prvo skloni sebe i decu pa posle sve ostalo.ako je povratnik nema tu spasa izginucete dok se ponovo ne ocisti i bude cist jedno vreme.
Imaj u vidu da su vecina narkomana vrlo inteligentne i manipulativne kada nesto hoce.samo se spakujte i zbrisite pa posle ako bas mora razgovor i to samo uz prisustvo njegovih.kada im nesto ne ide niz dlaku postaju vrlo agresivni.ne treba ti to a ni deci.
Pozz
 
Inace ima veze sa temom ne sa konkretnim slucajem.kockanje moze biti jos veca zavisnost od narkomanije.ja sam se navukao na tombolu 🙄 doduse potrosim odredjenu cifru i begam odma.moj dobar prijatelj stravstven kockar uvece ima stos para ujutro mu kupujem cigare i placam kafu 😑 igra rulet i to elektronski ,nema gore.
 
Nije se drogirao tih 5 godina. Ja ne znam jel treba da nacrtam.
Cula sam pricu da je kao klinac (sada ima 38)imao tih problema ali sam mislila da je laz jer je doslo od te jedne osobe koja je inace podla
Ma on se drogirao i za tih 5 godina, problem je što ti nisi uvidela jer si bila zaljubljena i bio je dobar prema tvojoj deci. Jednostavno, bila si "slepa".

Prvo i osnovno su deca - na njih treba prvo da misliš, pa na sebe pa tek onda na njega ako si u dalje voljna da mu pomogneš. Ako ne želiš a mu pomogneš, beži kud te noge nose i istreniraj mozak da on više ne postoji.

Vidim da si i ti postala agresivna - kakva si u odnosu na decu?
Da li ih štitiš od te priče ili komunicirate, da li ih ponekad udariš, kako reaguješ na decu iz prvog braka, a kako reaguješ na najmlađe dete sa ovim zavisnikom?

Pitam te sve ovo jer sam nažalost imala iskustva u svom okruženju sa zavisnicima, a pogotovo sam videla posledice po decu - to je najveći pakao u celoj ovoj priči.
 
Ma on se drogirao i za tih 5 godina, problem je što ti nisi uvidela jer si bila zaljubljena i bio je dobar prema tvojoj deci. Jednostavno, bila si "slepa".

Prvo i osnovno su deca - na njih treba prvo da misliš, pa na sebe pa tek onda na njega ako si u dalje voljna da mu pomogneš. Ako ne želiš a mu pomogneš, beži kud te noge nose i istreniraj mozak da on više ne postoji.

Vidim da si i ti postala agresivna - kakva si u odnosu na decu?
Da li ih štitiš od te priče ili komunicirate, da li ih ponekad udariš, kako reaguješ na decu iz prvog braka, a kako reaguješ na najmlađe dete sa ovim zavisnikom?

Pitam te sve ovo jer sam nažalost imala iskustva u svom okruženju sa zavisnicima, a pogotovo sam videla posledice po decu - to je najveći pakao u celoj ovoj priči.
Ne tucem decu. Ona ne znaju sta se desava sa njim, samo vide da se nesto desava. Prema njima sam jako zastitnicki nastrojena, ne pravim razliku izmedju njih troje,apsolutno nikakvu. Svo troje su moji i meni je totalno nebitno sto im je otac razlicit.
Komuniciramo o svemu ali za sada, buduci da su deca, ne znaju za ovo. Smatram da bi to bio veliki sok za njih u ovom momentu.
Nisam ja agresivna vec sam odreagovala kada me on napao. Sta sam trebala, da pustim da me udari ponovo ili da se branim?
Na njih i mislim, zato i hocu da odem. Naravno i zbog sebe, ali prvenstveno zbog dece.
Njemu sam pokusala da pomognem, uradila sam sve sto sam mogla. I u smislu podrske i u smislu konkretnih postupaka.
Znam da se nije drogirao tih 5 godina, jer vidim. To se vidi. Ne moze da se sakrije osim ako osoba od koje se to krije bas nema pojma o tome nista. Ja sam promene videla odmah kada je krenulo samo nisam odreagovala odmah nego sam pustila da prodje malo vremena(dok su bili opijati) u slucaju da je zaista umoran posto radi jako tezak fizicki posao.
A sto se kokaina tice, primetila sam odmah i odreagovala istog momenta. Samo mi se u septembru provukao jer sam bila fokusirana na decu vise, a on se jos nije zaleteo dovoljno da bi se bas primetilo,kao sto je bio slucaj u oktobru i kasnije.
 
Ne tucem decu. Ona ne znaju sta se desava sa njim, samo vide da se nesto desava. Prema njima sam jako zastitnicki nastrojena, ne pravim razliku izmedju njih troje,apsolutno nikakvu. Svo troje su moji i meni je totalno nebitno sto im je otac razlicit.
Komuniciramo o svemu ali za sada, buduci da su deca, ne znaju za ovo. Smatram da bi to bio veliki sok za njih u ovom momentu.
Nisam ja agresivna vec sam odreagovala kada me on napao. Sta sam trebala, da pustim da me udari ponovo ili da se branim?
Na njih i mislim, zato i hocu da odem. Naravno i zbog sebe, ali prvenstveno zbog dece.
Njemu sam pokusala da pomognem, uradila sam sve sto sam mogla. I u smislu podrske i u smislu konkretnih postupaka.
Znam da se nije drogirao tih 5 godina, jer vidim. To se vidi. Ne moze da se sakrije osim ako osoba od koje se to krije bas nema pojma o tome nista. Ja sam promene videla odmah kada je krenulo samo nisam odreagovala odmah nego sam pustila da prodje malo vremena(dok su bili opijati) u slucaju da je zaista umoran posto radi jako tezak fizicki posao.
A sto se kokaina tice, primetila sam odmah i odreagovala istog momenta. Samo mi se u septembru provukao jer sam bila fokusirana na decu vise, a on se jos nije zaleteo dovoljno da bi se bas primetilo,kao sto je bio slucaj u oktobru i kasnije.
A kako mu prolazi na poslu to radi-ne radi? Mislim pola dana u sedmici prespava..
 
Ne tucem decu. Ona ne znaju sta se desava sa njim, samo vide da se nesto desava. Prema njima sam jako zastitnicki nastrojena, ne pravim razliku izmedju njih troje,apsolutno nikakvu. Svo troje su moji i meni je totalno nebitno sto im je otac razlicit.
Komuniciramo o svemu ali za sada, buduci da su deca, ne znaju za ovo. Smatram da bi to bio veliki sok za njih u ovom momentu.
Nisam ja agresivna vec sam odreagovala kada me on napao. Sta sam trebala, da pustim da me udari ponovo ili da se branim?
Na njih i mislim, zato i hocu da odem. Naravno i zbog sebe, ali prvenstveno zbog dece.
Njemu sam pokusala da pomognem, uradila sam sve sto sam mogla. I u smislu podrske i u smislu konkretnih postupaka.
Znam da se nije drogirao tih 5 godina, jer vidim. To se vidi. Ne moze da se sakrije osim ako osoba od koje se to krije bas nema pojma o tome nista. Ja sam promene videla odmah kada je krenulo samo nisam odreagovala odmah nego sam pustila da prodje malo vremena(dok su bili opijati) u slucaju da je zaista umoran posto radi jako tezak fizicki posao.
A sto se kokaina tice, primetila sam odmah i odreagovala istog momenta. Samo mi se u septembru provukao jer sam bila fokusirana na decu vise, a on se jos nije zaleteo dovoljno da bi se bas primetilo,kao sto je bio slucaj u oktobru i kasnije.
Ok, onda imaš realnu sliku u kakvom si se problemu našla.
Skupi hrabrost, pobegni od njega, decu nastavi da štitiš, a kada se smiri situacija, objasni im da je očuh, tata bolestan i da ima problema i da mora da se leči.
Deca možda ne znaju to na zdravorazumski način da shvate ali emotivno itekako znaju da nešto nije i redu.
Srećno
 

Back
Top