Život pisan srcem



Kada smo se prvi put opekli, zabolelo je.
Naucili smo lekciju, izbeci bol. Iako je vatra tako privlacna, ali UM zna da dodir sa njom nije ugodan i boli. Reakcija je povlacenje, oprez kao izraz straha od bola, od povrede.. itd.
Kao ovaj primer, um je naucio da sve sto donosi bol, nelagodnost, strah, treba IZBEGAVATI.
Um je sunđer. On upija sve sto mu se nadje na putu i iskustvima koja ima stavlja ih u fioke znanja i poznavanja. Vremenom, tj. godinama zivota um je stvorio listu neugodnih i bolnih i strasnih iskustava koja NE ŽELI. Kako se ta lista gomila, on sva prosla iskustva sve vise potiskuje u NESVESNO. Mi vise nismo svesni vatre, recimo, ali osecamo toplinu i odmah smo oprezni u odnosu na nju. Um je izgradio masu alata za odbranu od neugodnih sadrzaja.
Na emotivnoj ravni, um je stvorio ODBOJNIKE, koje je proglasio neophodnim i koje koristi u momentima kada se oseca ugrozenim. Od nepokazivanja unutrasnjih osecanja, preko nezainteresovanosti, emotivne hladnoce i slicno. Um sam sebe ŠTITI. I to nije nista lose.
Opet vremenom um vecinu stvari potisne i ne zeli vise da ih se seca, ali su ona kao senke koje nas prate. Uvek su tu. Uvek spremne za akciju i reakciju....
 
Uspravnog koraka Nensi je prilazom za dostavu prišla do velikih vrata sa zadnje strane hotela.
Uredno manikiranim prstom pozvonila je na dugme. Vrata su se otvorila i čovek u belom mantilu iza njih nasmešio se i pozdravio je . Poznavao ju je, kao i većina posluge u hotelu. Sa osmehom na licu odmerio ju je od glave do pete.
~ Obriši sline!~ uzvratila je pozdrav.
Nensi nije bilo njeno pravo ime, već ono umetničko. Bila je visoka i atraktivna i bila je , naravno, escort dama . Poslovala je u dva hotela, a posla i zarade na njeno zadovoljstvo, bilo je uvek.
~ Ko je danas? Šeik ili rock zvezda?~ upitao je, i dalje uz široki osmeh na licu.
~ Jedan mali iz posluge.~ odgovorila mu je sarkastično.
Ušla je u lift i krenula na njoj već poznati sprat. Soba broj 66, rekli su u «agenciji» i sigurno neki biznismen koji je doputovao na kongres. Diskretno je pokucala na vrata . Nije osećala nikakvu tremu, već odavno ne. U zadnje dve godine skupila je za stan i automobil a klijentela je bila čista i uredna, doduše sa malo čudnim prohtevima. Vrata su se otvorila i na njima je stajao muškarac s peškirom oko bokova. Pokretom ruke pozvao je da uđe. Brzim i veštim pogledom prošla je hotelskom sobom. Primetila je uredno složeno Armani odelo, Samsonite aktovku i ono što joj se najviše svidelo, kožni novčanik na ormariću.
Njen izraz lica poprimio je mazni izgled, njen pogled pretvorio se u živu vatru a telo u masinu za seks. A i muškarac je bio atraktivan, priznala je sama sebi. Obično su male debeljuce, ali ovaj je bio zgodan i dobro građen. Nije oklevao. Njegove ruke već su bile na njoj. Klizile su vešto i gotovo neprimetno skidale deo po deo njene odeće. Uvek je dopuštala da oni vode igru, tako se bolje napale i sve je brže gotovo. Ali ovaj je bio drugačiji. Njegove usne i jezik isprobavale su svaki novootkriveni deo njenog tela. Gluma poput uzdaha ovaj put nije bila potrebna jer se zaista uzbudila, što joj se nije dogodilo ko zna otkad. Zadrhtala je kad je došao do najosjetljivije tačke, znajući šta radi. Više nije mogla izdržati. Bacila se na njega.

Ležali su na krevetu, u znoju, dišući teško ali i spokojno.
~ ******! ~ rekao je muškarac.
~ Opa, ti si naš, što nisi rekao.~ iznenadila se Nensi.
~ A odakle bi bio? Dobra si, dobra .Wow! Ovo je bio super seks i zato ću ti dati popust.~
~ Popust? Ti meni?~
~ Nije baš po pravilima agencije ali odbiću od svog dela.!~ rekao je muškarac.
Nensi ga je gledala zbunjeno.
~ Zar nisi ti zvao Afroditu!?~
~ Afroditu? Ne, ja sam iz Srca, muške agencije.~
~ Šta onda radiš ovde!?~
Sad je muškarac gledao nju poprilično zbunjeno.
~ Zar ti nisi moja mušterija? Soba 66.~
~ Ja imam mušteriju ovde.~ uzviknula je , skoro panično.
~ ***** ti...~ opsovao je, dograbio novčanik i izvukao cedulju, na trenutak gledao u nju a zatim je okrenuo.
~ 99! Soba 99!~
~ Izlazi napolje~ nervirala se ~ On može doći svaki čas!~
Muškarac je iskočio iz kreveta, na brzinu navukao pantalone i košulju, psujući celo veme.
Dograbio je sako i aktovku i izjurio iz sobe. Utrčao je u lift i pritisnuo dugme. Nervozno je tapkao nogom dok je čekao da se lift zaustavi. Začulo se tiho «dong» i vrata lifta su se otvorila. Prošao je lobijem hotela, namignuo recepcionaru, inače svom prijatelju i izašao na ulicu uz osmeh na licu.
U sebi je likovao, jer ponovo mu je upalilo, kao i uvek. Ovo mu je bio najlakši i najjeftiniji način da dođe do vrhunskih zena i odličnog seksa...
 
Poslednja izmena:
208x208-000411-1.gif
 
“ Biti filozofican, dogmatican I doktriniran – to je veoma lako. Pristupiti nekom problemu intelektualno je veoma lako. Ali razmotriti problem egzistencijalno – ne samo da se rasudjuje o njemu , vec da se taj problem prozivi , da se prodje kroz to, da se dopusti sebi da se transformisemo kroz to – to je zaista tesko. To znaci, ako neko zeli da spozna ljubav, mora da se zaljubi. To je opasno jer ti vise ne mozes biti isti posle toga. Samo iskustvo ce te promeniti. Onog trenutka kada udjes u ljubav, ti bivas drugacija licnost. Kada izadjes iz toga, ti neces biti u mogucnosti da se prepoznas. Tvoje staro lice vise nece pripadati tebi. Dogodice se izvesni prekid. Sada ce tu biti neki jaz. Onaj bivsi covek je umro, a novi se rodio. To je ono sto se podrazumeva pod pojmom preporodjenje – biti ponovo rodjen. “

Osho
 
Ako čovek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.
 
Metni me kao pečat na srce svoje, kao pečat na mišicu svoju.
Jer je ljubav jaka kao smrt, a ljubavna sumnnja tvrda kao grob;
žar je njezin kao žar ognjen, plamen Božji.

Biblija: Pjesma nad pjesmama, 8.6
bscap0262ag8.th.jpg
 
da li lazem kada kaze
da je sreca u tri stvari
u dobroj zeni gitari i bogatom tati
koji uvijek nesto radi
pa ako sanjas takvu srecu
igraj rulet kocku kartu
ili prodaj sve osim blanje
i kreni drugom stranom jablane

tvoji su dani procerdani
na vinjak tv i porno slike
zanu nemas i tesko da ces je i steci
pored takve stare majke
ljubav je to za cime gines
do ljubavi se tesko stize
i zato prodaj sve osim blanje
i kreni drugom stranom jablane

volio bih da si nalik na one
bradate i silne momke
da cumez dizes na noge
i da te nude cigaretom i alkoholom
da nosis sljivu ispod lijevog oka
i vices parole sto strasno zvuce
i da si bitnik i pravi anarhist
i zato kreni drugom stranom jablane
 
MINUT

Stigla mi je kafa. Vrela. Jutro se lenjo vuklo po praznoj staničnoj kafani. A onda je u kafanu ušla devojka i sela okrenuvši mi leđa. Samo sam video njenu nežnu belu nadlanicu kako viri iz predugačkog rukava vunenog džempera. Gledao sam je satima i cela mi je mladost prošla pred očima, od ljubakanja iza škole i prvih cigareta, do pokušaja samoubistva u simboličnoj i kobnoj 27-oj. A onda je ona ustala i otišla i odnela svoju ruku. Srknuo sam kafu i izgoreo se. Još je bila vrela.

 
Po vlastitom kroju skrojeni
..Štrickati škaricama po duši možeš svašta saznati o sebi.. spoznati sebe i shvatiti što se događa unutar tebe i zašto..
..svi želimo otkriti šavove postojanja.. uzeti pravu mjeru životu.. stvoriti fine oblike krojeva, svoje vrijednosti, želje, žudnje, vjerovanja, ostvarenja.. skrojiti si sudbinu..
..i sašiti kroj života..
Život ima smisao koji mu sami možemo dati, kreiramo sami svoju realnost, svoja iskustva, svoje granice, svoju stvarnost, emocije, sve što jesmo..
.. a kako ga iskrojiti, izrezati i porubiti, kako ukrasiti, što u njega utkati.. imamo beskrajnu slobodu, ovisi od vlastitih materijala kojim raspolažemo, o tome kakvi smo krojači i našim vlastitim željama i potrebama..
izvor-net
lovethispainfully2bylonha2.jpg
 
sloboda se ne daje
niti se može dati ono
što nije ničije
jer onda to nije sloboda
ona se ima ili nema

vrednost slobodnih krila
zadovoljstvom pršti
sjajom u oku
ispunjava

neprocenjiva je

sloboda može biti
sputana
ograničena
čak
oduzeta čoveku
( samo fizička)
jer protiv misli
i ljubavi
se jednostavno
ne može ništa
slobodne su u glavi
i u srcu
zato i pored prepreka
nalaze svoje puteve
ostvarenja
...
onom ko je sprečava
ostaje večna sumnja
lady
 
Bakšiš

Desetogodišnji dječak sjeo je u poslastičarnicu. Konobarica mu je prišla.

“Koliko košta porcija sladoleda?” upitao je dječak.

“50 centi” odgovorila mu je konobarica.

Dječak je izbrojao svoje novčiće.

“A koliko košta ovaj sladoled u čašici ?”

Tada su u poslastičarnicu počeli da dolaze drugi gosti i konobarica je polako gubila strpljenje. “35 centi” grubo mu je odgovorila.

Djecak je još jednom prebrojao novčiće i odvratio: “Donesite mi onda sladoled u čašici."


Konobarica mu je donijela sladoled i račun. Dječak je pojeo svoj sladoled, platio račun na blagajni i otišao. Kad se konobarica vratila do stola da pokupi posude, počela je da plače. Na rubu tanjirića dječak je ostavio 15 centi bakšiša.
 
Jednom beše jedan mali dečak koji je imao lošu narav. Njegov otac mu je dao
kesu punu eksera i rekao mu je da svaki put kad pobesni i izgubi kontrolu
nad sobom, da zakuca jedan ekser u ogradu.
Prvoga dana decak je zakucao 37 eksera na ogradu. Tokom sledećih nekoliko
mjeseci on je naucio da kontroliše svoj bes i broj ukucanih eksera se
smanjivao.
Otkrio je da je lakse kontrolisati svoju narav, nego zakucavati eksere u
ogradu.
I tako je došao dan, da tokom celog dana nije pobesneo. On je rekao to svom
ocu, a otac mu je rekao da svakoga dana koga bude uspeo da kontrolise svoje
ponašanje, da iz ograde isčupa jedan ekser.
Dani su prolazili i jednoga dana decko je bio u stanju da kaže svom ocu da
je počupao sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Otac
je rekao:"Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.
Ograda vise nikad neće biti ista. Kada u besu kažeš neke stvari, one
ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čoveka ubosti nožem
i izvući nož i posle toga nije važno koliko puta kažes da ti je žao, rane
ostaju."
 
Avelj i Kain se susretoše posle Aveljeve smrti. Hodahu pustinjom i prepoznaše se iz daljine, jer obojica behu vrlo visoki. Braća sedoše na zemlju, založiše vatru i obedovaše. Ćutahu kako čine umorni ljudi na izmaku dana. Na nebu se pomaljaše zvezda koja još ne beše dobila ime. Pri svetlosti plamena Kain primeti na Aveljevom čelu beleg od kamena, ispusti hleb koji prinosaše ustima i zamoli da mu bude oprošten zločin.
Avelj odgovori:
-Jesi li ti ubio mene ili sam ja ubio tebe? Ne sećam se više; opet smo ovde zajedno, kao nekada.
- Sada znam da si mi istinski oprostio, jer zaboraviti znači oprostiti. I ja ću pokušati da zaboravim.
Avelj reče sporo:
- Tako je. Dok traje griža savesti, traje i krivica.
 
Jedino sto se provlaci kroz vecinu popularnih teorija o zivotu jeste ljubav. Ljubav,u svim svojim krhkim oblicima, predstavlja mocnu,neiscrpnu silu koja daje istinski smisao nasoj svakodnevnici. Medjutim,ljubav na koju msilim jeste onaj plamen koji gori u svima nama,ona unutrasnja toplina koja sprecava dusu da se zamrzne u zimi ocaja...Naravno ne mislim samo na onu ljubav "kuco-maco",vec i na ljubav prema samom zivotu. Ona je glas koji kaze: "Raduj se zivotu,stvaraj!" Ona nam daje strast i svest da ima stvari za koje vredi umreti,ali jos vise onih za koje vredi ziveti. Ta ljubav prema zivotu nagoni nas da pomazemo drugima samo zato sto je to sjajan osecaj...
 
Jedna porodica uzivala je na plazi. Deca su se kupala i pravila kule u pesku, kada se pojavila neka starica u prljavoj i iscijepanoj odeci, njena seda i rascupana kosa vijorila se na vetru. Mumlajuci nerazumljive reci, sakupljala je nesto iz peska i trpala to u kesu. Roditelji su pozvali decu i rekli im da se klone ove starice. Kada je prosla pored njih, osmehnula im se, ali oni nisu uzvratili na njen pozdrav.

Tek pred povratak, posle nedelju dana, doznali su da ta starica uvek sakuplja komadice stakla po plazi, da se deca ne bi posekla.
 
Koliko besa u nama, koliko sujete slepe, koliko nebitnih stwari srecu nam
kwari iz dana u dan.
Onda kad dobro nam ide, onda kad imamo swega, ne mogu oci da wide kad padaju s neba
racuni na dlan.

Dodju dani kada shwatis da je ziwot samo tren, cenu gordosti da platis swojim
bolom zarobljen. Dodju dani kada widis da ces swe izgubiti, da je wazno samo ono sto
se ne da kupiti.

Ima neko zlo u ljudima...otimas, a nikom da se das. Lako je zaborawiti,najteze je
cowek biti, swako od nas ziwi swoju laz...


Ljubaw koja ne zna za uslowe...:heart:
Wera s kojom zaspis i budis se...:zag:
Nada koja poslednja umire...:heart:

Sto ne zelis sebi, ne pozeli nikome...:aha::amen::bye:
 
Napuknuti krčag

Vodonoša u Indiji posjedovao je dva velika krčaga, koje je nosio obješene na motku o vratu. Jedan krčag je bio napukao, a drugi je bio savršen. Dok je savršeni krčag uvijek donosio punu mjeru vode nakon dugog hoda od potoka do gospodareve kuće, napukli krčag donio bio samo polovicu.

Pune dvije godine ovo se dnevno ponavljalo, i vodonoša je donosio mjeru i pol vode do gospodareve kuće. Naravno, savršeni krčag bio je ponosan na svoj doprinos, savršen za svrhu kojoj je bio namijenjen. Jadni napukli krčag sramio se svojeg nedostatka, i osjećao se jadno doprinoseći samo polovicu od onoga što je trebao.
Po isteku druge godine, shvativši da je gorki neuspjeh, jednog dana progovori vodonoši pri potoku.

"Sramim se sebe, i želio bih ti se ispričati".

"Zašto?" Upita vodonoša. "Zašto se sramiš?"

Krčag nastavi: "Kroz protekle dvije godine bio sam u stanju donositi samo pola svog tereta, jer je druga polovica iscurila kroz napuklinu putom do gospodareve kuće. Zbog moje mane, ti radiš više, a ne dobivaš punu naknadu za svoj napor".

Vodonoša se sažalio nad starim napuklim krčagom i suosjećajući reče: "Kad se budemo vraćali, želio bih da obratiš pažnju na prekrasno cvijeće uz stazu".

Stvarno, kako su se penjali uzbrdo, stari napukli krčag opazio je s jedne strane staze divno divlje cvijeće obasjano suncem i to ga je malo oraspoložilo. Ali kad su stigli do kraja, opet ga obuze tuga i još jednom se ispriča vodonoši za svoj neuspjeh. Vodonoša mu reče: "Da li si opazio da je cvijeće samo sa tvoje strane staze, a na strani savršenog krčaga ga nema? To je zato, što sam ja oduvijek znao za tvoj nedostatak, pa sam ga iskoristio. Na tvojoj strani staze posadio sam sjemenke cvijeća i svaki dan dok smo prolazili ti si ih zalijevao. Već dvije godine berem ovo divno cvijeće i njime ukrašavam gospodarev stol. Bez tebe, ova ljepota nikad ne bi krasila njegov dom."

SVATKO OD NAS IMA SVOJE VLASTITE NEDOSTATKE. SVI SMO MI NAPUKLI KRČAZI.
ALI UPRAVO TE PUKOTINE I NEDOSTATCI ČINE NAŠ SUŽIVOT TAKO ZANIMLJIVIM I ZAHVALNIM. TREBAMO SAMO PRIHVATITI DRUGU OSOBU ONAKVOM KAKVA JE I NAĆI DOBRO U NJOJ.
 
mesec u biku:
Napuknuti krčag

Vodonoša u Indiji posjedovao je dva velika krčaga, koje je nosio obješene na motku o vratu. Jedan krčag je bio napukao, a drugi je bio savršen. Dok je savršeni krčag uvijek donosio punu mjeru vode nakon dugog hoda od potoka do gospodareve kuće, napukli krčag donio bio samo polovicu.

Pune dvije godine ovo se dnevno ponavljalo, i vodonoša je donosio mjeru i pol vode do gospodareve kuće. Naravno, savršeni krčag bio je ponosan na svoj doprinos, savršen za svrhu kojoj je bio namijenjen. Jadni napukli krčag sramio se svojeg nedostatka, i osjećao se jadno doprinoseći samo polovicu od onoga što je trebao.
Po isteku druge godine, shvativši da je gorki neuspjeh, jednog dana progovori vodonoši pri potoku.

"Sramim se sebe, i želio bih ti se ispričati".

"Zašto?" Upita vodonoša. "Zašto se sramiš?"

Krčag nastavi: "Kroz protekle dvije godine bio sam u stanju donositi samo pola svog tereta, jer je druga polovica iscurila kroz napuklinu putom do gospodareve kuće. Zbog moje mane, ti radiš više, a ne dobivaš punu naknadu za svoj napor".

Vodonoša se sažalio nad starim napuklim krčagom i suosjećajući reče: "Kad se budemo vraćali, želio bih da obratiš pažnju na prekrasno cvijeće uz stazu".

Stvarno, kako su se penjali uzbrdo, stari napukli krčag opazio je s jedne strane staze divno divlje cvijeće obasjano suncem i to ga je malo oraspoložilo. Ali kad su stigli do kraja, opet ga obuze tuga i još jednom se ispriča vodonoši za svoj neuspjeh. Vodonoša mu reče: "Da li si opazio da je cvijeće samo sa tvoje strane staze, a na strani savršenog krčaga ga nema? To je zato, što sam ja oduvijek znao za tvoj nedostatak, pa sam ga iskoristio. Na tvojoj strani staze posadio sam sjemenke cvijeća i svaki dan dok smo prolazili ti si ih zalijevao. Već dvije godine berem ovo divno cvijeće i njime ukrašavam gospodarev stol. Bez tebe, ova ljepota nikad ne bi krasila njegov dom."

SVATKO OD NAS IMA SVOJE VLASTITE NEDOSTATKE. SVI SMO MI NAPUKLI KRČAZI.
ALI UPRAVO TE PUKOTINE I NEDOSTATCI ČINE NAŠ SUŽIVOT TAKO ZANIMLJIVIM I ZAHVALNIM. TREBAMO SAMO PRIHVATITI DRUGU OSOBU ONAKVOM KAKVA JE I NAĆI DOBRO U NJOJ.
Kliknite za proširenje...

Bravo...jednostavno bravo....jako lepo........i istinito........Lepa prica Mesece.......:):klap::bye:
 
Jednog dana siromašni mladić Howard Kelly, idući od vrata do vrata, prodavajući robu kako bi platio studije, ostao je sa samo 10 centi u torbi… a bio je strašno gladan!

Stoga odluči od sljedeće obitelji zamoliti nešto za jelo.
Vrata mu je otvorila uglađena dama, koja ga je smela do te mjere da, tako smeten, nije znao drugo osim zamoliti čašu vode umjesto hrane.
Žena je primijetila da je mladić gladan, pa mu je umjesto vode donijela veliku šalicu mlijeka.
Mladić je polako pio, a zatim je upitao gospođu:
"Koliko dugujem?"
"Ne duguješ mi ništa", odgovori. "Moja majka me učila da se ne traži ništa za ono što se daje braći iz ljubavi."
"Onda vam od srca zahvaljujem."

Kada je Howard Kelly izašao iz ove kuće, ne samo da se osjećao jačim, nego je osjetio da je u njemu poraslo povjerenje u ljude i vjera u Boga.

Puno godina kasnije ona žena je teško oboljela.
Mjesni liječnici bili su zbunjeni njezinim slučajem i nisu mogli pronaći lijek za njezinu bolest.
Odlučili su je poslati u bolnicu u glavni grad. Nazvali su glasovitog dr. Howarda Kellya za hitni savjet.
Kad je čuo ime mjesta iz kojeg dolazi pacijentica, neobično svjetlo mu je ispunilo oči.
Odmah je otišao u sobu pacijentice i prepoznao staru gospođu.
Srce mu je zadrhtalo od uzbuđenja.
Odlučio je učiniti sve moguće kako bi spasio život.
Od tog trenutka sva njegova briga bila je bolesnica, a sve svoje dane posvetio je traženju lijeka za ovu strašnu bolest koja je gospođu vodila kraju.
Nakon duge borbe pacijentica je pobijedila bolest.
Potpuno je ozdravila!
Kad je pacijentica bila potpuno izvan životne opasnosti i sasvim zdrava, dr. Kelly je u administrativnom uredu zamolio da napišu troškovnik i pošalju njemu u ured.
Kad ga je imao u rukama, potpisao ga je i odobrio, te na dnu lista dodao napomenu.
Zatim je zamolio da se uruči bolesnici.
Gospođa se bojala otvoriti kovertu, strahujući da će naći račun koji nadilazi njezine mogućnosti.
Konačno se odlučila, ali nešto je privuklo njezinu pozornost.
Na dnu troškovnika pisalo je:
"Plaćeno prije puno godina jednom šalicom mlijeka!"
 
Tri igraca za stolom igraju preferans.Otac i dva sina.Nedljom ,posle rucka,popiju kafu i podele karte.To je prilika da popricaju i da igraju .Najcesce krenu od 100 "bula".Igra preferansa pocinje negativnim poenima. Svi ih igraci ,poput greha u zivotu ,imaju od pocetka.Treba se "spustitii spod kape" ,granica na kojoj se zbaci staro breme i krene u osvajanje pozitivnih poena. Da bi se igra zavrsila ,jedan igrac mora biti "dobar" onoliko koliko je jedan "los"
Kao i u zivotu .Moze se biti dobar samo u odnosu na nekoga ko to nije.Da nema zla ,dobro ne bi imalo u onosu na sta da bude dobro. To cesto zaboravljamo kada sudimo drugima. U predstavi zvanoj "Zivot", neko mora da glumi i lik negativca. Teske su to uloge. Bez sukoba nema dobre predstave. Sve sto postoji, postoji u relaciji. .Ravnoteza izmedju "dobra" i "zla" se odrzava, sa blagom prednoscu "dobra". Tvorac igre je to dobro zamislio.
Posle svakog deljenja, jedan ucesnik, licitiranjem, preuzima "ruku".Zato sto ima najbolje karte, ili pokusava da prodje "na blef". Koliko igraca, toliko i stilova. Onaj igrac koji prihvati izazov, postaje protivnik...
Retke su pobede bez negativnih poena.Nosilac igre dobije partiju, ali i i protivnici uzmu po neku kartu. Onda ga "duze". A na kraju se sve zbroji. Ne retko bas ti "dugovi" iz dobijenih partija budu presudni za Krajnji ishod.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top