Život pisan srcem

PUTNIČE


Pitala sam srce da li postojiš?
Ono te gleda drhtajem svakim,
dok lutaš morima nade, usamljen,
na krcatoj palubi neiskrenosti, grubosti i laži.
Ono te gleda dok razgovaraš sa pticama, sa morem, sa ribama,
i tražiš luku spasenja da spustiš glavu u njeno krilo,
da zagrljaj njen donese ti radost, donese ti mir.
Da duša njena plimom podari ti vernost, osekom ukrade ti boli.
Gleda te, dok tražiš tu luku, siguran da postoji,
i daješ joj ime ljubav.I daješ joj ime sreća.

Ono te vidi, zna da postojiš!
Pitala sam srce,hoćeš li doći?
„Važna je želja! Važna je snaga!
Važno je moći, voleti sve što vole i ove oči.
Važno je hteti! Važno je smeti,zaploviti brzakom punim vodopada.
Važno je verovati! Važno je znati,
da ova ljubavna lađa jedanput se rađa;da plovidba njome sreća je najslađa,
i sve u životu dođe iznenada!“
Putniče,
osećam tvoju blizinu.
Osećam da ćeš doći, po moje dane, po moje noći.
Sad lutaš hrabro kroz tu divljinu, tražeći put ka mome krilu.
Putniče,
pogledaj sunce il mesec nad sobom.
Na njima pogledi nek nam se sreću,
jer isto sunce, isto nebo je nad nama,
njihovim očima gledam te ja , a njihov sjaj moj je zagrljaj.
Već dugo, Putniče, čekam dolazak tvoj,
a oči snene ljubav ne znaju da skriju,
već dugo želim da ruke se sviju.
Da te gledam svojim poljima, da te kupam u svojim morima,
da te grejem svojim usnama, da te čuvam na svojim nedrima,
da te hranim svojim čulima, žeđ da ti gasim svojim izvorima,
da te umivam svojim obrazima, da te pokrivam svojim oblacima,
da dušom svojom obasjam ti staze!
Putniče,
čekam te da pronađem sebe, da rame tvoje odagna mi boli.
Čekam te...
Pitala sam srce i ono mi reče
da jedino tebe iskreno voli!
_______



The Lady D
:heart:
:hvala:
:bye:
 

Hirurg


Žao mi je, ali moram da sečem,
sutra ujutru
ili prekosutra veče.
Sa srcem nema šale.
Biće to i tvoj i moj
salto mortale,
ali što mora biti - mora.

Prvo ću ti dati hloroforma
u vidu poslednje milošte,
poljupcem ti zatvoriti oči;
onda pravce nožem put pretkomora,
komora i aorte.

Probudićeš se zatim u šok-sobi,
sama;
takve su šok-sobe.
Boleće te glava, rane obe,
ali nemoj plaču dati -
upamti što ti rekoh -
jer mogu na rani konci popucati,
a ja ću već biti daleko.


Desanka Maksimović.



http://fs5.****************/images/160117/5ffhvymu.jpg​
 
Bila ga je sramota.Koji muskarac sme priznati da nema hrabrosti.Oni
sve mogu,oni su neustrasivi.A onda je shvatio da ga je strah od onoga
sto je osetio u sebi.Strah koji ga nije napustao.Snovi koji nista dobro
nisu obecavali a on ih je gurao od sebe.Jutra su bila kosmarna.Jutra i
saznanje da mora bez nje.Mora sve iz pocetka,nove korake uciti,nju
zaboraviti i ponovo ziveti od secanja.Bilo bi mu lakse da je imao kome
svoju dusu da izjada...ali kome?Lovac i kosuta,pesma koju je po ko zna
koji put pocinjao da pise,i da baca.Bes ga je obuzimala.Ne to sto je bio
ostavljen,osecaj koji mu nije stran.Bio je besan na samoga sebe sto
vise nije mogao da zadrzi nesto sto je najvise voleo.Nesto sto mu je
ulepsavalo ovu ucmalost u kojoj je ziveo...
Beskraj
24e0b689da7b81ea910b49d89578ee8c.jpg
 

TALAS I STENA

Kao što more i stene postoje,
postojimo i nas dvoje!

Kao što se talas i stena grle, vole,
poljupce svoje ne štede , nit’ broje,
dok jedno kraj drugog u večnosti stoje.
Neizbežno to je, volimo se i nas dvoje!

Bez ukusa tvoje soli,
život moj ne postoji!
telo ,usne, čelo...tobom je opijeno..
... prožeto biće celo,
upijeno, oživljeno...
Steno moja, moje voljeno! :)
:zpozdrav:
 
- Mogli su oni jedno bez drugog. Mogli su čak biti s drugima, pronaći nove ljubavi, okrenuti leđa jedno drugom. Ali su se uvijek vraćali. Bili su isti - isti inat, isti ponos, isti osjećaji. Voljeli su se i mrzili u isto vrijeme. A takva ljubav je jača od svega.
images
 
http://fs5.****************/images/160120/4mzvdvg9.jpg


Ogledala


Htela je da vidi svoju veliku lepotu, ali nije bilo ogledala na svetu. Tada reče svome dragom: "Otvori mi tvoje velike zenice da vidim svoju lepotu".
Velike zenice čoveka koji ljubi otvoriše svoja sjajna ogledala. Žena izvadi iz svoje kose cveće i čiode, ogrnu se vlasima kao senkom, i zaklikta od radosti.
I poče da igra kao plamen, kao zraci, kao senke, kao žito, kao talasi, kao zmije, kao mačke, kao noćne sablasti.
I u toj radosnoj i divljoj igri, ona razbi ogledala. A kada je razbila ta ogledala, nije više znala kakva je, je li lepa ili je odvratna. Jer je, u pomračenju tih ogledala, nestala i ona sama.

Jovan Dučić
("Plave legende")
 
NEGDE DALEKO


Negde daleko, gde vetar je
izuo cipele svoje,
i počinak našao u naručju nekom;
gde kapi kiše romorom svojim
ne bude više jutra daleka;
iza horizonta skrivenih nada
...sakrila sam srce svoje.

Negde daleko, van sazveždja
i van okeana,
izmedju svitanja i smiraja dana;
daleko ali blizu kraja;
na kraju, ali početku trajanja ,
...sakrila sam srce svoje.

Sva radjanja i umiranja.
Sva letenja i padanja.
Jedno veče umesto dana.
Jedno sunce lažnog sjaja.
Jedni krošnju bez behara.
Sve radosti i plakanja.
Sretna, tužna putovanja.
Rastanke i sastajanja.
...Sakrila sam srce svoje.

Negde daleko, gde neba oko
skuplja slomljena ogledala,
u nemirnom toku bez oticanja.
Gde bilo njegovo pomera grane
dubokog korena zakopane.
...Sakrila sam srce svoje.

Raspeće jedne mladosti.
Vapaj jedne radosti.
Krštenje dana svih.
Vaskrsenje snova načetih
i radosti slućenih.

Sakrila sam srce svoje!
...Čak i jednu malu barku!
__________




Puno vas pozdravlja
The Lady D
:heart:
:hvala:
:bye:
 
Vreme sadasnje i vreme proslo
Su oba možda prisutna u vremenu budućem,
A vreme buduće sadržano u vremenu prošlom.
Ako je čitavo vreme večno prisutno
čitavo vreme je neiskupivo.
Što je moglo da bude jeste apstrakcija
I ostaje stalno mogućnost
Samo u svetu špekulacije.
Što je moglo da bude i što je bilo
Pokazuje jedan kraj, koji je uvek prisutan.
Koraci odjekuju u sećanju
Niz hodnik koji nismo birali
Ka vratima koja nikad ne otvarasmo
U ružičnjak. Moje reči odjekuju
Tako, u tvojoj duši.

T.Eliot
 
http://fs5.****************/images/160204/kxcle2ts.jpg
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.


***
Vesna Parun
 
Uteha

VOLIM TE DOK TIHO SAPUCEM,
TUZNO SE SMEJEM.
GRLIM MESECINU PRAZNU I USNE
PRUZAM,USNE ZELJNJE I NELJUBLJENE.
KROZ MAGNOVENJE GRCAM,DOK POKUSAVAM
DA POLETIM BEZ KRILA.
NEMAM SNAGU DA SE PODIGNEM,KLECIM
A DUSA BOLI.NEMAM HRABROSTI GRESKU
DA ISPRAVIM,DA SE OKRENEM I DA TE VISE
NE VOLIM.
U SEBI VICEM;"NE OSTAVLJAJ ME,
NE ODLAZI OD MENE"JA NE UMEM DA ZIVIM
BEZ TEBE.
SAMO NEHOTICE SAPNI MI,MOZE I STIHOM
NEKIM DA JE I PAD LET.USUSKAJ ME U LAZI
SAMO ME NECIM RAZVESELI.
JA CU TI U SNU IME POMINJATI,DOK SRCE
CE SAMO PRAVU ISTINU ZNATI.DA MI NIKADA
NA PRAVI NACIN NECES MOCI PRIPADATI.
Beskraj
baw_emilie_by_xxbone-d4hdcfk.jpg
 


ČITANJE SA USANA, KNJIGE SA MOG JASTUKA

Uzeh knjigu sa jastuka,
Da ukradem pažnju, od svog maštanja...
... otmem sebe kišnom danu...
kraj prozora, u toplom stanu,
...i gle, medju redovima,
mene gleda tvoja slika!

Rumen zatinja obrazima,
pod trepavicom iskra živa,
lik što udje sred zenica, obajsava, grli, stvara.
Lastavica u nedrima ,
odaziva se jatima po bedrima,
pa i knjiga raskrilila krila,
pod toplinom moga bila.

Dok je kiša jače lila...lila.

K’o da čita sa usana,
dok navire pred oknima,
da mi sinoć dragi knjigu čitao,
i svu noć sam skupljala,
potok reči sa njegovih usana,
pa se toga sad dosetila, rumenila
Dok je kiša lila, lila...

Saksija sa prozora
čežnjivo u kišne kapi gleda,
sa cvet-lila usnama moli je šapatima,
da pokupi sok u njima.
cvet šššapat,
a tebe ja, listam po vrelini sećanja,
Dok je knjiga usred klila, raširila bela krila.

A kiša lila...lila..
Priča je ta sa mojih usana šumila.
__________

The Lady D
:hvala:
:bye:
 
"...ona se zaleluja i sva u njemu nestade, nebeski svod pokri ih stopljene u razigranom slavlju zadovoljstva i zadovoljenja.
Njena podatnost i njegova dugo sputavana čežnja sklopiše se u nasladu čula u kojoj nisu nalazili ničeg zabranjenog ni nedostojnog.
Bez stranputica i lutanja, u čistom zanosu, oni zaploviše širokom rekom prirodnog čina ljubavi koji donosi radost.
Ona obdarena naročitom lakom strastvenošću, svakom svojom oblinom i pregibom obujmi svaku njegovu oštrinu.
A on, obdaren njome, kao magijom opčinjen, zaigra na talasima dražesne čulnosti, koju do tad ne iskusi. Slast i strast.
Ležali su, odlučni i snažni, u skladu sa prirodom, protiv svih sila, zakona i pravila ovog sveta, osim sile ljubavi.
Iako ih sve prekršiše, grešnim se ne osećahu, jer nisu požuda i raspusnost nadjačale poslušnost i uzdržanost,
već ih nadjača iskrenost i uzvišenost njihovih osećaja."


Nada Marinković - Pripovetke
 

http://fs5.****************/images/160207/pasqt44w.png

XXXIX SONET


Zašto, kada me tvoja reč gorko zaboli
i kada kroz tebe sve u meni plače,
privlače me tebi, sve više i jače,
neki nepojamni talasi i tmoli?

I kada te mrzim, tad moj bol te voli
i dok moju dušu tvoji gresi tlače,
kô očajnik s čijeg čela sjaj se smače,
želim te tad, kad me bol zbog tebe skoli.

I nikom ne mogu bol u srcu skriven,
bol u teški teret, kô od tuga sliven,
reći tako toplo, sav patnjama smoren.

I ja kao ludak u bunilo padam
i hteo bih da se samo tebi jadam
za taj bol koji je baš od tebe stvoren.


Milutin Bojić
 

..Ja
znam tvoje nevolje, tvoje patnje, i borbe tvoje i slabosti tvoga života?
Ja znam tvoj kukavičluk, grehe tvoje i uprkos tome kažem ti: Daj mi tvoje srce i ljubi me takav kakav jesi. U svakom trenutku i u svakoj situaciji u kojoj se nalaziš, u oduševljenju ili potištenosti, u vernosti ili nevernosti, ljubi me takav kakav jesi.

Ja hoću ljubav tvoga siromašnog srca. A ako čekaš da budeš savršen onda me nikada nećeš ljubiti. Ako čekaš da postaneš anđeo da bi se predao ljubavi, tada me nikada nećeš ljubiti.
Ako si slab u ispunjavanju svojih dužnosti i u vežbanju svojih vrlina, ako često padaš u one grehe koje ne želiš više da činiš, Ja ti dopuštam da me voliš.
Ljubi me takav kakav jesi.


I ako se meni sviđa da zanemarim ova izvanredna bića i dam prednost i vrednost siromašnoj ljubavi tvoga srca, nisam li Ja uvek gospodar Moje ljubavi?

Dopusti da te volim, Ja hoću tvoje srce. Svakako, Ja ću te vremenom preobraziti, no danas i uvek, ljubi me takav kakav jesi.


I, Ja želim da ti ovo činiš. Želim da vidim takođe kako iz dubine raste ljubav tvoja. Ja ljubim takođe u tebi i tvoje slabosti, i ljubim takođe ljubavi siromašnih i bednih.


Ja jedino želim pesmu tvog srca, a ne želim tvoju mudrost i talente. Kad bih ti Ja njih dao, ti bi, tako slab, njima hranio svoje samoljublje! Samo je jedno za mene važno: da vidim kako radiš sa ljubavlju.


Danas stojim pred vratima tvoga srca kao prosjak. Ja – Car careva. Ja kucam i čekam, požuri da mi otvoriš. Ne pozivaj se na svoju bedu. Kada bi ti potpuno mogao shvatiti svoje siromaštvo, ti bi umro od bola.


I ono što bi me zabolelo, jeste upravo to, kada bih video da sumnjaš i gubiš poverenje u Mene.
Ja želim takođe da misliš na Mene svakog sata, i danju i noću. I želim takođe da i beznačajne poslove obavljaš iz ljubavi prema meni. Računam na tebe da mi daruješ radost. I ne brini zbog toga što ne poseduješ takve vrline. Ja ću ti darovati moje. Ako budeš patio, Ja ću ti dati snagu. A ako mi daruješ ljubav, tada ću ja tebi dati toliko mnogo da ćeš moći ljubiti daleko više nego što i možeš sanjati.


Misli na to da me ljubiš takav kakav jesi. I neka dođe šta hoće. Ne čekaj da budeš svet da bi me mogao ljubiti.


Jeroshimonah Serafim Viricki
 
Trave pokazuju tačno vreme naivnosti. To je putokaz za sanjare i oblake. Korenje skazaljkama opominje na prolaznost. Tamo ostavljamo kosti u staniolu mraka. Jedino vetrenjače, u dugim haljinama od vetra, neobično objašnjavaju pravac sreće, ali njih niko ne uzima ozbiljno. Kako se ja to smeškam? Tu negde, u poslednje vreme. Suviše čudno i bezglasno. Je li to način odbrane, ili posebno čulo straha? Svako je naše dozrevanje po jedno sasvim uvelo i pogrešno detinjstvo. Spolja sam dosta sličan, ali u sebi se ne prepoznajem. Pazi ako se odlučiš da se uhvatiš za neuhvatljivo, Antiću! To te nikada neće pustiti.

Mika Antić
 

Obećala sam neku „odu mesecu“. :)
Nije mi bilo lako! Nedovoljno je sazrela, još uvek zaglavljena u nemim dubinama moje čulnosti, oborene na kolena zadivljenošću, pred veličanstvenosti te večite pratnje i odanosti Zvezde Danice i Meseca kao uzvišenom, bezvremenskom idealu večite ljubavi.

MESEČEVA MLADA

Na plavičastom krilu noći,
tvojom blistavom stazom me nosiš,
gde ljubav bosonoga nečujna hodi
tragom svetlosti sa dvorca tvoga
...do dragoga.

Ti koji povezuješ duše razdvojene,
za sve tajne imaš usne verne, neme,
uprežeš najlepše zvezdane čeze.
Noćas biraš, kitiš mene,
srebrnim vencem u kosi
i navlačiš mi meki oblak čarobnosti .

Zvona kočije ponoći.
Plašt tišine.
Doba za ljubav.

Pripijaš nebeske grudi, da plešu uz mene,
...drhtim od tog ritma davne zebnje.
Oštrica Tvog Svetlosnog Zraka me prožima
i razgolićuje žar u meni svojim plamenovima.
Provlačiš mi se kroz prste, kroz trepavice,
miluješ lice,
Meseče - moj ljubavniče!

O, da li ću moći pogledati te u oči sada,
da se svetlost tvoja prelomi –po nama
da nikad više ne kupam se u njoj-sama.

Sa izvora tvoje večne mladosti,
strasti moje su pojene,
od postanka svoga sanjam,
biti baš kao Danica Zvezda,
odana i verna Mesečeva mlada.

San mi vezuje povez na oči.
Padah.
... Kraj ne saznah ...

____________

...Sigurno ću se još mnogo puta vraćati ovoj temi i pokušavati, započinjati...
Puno Vas pozdravljam! :)
The Lady D
:heart:
:hvala:
:bye:
 

Back
Top