Ko zna po koji put sam osetila snagu moćnih sila kako me vuku ka dnu. Pitanje je trenutka, stanja svesti, rasporeda zvezda ili ko zna več čega, da li se u takvim trenucima može odupreti tome.
Nikada nije lako smoći snagu i boriti se. Uvek je jednostavnije prepustiti se mraku i pasti na dno. Ali na dnu nema svetlosti. Nema zvuka. Nema života. Shvatila sam da ako se oduprem i iz sve snage odbacim od dna, ako ništa drugo, moći ću da ugledam malo svetlosti. Da i moju dušu ogreje. Zahvalna sam zbog toga. Zbog te snage koju ipak osetim u odsudnim trenucima. Zbog toga što nisam ostavljena sama na dnu.
