Женско монаштво

crveni oblak

Elita
Poruka
19.115
Знам да ово није пдф Религија, али ме интересује мишљење жена уопште

Шта мислите о замонашењу жене после рађања ако није удата за оца детета или ако дете нема оца? У ком тренутку живота детета такво замонашење мајке не би ометало живот детета? После пунолетства детета или?
 
Poslednja izmena od moderatora:
Свака част ко може да се уздигне толико изнад обичног живота и профаних ствари.
У оном часу када је дете постало свој човек.
Ово последње је врло лично и растегљиво, изнећу лично виђење... мада све је и увек само лично.
За породицу из које потичем, две моје млађе сестре и ја, онда када смо ја и млађа сестра дипломирали и запослили се, а старија сестра се удала, родила прву кћи и између две трудноће отворила трафику у НС-у.
Отац и/или мати могли су се замонашити без да нама недостају по било ком основу сем наравно емотивно.
 
Poslednja izmena:
pa pazi ja neverjem u boga pa mi je to gupo, al posto se ti nalazis u tome rekla bi ti mozda kad cerka zasnuje neku svoju porodicu recimo kad predje neku 35,40 i to mi je ok ako se osoba bas bas vidi u tome(znaci bukvalno si nesrecna ako se ne posvetis bogu)..jer ako se zamonasis mocices i daje daodrzavas kontakt (al neki slabiji) i bices ispunjena...
al ovo sve ako se zena bas nalozilana to..
ako je to neka tiha zelja onda nek sezaonasi kad dodje u babskegodine...
 
Poslednja izmena od moderatora:
У ком смислу мислиш да треба да буде стално близу детета и кад је дете одрасла особа?

Ne mislim stalno blizu, ali ne moze biti tu ni kad je najpotrebnija. Ni kad je potrebno podeliti srecu a ni tugu. Mozda to dete zeli da njegova majka bude blizu kada ono bude imalo decu...sta znam, msm da birati izmedju Boga i rodjenog deteta nije nesto sto bi se detetu dopalo ako Bog odnese prednost.
 
Ne mislim stalno blizu, ali ne moze biti tu ni kad je najpotrebnija. Ni kad je potrebno podeliti srecu a ni tugu. Mozda to dete zeli da njegova majka bude blizu kada ono bude imalo decu...sta znam, msm da birati izmedju Boga i rodjenog deteta nije nesto sto bi se detetu dopalo ako Bog odnese prednost.

Управо зато сам питала јер нисам сигурна да ли је замонашење чак и такав избор или је само избор између Бога и свега осталог, али не између Бога и детета.
 
У ком смислу мислиш да треба да буде стално близу детета и кад је дете одрасла особа?

ei mom odgovoru bi dodala i da ne trebada se zamonasi ako je 'dete' zaslo u zrele godine(ono 30,40 itd) ao je metalno slabo(ne mislim zaostalo vec ima ljudi koji su slabasni i tu godine ne radjaju snagu)

- - - - - - - - - -

e i dodatak 2:bitne su i zelje "deteta" jer ako ce da se oseca napusteno i nevoljeno onda ne trebato radti ako ta odrasla osoba to nece videti ko neku tesku patnju onda ok...
znaci o ovome je najbolje prvo popricati sa psihologom(da se utvrdi da su motivi cisti) pa sadetetom(da se utvrdi potencijalni uticaj)..
 
Управо зато сам питала јер нисам сигурна да ли је замонашење чак и такав избор или је само избор између Бога и свега осталог, али не између Бога и детета.

Ne znam, kao neko ko je ostao bez oba roditelja, na ovo gledam iskljucivo iz ugla ''deteta''. I dan danas osetim ponekada neku ljutnju u sebi, iako smrt sigurno nije bila njihov izbor...pa ne mogu ni da zamislim kako bi se osecalo dete kome je majka svesno stavila Boga na mesto broj 1...u svakom slucaju, mislim da bi o tome trebalo da se razgovara sa detetom kada postane sasvim zrelo, ko zna, mozda i bude odusevljeno time.
 
Знам да ово није пдф Религија, али ме интересује мишљење жена уопште,
Шта мислите о замонашењу жене после рађања ако није удата за оца детета или ако дете нема оца? У ком тренутку живота детета такво замонашење мајке не би ометало живот детета? После пунолетства детета или?

Vjerovatno kad dijete dobije unuke ...
 
Poslednja izmena od moderatora:
Знам да ово није пдф Религија, али ме интересује мишљење жена уопште,
Шта мислите о замонашењу жене после рађања ако није удата за оца детета или ако дете нема оца? У ком тренутку живота детета такво замонашење мајке не би ометало живот детета? После пунолетства детета или?
au sta musko moz napravi zeni strahota
 
Poslednja izmena od moderatora:
Moja keva je mogla da ode u monahinje i kad sam imala 15 godina...:lol:

- - - - - - - - - -

Sta vise, vrlo je pozeljno tako. :lol:

- - - - - - - - - -

Aj ne lupajte....da ne moze zena da se zamonasi, jer treba detetu. Zavisi i od deteta, meni od moje petneste nisu trebali roditellji. Jedina fora je od cega bi neko sa 15 godina ziveo, jer ide u skolu...a ovako emotivno i psihicki, ne trebaju.
 
Знам да ово није пдф Религија, али ме интересује мишљење жена уопште,

Шта мислите о замонашењу жене после рађања ако није удата за оца детета или ако дете нема оца? У ком тренутку живота детета такво замонашење мајке не би ометало живот детета? После пунолетства детета или?

Mislim da nema univerzalnog odgovora. Zavisi od deteta...
Iako nisam u kontaktu sa ocem, meni recimo ne bi smetalo da je mama imala tako neku odluku ni u osnovnoj skoli. Jednostavno sam tip osobe koji moze bez svakoga, osim bez deteta. Da sin donese tako neku tesku odluku bilo to potpuna posvecenost veri i neka vrsta izolacije, odlazak u profesionalne vojnike i zebnja za njegov zivot,... e to bi me sahranilo, emotivno.
Sa druge strane, ima dece toliko sebicne i razmazene da ni u zrelim godinama ne prihvataju da roditelji nisu izgubili sebe njihovim rodjenjem, pa i sa 20, 30,... god. drame oko razvoda roditelja a ne oko jos radikalnije odluke.
Ipak, kada dobijemo svoju decu, vecina nas se okrece njima i ta posvecenost ucini da nas manje pogadjaju stvari sa strane, fokusiramo se na njih. Pa bi to mozda bio i odgovor. Ali... kako kazu da se unuce voli vise od deteta mozda bas ono promeni odluku te bake i ona resi da ostane "ovde", pravi mu kolace, vodi ga u biblioteku i pozoriste, igra se i podetinji nacisto :)
 
Poslednja izmena od moderatora:
au sta musko moz napravi zeni strahota

to je i meni palo na pamet :(
sta u glavi jedne osobe koja se odlucila da rodi, moze da pomeri stvari do novoa - isus ce da bude jedno u mom zivotu
pada mi na pamet jedino ako je majka bila silovana, nije zelela ni mogla da prekine nezeljenu trudnocu, rodlila, podize dete, odradjuje svoj deo `ugovora` koji obaveza podrazumeva, a onda kad mladunce prma kome ne gaji emociju podigne na noge, ostavlja ga i odlazi
nema emocije koja je prema tom detetu vezuje

ja sam bez oca ostala kad sam imala 38 i svoju porodicu i nismo ziveli u zajednoci
i falio mi je, nedostaje mi i danas
svojim odlaskom poremetio mi ej teziste stabilnosti u zivotu..kao da se jedna strana kuce srusila i duva promaja koju ne mogu nikako da sprecim
nekoliko godina mi je trebalo da se prestrojim..iako sam bila i ekonomski i na svaki drugi nacin samostalna
roditelj postaje roditelj rodjenjem deteta i njegovim punoletstvom ta uloga ne prestaje
ona traje citavog zivota

ne bio niko u kozi osobe koja resenje svog smiraja vidi u zamonasenju
 
Mislim da nema univerzalnog odgovora. Zavisi od deteta...
Iako nisam u kontaktu sa ocem, meni recimo ne bi smetalo da je mama imala tako neku odluku ni u osnovnoj skoli. Jednostavno sam tip osobe koji moze bez svakoga, osim bez deteta. Da sin donese tako neku tesku odluku bilo to potpuna posvecenost veri i neka vrsta izolacije, odlazak u profesionalne vojnike i zebnja za njegov zivot,... e to bi me sahranilo, emotivno.
Sa druge strane, ima dece toliko sebicne i razmazene da ni u zrelim godinama ne prihvataju da roditelji nisu izgubili sebe njihovim rodjenjem, pa i sa 20, 30,... god. drame oko razvoda roditelja a ne oko jos radikalnije odluke.
Ipak, kada dobijemo svoju decu, vecina nas se okrece njima i ta posvecenost ucini da nas manje pogadjaju stvari sa strane, fokusiramo se na njih. Pa bi to mozda bio i odgovor. Ali... kako kazu da se unuce voli vise od deteta mozda bas ono promeni odluku te bake i ona resi da ostane "ovde", pravi mu kolace, vodi ga u biblioteku i pozoriste, igra se i podetinji nacisto :)

Upravo zavisi od deteta....ja sam stavila granicu 15. To je vreme kada je meni keva pocela da smeta:lol:
 
Знам да ово није пдф Религија, али ме интересује мишљење жена уопште,

Шта мислите о замонашењу жене после рађања ако није удата за оца детета или ако дете нема оца? У ком тренутку живота детета такво замонашење мајке не би ометало живот детета? После пунолетства детета или?

...verovatno kada je dete dovoljno zrelo i samostalno da se brine o sebi. Ukoliko finansije dopustaju, pretpostavljam da je granica odlazak na fakultet jer je to vreme kada je odvajanje i uklapanje u novu sredinu najprirodnije i najblaze.

...mislim da imamo odgovornost prema zivotu koji smo doneli na svet da odnegujemo to sta smo rodili jer dete nije trazilo samo da se rodi vec smo mi, kao roditelji, doneli odluku. Nije fer ostaviti ga nezasticeno, siromasno i samo dok je jos uvek krhko ma koliko ono mislilo da je zrelo. Cesto mi nesto mislimo ali to nije bas realno stanje vec nas subjektivan osecaj. Mislim da deci treba dati ona cuvena krila i osecaj jezgra i ususkanosti u koju se mogu vratiti i napuniti baterije ili se stabilizovati nakon potresa koje svako od nas u zivotu ima a od kojih nas roditelji ne mogu zastiti. Dobro je kada postoji osecaj emotivne veze koja nas u dusi cuva. Verujem u strukturu, u stabilnost i balans. Sve bi to bilo nemoguce odrastanjem na ulici uz osecaj da smo majci manje vazni nego sto bi morali biti. Ljudi su ipak vece zivotinje nego roboti.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Mislim da nema univerzalnog odgovora. Zavisi od deteta...
Iako nisam u kontaktu sa ocem, meni recimo ne bi smetalo da je mama imala tako neku odluku ni u osnovnoj skoli. Jednostavno sam tip osobe koji moze bez svakoga, osim bez deteta. Da sin donese tako neku tesku odluku bilo to potpuna posvecenost veri i neka vrsta izolacije, odlazak u profesionalne vojnike i zebnja za njegov zivot,... e to bi me sahranilo, emotivno.
Sa druge strane, ima dece toliko sebicne i razmazene da ni u zrelim godinama ne prihvataju da roditelji nisu izgubili sebe njihovim rodjenjem, pa i sa 20, 30,... god. drame oko razvoda roditelja a ne oko jos radikalnije odluke.
Ipak, kada dobijemo svoju decu, vecina nas se okrece njima i ta posvecenost ucini da nas manje pogadjaju stvari sa strane, fokusiramo se na njih. Pa bi to mozda bio i odgovor. Ali... kako kazu da se unuce voli vise od deteta mozda bas ono promeni odluku te bake i ona resi da ostane "ovde", pravi mu kolace, vodi ga u biblioteku i pozoriste, igra se i podetinji nacisto :)

Bogi, malo ti je zbrkano ovo...dete koje ne zeli odlazak majke nazivas sebicnim, a sama se postavljas sebicno naspram iste takve odluke koju bi tvoje dete moglo sutra da donese
 
Jeko bre, pa ne moraš da se zamonašiš da bi živela po nekim svojim pravilima.
Umeju ljudi sasvim fino da se isključe iz ovozemaljskih koještarija i da žive po svom ćefu.
Mislim da monaštvo ima samo veze sa dubokom religioznošću koja nema blage veze sa zdravom pameću.

I da odgovorim na tvoje pitanje: vrlo je indiviualno i zavisi od deteta. Neka deca su samostalna već na fakultetu, ja računam da je to ta neka realna zona samostalnosti. Pitanje je samo finansijskog izdržavanja tog deteta jer u slučaju da se majka zamonaši, a detetu ne obezbedi izdržavanje, dete mora da uči i da radi. Ali ne da radi za džeparac nego da radi za račune, troškove i pristojan život. Ja mislim da to nije izvodljivo i da ako postoje takvi slučajevi, svode se na izuzetke.
 
Знам да ово није пдф Религија, али ме интересује мишљење жена уопште,

Шта мислите о замонашењу жене после рађања ако није удата за оца детета или ако дете нема оца? У ком тренутку живота детета такво замонашење мајке не би ометало живот детета? После пунолетства детета или?


To su teške stvari koje nisu razumljivi sem osobi koja se odluči na taj korak .

Iz naše perspektive posmatranja nije fer ali njoj ako se javio u snu Gospod Bog onda je to za mnoge još nerazumljivije ali je to njen put .
 
Poslednja izmena od moderatora:
Mislim da monaštvo prvenstveno ima veze sa begom osobe koja bi da zamonaši od svog života i svega onog što taj život čini.
Religioznost je tu samo metod.

Kao dete, osećala bih se napušteno i nevoljeno, bez obzira na to mogu li bez majke ili ne.
Kao odrasla osoba-dete koja može da brine sama o sebi, osećala bih prema majci dvostruko žaljenje: prvo zato što je gubim, drugo zato što bih smatrala da nije uspela da nađe minimalnu sreću u svemu onome što čini njena svakodnevica i život.

U svakom slučaju, osoba koja bi zarad monaštva napustila svoje maloletno dete je osoba koja nije uspela na kraj da izađe sa svim svojim životnim ulogama, prvenstveno sa ulogom majke.
 
  • Podržavam
Reactions: Em.
To su teške stvari koje nisu razumljivi sem osobi koja se odluči na taj korak .

Iz naše perspektive posmatranja nije fer ali njoj ako se javio u snu Gospod Bog onda je to za mnoge još nerazumljivije ali je to njen put .
Može joj se u snu javiti i Deda Mraz i reći joj da je njena uloga da napusti sve što ima i da ode u Laponiju i posveti se pravljenju sanki.
Suština je ista, a to je raskid sa celokupnim sadašnjim životom i svim ulogama koje je u istom stvorila.
 

Back
Top