ZENE,STA BISTE URADILE...???

Hellen:

Ne, terminologija mi ne smeta, ne radi se samo o pukoj semantici, mada sad vuces na to: radi se o dve potpuno razlicite stvari, jedno je tvoj dozivljaj (licni) za ono sto je moj stav, a drugo stavljanje sebe u poziciju da OCENJUJES ko je u pravu ili u krivu, odnosno da odseces (po kojoj normi/zakonu/pravilu?!) da moje misljenje nije ispravno samo zato sto se ne slaze sa - tvojim (ili necijim) i zato sto je drugacije!?
Tako da - da, adekvatnije je da izrazis svoj dozivljaj, ma u kojoj formi (dodatak 'imbecilan' implicira na ljtnju, sta te je tako razestilo, Hellen? a takodje i komentar, cini mni se bespotreban, o mojoj pameti odnosno sposobnosti razumevanja). I sve to nema veze sa nivoom komunikacije nego sa profesionalnim deformacijama valjda - ko sto se ja pecam na svoje profesionalne deformacije da (cesto) previse analiziram i mimo profesionalnog zivota i (uvek) citam izmedju redova, tako se i ti pecas na svoje profesionalne deformacije - da poducavas, i ocenjujes. Ko sto ti imas pravo da ti smetaju moje profesionalne deformacije tako i ja imam pravo da mi se ne dopadaju tvoje. Svakako nisi u poziciji da ocenjujes da li sam ovaj ili onaj put u pravu sto mislim ovako ili onako, slozices se? Po cemu meris? Koji opste prihvaceni zakon to odredjuje? Ili to odredjuje komparacija prema tvom stavu - pa je on nekako validniji i vise u pravu nego moj ili neciji? Ko od nas moze kome da kaze je li ili nije u pravu? Da, vidis, smeta mi to. I nije samo meni zasmetalo. Tako da stvarno ne znam zasto se ljutis. Ja imam svoje kuke na koje se upecam, ti ocigledno imas svoje. Misli drugacije od mene, postujem, misli i da je moj stav glup i - imbecilan, ako tako zelis, i to postujem (cak i ako ga ne objasnis) ali mani me se sa tim svojim profesionalnim deformacijama da poducavas i ocenjujes - i sam ton povladjivanja kao prema neukom detetu meni vec ide na zivce. To mozda nije tvoj problem nego moj, i to je ok, ali ja ti kazem sta mene nervira radi eventualne dalje komunikacije. Ti si slobodna da kazes sta tebe nervira u datom trenutku a ja cu se maksimalno potruditi da to ne radim ukoliko odlucim da komuniciram sa tobom. Ali ovo je vec druga tema nakojoj mi impliciras da nisam u pravu jer mislim drugacije, na prethodnoj nisam ovako reagovala ali sad imam prosto potrebu da ti kazem. A ja mislim da smo ja i ti dve odrasle osobe koje umeju i mogu da komuniciraju dosta dobro, i koje znaju da misle. JA umem sasvim dobro da prihvatim nezlonamernu kritiku - tu sam i mogu da cujem ukoliko imas nesto da mi kazes. Ni ovo nije nista drugo. Pozdrav i tebi.
 
Citam ovu vasu raspravu, pa mi pade na pamet da se preslisam... Ono, reality check.
Koga ja licno poznajem da je odrastao sa macehom ili ocuhom, a da je pritom imao dobar odnos sa njim (njom) i da je normalno na to gledao?

Bogami, nikoga. (sest osoba iz bliskog okruzenja su bili u takvim situacijama u ulozi dece, i jos nekoliko njih koje nedovoljno poznajem.. Razvodi su nastupili u perodu 9-13 godine, u jednom slucaju se radilo o smrti oca, i u jednom o razvodu kada je dete imalo godinu dana...)
Necu da izvlacim zakljucke, jer nisam kvalifikovana za to, a i uzorak je mali.
Ono sto mogu da kazem jeste da je ta situacija jezivo teska za dete, i da samo dete (ili deca) mogu na nju razlicito reagovati... Mislim, znam ja sta je u teroiji zdravo i ispravno, ali zivot je nesto drugo. I svaki slucaj je specifican.

P.S. Sto se tice upoznavanja sa decom - na to pitanje nisam odgovorila - verovatno ih ne bih upoznavala sa partnerom dok ta veza ne postane stabilna i bitna. Smatram da je tako u redu.
 
Pa sta ja znam, Calimero, macehe i ocusi su (jadni) stigmatizovani jos od onih bajki o Pepeljuzi i tako to. ali zapravo ja znam dosta dece koja su super srecna sa svojim ocuhom ili macehom, a u zavisnosti od stava roditelja sa kojim dete zivi i odnosa istog sa razvedenim drugim roditeljem, deca mogu imati i 'dva roditeljska para'. Slucaj moje prijateljice u cijoj je kuci to lepo razreseno jeste da su u kasnijim godinama njenog zivota oba 'roditeljska para' (otac i njegova nova zena, kao i majka i njen novi muz) jednostavno u prijateljskim odnosima i da se zajedno nalaze na njenim rodjendanima, proslavama (diplomski, specijalisticki, veridba itd), zajedno je prate ili docekuju na aerodromu, sve se odlicno slazu, zabavljaju i druze. Nisu bliski, normalno, ali ona je srecna, ima i imala je majku i oca a uz to i macehu i ocuha koji su je prihvatili, voleli, pazili, i i dalje to cine. Tako da...sta znam - nekad ocuh ili maceha mogu da budu mnogo veci i bolji roditelji od biloskog oca ili majke koji razvodom ode od deteta (iz bilo kog razloga). No, ko sto rekoh, stereotipi su cesti, kao i generalizacije - to je u nasem mentalitetu nazalost, pa tako i oko ovih stvari. Naravno da ni ja nisam (i to sam i rekla) za to da se ispred deteta smenjuju svakodnevno (nedeljno, mesecno) razni i razliciti ljubavni i seksualni partneri. ALi takodje nisam ni za to da se dete izoluje od aktuelnog partnera zbog nekakve cudnovate odluke posle koliko godina treba da se isti sa detetom upozna. Dete se upoznaje ond ai sa onim partnerom sa kojim se osoba dovoljno blisko upozna i oseca, koji je spreman da prihavti i situacju samohrane majke i postojanje tudjeg deteta u zivotu osobe koju voli, i koje se prema detetu postavlja prihvatajuce, toplo, negujuce i prijateljski. Svakako ne verujem da je za sticanje takve slike o partneru neophodno ni 3 ni 7 ni 11 godina, to je moje misljenje - to mi se cini kao potpuno preterivanje.
 
WW расписала си се о терминологији на по стране.

Видиш, ја своје неслагање испољавам тако што кажем да је ''по мом мишљењу нечија реакција неодмерена'', да ''мислим да нисте у праву'' (зато што сматрам да сте извукли из контекста и злонамерно учитали нешто што не пише)....

Неко каже: твоје становиште је глупо, имбецилно, повраћа ми се од тога....

То је ствар васпитања и доброг укуса.

Као што ти имаш право да испољиш неслагање са туђим мишљењем (на свој начин), тако и ја исто себи дајем за право да на свој начин испољим неслагање са твојим мишљењем, па и са начином његовог презентовања...


Поздрав.
 
CaLiMeRo:
Koga ja licno poznajem da je odrastao sa macehom ili ocuhom, a da je pritom imao dobar odnos sa njim (njom) i da je normalno na to gledao?

Bogami, nikoga. (sest osoba iz bliskog okruzenja su bili u takvim situacijama u ulozi dece, i jos nekoliko njih koje nedovoljno poznajem.. Razvodi su nastupili u perodu 9-13 godine, u jednom slucaju se radilo o smrti oca, i u jednom o razvodu kada je dete imalo godinu dana...)

mozda to zavisi od starosti deteta u momentu kada očuh (maćeha) stupaju u detetov život?
meni je logično da je lakše ostvariti bliskost i doživeti očuha ili maćehu kao roditelja kada se to desi u ranijem starosnom dobu...nego recimo u dobu adolescencije kada su deca u sukobu sa celim svetom... ne znam, to mi je palo na pamet kao objašnjenje koje bi moglo da bude logično. lično poznajem samo one čiji su roditelji ostali solo. od toga dvojica bivših mojih bivših momaka su dodeljena očevima nakon razvoda...
 
S_K_V_O:
meni je logično da je lakše ostvariti bliskost i doživeti očuha ili maćehu kao roditelja kada se to desi u ranijem starosnom dobu...nego recimo u dobu adolescencije kada su deca u sukobu sa celim svetom... ne znam, to mi je palo na pamet kao objašnjenje koje bi moglo da bude logično...
Tako i ja otprilike mislim... ALi i za one mladje je vazilo isto "pravilo"... nema veze, samo sam primetila.


Za WWW: Ne izvodim generalan zakljucak na temu. Plus, u ovim "mojim" primerima ne mogu da kazem da su ocuh ili maceha bili losi, ili da se nisu trudili. Deca su ta koja su bila nemoguca... Nisu prihvatala, dozivljavala su nove partnere kao rivale koji "kradu" ljubav njihovog roditelja...
 
Boze svasta..... :roll: A sto bismo se posvadjale, i sto ne bi govorile? Ako bude potrebe govoricemo, ako ne budemo osecale potrebu - necemo. Prosto i jednostavno. A svako od nas ima pravo da komunicira na onom nivou komunikacije za koji je sposoban, nekom je vazan sadrzaj, a neko forma. Ja sam od prvih, i to je sve.
 
prvo, grize me savest sto sam sve ovo citala sada, na poslu.
drugo, skoro da me ista gricka jer sam citala nedovoljno koncentrisana, pa se
trece, bojim da mi nesto, slucajno, nije promaklo...
Dakle, u takvim okolnostima, ali i bez nih (!), mislim da je Kockarkin nacin sasvim OK. To ne iskljucuje da su i neki drugi modusi dobri, ali ni njen nije za odbacivanje (najmanje kao glup isl.)
 
sevilja:
Sta biste uradile da vas suprug ostavi ,jer se zaljubio u drugu?Imate sa njim dvoje dece od 7 i 10 godina....da li pokusati vezu sa nekim ili se potpuno posvetiti deci,bar dok ne stasaju?
Kako prevazici sve to?Pri tome ,on je diiivan otac i nikako ne zapostavlja svoju decu!

Nista.....svako ima pravo na svoj zivot....a on ce kad-tad morati da da./....bitno je da majka nije lujka(kao sto ima)....
 
Harmony:
Pozli mi kad procitam ovako nesto :roll:

To su vec velika deca i oni su u soku. Mozda da se prvo posvetis samo njima i sebi, pa kad se stabilizujete onda da udjes u neku vezu. Ovako bi bili sokirani, posle porodicne kombinacije mama+tata odmah tata+tatina devojka+mama+mamin decko, a sve to u groznoj atmosferi...

Probaj prvo da se saberes. Posle toliko godina tokom kojih si bila deo tog para, potrebno je vreme da sebe ponovo definises. Ne verujem da ti u tome moze pomoci neka veza tek radi reda.

Zelim ti snage da ovo prevazidjes, kao i srecu u ljubavi i zivotu uopste. Saljem ti mnogo mnogo pozitivne energije.

Drzi se! :D
Apsolutno se slažem sa HARMONY, i mislim da je to jedino pravo rešenje.Samo budi jaka i biće sve OK!
 

Back
Top