zene koje ostave decu kod oca

koje osuđivanje ne razumem?
tamo gde muž maltretira ni sud neće da dodeli decu ocu

koji bi ti drugi izraz upotrebila za nevedenu situaciju a da nema osuđivanja

misim...nije isto ostaviti ocu jer je sud tako odredio
i napustiti dete
a ako se majka i dalje bori za dete, trudiće se dastvori uslove koji su nedostajali i naknadno traži starateljstvo

Evo mog primera........

Ziveli smo 17 godina u stanu roditelja mog muza. Za to vrme cesto nisam imala za pristojnu garderobu, a odricala sam se i po kojeg obroka da bismo tu kucu opremili i stvorili od nje dom. On je uvek ,,furao,, stav (mada to nikada nije izgovarao - ali se nekako to u vremenu na delu pokazivalo) zahvaljujuci meni imamo krov nad glavom, nismo podstanari, pa iako se necega odrices - bar si nasla ,,dobru priliku,,. Povodom istog je sebi davao za pravo da novcem koji zaradi osim sto da neki minimum za hranu (koju i sam jede) sam raspolaze. Kada je dete u pitanju nisu ga interesovale ,,sitnice,, tipa svakodnevni troskovi i sl. On je bio tu da finansira skupo letovanje (ja dajem za ,,kikiriki,, znao je da kaze - tj. za sedenje po kaficima, restoranima, shoping..... sto ja da sam sama ni nebi u toj meri trosila). Elem..... on se zaljubljuje.
Kaze da mu se gadim, da ne moze vise ocima da me gleda. Da sam ja njegov najveci neuspeh u zivotu. Da je ta zena zanimljiva, obrazovana, vesela, za njega uvek raspolozena...... ma sve sto ja ne bih mogla da budem sve i da se ponovo rodim. Uzas.
Smatra da je jedino normalno resenje da ja lepo izadjem iz tog stana, posto i nije njegov, nego njegovih roditelja i ja nemam nikakvih prava. Prema detetu je uvek bio ,,med i mleko,, , ali je meni bio prepusten onaj tezi deo roditeljstva. Zena sam, pa je valjda i normalno da cistim, perem, peglam, radim domace zadatke....dok on ako nije u kaficima, uzme dete, odvedega do grada.....i posle mi prebacuje kako nigde ne idem sa njima.... a ako bih isla onda bi u kuci bio krs.....pa bi onda verovatno rekao da sam neka neuredna.... i tako.... E, posle svega toga, ja sam naravno bila kriva sto je on nezadovoljan, nepronadjen u nasem braku.....sto mu ni do seksa samnom nije....

Dete i ja izadjemo iz te kuce. Usledi uklapanje deteta na stan moje majke, koji je mali. Nema svoju sobu. Majka mi je ogorcena sto se ,,nisam borila,, da ostanem tamo, zena je oduvek bila malo samoziva a sada joj je kuca puna, pa neuspeh u porodici ( i ona je razvedena)...mislim - pakao!
Dete i pored toga zavrsi sa svim peticama, ja na poslu dobijem cak i neko unapredjenje (uopste neznam kako...) i sad:

Kada dete ode kod njega, njoj je tamo lepse.
Ima svoju sobu, on tu vezu jos uvek krije od deteta (valjda da se prvo dete navikne na cinjenicu da mi nismo zajedno), njegovi roditelji koji imaju stan u blizini kuvaju i brinu o njemu (tako da ima slobodnog vremena za razliku od mene, posto majka koristi svaku priliku da ,,zbrise,, u vikendicu, pre zbog toga da nam nebi smetala.
Dozvoljava joj da krsi neka sitna pravila kada ode tamo, tipa da ostane u parku malo duze nego sto sam joj ja dozvoljavala, govori joj da i ako popusti u skoli - nema veze- popravice (a nikada nije seo da je preslisa lekciju, niti ima pojima o organizaciji na dnevnom nivou - ucenje, pakovanje knjiga, pregledanje sta se radilo, kada je koji predmet pa da li se uci danas ili za dva dana....).
Samo je pitanje vremena kada ce ona da shvati da joj je tamo mnogo manje ,,zahtevno,, i prilagodjeno njenim potrebama (ima 12 godina), a bogami ce joj i trebati privatnost koju ja ne mogu da joj pruzim.
On ide na tu kartu i vidim kako je u vremenu pridobija na te stvari koje ja nemam, a kako da joj objasnim da je u zivotu TEZE UVEK BOLJE. i da manipulise sa njom da bi je privoleo da misli kako su svi njegovi postupci u zivotu bili OK. Ako budem ovo pricala, samo cu opteretiti dete stvarima koje ne moze da shvati, a kada bude mogla, vec ce biti kasno.
I eto.....sta da radim ako dete za godinu dve kaze, ja odoh kod tate?
Vec sada mi se place kada pomislim na to.
Ja nemam nikog osim nje. Ona mi je sunce u zivotu. Volela bih da se u zivotu izbori da bude samostalna i svoja, a to nece time sto ce biti neobrazovana i razmazena (u pogresnom pravcu)..... Kada ne bi zivela samnom, ne bih imala razlog da se budim, da zivim..... Mozda ce neko reci da sam posesivna, ali cak sanjam da jednog dana kada se uda i ima decu, zivim sa njom, da joj pomazem u svemu, da ucim i sa njenom decom..... Ali.....svo vreme sam u strepnji da ce mozda zivot doneti drugacije.

Jos nesto..... koliko se god ja borila da joj ,, stvorim uslove,, , trebalo bi da imam mnogo vecu platu, pa da budem sigurna da ce firma u kojoj radim opstati jos 20 godina, da bih uzela kredit za veci stan. Jer, ako nesto krene naopako, znamo ko ce to jedva docekati! Cak i nisma sigurna da bih kredit dobila, kao samohrani roditelj (obicno se uzima prosek zarade bracnih drugova....ili tako nesto). Ako odemo u podstanare, onda bi tata tek bio u poziciji da pokaze kako je kod njega bolje.... Grozna situacija....
 
Poslednja izmena:
Evo mog primera........

.

Da ne citiram sve....

Srce mi se steglo dok sam citala tvoj post i potpuno razumem u kakvoj poziicji se nalazis...:sad2:

Samo se nadam da nece da se desi ono cega se plasis. Jer nista neces moci da uradis, nazalost. Meni vrlo bliska osoba je prosla kroz to, sa losim zavrsetkom.

Ne vredi ni da joj punis glavu protiv njega, velika je i ima svoje misljenje.
Deca su sebicna, gledaju samo gde im je lakse i gde je manja kontrola.

A ako resi, nece ti pomoci ni zakon ni Centar za socijalni rad, oni samo postuju zelje deteta. Tvoj trud i muka se ne racunaju, a za skolu reagovace tek ako ode kod tate, ima sve jedinice i bezi iz skole.
CSR ce ti reci...pa sta ako tata ne ume da brine o njoj, tu ste vi da pomognete, da se nadjete tu kad treba. Prisustvovala sam takvom jednom komentaru.:eek: :dash:
Debeli dokazi ti trebaju da ne bi postupili po zelji deteta.

A svi bi te osudili (tj. velika vecina)...sto se nisi borila...kakva si ti majka...nesposobna dete da zadrzi...sigurno se k.urvala....mora da nesto nije u redu s njom cim dete hoce da ode, svako dete hoce da zivi kod majke osim ako je potpuni kreten i slicne budalastine :evil:

Treba samo razmisljati da svi cinimo onoliko koliko god je u nasoj moci, e sad ako to ponekad nije dovoljno....sta da se radi. A ti sto pricaju kako bi oni sve bolje uradili....shvate kad tad da nije sve bas tako kako su mislili.
 
Poslednja izmena:
Da ne citiram sve....

Srce mi se steglo dok sam citala tvoj post i potpuno razumem u kakvoj poziicji se nalazis...:sad2:

Samo se nadam da nece da se desi ono cega se plasis. Jer nista neces moci da uradis, nazalost. Meni vrlo bliska osoba je prosla kroz to, sa losim zavrsetkom.

Ne vredi ni da joj punis glavu protiv njega, velika je i ima svoje misljenje.
Deca su sebicna, gledaju samo gde im je lakse i gde je manja kontrola.

A ako resi, nece ti pomoci ni zakon ni Centar za socijalni rad, oni samo postuju zelje deteta. Tvoj trud i muka se ne racunaju, a za skolu reagovace tek ako ode kod tate, ima sve jedinice i bezi iz skole.
CSR ce ti reci...pa sta ako tata ne ume da brine o njoj, tu ste vi da pomognete, da se nadjete tu kad treba. Prisustvovala sam takvom jednom komentaru.:eek: :dash:
Debeli dokazi ti trebaju da ne bi postupili po zelji deteta.

A svi bi te osudili (tj. velika vecina)...sto se nisi borila...kakva si ti majka...nesposobna dete da zadrzi...sigurno se k.urvala....mora da nesto nije u redu s njom cim dete hoce da ode, svako dete hoce da zivi kod majke osim ako je potpuni kreten i slicne budalastine :evil:

Treba samo razmisljati da svi cinimo onoliko koliko god je u nasoj moci, e sad ako to ponekad nije dovoljno....sta da se radi. A ti sto pricaju kako bi oni sve bolje uradili....shvate kad tad da nije sve bas tako kako su mislili.


Hvala Crella na recima razumevanja. Hocu da kazem da nije osuda okoline ono sto bi na mene posebno uticalo, vec cinjenica da bih se osecala da moj zivot nema nikakvnog smisla. Licnost koju sam se borila da stvorim kod svog deteta, stavove koje sam se trudila da joj usadim kroz vaspitanje (pa i da ne budem uvek ,,omiljena mama,,), vec da budem mama sa kojom moze da razgovara i o emocijama, svadjama sa deckom, nesuglasicama sa drustvom ali i mama koja nema ,,pardona,, kada treba da se ,,zapne,,. Sva ta energija ulozena da to dete izraste u stabilnu, jaku i zadovoljnu licnost... sada mi se cini kao da se moj autoritet bukvalno ,,topi,, kod nje. Kada smo bili u braku, on je bio omiljeni tata (ja sam mu pomagala da ima takvu ulogu) , ali ne tata koji je kvari u smislu da joj dozvoljava sve i svasta... A ja sam bila ta koja organizuje citavu pricu oko vaspitanja i na neki nacin drzi kormilo oko nje u svojim rukama. I smatrala sam, zensko je, neka joj tata bude junak detinjstva i mladosti. Nas dve smo ,,zenske,, , imacemo svoj svet, i ako ponekada ,,ukrstimo koplja,, , ja cu znati kada da popustim, posto je on veliki inadzija nisam zelela da je u tom smeru vaspitavam....
I sada, u ovoj situaciji......i ako bi se desilo tako nesto, zapitala bih se: Zasto sam se borila, zasto sam se toliko posvecivala, bavila, preispitivala svoj pristup, prihvatala to roditeljstvo toliko odgovorno, ako ce se sve to jednostavno srusiti. Pitam se
-gde sam bila??? - sta sam radila??? i jos vise sa kim???

A najvise od svega me boli sto cu izgubiti odnos sa svojim detetom za citav zivot. Osecam se kao da mi je neko malo po malo uzima. Kao sto su nekada decu otimali majkama iz narucja, samo mnogo sporije. Malo, po malo.... kao da ti vade jedan po jedan nokat.... natenane...
 
Hvala Crella na recima razumevanja. Hocu da kazem da nije osuda okoline ono sto bi na mene posebno uticalo, vec cinjenica da bih se osecala da moj zivot nema nikakvnog smisla. Licnost koju sam se borila da stvorim kod svog deteta, stavove koje sam se trudila da joj usadim kroz vaspitanje (pa i da ne budem uvek ,,omiljena mama,,), vec da budem mama sa kojom moze da razgovara i o emocijama, svadjama sa deckom, nesuglasicama sa drustvom ali i mama koja nema ,,pardona,, kada treba da se ,,zapne,,. Sva ta energija ulozena da to dete izraste u stabilnu, jaku i zadovoljnu licnost... sada mi se cini kao da se moj autoritet bukvalno ,,topi,, kod nje. Kada smo bili u braku, on je bio omiljeni tata (ja sam mu pomagala da ima takvu ulogu) , ali ne tata koji je kvari u smislu da joj dozvoljava sve i svasta... A ja sam bila ta koja organizuje citavu pricu oko vaspitanja i na neki nacin drzi kormilo oko nje u svojim rukama. I smatrala sam, zensko je, neka joj tata bude junak detinjstva i mladosti. Nas dve smo ,,zenske,, , imacemo svoj svet, i ako ponekada ,,ukrstimo koplja,, , ja cu znati kada da popustim, posto je on veliki inadzija nisam zelela da je u tom smeru vaspitavam....
I sada, u ovoj situaciji......i ako bi se desilo tako nesto, zapitala bih se: Zasto sam se borila, zasto sam se toliko posvecivala, bavila, preispitivala svoj pristup, prihvatala to roditeljstvo toliko odgovorno, ako ce se sve to jednostavno srusiti. Pitam se
-gde sam bila??? - sta sam radila??? i jos vise sa kim???

A najvise od svega me boli sto cu izgubiti odnos sa svojim detetom za citav zivot. Osecam se kao da mi je neko malo po malo uzima. Kao sto su nekada decu otimali majkama iz narucja, samo mnogo sporije. Malo, po malo.... kao da ti vade jedan po jedan nokat.... natenane...


Hej, ne preteruj.

Nemoj sve njene reakcije pripisivati vasem razvodu i manipulaciji oca.

Ima toga naravno, ali ona je dete koje upravo ulazi u pubertet i naravno da tvoj autoritet popusta. Popustio bi svakako, je se deca bore za svoj put i svoju licnost. Treba ih samo vuci unazad kad preteraju :lol: Jos ako je svojeglava, takve reakcije su izrazenije. Tek ce da bude buntovnik i da te se odrice i tvrdi kako su je zamenili u porodilistu :lol:

Zasta si se borila?......, pa da odgajis dete pravilno, to je dovoljno. Nece tu nista da se srusi.
Svakako bi morala da je pustis da ode svojim putem kroz koju godinu.
 
Evo mog primera........

Ziveli smo 17 godina u stanu roditelja mog muza. Za to vrme cesto nisam imala za pristojnu garderobu, a odricala sam se i po kojeg obroka da bismo tu kucu opremili i stvorili od nje dom. On je uvek ,,furao,, stav (mada to nikada nije izgovarao - ali se nekako to u vremenu na delu pokazivalo) zahvaljujuci meni imamo krov nad glavom, nismo podstanari, pa iako se necega odrices - bar si nasla ,,dobru priliku,,. Povodom istog je sebi davao za pravo da novcem koji zaradi osim sto da neki minimum za hranu (koju i sam jede) sam raspolaze. Kada je dete u pitanju nisu ga interesovale ,,sitnice,, tipa svakodnevni troskovi i sl. On je bio tu da finansira skupo letovanje (ja dajem za ,,kikiriki,, znao je da kaze - tj. za sedenje po kaficima, restoranima, shoping..... sto ja da sam sama ni nebi u toj meri trosila). Elem..... on se zaljubljuje.
Kaze da mu se gadim, da ne moze vise ocima da me gleda. Da sam ja njegov najveci neuspeh u zivotu. Da je ta zena zanimljiva, obrazovana, vesela, za njega uvek raspolozena...... ma sve sto ja ne bih mogla da budem sve i da se ponovo rodim. Uzas.
Smatra da je jedino normalno resenje da ja lepo izadjem iz tog stana, posto i nije njegov, nego njegovih roditelja i ja nemam nikakvih prava. Prema detetu je uvek bio ,,med i mleko,, , ali je meni bio prepusten onaj tezi deo roditeljstva. Zena sam, pa je valjda i normalno da cistim, perem, peglam, radim domace zadatke....dok on ako nije u kaficima, uzme dete, odvedega do grada.....i posle mi prebacuje kako nigde ne idem sa njima.... a ako bih isla onda bi u kuci bio krs.....pa bi onda verovatno rekao da sam neka neuredna.... i tako.... E, posle svega toga, ja sam naravno bila kriva sto je on nezadovoljan, nepronadjen u nasem braku.....sto mu ni do seksa samnom nije....

Dete i ja izadjemo iz te kuce. Usledi uklapanje deteta na stan moje majke, koji je mali. Nema svoju sobu. Majka mi je ogorcena sto se ,,nisam borila,, da ostanem tamo, zena je oduvek bila malo samoziva a sada joj je kuca puna, pa neuspeh u porodici ( i ona je razvedena)...mislim - pakao!
Dete i pored toga zavrsi sa svim peticama, ja na poslu dobijem cak i neko unapredjenje (uopste neznam kako...) i sad:

Kada dete ode kod njega, njoj je tamo lepse.
Ima svoju sobu, on tu vezu jos uvek krije od deteta (valjda da se prvo dete navikne na cinjenicu da mi nismo zajedno), njegovi roditelji koji imaju stan u blizini kuvaju i brinu o njemu (tako da ima slobodnog vremena za razliku od mene, posto majka koristi svaku priliku da ,,zbrise,, u vikendicu, pre zbog toga da nam nebi smetala.
Dozvoljava joj da krsi neka sitna pravila kada ode tamo, tipa da ostane u parku malo duze nego sto sam joj ja dozvoljavala, govori joj da i ako popusti u skoli - nema veze- popravice (a nikada nije seo da je preslisa lekciju, niti ima pojima o organizaciji na dnevnom nivou - ucenje, pakovanje knjiga, pregledanje sta se radilo, kada je koji predmet pa da li se uci danas ili za dva dana....).
Samo je pitanje vremena kada ce ona da shvati da joj je tamo mnogo manje ,,zahtevno,, i prilagodjeno njenim potrebama (ima 12 godina), a bogami ce joj i trebati privatnost koju ja ne mogu da joj pruzim.
On ide na tu kartu i vidim kako je u vremenu pridobija na te stvari koje ja nemam, a kako da joj objasnim da je u zivotu TEZE UVEK BOLJE. i da manipulise sa njom da bi je privoleo da misli kako su svi njegovi postupci u zivotu bili OK. Ako budem ovo pricala, samo cu opteretiti dete stvarima koje ne moze da shvati, a kada bude mogla, vec ce biti kasno.
I eto.....sta da radim ako dete za godinu dve kaze, ja odoh kod tate?
Vec sada mi se place kada pomislim na to.
Ja nemam nikog osim nje. Ona mi je sunce u zivotu. Volela bih da se u zivotu izbori da bude samostalna i svoja, a to nece time sto ce biti neobrazovana i razmazena (u pogresnom pravcu)..... Kada ne bi zivela samnom, ne bih imala razlog da se budim, da zivim..... Mozda ce neko reci da sam posesivna, ali cak sanjam da jednog dana kada se uda i ima decu, zivim sa njom, da joj pomazem u svemu, da ucim i sa njenom decom..... Ali.....svo vreme sam u strepnji da ce mozda zivot doneti drugacije.

Jos nesto..... koliko se god ja borila da joj ,, stvorim uslove,, , trebalo bi da imam mnogo vecu platu, pa da budem sigurna da ce firma u kojoj radim opstati jos 20 godina, da bih uzela kredit za veci stan. Jer, ako nesto krene naopako, znamo ko ce to jedva docekati! Cak i nisma sigurna da bih kredit dobila, kao samohrani roditelj (obicno se uzima prosek zarade bracnih drugova....ili tako nesto). Ako odemo u podstanare, onda bi tata tek bio u poziciji da pokaze kako je kod njega bolje.... Grozna situacija....

Tuzna je tvoja prica...Ali ne vidim niti jedan razlog zasto se ti pronalazis u ovom pitanju...Ti se za svoje dete boris svim silama, cak si mozda malo i previse posesivna.Opusti se,nastavi pravilno da vaspitavas svoju princezu i nista ne brini znace ona da prepozna prave vrednosti.Mozda ce je ocev "sjaj" zaseniti u nekom trenu, ali sigurno ce uvek znati ko je pravo Sunce njenog zivota.Moras biti jaka i izdrzati, zbog i za obe :cmok2::bye:
 
Azelajas, molim te samo bez posesivnosti (bez namere da osudim), koja može prerasti u hroničnu posesivnost, u tom slučaju tvoje najstrašnije strepnje će se ostvariti.
Vrujem da si jaka, i da ćeš pobediti sebe i svoja strahovanja.
Ne planiraj svoj život, pod izgovorom da njoj pomogneš, sa njom i njenom porodicom.
Namerno sam rekla izgovorom, mislim da je to strah od samoće.
Stvori strategiju da ti se dete raduje(u kasnijoj dobi), a ne da te doživljava kao obavezu i da ima osećaj da ti se nikada ne može odužiti. Vremenom će se slomiti pod teretom tvog nesrećnog braka i života.
Postaće ona nesrećna, a nadam se da to ne želiš.
 
A najvise od svega me boli sto cu izgubiti odnos sa svojim detetom za citav zivot. Osecam se kao da mi je neko malo po malo uzima. Kao sto su nekada decu otimali majkama iz narucja, samo mnogo sporije. Malo, po malo.... kao da ti vade jedan po jedan nokat.... natenane...

Твој страх је сасвим разумљив и сваки разведени родитељ вероватно полази и кроз ту фазу. Вероватно и твој бивши муж има управо исти страх да ће га физичка одвојеност од детета и емотивно удаљити, па зато и јесте толико попустљив, трудећи се да задржи (купи) дететову наклоност.

Ми САМИ смо ти који градимо однос са дететом. Не може га угрозити нико други са стране!!! Буди оно што си и била: држи и даље до захтева које си јој и раније постављала, понашај се онако како заиста мислиш да треба одговоран родитељ да се понаша, немој јој попуштати да би је купила....али разговарај са њом, причајте о томе шта су праве животне вредности и како се за њих треба борити....и никада, никада о тати не причај ружно, као што га никада, никада немој покривати, правдати и лагати дете због њега (да би детету створила лепшу слику о оцу). Буди искрена и буди оно што си. Деца то виде и осете!

Деци је потрена контрола, потребна су им ограничења и брига.... Деца не воле када им је све дато и све допуштено...и брзо им то преседне!

Неће твоје дете тебе престати да воли, нити ће почети више да воли оца само зато што јој он више дозвољава. Али, с друге стране, ако си ти ауторитет, нормално је да ће се у пубертету више борити са тобом него са неким ко јој није ауторитет! Наоружај се стрпљењем, коњским живцима и љубављу!

И запамти: само МИ САМИ смо одговорни за свој однос са дететом!!!
 
И ја сам својевремно имала сличан страх: ја се свађам са њима терајући их да једу боранију, а онда их тата узме и одведе у Мек.... :roll: Код тате може да се једе грицкалица и слаткиша по цео дан и не мора ништа друго (лакше му је тако - не мора да кува :roll:). Код мене се леже у 9, код њега може да се јурца до поноћи (јер он гледа тв)...

Искрено - плашила сам се да ће за коју годину пожелети тај лагоднији живот и да ће желети да пређу код њега. Наравно да нису!!!!;)

Деца умеју да препознају када неко купује њихову наклоност, а када се неко стварно труди око њих.
 
ako su deca naša, to ne znači da su naše vlasništvo
deci su potrebni roditelji koji imaju svoj život
razveli ste se, pa šta. niste ni prvi ni zadnji.
život ide dalje, dete ima oba roditelja, svi ste zdravi...
imaš 30...40 godina, 17 godina si bila u braku ali sada nisi
to šta i kako radi tvoj bivši samo je njegov problem
tj tvoj je samo ukoliko ti to želiš...
p.s. ukoliko ti imaš problem ima ga i tvoje dete
 
Evo mog primera........

Ziveli smo 17 godina u stanu roditelja mog muza. Za to vrme cesto nisam imala za pristojnu garderobu, a odricala sam se i po kojeg obroka da bismo tu kucu opremili i stvorili od nje dom. On je uvek ,,furao,, stav (mada to nikada nije izgovarao - ali se nekako to u vremenu na delu pokazivalo) zahvaljujuci meni imamo krov nad glavom, nismo podstanari, pa iako se necega odrices - bar si nasla ,,dobru priliku,,. Povodom istog je sebi davao za pravo da novcem koji zaradi osim sto da neki minimum za hranu (koju i sam jede) sam raspolaze. Kada je dete u pitanju nisu ga interesovale ,,sitnice,, tipa svakodnevni troskovi i sl. On je bio tu da finansira skupo letovanje (ja dajem za ,,kikiriki,, znao je da kaze - tj. za sedenje po kaficima, restoranima, shoping..... sto ja da sam sama ni nebi u toj meri trosila). Elem..... on se zaljubljuje.
Kaze da mu se gadim, da ne moze vise ocima da me gleda. Da sam ja njegov najveci neuspeh u zivotu. Da je ta zena zanimljiva, obrazovana, vesela, za njega uvek raspolozena...... ma sve sto ja ne bih mogla da budem sve i da se ponovo rodim. Uzas.
Smatra da je jedino normalno resenje da ja lepo izadjem iz tog stana, posto i nije njegov, nego njegovih roditelja i ja nemam nikakvih prava. Prema detetu je uvek bio ,,med i mleko,, , ali je meni bio prepusten onaj tezi deo roditeljstva. Zena sam, pa je valjda i normalno da cistim, perem, peglam, radim domace zadatke....dok on ako nije u kaficima, uzme dete, odvedega do grada.....i posle mi prebacuje kako nigde ne idem sa njima.... a ako bih isla onda bi u kuci bio krs.....pa bi onda verovatno rekao da sam neka neuredna.... i tako.... E, posle svega toga, ja sam naravno bila kriva sto je on nezadovoljan, nepronadjen u nasem braku.....sto mu ni do seksa samnom nije....

Dete i ja izadjemo iz te kuce. Usledi uklapanje deteta na stan moje majke, koji je mali. Nema svoju sobu. Majka mi je ogorcena sto se ,,nisam borila,, da ostanem tamo, zena je oduvek bila malo samoziva a sada joj je kuca puna, pa neuspeh u porodici ( i ona je razvedena)...mislim - pakao!
Dete i pored toga zavrsi sa svim peticama, ja na poslu dobijem cak i neko unapredjenje (uopste neznam kako...) i sad:

Kada dete ode kod njega, njoj je tamo lepse.
Ima svoju sobu, on tu vezu jos uvek krije od deteta (valjda da se prvo dete navikne na cinjenicu da mi nismo zajedno), njegovi roditelji koji imaju stan u blizini kuvaju i brinu o njemu (tako da ima slobodnog vremena za razliku od mene, posto majka koristi svaku priliku da ,,zbrise,, u vikendicu, pre zbog toga da nam nebi smetala.
Dozvoljava joj da krsi neka sitna pravila kada ode tamo, tipa da ostane u parku malo duze nego sto sam joj ja dozvoljavala, govori joj da i ako popusti u skoli - nema veze- popravice (a nikada nije seo da je preslisa lekciju, niti ima pojima o organizaciji na dnevnom nivou - ucenje, pakovanje knjiga, pregledanje sta se radilo, kada je koji predmet pa da li se uci danas ili za dva dana....).
Samo je pitanje vremena kada ce ona da shvati da joj je tamo mnogo manje ,,zahtevno,, i prilagodjeno njenim potrebama (ima 12 godina), a bogami ce joj i trebati privatnost koju ja ne mogu da joj pruzim.
On ide na tu kartu i vidim kako je u vremenu pridobija na te stvari koje ja nemam, a kako da joj objasnim da je u zivotu TEZE UVEK BOLJE. i da manipulise sa njom da bi je privoleo da misli kako su svi njegovi postupci u zivotu bili OK. Ako budem ovo pricala, samo cu opteretiti dete stvarima koje ne moze da shvati, a kada bude mogla, vec ce biti kasno.
I eto.....sta da radim ako dete za godinu dve kaze, ja odoh kod tate?
Vec sada mi se place kada pomislim na to.
Ja nemam nikog osim nje. Ona mi je sunce u zivotu. Volela bih da se u zivotu izbori da bude samostalna i svoja, a to nece time sto ce biti neobrazovana i razmazena (u pogresnom pravcu)..... Kada ne bi zivela samnom, ne bih imala razlog da se budim, da zivim..... Mozda ce neko reci da sam posesivna, ali cak sanjam da jednog dana kada se uda i ima decu, zivim sa njom, da joj pomazem u svemu, da ucim i sa njenom decom..... Ali.....svo vreme sam u strepnji da ce mozda zivot doneti drugacije.

Jos nesto..... koliko se god ja borila da joj ,, stvorim uslove,, , trebalo bi da imam mnogo vecu platu, pa da budem sigurna da ce firma u kojoj radim opstati jos 20 godina, da bih uzela kredit za veci stan. Jer, ako nesto krene naopako, znamo ko ce to jedva docekati! Cak i nisma sigurna da bih kredit dobila, kao samohrani roditelj (obicno se uzima prosek zarade bracnih drugova....ili tako nesto). Ako odemo u podstanare, onda bi tata tek bio u poziciji da pokaze kako je kod njega bolje.... Grozna situacija....
Verovatno ovo ne zelis da cujes, ali niko ti ne moze pomoci (psiholoski) dok sama sebi ne pomognes. Napravila si pogresan start- udavsi se tako mlada, stavljajuci dalje usavrsavanje u drugi plan( ne kazem da si neobrazovana, u pitanju je famozni papir koji imaju mnoge budale danas), postala si zavisna od njega u svakom smislu, najvise finansijskom i zbog toga automatski misli da moze da te za8ebava i potcenjuje. Ne samo to, kad si samo u kuci i bavis se samo detetom i njim, sto se vise trudis, oni to manje cene. Dokaz za to je tvoja strepnja da ce se preseliti kod oca, iako je sasvim izvesno da si ti vise truda, rada, brige ulozila. Otac je tu manje vremena i kad je na kratko sa detetom sve je idilicno. Prosle godine sam na jednoj plazi videla oca i devojcicu.Prva 2 minuta je sve divno govorio, a ubrzo potom i -Oli me pustit`, sto ti je, kad ce ti vise majka doci- naprosto nije znao sta da radi. Previse si brinula o njima, a malo o sebi... Sada si u prilici da krenes ispocetka, da cak i nadjes nekog sa kim ces podeliti zivot jer si jos uvek mlada. Tvoja cerka sigurno oseca tvoju brigu, opterecuje je ona, iako ti to sigurno ne zelis. Kako zracis, tako i privlacis-a tebi je najbitnije da privuces cerku, mozda i jos nekoga-kako bi zracila!
 
Zena sam, pa je valjda i normalno da cistim, perem, peglam, radim domace zadatke....dok on ako nije u kaficima, uzme dete, odvedega do grada.....i posle mi prebacuje kako nigde ne idem sa njima.... a ako bih isla onda bi u kuci bio krs.....pa bi onda verovatno rekao da sam neka neuredna.... i tako.... E, posle svega toga, ja sam naravno bila kriva sto je on nezadovoljan, nepronadjen u nasem braku.....sto mu ni do seksa samnom nije....

Морам само ово да приметим и прокоментаришем....:think:

А да ли заиста јеси некада изашла негде са њим и дететом и он ти због тога пребацио да си неуредна пошто ниси имала времена да све доведеш у тип-топ стање? ....Или само нагађаш да би он то вероватно рекао?

Мислим - могла си да бираш. Он је желео да будеш са њим и дететом, да изађете негде, да будеш мама и жена, а ти си изабрала да куваш, переш, пеглаш и рибаш....:think: Теже ти је падао крш у стану него незадовољан муж....:think:

Зашто неке жене мисле да је мушкарцима потребна само топла супа, испеглана кошуља и намештај без трунке прашине? :confused:
 
Primetila sam nešto, možda grešim.
Neki put se ni muškarcima ne može ugoditi, prosto traže ideal....danas hoću da si lepa ...sutra hoću dobar ručak....e, sada ćemo da pričamo o politici....pitaš ih za neku vama nepoznanicu u fudabalu, kreću u elaborat dok se ne onesvestiš...kada su nervozni da ćutiš i da se naravno ne oglašavaš....da si srčana i drčna, jer su to po njima samo ponekad sexsi osobine..da zarađuješ i privređuješ..da si tradicionalna kao nekada naše bake.
Ne generalizujem, ali ženi je sve teže da u svakoj oblasti u životu bude savršena. Ima jedna lepa pesma, otprilike ne mogu da se setim, ali refren u prevodu na naš jezik glasi otprilike....Ja nisam super-žena...bolnim vapajem otpevana.
 
Lepo je rekao jacob.veza izmedju majek i deteta,ne moze po difoltu nikada biti ista,kao ona izmedju deteta i oca.missim mozete tu da razglabate do sutra,i nsita necete zakljuciti pametno.
a sada zasto ga je ostavila?pa ima na ovom svetu svakakvih ljudi,kao i milion i jedan ralzog zasto je to ucinila.pocev od zdravstvenog pa do finiansijskog deprtmana,kako nje tako i samog deteta.
 
Primetila sam nešto, možda grešim.
Neki put se ni muškarcima ne može ugoditi, prosto traže ideal....danas hoću da si lepa ...sutra hoću dobar ručak....e, sada ćemo da pričamo o politici....pitaš ih za neku vama nepoznanicu u fudabalu, kreću u elaborat dok se ne onesvestiš...kada su nervozni da ćutiš i da se naravno ne oglašavaš....da si srčana i drčna, jer su to po njima samo ponekad sexsi osobine..da zarađuješ i privređuješ..da si tradicionalna kao nekada naše bake.
Ne generalizujem, ali ženi je sve teže da u svakoj oblasti u životu bude savršena. Ima jedna lepa pesma, otprilike ne mogu da se setim, ali refren u prevodu na naš jezik glasi otprilike....Ja nisam super-žena...bolnim vapajem otpevana.

Тачно...али зар није иста прича и са мушкарцима?
И ми желимо снажног мушкарца који ће да се храбро избори са поплавом у купатилу када пукне цев, а који ће да нас води у позориште и да нам шапуће стихове на увце, који ће да вуче џакове паприка, али и да нам доноси цвеће, који ће да буде брижан отац, нежан љубавник, интелектуално супериоран, образован, а снажан и заштитнички расположен кад затреба, да доноси новац у кућу али и да мења пелене детету....
 
Тачно...али зар није иста прича и са мушкарцима?
И ми желимо снажног мушкарца који ће да се храбро избори са поплавом у купатилу када пукне цев, а који ће да нас води у позориште и да нам шапуће стихове на увце, који ће да вуче џакове паприка, али и да нам доноси цвеће, који ће да буде брижан отац, нежан љубавник, интелектуално супериоран, образован, а снажан и заштитнички расположен кад затреба, да доноси новац у кућу али и да мења пелене детету....


Dabome, priča o prinčevima i princezama.
Nije mi namera da se daleko bilo hvalim, krečenje mi nije nepoznanica, osigurači već moja oblast, antena na krovu takođe (dok havala bogu nije došla kablovska) i glupo je da nabrajam.
Na kraju se sve ipak svodi na toleranciju i razumevanje, realno sagledavanje zajedničkog života.
I žene i muškarci su skloni prebacivanju šta je čija oblast.

Opomenu me malopre izvesni Glenn..da ne bulaznim (stigla sam da pročitam) i da sam skrenula sa teme.
I kako da se žena (čovek) ne zapita, zar je moguće.....zar je toliko teško reći...nisi u pravu, i evo zašto nisi u pravu.
 
azelajes ako ce ti nesto znaciti :rumenko:
Moje cere su svojevremeno jedna pa druga zelele da zive kod babe i dede jer je njihova kuca veeelika i imaju svoju sobu koju su oni punili igrackama ne bi li ih domamili kod njih:eek:
Prvo je starija bila 2 meseca i NIKAD VISE drazi joj je bio njen sobicak.A onda posle par god. i mladja.E ona je izdrzala 3.5 meseca.Nikad vise nisu odlazile u tu "svoju"sobu ni da se igraju a ne da spavaju:zper:A one su imale sobicak od prepravljene kuhinje.Ukojoj je curila voda od kondenzacije niz plocice.Koje smo kasnije razbili upravo zbog toga.:think:
Tako da ce tvoja pametna cera znati sta je za nju najbolje .
Samo nemoj vrsiti pritisak nad njom.:whistling:
Jer je pubertet tu a u tom stanju su sklone da teraju inat:manikir:
 
Морам само ово да приметим и прокоментаришем....:think:

А да ли заиста јеси некада изашла негде са њим и дететом и он ти због тога пребацио да си неуредна пошто ниси имала времена да све доведеш у тип-топ стање? ....Или само нагађаш да би он то вероватно рекао?

Мислим - могла си да бираш. Он је желео да будеш са њим и дететом, да изађете негде, да будеш мама и жена, а ти си изабрала да куваш, переш, пеглаш и рибаш....:think: Теже ти је падао крш у стану него незадовољан муж....:think:

Зашто неке жене мисле да је мушкарцима потребна само топла супа, испеглана кошуља и намештај без трунке прашине? :confused:



pa kako da imamo kod kuce gotov rucak i da ja budem sa njima. a ako nema rucka onda je poprilicna svota novca potrebna da se svaki vikend ,,luta,, po restoranima.
ponekada jesam isla sa njima, ali ne malo puta sam vikendima vidjala oceve sa decom. bash iz ovog razloga, da se zena ,,razbaca,, po kuci i uradi neke stvari. a i idilicni vikendi kostaju. a mi smo opremali stan, gajili dete (sto je do trece cetvrte godine najveci trosak...) a ako jedna strana moze da se ,,strpi,, i saceka ...(pa to je valjda imati porodicu, brak, zajednistvo... nije samo biti na reklami za nes kafu...) onda bi trebalo da i druga strana nesto ,,zrtvuje,, ?

p.s ja se nisam svojevoljno iselila. ja sam izbacena iz zajednickog stana, zato sto se gospodin ludo zaljubio u koleginicu sa posla.
 
pa kako da imamo kod kuce gotov rucak i da ja budem sa njima. a ako nema rucka onda je poprilicna svota novca potrebna da se svaki vikend ,,luta,, po restoranima.
ponekada jesam isla sa njima, ali ne malo puta sam vikendima vidjala oceve sa decom. bash iz ovog razloga, da se zena ,,razbaca,, po kuci i uradi neke stvari. a i idilicni vikendi kostaju. a mi smo opremali stan, gajili dete (sto je do trece cetvrte godine najveci trosak...) a ako jedna strana moze da se ,,strpi,, i saceka ...(pa to je valjda imati porodicu, brak, zajednistvo... nije samo biti na reklami za nes kafu...) onda bi trebalo da i druga strana nesto ,,zrtvuje,, ?

p.s ja se nisam svojevoljno iselila. ja sam izbacena iz zajednickog stana, zato sto se gospodin ludo zaljubio u koleginicu sa posla.


azelejas ili kako vec, na tvojoj sam strani 1000%....malo mi je zlo od onih prica zena treba da bude i majka,i drugarica, i zena i znas vec sta u krevetu.........njegovo ponosanje za moje poimanje je NE PODNOSLJIVO....i ne bih ga trpela vise ni 5 min......a grebala bih da izvucem svoj novac (koliko sam shvatila a jesam jako dobro) dok je on "ziveo punim plucima".. a od tebe je malo koristio novac da sredi svoju gajbu...gle molim te.....!!!!!! Teraj to od sebe..za kad ce ti.!!!......
I naravno bori se za dete pod obavezno.......:super:
 
pa kako da imamo kod kuce gotov rucak i da ja budem sa njima. a ako nema rucka onda je poprilicna svota novca potrebna da se svaki vikend ,,luta,, po restoranima.
ponekada jesam isla sa njima, ali ne malo puta sam vikendima vidjala oceve sa decom. bash iz ovog razloga, da se zena ,,razbaca,, po kuci i uradi neke stvari. a i idilicni vikendi kostaju. a mi smo opremali stan, gajili dete (sto je do trece cetvrte godine najveci trosak...) a ako jedna strana moze da se ,,strpi,, i saceka ...(pa to je valjda imati porodicu, brak, zajednistvo... nije samo biti na reklami za nes kafu...) onda bi trebalo da i druga strana nesto ,,zrtvuje,, ?

p.s ja se nisam svojevoljno iselila. ja sam izbacena iz zajednickog stana, zato sto se gospodin ludo zaljubio u koleginicu sa posla.


Mozda skrecem sa teme, ali smatram da vikend si BAS trebala da provodis zajedno sa njim, bas onako kako ide porodicno a ne da se bacas na generalku kod kuce.Uostalom jedno dete ne moze napraviti veliki lom u stanu niti neki veliki trosak o kome pricas, jer sama imam tri, i stignem da sve uradim svakog dana po malo ne bi li bas taj vikend bili svi skupa, gde god samo da smo svi zajedno.No ne bitno to je bilo ,sada trebas gledati ispred sebe i krciti sebi i detetu put i gledaj da ne razmisljas toliko o vec bivsem muzu, vec polako kroji dan po dan sebi i svojoj curici i da vam je sto vise ispunjen zajednicki ako moze i sto vise pozitivnih misli jer trebas ici napred , nikako nazad.;)
 
za mene svaka žena koja ne živi sa svojim maloletnim detetom je ostavila svoje dete

da Vexy u pravu si po mom misljenju. mada treba dodati da ni muskarac koji ne zivi sa svojim maloletnim detetom je ostavio dete. postoji strasna recenica

Zivotinja nikad ne ostavlja svoje mladunce, sto bi znacilo da smo gori od njih...

kolika je pamet roditelja kada nemogu da prevazidju borbu koja se zove zivot?
niko me nemoze ubediti da su nebitno otac ili majka pronasli novi sretan zivot za svoje dete. mozda za sebe ali za dete koje ce ziveti pored stranca ne jer nikada zena ili muskarac nece voleti dete koje nije njegovo ili njeno. kad tad ce doci do pucanja sedmog neba na kojem verovatno u pocetku zive. netreba zaboraviti da ljubav i brak nisu samo parfemi. ljubav i brak nose i carape koje smrde.

i da li zasluzuju jedno drugo oni koji su ostavili dete? da zasluzuju jer su isti. a kad zivot prodje bolece i bice kasno!
 
Ne bih izjednačila kad sud odluči da dete živi sa ocem sa ostavljanjem deteta od strane majke. Videla sam da ste pisali da dete starije od 10 godina može da iskaže mišljenje sa kojim roditeljem želi da živi, i da to sud uzima u obzir. Šta u onim slučajevima kad se dete predomisli, npr živelo je sa tatom nekoliko meseci, pa onda ne bi više? Verovatno ponovo pokreću pitanje pred sudom...
U ovom slučaju se ne bih mnogo brinula, prvo dete možda uopšte neće tražiti da živi sa ocem, a nisam sigurna ni koliko to njemu odgovara, ako planira neku ozbiljnu vezu u budućnosti... Nije baš zgodno izaći sa devojkom i dovesti je posle kući, kad dete ima temperaturu ili mora da spava, jer ima prepodnevnu smenu u školi... Plus, ako bi dete tražilo da živi sa ocem, moguće je da će se posle nekoliko meseci predomisliti.
 
Ne bih izjednačila kad sud odluči da dete živi sa ocem sa ostavljanjem deteta od strane majke. Videla sam da ste pisali da dete starije od 10 godina može da iskaže mišljenje sa kojim roditeljem želi da živi, i da to sud uzima u obzir. Šta u onim slučajevima kad se dete predomisli, npr živelo je sa tatom nekoliko meseci, pa onda ne bi više? Verovatno ponovo pokreću pitanje pred sudom...
U ovom slučaju se ne bih mnogo brinula, prvo dete možda uopšte neće tražiti da živi sa ocem, a nisam sigurna ni koliko to njemu odgovara, ako planira neku ozbiljnu vezu u budućnosti... Nije baš zgodno izaći sa devojkom i dovesti je posle kući, kad dete ima temperaturu ili mora da spava, jer ima prepodnevnu smenu u školi... Plus, ako bi dete tražilo da živi sa ocem, moguće je da će se posle nekoliko meseci predomisliti.

niko ovde bar mislim ne to sto sud odredi da li je dete od strane jednog roditelja ostavljeno.
naslov teme je-zene koje ostavljaju decu kod oca
tacno da verovatno ocu koji misli o nekoj vezi u buducnosti neodgovara temperature,spavanje.... a da li bi majci odgovarala veza u buducnosti kad dovede kuci momka a dete ima temperaturu,spava mu se....
 

Back
Top