Zemlja

Zagrlite se i neka vas sreća prati, deco celoga Sveta. I volite se, kao što sve vas voli vaša mati Planeta. :heart:

44247876_1011732205680567_7349222744682135552_n.jpg

Fontana Majka Prirode, Gatineau, Kanada


Idemoooooo! z:)
2020-1_114559.jpg.axd
 
Nove godine uvek obećavaju mnogo, ali..
Iz godine u godinu, dan po dan...život je za većinu naporna trka s preponama,
ludi sprint za preterano ambiciozne, za one metiljave dosadna ćopava šetnja koja nema kraja,
a za izuzetne - ubistveni maraton.

"...ali moraš znati da maratonac ne trči zbog sebe. Nijedan, nikad. Maratonac je idealista,
trči zbog nedostižnog ideala i to mu daje snagu. Dok trči hrani se i hrabri idejom da je
u nečijim očima velik. Zato maraton nikad nje završen, cilj nije cilj trke, cilj je trčati pod nečijim pogledom.

Često sam, iscrpljen od jedne trke, čak sedam kilograma lakši, počinjao drugu u drugom gradu,
znajući da ne mogu pobediti. Pobeda u maratonu nije proći kroz cilj, nego nositi Filipidesov oklop i poruku.
Pobeda je kada znaš da te neko vidi, čeka.

Kada znam da sam nekom drag..." - hakim bej
******

Nema boljeg razloga, nema slađe pobede. :heart:
 
Poslednja izmena:
Sve su note dirigovane.
I ovo ogledno pile je naučeno da, na klavirskoj dirci, osvetljenoj rozikastim svetlom, dobije zrno pšenice...
Pile će nastaviti da kljuca samo osvetljene dirke, očekujući hranu.
Isto kao i čovek koga su izvukli iz prirodnog ambijenta i naučili ga za kojim blještavilom da pođe, šta da kljucne, i šta da zaboravi.
 
Zaborav je ono što nam je Kreator darovao,da nas poštedi suvišnog bola..
bola kojeg ne bismo izdržali bez zaborava.Ali nije nam darovao bahatost
i oholost..nije nam darovao nemar i nebrigu i nepažnju.Zašto ove reči
sadrže upravo najlepše osobine čoveka?Zašto su negacija onoga što
čovek treba i može da bude? Marljiv..brižan..pažljiv..šta su skrivile
životinje Australije, da gore njihova mladunčad u ognju bez kraja?
1578603695_14.jpg

Zar je potrebno ovako?Mora li?

rMMtYam.jpg

?????
 
Poslednja izmena:
Ni sve prirodne sile, ni najveće katastrofe - zemljotresi, vulkani, poplave, požari, uragani ...
ne nanose toliko štete koliko može čovečanstvo u jednom danu.
Ratovi su posebna stavka.
Izbrojano je 12703 oružana sukoba za poslednjih pet milenijuma. Čudo da ih nije bilo više?
Ali taj broj stalno raste.
Štetu i žrtve niko ne može izbrojati.

Mapa ratova.
mapa-sukoba.jpg


" I đavo zna šta je dobro, ma neće, nego kako mu milo" - srpska narodna poslovica
 
Sve su note dirigovane.
I ovo ogledno pile je naučeno da, na klavirskoj dirci, osvetljenoj rozikastim svetlom, dobije zrno pšenice...
Pile će nastaviti da kljuca samo osvetljene dirke, očekujući hranu.
Isto kao i čovek koga su izvukli iz prirodnog ambijenta i naučili ga za kojim blještavilom da pođe, šta da kljucne, i šta da zaboravi.
:kpozdrav:
Ipak, ima otpornih na dresuru.
Između biti sita kokoš ili gladan čovek, izabraće slobodu. :)
 
Poslednja izmena:
1579008114449.png

Dante Gabriel Rossetti


The Return of Persephone
by Alec Derwent Hope

Gliding through the still air, he made no sound;
Wing-shod and deft, dropped almost at her feet,
And searched the ghostly regiments and found
The living eyes, the tremor of breath, the beat
Of blood in all that bodiless underground.

She left her majesty; she loosed the zone
Of darkness and put by the rod of dread.
Standing, she turned her back upon the throne
Where, well she knew, the Ruler of the Dead,
Lord of her body and being, sat like stone;

Stared with his ravenous eyes to see her shake
The midnight drifting from her loosened hair,
The girl once more in all her actions wake,
The blush of colour in her cheeks appear
Lost with her flowers that day beside the lake.

The summer flowers scattering, the shout,
The black manes plunging down to the black pit --
Memory or dream? She stood awhile in doubt,
Then touched the Traveller God's brown arm and met
His cool, bright glance and heard his words ring out:

"Queen of the Dead and Mistress of the Year!"
-- His voice was the ripe ripple of the corn;
The touch of dew, the rush of morning air --
"Remember now the world where you were born;
The month of your return at last is here."

And still she did not speak, but turned again
Looking for answer, for anger, for command:
The eyes of Dis were shut upon their pain;
Calm as his marble brow, the marble hand
Slept on his knee. Insuperable disdain

Foreknowing all bounds of passion, of power, of art,
Mastered but could not mask his deep despair.
Even as she turned with Hermes to depart,
Looking her last on her grim ravisher
For the first time she loved him from her heart.
 
Zaborav je ono što nam je Kreator darovao,da nas poštedi suvišnog bola..
bola kojeg ne bismo izdržali bez zaborava.Ali nije nam darovao bahatost
i oholost..nije nam darovao nemar i nebrigu i nepažnju.Zašto ove reči
sadrže upravo najlepše osobine čoveka?Zašto su negacija onoga što
čovek treba i može da bude? Marljiv..brižan..pažljiv..šta su skrivile
životinje Australije, da gore njihova mladunčad u ognju bez kraja?
Pogledajte prilog 635443
Zar je potrebno ovako?Mora li?

rMMtYam.jpg

?????
Strašno mi je šta se dešava sa Australijom.
STRAŠNO!!!
 
Nakon konsultacija doneta je odluka da se ovako lepa tema koje nije problematicna i ne zalazi u niciju privatnost
a i zarad postovanja prema ucesnicima koji godinama pisu na njoj, ne moze zatvarati na zahtev postavljaca...
 
Poslednja izmena:
:) Eheeeeej, Luda Družino,
Ja sam se već skamenila i povukla sa Zemlje.
Prijateljstvo i solidarnost stavljam iznad svake druge teme, a naročito ove.

Evolucija trči unazad, čovek sve više liči na svog dlakavog praprapretka.
Zemlja je prepuštena čovekolikima.
Ako mi ne znamo, evolucija zna šta treba da radi. :zcepanje:

(Da ti pošta nije zaključana, ovo pisamce bi stiglo tamo. Lep pozdrav. Ave! ) :cao::heart:
 
Poslednja izmena:

Back
Top