Zemlja

1571230370329.png


Holivud izgleda spektakularno i blentavo, ali postojala je jedna tema, na koju su se postavljale rečenice, koje nisu imale smisla sa filmom, ali su bile pažljivo odabrane, od koga i u koju svrhu ne znamo, koje su delovale na ljude kao kofa ladne vode usred mračnog bioskopa....

Ne znam gde je ta stara tema ... Možda na Kultnom PDF-u
 
Pogledajte prilog 603347

Holivud izgleda spektakularno i blentavo, ali postojala je jedna tema, na koju su se postavljale rečenice, koje nisu imale smisla sa filmom, ali su bile pažljivo odabrane, od koga i u koju svrhu ne znamo, koje su delovale na ljude kao kofa ladne vode usred mračnog bioskopa....


Te pažljivo odabrane reči pogađale su pravo u pleksus nevino stado,
ugnjezdile se, iz njih se izlegla kaubojska retorika, estetika, etika, filozofija...
i preplavila svet.
Pretvorila ga u plitkoumnu, beskrupuloznu, bestidnu masu,
uz amerikaniziran psovački rečnik, u džins dronjcima.
Kapitalna misao prljavog Harija koju si malo ranije citirao,
najviši je domet individualne slobode i svako, ama baš svaki šupak
ima pravo ne samo da misli, već i da radi šta hoće.

Još uvek ne shvatamo šta nas je snašlo u degenerisanom, nemoralnom duštvu,
čiji zakoni leže u topuzu.
Uživamo u blagodetima njihove kulture, divimo se.
Postali smo isti.
Fuckkkk.
 
IMG_20190929_141345.jpg


Usud

Doziva me šapatima
kroz napupele trešnjine grane,
obmotane izmaglicom
u nastupajućem proleću,
dok smrt napregnuto vreba
usamljene hodočasnike
na neočekivanim zavojima
snoviđenjem iscrtanih staza,
uz vratolomne padine
negostoljubivih planina,
kroz zamke ukrštenih bodlji
i čeljusti nakeženih zveri,
do vrhova gde nazire se grad
dalek u vrtlogu vremena,
bezopasan tek za one
što ih usud proteruje
na visove zabranjene.


ulje na platnu i pesma by Sandveil dance
 
"Smrt je čudna stvar. Ljudi prožive čitav život kao da ona ne postoji,
pa ipak ona veći deo vremena predstavlja jedan od najvažnijih razloga življenja.
Neki od nas vremenom postanu toliko svesni nje da živimo snažnije, tvrdoglavije,
halapljivije. Nekima je potrebno njeno stalno prisistvo da bi uvideli šta je njena suprotnost.
Drugi su toliko zaokupljeni njom da sedaju u čekaonicu mnogo pre nego što ona najavi
svoj dolazak. Plašimo je se, ali se ipak najviše od svega plašimo da će ugrabiti nekog drugog,
a ne nas.
Jer najveći strah u smrti je da će nas zaobići. I ostaviti nas same."

Fredrik Bakman - "Čovek po imenu Uve"
 
Život je šikara.Hodaš razgrčući šiblje i visoku travu..probijaš se naporno,
upadaš u meko gnjecavo tlo..teško izvlačiš stopala,gacaš kroz mulj..
i nastavljaš dalje dok te šiblje udara po obrazima i ostavlja tragove.
Urezuju ti se u dušu kao loše iskustvo..budi se se oprez pri sledećem
koraku,nesigurnost rađa strah,koji uvek vreba iz prikrajka..iščekuje nešto.
A onda iznenada.. na tvom mukotrpnom putu,jedna nežna biljka..trudi se
da podigne glavicu svog lepog cvetića..prema Suncu,prema životu.
Pomozi joj,razgrni tu šikaru i travuljinu..pokloni joj život.
Imaj samilosti prema životu..poštuj ga. Možda u tom sićušnom cvetiću
boravi nečija Duša..nikad ne gazi život..dragocen je to poklon Tvorca.

c2daf110.jpg
 
Misliš pogled grabljivca na plen...? Isti kao pogled čoveka, nema razlike.
Ne štedi Zemlju, ne štiti živi svet, ne mari za slabije, izgladnjuje sirotinju, izrabljuje decu...
priznaje samo pravo jačega, govori jezikom oružja.
Otrovna civilizacija, bez budućnosti.

0002698e_medium.jpeg

foto Steve Mccurry - na poljima maka, Avganistan, proizvodnja opijuma
 
"Ali se upinju iz petnih žila da od raja naprave pakao."
I uspeli su u svojoj nameri,gotovo u potpunosti..još malo
je ostalo.Kako se usuđujemo sanjati o Raju?Kako nas nije
sramota,kada za sobom ostavljamo tone otpada,kad smo
izmislili atomsku bombu,kad nas razara radijacija?Zašto
spavamo budni,kada ćemo progledati i ugledati svoje delo?
Mislim da je krajnje vreme...a filozofirati na đubrištu
može samo slepac koji ne vidi ništa oko sebe..eto to smo
mi...deca raja,deca Bogova.
d21a690ef08a3dc3ae8524e2a97b87f4.jpg

Starosedelac kontinenta pogrešno nazvanog Amerika..
 

Back
Top