Жељко Комшић: Србија није пријатељ Босне и Херцеговине док је Новак Ђукић на слободи!

комшија

Stara legenda
Poruka
96.548
1590674774900.png




Željko Komšić, član Predsedništva Bosne i Hercegovine

Srbija nije prijatelj BiH dok je Đukić na slobodi

Srbija ne može biti prijatelj Bosni i Hercegovini sve dok je Novak Đukić na slobodi, izjavio je član Predsedništva BiH Željko Komšić prilikom današnjeg obeležavanja 25. godišnjice masakra na Kapiji u Tuzli, prenosi klix.ba.

1590674909000.png



25. maja 2020.

Komšić je odao počast 71 žrtvi zločina na Kapiji koji je pod naredbom generala bivše Vojske Republike Srpske Novaka Đukića počinjen 25. maja 1995.

„Neko ko je tada bio u Armiji BiH i ko se borio upravo protiv ovakvih zlikovaca, uvek oseća težinu nepravde jer oni koji su to uradili izmakli su ruci pravde. Nažalost, živimo na takvom mestu i u takvom vremenu gde je i to moguće, odnosno da takav zlikovac kao što je Đukić danas slobodno šeta u susednoj zemlji, koja tvrdi da je prijateljska Bosni i Hercegovini i koja tvrdi da želi graditi dobrosusedske odnose“, kazao je Komšić.

Član Predsedništva BiH je istakao da je život njegove generacije upravo obeležio masakr na Kapiji, rekavši da se teško može govoriti o tome da se situacija sa Srbijom može stabilizovati dok ljudi poput Đukića slobodno hodaju.

„Diplomatski možemo razgovarati i susretati se, pričati o saradnji. Ali, ružan osećaj ostaje iza nas. To je nešto teško i mučno, što nas uvek podseti da je puno licemerja danas u tim nekim odnosima. Mnogi će reći da ovo što kažem nije korektno, ali meni je dosta te lažne političke korektnosti. Historija je takva, činjenice se znaju, kao i istina. Zna se ko je ovo ovde uradio. Ti ljudi, nije ovde samo riječ o Đukiću, već i onome ko je takoreći povukao obarač na topu, kao i njihova dela, će opterećavati odnose između ove dve zemlje, čak i onoga trenutka kada svi mi fizički nestanemo. Ostaće tamna mrlja u odnosima naše dve države“, naglasio je Komšić.

Navodi da ne veruje da će Srbija nešto uraditi po tom pitanju.

„Nažalost, opet ponavljam, živimo u takvom vremenu i na Balkanu gde ljudi mogu pobiti desetine dece i na nekim mestima se smatrati herojima. Nažalost, to je tako. To su činjenice i svet u kojem živimo, ali, svejedno, na nama ostaje da obeležimo stradanje te tuzlanske mladosti i nevinih ljudi po celoj BiH. Na kraju krajeva, sva ta deca koja su ovde stradala nisu nikome ništa dužni ni krivi bili. Ali su platili sve ono što se dešavalo u BiH krajem prošlog stoleća, u borbi protiv agresije i protiv neprijatelja ove zemlje. Pogledajte samo imena te ubijene dece, pa to vam je BiH. Oni su nažalost platili najveću moguću cenu“, zaključio je član Predsedništva BiH.

U Tuzli je 25. maja 1995. granatom ispaljenom sa srpskog položaja na planini Ozren ubijena 71 osoba, a više od 200 ih je ranjeno. Tokom 2014. godine pravosnažnom presudom na 20 godina zatvora osuđen je general bivše VRS Novak Đukić.


1590474869000.png



Nedugo nakon izricanja presude on je otišao u Srbiju gde se i danas nalazi pod izgovorom lečenja. Od juna 2014. nije se odazvao izvršenju kazne, a iako je za njim raspisana poternica trenutno ne može biti izručen BiH jer ima državljanstvo Srbije.

Ali, kaznu može služiti u Srbiji jer je ta država 2010. godine potpisala sporazum sa BiH koji omogućava međusobno izvršenje kazni. To mora zatražiti Sud BiH koji do danas takav potez nije povukao, navodi klix.ba. link













Жељко Комшић увек има рационалан и добронамеран став. На основаност његовог мишљења, као и увек, указују непристрасне чињенице. Једна од њих јесте да се Новак Ђукић, бивши заповедник тзв. "тактичке групе Озрен", иначе правоснажно осуђен за овај тешки ратни злочин, појављује на промоцијама књиге у којој се злочин над тузланском младошћу негира, а књигу је финансирало Министарство одбране Србије.
 
Poslednja izmena:
Srbija zali za svakom neduznom zrtvom bilo koje nacionalnosti pa tako i za neduznim zrtvama pripadnicima muslimanske nacionalnosti i jedini je iskreni prijatelj i Bosne i jedini iskreni prijatelj Hercegovine.I Federacije Bosne i Hercegovine ukljucujuci i svih 10 kantona kao i naravno susedne Republike Srpske.Kad je rec publikovanju dela koja se odnose na nesrecni sukob devedesetih,zvanican stav Republike Srbije jeste da svako delo da odnosoom tematikom treba da sluzi istini i pomirenju Medjutim,u Republici Srbiji kao i drugim demokratskim zemljama,ne postoji monopol na istinu bilo koje vrste.Kao i kad je rec o stampi i drugim medijima,podrazumeva se da postoji sloboda govora koja se ne moze ogranicavati.
 
Жељко Комшић увек има рационалан и добронамеран став. На основаност његовог мишљења, као и увек, указују непристрасне чињенице. Једна од њих јесте да се Новак Ђукић, бивши заповедник тзв. "тактичке групе Озрен", иначе правоснажно осуђен за овај тешки ратни злочин, појављује на промоцијама књиге у којој се злочин над тузланском младошћу негира, а књигу је финансирало Министарство одбране Србије.

Kao što se negira Tuzlanska kolona, gdje se krivci za ovaj ratni zločin i danas slobodno kreću, tako se ovdje radi o tome da se nevin čovjek okrivi za ono što su vojni experti utvrdili da je to nemoguće.
Sramota je čitati ovakve teme koje jedino imaju za cilj da se Srbi okrive za bilo šta i bilo gdje.. ali, zato se ćuti o bezočnom, anticivilizacijskom postupku "gradjana" Tuzle, gdje su šutirali, gazili i bacali u smeće, cvijeće i vijence koje su roditelji i familija htjeli da postave na mjesto gdje su i živote izgubili njihovi sinovi, očevi, rodjaci. Šta bi bilo kad bi se samo djelići istine pisalo, bez ovakvih sramnih i berzobraznih izmišljotina, punim mržnje i zabluda.
Željka Komšića se odrekla i njegova matica u svim gradovima gdje su Hrvati na vlasti, i proglašen je za personom non-grata.
 
Ma taj zločin na tuzlanskoj kapiji nije istražen kako treba. Dosta tu ima mutnji radnji. Od jedne granate ubijeno 72 ljudi,a ranjeno preko 100 ?? Ista ta granata samo površno oštetila asfalt. Prilikom muslimanskog granatiranja Doboja u prosjeku dnevno strada 5 - 8 civila na ulicima. Prilikom granatiranja sarajevskih naselja ( pod kontrolom VRS) Grbavica na ulicama dnevno strada 5 - 10 civila. Prilikom granatiranja muslimanskog Sarajeva dnevno strada 5 - 10 civila. Postoje izuzeci tipa Markala i Tuzlanske kapije kada su pod čudnim okolnostima stradao veliki broj civila.

Inače geleri od jedne velike granate usmrte maksimalno do 10 ljudi,a najčešće 5 - 7. Ostali krug ljudi okolo može da sjedi i pije kafu bezbrižno. Zato što najbliži ljudi oko detonacije pokupe sve gelere.
 
Expert Buljašin Lažovčanin sa TV Rossija
Šta će ti neki expert? Sve to nadješ na net-u, šta i koliko može jedna granata iz topa 130mm. Teško je živjeti u zabludi i na pravdi Boga (o)kriviti nevine i nedužne.
 
1590681713600.png




RAK kaznio RTRS zbog priloga o tuzlanskoj Kapiji

1590681735900.png

Tuzlanska kapija Foto: BIRN BiH

18 oktobar, 2019

Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) kaznila je Radio-televiziju Republike Srpske (RTRS) sa 12.000 konvertibilnih maraka (KM) zbog priloga o događajima iz 1995. godine na tuzlanskoj Kapiji, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) iz ove institucije.


RAK je ovaj slučaj razmatrao po službenoj dužnosti odnosno prijavi koju je 30. septembra ove godine podnijela Fondacija “Istina, pravda, pomirenje” iz Tuzle, koja se bavi istraživanjem ratnih dešavanja u Tuzli i Tuzlanskom kantonu. Predsjednik Fondacije Sinan Alić za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kaže da je ovo već druga kazna RAK-a izrečena RTRS-u po njihovoj prijavi.


“Odluka RAK-a je potvrda riječi o flagrantnom kršenju pravila profesije. To RTRS radi u kontinuitetu već godinama, mijenjaju i falsifikuju istoriju, zadirući u najdublje rane roditelja stradale djece i preživjelih s Kapije”, kaže Alić za BIRN BiH.


Analizirajući prilog, RAK je utvrdio da je došlo do kršenja “pravičnosti i nepristrasnosti” i “zaštite privatnosti” regulisanih Kodeksom o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija, navodi se u rješenju o izricanju sankcije zbog priloga u kome je citiran tekst beogradskih “Večernjih novosti” u kome se navodi kako na Kapiji nije eksplodirala granata već podmetnuti eksploziv.


Dino Kalesić, otac Sandra Kalesića, dječaka koji je sa dvije i po godine bio najmlađa žrtva stradanja na Kapiji, kaže kako pozdravlja odluku “da se neko konačno sjeti da opomene i sankcioniše”.


“RAK treba mnogo dublje analizirati njihov rad i izvještavanje, ne samo po pitanju Kapije već i drugih zločina u BiH, koje uredništvo RTRS-a redovno predstavlja kroz lažnu istoriju i friziranje činjenica, bez ikakvog morala i imalo ljudske savjesti. Jer, vjerujte, nije jednostavno kad, kao otac ubijenog djeteta od dvije i po godine, pogledate da neko u programu RTRS-a tvrdi kako smo svoju djecu sami pobili”, kaže Kalesić za BIRN BiH.


Pred Sudom BiH je za zločin na Kapiji krivim proglašen Novak Đukić – da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske (VRS), 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira grad Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na Kapiji, kada je ubijeno više od 70 osoba.


U februaru 2014. on je pušten iz zatvora nakon što je Ustavni sud BiH, zbog pogrešne primjene zakona, ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina zatvora. Sud BiH je u junu 2014. kaznu Đukiću smanjio na 20 godina, a njegov branilac je nekoliko dana kasnije obavijestio Sud BiH da je osuđeni na liječenju u Srbiji.


Potjernica za Đukićem raspisana je u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude.


Viši sud u Beogradu je nekoliko puta odgađao ročište na kojem je trebalo biti razmatrano preuzimanje izvršenja 20-godišnje zatvorske kazne.


Razlog odgađanja, kako je navedeno, jeste nedostavljanje dokumentacije iz Suda BiH koju je zatražila Đukićeva Odbrana, kao i njegovo zdravstveno stanje. Đukićevi advokati su tražili da se presuda potpuno preispita, tvrdeći da njihov klijent nije imao fer suđenje.
 
1590681974900.png




Inicijativa mladih za ljudska prava: Srbija se ruga žrtvama zločina iz Tuzle

Objavljeno: 8.11.2019


Inicijativa mladih za ljudska prava osudila je promociju knjige “Tuzlanska kapija - režirana tragedija” Ilije Brankovića, koju je ove nedelje organizovalo Ministarstvo odbrane Srbije. Inicijativa mladih je ocenila da to još jednom potvrđuje da je Srbija “sigurna kuća za begunce od pravde”, poput generala Novaka Đukića, osuđenog za ratni zločin u Tuzli.

1590682016200.png


Objavljeno: 8.11.2019

“Imajući u vidu da je Novak Đukić bio u utorak, 5. Novembra, na promociji knjige 'Tuzlanska kapija- režirana tragedija' Ilije Brankovića u Domu Vojske, a da je 'procesno nesposoban' da izađe pred lice pravde, kako organa BiH, tako i Srbije, postavljamo pitanje državnim organima Srbije kako ih nije sramota da se rugaju žrtvama zločina na Kapiji”, navodi se u saopštenju.


Zbog promocije knjige „Tuzlanska kapija-režirana tragedija“ oglasila se i komesarka Saveta Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović, koja je zbog toga kritikovala je Ministarstvo odbrane Srbije. Ona je navela da se u toj knjizi „falsifikuju činjenice o zločinu“ koji se 1995. dogodio u BiH, a kada je poginula 71 osoba.


Ministarstvo odbrane je ubrzo nakon izjave komesarke saopštilo da ona „umesto da traga za istinom napada Ministarstvo“.


„Svaki pokušaj drugačijeg viđenja građanskog rata u BiH je veliki zločin ako dolazi od Srba. Ministarstvo odbrane na to neće pristati i zato je omogućilo da autor knjige i ljudi koji su učestvovali u istraživanju čitavog slučaja iznesu svoj stav“, navode iz tog ministarstva.


Presudom Suda Bosne i Hercegovine od 12. juna 2009. Đukić je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 25 godina zbog krivičnog dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, jer je 25. maja 1995. godine, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske, naredio artiljerijskom vodu da granatira Tuzlu koji je u to vreme bio Rezolucijom UN proglašen zaštićenom zonom.


Jedan artiljerijski projektil pogodio je uži lokalitet centra grada zvani “Kapija”, kada je poginula 71 osoba, čija je prosečna starost bila 23 godine, a ranjeno više od 100 ljudi. Najmlađa žrtva imala je samo dve godine.


U februaru 2014. Đukić je pušten iz zatvora nakon što je Ustavni sud BiH, zbog pogrešne primene zakona, ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina zatvora.


Sud BiH je u junu 2014. kaznu Đukiću smanjio na 20 godina, a njegov branilac je nekoliko dana kasnije obavestio Sud BiH da je osuđeni na lečenju u Srbiji. Poternica BiH za Đukićem raspisana je u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude.


Pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu od februara 2016. godine vodi se postupak za priznanje i izvršenje pravnosnažne krivične presude Suda BiH protiv Novaka Đukića.


Uporedo sa ovim postupkom, tim Đukićeve odbrane u javnosti u Srbiji kontinuirano plasira informacije o njegovoj navodnoj nevinosti.


Tokom 2017. godine nije održana nijedna od četiri zakazane sednice veća, jer Sudu nije pristupao osuđeni Novak Đukić, pravdajući svoje odsustvo zdravstvenim razlozima, odnosno čestim hospitalizacijama na Vojno-medicinskoj akademiji.


Tokom 2018. godine, zakazana je samo jedna sednica veća, koja nije održana jer na nju nije došao Đukić, pošto se nalazio na bolničkom lečenju. Veštačenjem je, početkom 2018. godine, utvrđeno da Đukić privremeno nije procesno sposoban i da će se novo veštačenje obaviti nakon godinu dana.

Ministarstvo odbrane promovisalo knjige osuđenih za ratne zločine

Inače, Ministarstvo odbrane je na ovogodišnjem Sajmu knjiga ponovo promovisalo knjigu Nebojše Pavkovića, koji je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju osuđen na 22 godine zatvora zbog najtežih zločina i kršenja humanitarnog prava i običaja ratovanja i služi kaznu u Finskoj.


Ove godine, Medija centar Odbrana promovisala je Pavkovićevu knjigu iz edicije „Ratnik“ „Miris baruta i smrti na KiM“, ali i knjigu o osuđenom generalu „General Pavković - svedočenja iz Finske“.


Fond za humanitarno pravo reagovalo je na promociju knjige saopštenjem da se Ministarstvo finansiranjem knjiga i javnim tribinama na kojima govore osuđeni za najteže zločine, otvoreno ruga žrtvama zločina i demonstrira jasna privrženost politici koja je dovela do brojnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije, ali i negiraju činjenice utvrđene pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.


Na navode Fonda reagovalo je Ministarstvo odbrane, koje je saopštilo da je “ponosno” na sve pripadnike vojske koji su branili zemlju i narod od NATO agresije 1999. godine i istaklo da “s ponosom” predstavlja ediciju “Ratnik” u kojoj su između ostalog, sabrana sećanja haških osuđenika Nebojše Pavkovića i Vladimira Lazarevića.


Na taj način nastavlja se praksa u kojoj Ministarstvo odbrane, a samim tim i Vlada nastavlja da ignoriše pravosnažne presude, pa i aktivno učestvuje u promociji osuđenih za najteže zločine.


Izvor: Beta, Insajder
 
1590682440100.png



Istinom protiv zaborava o ubijenoj mladosti

Na Dan mladosti sa planine Ozren ispaljena je granata na tuzlansku Kapiju, okupljalište mladih - ugašen je 71 mladi život, a više od 240 je teže ili lakše ranjeno.



Piše: Alem Dedić

memorijalni_centar_fotografije_ubijenih.jpg
Fotografije ubijenih u Memorijalnom centru 'Kapija'Ustupljeno Al Jazeeri

24. Maj 2020.


U bivšoj Jugoslaviji se 25. maj slavio kao Dan mladosti. Mnogi taj dan i danas obilježavaju kao takav. I Tuzla se na taj dan prisjeća mladosti, ali ne slaveći je, nažalost, nego sjećajući se svoje ubijene mladosti. Na području Tuzlanskog kantona 25. maj je dan žalosti.
Tog 25. maja 1995. godine, na Dan mladosti, sa planine Ozren ispaljena je granata na tuzlansku Kapiju, okupljalište mladih. Ugašen je 71 mladi život, a više od 240 je teže ili lakše ranjeno. Ovaj dan ostat će upamćen kao najtužniji u historiji Tuzle.


"Zločin kojeg je na Kapiji počinio osuđeni ratni zločinac Novak Đukić, koji je bio general osuđenih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, najteži je zločin nanesen Tuzli u njenoj dugoj historiji. Tuzla je preživjela mnoge ratove, ali nikada i niko nad građanima Tuzle nije počinio tako užasan zločin. Zločinci su ubili 71 građanina Tuzle čija je prosječna dob 23 godine. Ubili su djecu, djevojke i mladiće, svjesno planirali i ciljali na okupljalište mladih u vremenu kada su pretpostavili da ih je najviše. Prvo su, u toj 1995. godini, ponovili zločin na Markalama u Sarajevu, zatim su počinili zločin na Kapiji 25. maja i poslije Kapije nastavili realizaciju svog zločinačkog plana i izvršili u Srebrenici, 11. jula, najteži zločin koji je moguće počiniti. U Srebrenici su, cijela planeta zna, počinili genocid. Prema ubijenoj djeci osjećamo poseban pijetet i to je rana koja ne zarasta. Vidi se to po našoj spomeničkoj, manifestacionoj i ukupnoj kulturi", kaže gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović.


Štititi istinu

I baš kao mnoge druge rane ovog naroda i zločin na Kapiji se minimizira, negira, a ide se čak dotle da, upravo saučesnici ovog zločina, tvrde kako su to uradili bombaši samoubice. Prošle godine je, podsjetit ćemo se, u Beogradu promovisana knjiga Tuzlanska Kapija – režirana tragedija srbijanskog generala Ilije Brankovića i to pod pokroviteljstvom Ministarstva odbrane te zemlje.

U organizaciji Grada Tuzla svake godine se na dostojanstven način podsjeti na nevino stradale, a Skupština Tuzlanskog kantona je 25. maj proglasila danom žalosti na području kantona.
Ovih dana otvoren je i Memorijalni centar "Kapija" koji će čuvati i njegovati istinu o zločinu nad tuzlanskom mladosti. Istinom se, ističu naši sagovornici, treba boriti protiv negatora.

"Istina je jača od laži pod uslovom da se štiti, njeguje, da se pamti. Istinu štitimo našom manifestacionom, spomeničkom i ukupnom kulturom. Izgrađen je spomenik na Kapiji, spomen groblje-mezarje na Slanoj banji, odmah nakon komemorativnog obilježavanja nastavljamo njegovu rekonstrukciju, objavljeno je mnogo naučnih i umjetničkih djela posvećenih ubijenoj djeci na Kapiji, a 22. maja ove godine smo otvorili Memorijalni centar 'Kapija'. U njemu će biti svi dokazi o užasnom zločinu i mogu ih vidjeti posjetioci i putem informaciono-komunikacionih tehnologija i ljudi iz bilo kojeg dijela svijeta. Da se ne zaboravi i da se nikada nikome ne dogodi", kaže gradonačelnik Imamović.

otvaranje.jpg
U petak, 22. maja otvoren je Memorijalni centar „Kapija“ Ustupljeno Al Jazeeri

Memorijalni centar 'Kapija'

Ideja o otvaranju centra već je odavno postojala, a potrebu za njim najviše su isticali roditelji i porodice ubijenih i ranjenih na Kapiji.
"Otvaranje Memorijalnog centra nam mnogo znači. Nalazi se u neposrednoj blizini samog mjesta masakra. To je mjesto koje će čuvati uspomene na naše drage sinove, braću, muževe i prijatelje. Dugo smo čekali da se realizira ovakav projekat i evo, dočekali smo. Nažalost, mnogi roditelji više nisu među živima, ali mi ćemo čuvati i njegovati uspomene na sve njih. Memorijalni muzej je veoma važan, kako nama članovima porodica poginulih, tako i za cijeli grad. Muzej će biti mjesto pijeteta i čuvanja istine od neljudi koji žele sakriti svoju sramotu i nedjelo bolesnih umova", kaže Sabina Smajić, sestra ubijenog Raifa Rahmanija koji je tada imao 23 godine, baš onoliko kolika je prosječna dob ubijenih na Kapiji.

Smješten u adekvatnim prostorijama sa svim pratećim sadržajima potrebnim za ovu namjenu, Centar sadrži zbirku svih mogućih dokaza o zločinu na Kapiji i kao takav će sigurno mnogo pomoći u očuvanju istine.
"Cjelokupan sadržaj izložbenog prostora Memorijalni centar 'Kapija' je posvećen tuzlanskoj Kapiji, od datuma tragičnog događaja 25. maja 1995. godine do danas. S tim u vezi, prikupljeni su i obrađeni za prezentaciju u različitim formama i medijima (printani panoi, audiovizuelni snimci, audio snimci, fotografije, arhivska građa, novinski članci i sl.). U prostoru Memorijalnog centra 'Kapija' biće predstavljene fotografije žrtava, koje će zauzimati jednu cijelu površinu zida, a na kojem se nalazi posebno izrađena vitrina sa mjestom za fotografije i lične predmete žrtava zločina (koliko smo do sada uspjeli prikupiti od članova porodica). Osim toga, jedan poseban dio će biti posvećen izvornoj arhivskoj dokumentaciji iz štampe koja je objavila izvještaje neposredno nakon tragičnog događaja, kao i primarna historijska građa", ističe Imamović.

Na interaktivnom displeju će biti pohranjeni digitalizirani dokumenti koji se odnose na tuzlansku Kapiju, a između ostalog posebno je važno istaći da će posjetiocima biti dostupni svi relevantni tekstovi vezani za suđenje i presudu ratnom zločincu Novaku Đukiću, koji je prema presudi Suda Bosne i Hercegovine za počinjeni ratni zločin osuđen na 20 godina zatvora. Osim sudske dokumentacije posjetioci će imati priliku upoznati se sa svim drugim dokumentima koji na bilo koji način sadrže faktografske podatke vezane za tuzlansku Kapiju, takođe u digitaliziranom obliku.

Svjedočanstvo najbolnije tragedije

Audiovizuelni materijal obuhvata autentične snimke nastale u trenutku stravičnog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva Tuzle, ali i snimci komemoracija u posljednjih 25 godina, kao i mnogobrojni dokumentarni filmovi, intervjui, snimci sa suđenja Đukiću, kojeg je za korištenje ustupila Balkanska istraživačka mreža u Bosni i Hercegovini, ali i digitalna izložba dokumenata, koju je ustupila Fondacija Istina, Pravda i Pomirenje, pod nazivom "Kapija 25. maj 1995. - 25. maj 2015. Nedovršeni proces".
Centru je na korištenje ustupljen i dokumentarni film o Kapiji čiji je autor Admir Muslimović, novinar iz Tuzle.

memorijalni_centar.jpg
Memorijalni centar „Kapija“ Ustupljeno Al Jazeeri


"Čast mi je što će jedan takav materijal naći svoje mjesto u muzeju koji svjedoči istini, a ona je samo jedna. Taj film će biti vječni dokument, za sve one ljude koji ga pogledaju, kao materijal koji podsjeća na nevino ubijenu mladost. Film o Kapiji na jedan sveobuhvatan način govori o samom zločinu. O tuzlanskoj mladosti, odnosno akterima tog događaja, njihovom izlasku, a onda i tragediji.

Uz odličnu produkciju, posebnu notu filmu daju brojni autentični snimci samog događaja 25. maja 1995. godine, a film obuhvata priče sa roditeljima ubijene djece, predstavnicima tadašnje vlasti, kao i sa medicinskim osobljem koje je činilo nadljudske napore da spasi ljudske živote. Priča počinje sa sjećanjima roditelja na svoju djecu, njihovom radovanju tom danu, pa sve od same tragedije do sahrane i godinama unazad, njegovanja sjećanja na događaj sa Kapije", kaže Muslimović.
Tuzlanska Kapija, ističe Muslimović, predstavlja najbolniju tragediju u historiji Tuzle i od neprocjenjivog je značaja njegovanje pijeteta prema nevinim žrtvama, a jedan od načina je i otvaranje Centra.

Ne može se pobjeći od presude

Tužna je činjenica da još uvijek niko nije odgovarao za ovaj zločin. Iako je Novak Đukić, pred Sudom BiH pravosnažno osuđen za zločin na Kapiji, od izdržavanja kazne spas je pronašao u Srbiji.

"Od te presude, kao od svoje sjene, on ne može pobjeći. U historiju je već upisan kao jedan od najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća. Srbija se samo bruka jer odbija da ga izruči Bosni i Hercegovini. Sve dok ga ne izruči Srbija nosi breme saučesnika u teškom zločinu. Srbija već kasni, a obraz može spasiti samo ako ga izruči. Do tada, ovdje i u svijetu će odrastati generacije ljudi svjesnih da je Srbija stala uz ubicu djece Tuzle. Nadam se izručenju zločinca tek kada u Srbiji na vlast dođu demokratske snage koje se žele ograditi od svih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, na Kosovu. Ogradit će se tek ako zločin javno priznaju, ako se javno izvine žrtvama i izruče Bosni i Hercegovini i drugim državama zločince koje kriju", kategoričan je gradonačelnik Imamović.

Sa gradonačelnikom se slaže i Muslimović koji kaže da se od rata pa na ovamo sve češće falsificiranjem istine iz Srbije i tamošnjih vlasti, preko medija, pokušava omalovažiti žrtva na tuzlanskoj Kapiji, izmišljanjem raznih teorija zavjere i laži.

"Postoje, naravno izuzeci. Mislim da Tuzlaci i sam grad i gradska uprava ulažu maksimalne napore da se samo istinom i činjenicama žrtve ovog zločina mogu dostojanstveno zaštititi od laži i falsifikovanja historije. Također, smatram da ključnu ulogu treba imati i obrazovni sistem", ističe Muslimović.

Izvor: Al Jazeera
Tagovi
 
Pogledajte prilog 704322



Inicijativa mladih za ljudska prava: Srbija se ruga žrtvama zločina iz Tuzle

Objavljeno: 8.11.2019
***************
КАДА ће ова твоја спонзорисана ФУКАРА некада нешто рећи о српским жртвама у Базнији, цивилима страдалим од прљавих руку твојих земљака, бааааааа..? :think:
 
Poslednja izmena od moderatora:
Да је граната пала под идеалним углом и да су жртве биле распоређене под идеалним углом, број мртвих и рањених не би могао бити толики од гранате 130 мм. Не би могао чак ни од гранате 203 мм. Њима је демонска мржња увек јача од елементаре логике. У задњем рату су прешли чак и на нову фазу ратовања....."Лажна застава" ! Побију своје масовно и оптуже супротну страну.
 
Da bi stradalo 71 i ranjeno 240 ljudi to bi trebala biti avio bomba i krater dubine 10 metara,uništene dvije zgrade okolo.

Postoji neka priča da su imali nekih gubitaka na drugim frontovima,te su donijeli leševe ljudi na određenu lokaciju. Kada su aktivirali bombu ili granatu šta god,sa okolnih zgrada pobacali su leševe stradalih na ulici. Trebala im je NATO pomoć da bombarduju Srbe,da time potisnu VRS sa područja Ozrena, Bihaća,Jajca,Glamoča i ostalih krajeva.

Nakon par mjeseci slijede združene ofanzive HVO,ARBiH,mudzahedina sa NATO paktom na teritorije Republike Srpske.
 
Да је граната пала под идеалним углом и да су жртве биле распоређене под идеалним углом, број мртвих и рањених не би могао бити толики од гранате 130 мм. Не би могао чак ни од гранате 203 мм. Њима је демонска мржња увек јача од елементаре логике. У задњем рату су прешли чак и на нову фазу ратовања....."Лажна застава" ! Побију своје масовно и оптуже супротну страну.
Чудна нека "српска граната" која убија људе једновремено из више праваца.
Чудна граната која на "Тузланској капији" пре него експлодира , 2 минута РАНИЈЕ искључи струју баш на том месту, чудна граната од које настрадали имају повреде од гелера спреда, са леђа, са бокова...

О тим "српским гранатама" у производњи АЛИЈЕ ИЗЕТБЕГОВИЋА, причао је, данас нажалост покојни, Хакија МЕХОЉИЋ за једну скандинавску ТВ и све то поновио више пута јавно, укључујућуи и неке сарајевске телевизије.
ПАЖЉИВО послушати овог човека:
 
U ŠKOLI JE IMAO SAME DVOJKE: Autor rečenice “Entitet nije iznad države” sad je izjavio “Država nije iznad entiteta”

Blokirao je državu trećim Komšićevim mandatem. Nije mogao odoljeti. Odlučio se za nacionalizam i raspad zemlje.
Stranka mu je dio afere respiratori. I on i danas optužuje druge. Svi su krivi. Svi. Svi su protiv Bosne jer su svjesni da imaju posla s Bakirom. A tko je protiv Bakira, tko neće da posluje s lošim đacima, taj je protiv Bosne.
Nekako smo sve svjesniji činjenice zašto je SDA odlučila da od BIH napravi drušvo loših đaka. Društvo u kojem su samo propali studenti poželjni SDA kadrovi.
Sjaj Bakira Prvonasljenog, mora biti velik, a njegove dvojčice iz srednje škole, kako da se se sjaju pored odlikaša.
Zato je važno da odlikaše kriminalizujemo, da ih prikažemo kao problem. Kao fašiste bolan.
Ovaj put o vezama SDA s terorizmom hajde nećemo samo da kažemo da se lik prozvao mozgom Armije BIH. Pametnome dosta.
Evo i agencijskog teksta:
Nemojte da budemo majstori pravljenja komplikacija, svijet nam se čudi što nam je. Narodu je potrebno 333 milijuna eura na svim razinama. Čemu ta tvrdoglavosti? Poštujte Ustav i zakon. ”
Tijekom tačke o zahtjevu Zastupničkog doma za razmatranje Prijedloga zakona o dopuni Zakona o porezu na dodatu vrijednost zastupnici su raspravljali i o raspodjeli novca Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).
 
Hrvati se masovno iseljavaju iz Hercegovine i odlaze u Hrvatsku i EU. Muslimani masovno glasaju za Komšića. Generalno treći član predsedništva će ionako postati besmislen vremenom, ispada da će muslimani još dugo imati dva člana, nepotrebno.
Nažalost tako je. Najviše se iseljavaju iz Kantona 10 Livno,Duvno,Kupres,a zatim iz Srednje Bosne. Manje iz Hercegovine idu,tu im je jaka privreda.
 

Back
Top