Nežnost je postojala,
nacin na koji su njena usta i njena koža,
same od sebe, prizivale moje usne i ruke,
postojala je stara prisnost,
da samo ležimo jedno pored drugog
i dišemo dok se napolju smrkava.
Ta nežnost se uvukla sama od sebe i postojala je,
bez obzira šta sam u tom trenutku mislio o njoj, o nama.
Moji dlanovi su poznavali
svako udubljenje na njenom telu, svako ispupcenje,
kao da su se tokom godina oblikovali medjusobno,
njeno telo i moje ruke, njene ruke i moje telo.
Moji dodiri su više bili kao neshvatljive,
ali neosporne cinjenice,
nego što su bila pitanja koja su cekala odgovor.
Bilo je svejedno zašto volimo,
kada smo vodili ljubav.
Kristijan Grendal "U oktobru"