JEDINSTVO U NJOJ
Sretno tijelo što teče među mojim rukama,
lice voljeno u kojem
svijet promatram,
u kojem se drage ptice u bijegu ogledaju
leteći prema području gdje se ništa ne zaboravlja.
Tvoj vanjski oblik, dijamant ili
tvrdi rubin,
sjaj sunca što blista među mojim rukama,
krater koji me mami svojom prisnom glazbom,
onim
zagonetnim dozivanjem tvojih zuba.
Umirem jer se predajem, jer hoću da umrem,
jer hoću da živim u ognju, jer ovaj zrak izvana
nije moj, već toplo disanje koje mi,
kad se približim, žeže i zlati usne iz
dubine.
Pusti, pusti da gledam, obojen ljubavlju,
dok mi je lice rumeno od tvog grimizna života,
pusti da gledam posljednji
kliktaj tvoje utrobe,
gdje umirem i gdje se odričem života zauvijek.
Hoću ljubav ili smrt, hoću potpuno umiranje,
hoću da budem ti, tvoja krv, ta lava što riče,
što, zatvorena, natapajući krajnje lijepe udove,
osjeća tako divne granice života.
Taj poljubac na tvojim usnama kao spori ubod,
kao more koje je poletjelo, pretvoreno u ogledalo,
kao svjetlucanje
krila,
i još ruke, prelaženje tvojih šuštavih kosa,
praskanje osvetljive svjetlosti,
svjetlosti ili mača smrtonosna koji vreba nad mojim vratom,
ali nikada neće razbiti
jedinstvo ovog svijeta.
Vicente Aleixandre