Himna lepoti
Lepoto, jesi li od vraga il Boga,
stižeš li iz neba il mračnih dubina?
Zlo i dobro seje tvoj pogled, i stoga
najsličnija su ti neka jaka vina.
U oku tvom sviću sumraci i zore;
rasipaš mirise ko oluja jaka;
a poljupci tvoji melemni pretvore
diva u strašljivca, dete u junaka.
Stižeš li iz bezdna il padaš sa zvezda?
Sudbina, pas veran, gre za tvojom slikom;
radost i jad slepo seješ iz svog gnezda,
vladaš nad svim, račun ne polažeš nikom.
Gaziš po mrtvima, rugajuć se;
Užas
spada u ljupkiji deo tvog nakita;
dok razbojništvo, drag, omiljen ukras
na trbuhu tvome pleše i mahnita.
Leptir slepo juri tvojoj sveći: plane
uz prasak, i rekne: Sveti je taj plamen!
A ljubavnik, drhteć nad telom dragane
kao da miluje svoj nadgrobni kamen.
Svejedno stižeš li iz pakla il raja
Lepoto, čudo si tako prosto i kad
pogled tvoj raskrili
kapije Beskraja
koji volim, premda ne videh ga nikad!
Od Đavola, Boga, zar je važno? Diva,
Kraljica, Anđeo, Vila, ma šta da si,
činiš - kroz sjaj, ritam, miris - da svet biva
manje gnusan, manje teški zemni časi!
Bodler