Gost 431595
Stara legenda
- Poruka
- 87.330
_autorska _
Stanje zdravstvenog sistema u Srbiji
Opšta slika
Zdravstveni sistem u Srbiji funkcioniše kroz obavezno zdravstveno osiguranje koje plaćaju poslodavci i radnici /preko Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje/, kao i kroz državne zdravstvene ustanove.Svi građani teoretski imaju pristup javnim zdravstvenim uslugama.
Poslednjih godina vidljiva su ulaganja u infrastrukturu i digitalizaciju_obnavljaju se bolnički kapaciteti, nabavljaju moderni dijagnostički uređaji, razvijen je sistem e_Zdravlje i pokrenuta je nova mobilna aplikacija za pacijente.
Šta funkcioniše dobro
_ Zdravstvene ustanove su dobro zastupljene u urbanim sredinama _ infrastruktura u nekim bolnicama je modernizovana._Pravo na zdravstvenu zaštitu je zakonski zagarantovano _ hitna pomoć je dostupna svima.
_Pokazatelji poput stope smrtnosti odojčadi pokazuju napredak.
Strateški izazovi i slabosti
Ipak, sistem ima i ozbiljne nedostatke_Čekanje i pristup: prema istraživanju iz 2023. godine, oko 15,4% građana starijih od 15 godina nije dobilo zdravstvenu uslugu zbog dugih lista čekanja, a 31,3% zbog finansijskih prepreka.
_Neravnomerna dostupnost: u udaljenim i ruralnim oblastima pristup lekaru ili specijalisti može biti ograničen _ primer, 12,5% stanovništva u regionu jug i istok nema izabranog lekara u državnoj ustanovi.
_Rangiranje i efikasnost: u poređenju sa drugim evropskim zemljama, Srbija ima potencijal, ali rezultati pokazuju da je u oblastima poput reproduktivnog zdravlja daleko ispod očekivanja za nivo dohotka.
_Odnos javnog i privatnog sektora
_iako privatni sektor raste
_javni i dalje dominira.
Mnogi pacijenti, nezadovoljni ili zbog dugog čekanja, odlučuju se za privatne klinike.
_Izbor zdravstvene ustanove: građani još uvek ne mogu slobodno da biraju privatnu ustanovu čije bi usluge mogli da koriste putem državnog osiguranja _ ideja se razmatra, ali nije sprovedena.
Fokus na hronične bolesti:
_Srbija ima visoku stopu smrtnosti od kardiovaskularnih i malignih oboljenja, što ukazuje na potrebu za većim akcentom na prevenciju, ranu dijagnozu i savremene terapije.
Kritički osvrt
Smatram da je zdravstveni sistem u Srbiji u „prelaznoj“ fazi _ između nasleđenog, velikog i centralizovanog modela i potrebe za modernizacijom, efikasnošću i većim učešćem privatnog sektora.Prvo
_iako sistem formalno obezbeđuje pokrivenost, realno iskustvo pacijenata sa čekanjem, ograničenim pristupom i finansijskim barijerama pokazuje da pravo na zdravstvenu zaštitu #_ nije uvek ravnopravno ostvarivo.
Drugo
_rast privatnog sektora je pozitivan i može da olakša pritisak na javne ustanove, ali postoji rizik da se stvori podela: oni koji mogu da plate dobijaju bolju uslugu, dok javni sektor ostaje preopterećen i sa slabijim kvalitetom. To može povećati društvenu nejednakost.
Treće
_mogućnost izbora _da pacijent slobodno izabere gde će se lečiti sredstvima iz osiguranja _osnovni je motivacioni faktor da sistem radi u interesu pacijenta, ali taj model još nije dovoljno razvijen. Ograničen izbor smanjuje konkurentnost i inovativnost.
Četvrto
_fokus mora da se pomeri sa „lečenja“ na „prevenciju i brigu“. Srbija, suočena sa rastom hroničnih bolesti, mora više da ulaže u preventivne programe, ranu dijagnozu, savremene terapije i modernu dijagnostiku. U suprotnom, troškovi će rasti, a kvalitet usluga opadati.
Da zaključim
Ukratko, zdravstveni sistem Srbije nije loš _ ima solidne temelje, zakonsku osnovu i napredak, posebno u infrastrukturi i digitalizaciji. Ipak, pred Srbijom su važni izazovi_smanjenje nejednakosti, skraćenje listi čekanja, ravnomernija dostupnost usluga i omogućavanje stvarnog izbora pacijentima.Za pravu transformaciju biće potrebno ne samo ulaganje u opremu i zgrade, već i sistemske promene:
_ u kvalitetu usluga, motivaciji kadra, upravljanju, uključivanju građana i korišćenju fondova osiguranja.
Samo tako pravo na zdravlje može postati stvarno, a ne samo formalno.
®