Zbunjenost iliti polupana jaja

Procitah temu, zanimljiva postavka. :)
Zbunjive sam prirode, ali srecom brzo se povratim...
Konkretno za navedeni slucaj.
Uredno bih odgovornost prebacila na kasirku, ili nekog drugog radnika, sto ne zavode red u sklopu svog radnog mesta i datih odgovornosti, tj. uzela drugi snikers, jaja, sta god...ili odbila da platim. (imala sam slicne situacije)
Preci preko toga je cinjenje medvedje usluge.
Ok, necu ja da vaspitavam klinca, ali ni da mu povladjujem u nevaspitanju.
Neke se stvari moraju nauciti i na tezi nacin...ali red prosto mora (trebalo bi, pozeljno je) da postoji...
Mozda je surovo, ali...

Red, rad i disciplina. Sa takvom decom nećemo ući u EU.
 
Red, rad i disciplina. Sa takvom decom nećemo ući u EU.

Zlatna trojka, nazalost kod nas mahom u teoriji.
Meni se cini da nam najvise nedostaje postovanja prema/osecaja za-privatnu svojinu.
Bice da je to zaostavstina sistema, ali da su drakonske kazne, bolje bi to sve ferceralo.
A ne, uzmi tudje kao da je nicije.
Nista lakse nego prisvojiti necije zemljiste, opljackati stan/kucu/vikendicu, obiti auto, oteti sta god...
 
Jedan deo detinjstva sam provela u Srbiji i na osnovu licnog iskustva bih mogla reci da se ta floskula "red, rad i disciplina", koju mi vezujemo za EU i "zapad" ne odnosi na vaspitanje dece.
Kod nas se deca jos uvek ne vaspitavaju vec "driblaju", tj od njih se trazi pokornost, dok se u nekim drugim zapadnim zemljama vise poklanja paznje slobodi. Deci je data sloboda da odlucuju. Greske se ne kaznjavaju brutalno, vec sluze kao deo iskustva koji bi u zivotu trebali steci. I to veoma utice na samopouzdanje, samostalnost, samopostovanje i postovanje.

Prvi dan u skoli. Nastvanica stoji pred talbom, katedra je ispred, djacki stolovi se nadovezuju jedan na drugi i stoje u obliku naseg cirilicnog slova "P". Devojka pored mene jede svoj sendvic i pije sok. Zacudjeno je gledam i cudim se da nastavnica ne reaguje. Nakon nekog vremena decko koji sedi preko puta, na drugom kraju ucionice, ustaje i bez pitanja izlazi napolje. Jos jedno iznenadjenje. Niko ne reaguje. Isti se vraca nakon 10-tak minuta. Opet bez reakcije. Kad se cas zavrsio pitala sam devojku koja je jela sendvic kako je nije strah da na sred casa jede. Ona me je zacudjeno pitala zasto bi je trebao biti strah. U skoli je dozvoljeno da kad je neko gladan ili zedan da najnormalnije jede i pije, ali je pozeljno da pritom ne pravi preveliku buku da ne bi uznemiravao ostale ucenike. Pitam je kako je onaj decko mogao tek tako izaci i vratiti se, ona se smeje i kaze."Pa morao je u toalet!" Cudila sam se i pitala zar nije trebao da o tome obavesti nastavnicu. Ona se jos vise nasmejala, pitala me da li dolazim iz Rusije i rekla da nema potrebe da se cak prekida zbog tako necega, jer ko mora u toalet on mora u toalet i naravno da je to dozvoljeno. Nece valjda pitati nastavnicu da li sme da ide u WC ako mu se ide. Nece mu to valjda neko zabraniti, cudila se ona.
Zacudjena ja, zacudjena ona. :)

Zamislite takvu skolu kod nas. Da li bi to uopste bilo moguce?

Jeste li primetili koliko su nasa deca i mladi uplaseni i nesamostalni i koliko smo zapravo pod pritiskom drustva u kojem zivimo?

Da se razumemo, ne mislim da je bilo gde idealno, ali gde mi gresimo? Od kuda tolika strogost i ocekivanje od dece da budu odrasli onda kada bi trebali deca ili da se ponasaju kao deca onda kada bi trebali biti odrasli?
 
Jedan deo detinjstva sam provela u Srbiji i na osnovu licnog iskustva bih mogla reci da se ta floskula "red, rad i disciplina", koju mi vezujemo za EU i "zapad" ne odnosi na vaspitanje dece.
Kod nas se deca jos uvek ne vaspitavaju vec "driblaju", tj od njih se trazi pokornost, dok se u nekim drugim zapadnim zemljama vise poklanja paznje slobodi. Deci je data sloboda da odlucuju. Greske se ne kaznjavaju brutalno, vec sluze kao deo iskustva koji bi u zivotu trebali steci. I to veoma utice na samopouzdanje, samostalnost, samopostovanje i postovanje.

Prvi dan u skoli. Nastvanica stoji pred talbom, katedra je ispred, djacki stolovi se nadovezuju jedan na drugi i stoje u obliku naseg cirilicnog slova "P". Devojka pored mene jede svoj sendvic i pije sok. Zacudjeno je gledam i cudim se da nastavnica ne reaguje. Nakon nekog vremena decko koji sedi preko puta, na drugom kraju ucionice, ustaje i bez pitanja izlazi napolje. Jos jedno iznenadjenje. Niko ne reaguje. Isti se vraca nakon 10-tak minuta. Opet bez reakcije. Kad se cas zavrsio pitala sam devojku koja je jela sendvic kako je nije strah da na sred casa jede. Ona me je zacudjeno pitala zasto bi je trebao biti strah. U skoli je dozvoljeno da kad je neko gladan ili zedan da najnormalnije jede i pije, ali je pozeljno da pritom ne pravi preveliku buku da ne bi uznemiravao ostale ucenike. Pitam je kako je onaj decko mogao tek tako izaci i vratiti se, ona se smeje i kaze."Pa morao je u toalet!" Cudila sam se i pitala zar nije trebao da o tome obavesti nastavnicu. Ona se jos vise nasmejala, pitala me da li dolazim iz Rusije i rekla da nema potrebe da se cak prekida zbog tako necega, jer ko mora u toalet on mora u toalet i naravno da je to dozvoljeno. Nece valjda pitati nastavnicu da li sme da ide u WC ako mu se ide. Nece mu to valjda neko zabraniti, cudila se ona.
Zacudjena ja, zacudjena ona. :)

Zamislite takvu skolu kod nas. Da li bi to uopste bilo moguce?

Jeste li primetili koliko su nasa deca i mladi uplaseni i nesamostalni i koliko smo zapravo pod pritiskom drustva u kojem zivimo?

Da se razumemo, ne mislim da je bilo gde idealno, ali gde mi gresimo? Od kuda tolika strogost i ocekivanje od dece da budu odrasli onda kada bi trebali deca ili da se ponasaju kao deca onda kada bi trebali biti odrasli?
Neki od naših nastavnika primenili istu liberalizaciju u školi, pa im deca izlazila sa časa i kad im se ide i kad im se ne ide u WC. Više dece bilo u hodnicima nego u učionicama. Na klupama nije bilo svezaka i knjiga, nego sokova, čokolada, pa i Oriflame kataloga. Nemaju naša deca svest o obavezama i slobodama.
 
Poslednja izmena:
Jesus Mery & Joseph, ova naša diskusija dade temi sasvim drugačiji tok. A tema je bila zbunjenost. To je ona pojava koja se javlja kada životne situacije nemaju uobičajeni scenarijo. Zbuni nas starija dama koja ulicom trči na štiklama. Gde je logika? Vetar joj oduvao šešir pa juri da ga stigne. Ali, taj šešir smo kasno primetili kako se kotrlja među automobilima koji jure. Pitamo se da li je dama. Druga, opet dama u skupocenoj bundi ide lagano isped nas. Stiže gradski prevoz, mi utrčimo u autobus, tramvaj ... a dama sa nama. Umesto te bunde, mogla je sebi da kupi polovan auto, plati taksi, ili, ili... juče ste imali četvorocifrenu reputaciju, a danas imate dvocifrenu, pa se pitate gde ste pogrešili. Zbunjenost nastaje kada imamo malo informacija o određenoj situaciji. Kad smo zbunjeni, često pogrešno reagujemo. Izvičemo se na nekoga, udaljimo se od nekoga, preziremo, ljubomorišemo. Zato je ponekad dobro da imamo zakasnele reakcije, ili reakciju "koči", "izvlači se", analiziraj, zaključuj, čitaj između redova.
 
Ovaj ne radi, ovaj se igra na lep način. On zaista ima oko desetak godina i ne igra se pred kompjuterom, ne igra se puškama igračkama, ne razbija kamenjem prozore, ne trudi se da prevrne kontejner, ne zvoni komšijama na vrata da bi nakon toga pobegao. On igra igru : ja sam sposoban i koristan. A mi igramo igru : dršte lopova.

jaooooo kako slatko. potpuno me raznezio malisan :)
a ovo boldovano me je rastuzilo. vise puta sam bila svedok kako su deca nevina i neiskvarena u svojim postupcima, i polazeci tako od sebe ne pada im na pamet da odrasli mogu biti totalno drugaciji. jako tuzno.. ne bih da zvucim pretenciozno ali i mene veliku ponekad sokiraju postupci nekih ljudi. :lol:
citam dalje....
e da posdsetilo me ovo na jedan put kada sam silom prilika morala da povedem dete na posao na par sati. kako radim sa strankama, on je svakome ko je usao govorio dobar dan i do vidjenja i toliko je zeleo da bude koristan da je meni bilo neprijatno sta ce ljudi reci kako mi je nevaspitano dete. a on je u stavri susta suprotnost.... samo sto ljudi to pogresno tumace.
 
Hajde da ga kritikujemo zato što je hteo da pomogne.
Njegove su namere bile dobre, ali ne i dela.
Ja sam zato rekla kasirki: dečak je jako ljubazan, ali nije stručan da uradi ovaj posao. Nije razumeo moju terminologiju, ali je shvatio da sam rekla nešto za njega jako poražavajuće.
Naravno da se osećao postiđenim. I njemu su se crvenele uši. Češkao se po glavi i gledao pult na kasi ispred sebe. Nije smeo da me pogleda u oči.
Kasnije sam videla da su od deset jaja, dva bila polupana.
Zar su ta jaja vredna nečije posramljenosti?

i tu je decak shvatio mozda nije postupio ispravno iako je hteo da pomogne. mozda je i pomislio da je bolje da ne bude koristan i da ne pomaze?
- moja reakcija bi garantvoano bila - ma nema veze....ali pitanje je koliko je ta rekacija ispravna, jer bi u tom slucaju dete mislilo da moze da bude aljkavo i da nema veze ako nekome nanese stetu. danas su to 2 jajeta a sutra?
 
i sta je na kraju bilo? mali se zbunio i ti si otisla? jei li mu bar dala onaj snikers :lol:
ja cinim gresku sa decom sto sta god da urade moj izraz lica je blago teleci - nema veze, neka ga...
ovde na poslu mi ciancici prolaze iza pulta, nabijaju mi se u kasu, jedan mali me je jedom pitao tako zavirujuci u kasu naravno sa moje strane pulta - gde je hiljada :lol: i pord toga im odstampam neku sliku za bojanje.
a moj izraz lica je takav kakav sam opisala. sto jeste velika greska jer ne dajem dobar primer deci.
 
Da bih razumeo neki apstraktan pojam,
uvek krenem od toga da postoji i kontrapojam
koji najbolje osvetljava značenje traženog pojma.

Pojam koji pomaže u sagledavanju pojma zbunjen je lud.

Zbunjenom ništa nije jasno, povlači se i ne reaguje.
Ludom takođe ništa nije jasno ali juriša napred ne hajeći za štetu.

Kada sam pre tridesetak godina imao "neke" probleme,
znam da sam bio zbunjen
jer sam se povukao u svoju sobu i u sebe.

Priča ima hepi end jer sam na kraju pobedio dezorijentisanost.

Naravno, drago mi je da nisam bio lud
jer da sam reagovao na sve što mi tad nije bilo jasno, hmm ..

 
Da bih razumeo neki apstraktan pojam,
uvek krenem od toga da postoji i kontrapojam
koji najbolje osvetljava značenje traženog pojma.

Pojam koji pomaže u sagledavanju pojma zbunjen je lud.

Zbunjenom ništa nije jasno, povlači se i ne reaguje.
Ludom takođe ništa nije jasno ali juriša napred ne hajeći za štetu.

Kada sam pre tridesetak godina imao "neke" probleme,
znam da sam bio zbunjen
jer sam se povukao u svoju sobu i u sebe.

Priča ima hepi end jer sam na kraju pobedio dezorijentisanost.

Naravno, drago mi je da nisam bio lud
jer da sam reagovao na sve što mi tad nije bilo jasno, hmm ..


Ja sam se preznojila dok sam te shvatila.
Ili te nisam shvatila, što je "kontrapojam".
 
Ja sam se preznojila dok sam te shvatila.
Ili te nisam shvatila, što je "kontrapojam".

Kako je meni bilo uživo, šta misliš ?

Kontrapojam je recimo
istina - laž,
gore - dole,
jako - slabo ...

Lud ustvari nije kontrapojam od zbunjen, ali je pojam koji dobro osvetljava zbunjenost.
Ima tu još jedan pojam koji pojašnjava prva dva.
To je hrabar.

Primer:
Ideš noću pored groblja
čuješ čudne glasove, neko te doziva iz groba. Više glasova te doziva.

- Zbunjen staje kao ukopan i blokira.
- Lud skače preko ograde goblja i uskače u grob da se obračuna sa potpuno nepoznatim neprijateljem.
- Hrabar zna ko to plaši narod, poneo je neko oružje i pretpostavlja da će naučiti idiote pameti.
 

Back
Top