Zbog čega u mladosti protok vremena doživljavamo kao sporo a kasnije obrnuto?

Zašto kao mladi doživljavamo vrijeme kao nešto što sporo prolazi a kad zađemo u neke godine, vrijeme leti.
Vaše objašnjenje za ovaj fenomen.

Nedavno čuh da neki stručnjaci smatraju da period adolescencije traje i do 30.godine ..neki smatraju da traje do 24.g., a neki jednostavno do početka 20.tih ..pubertet je period od 13g. - 18g. najintenzivniji adolescentni period ..
Al zamislite adolescencija od 10g-30g. .. al dobro ..možda i jeste tako..
I kad posmatramo tako stvari i koliko je potrebno da bi se čovjek oformio..onda bih mogla reći da period formiranja 'traje dugo' a ostatak 'protekne brzo' ..
Kad želiš da se nešto dogodi, recimo da 'odrasteš' ..kad iščekuješ nešto onda to nešto nikako da se dogodi .. a kada se to dogodi shvatiš da je čar bila u očekivanju ..
..I počinje strah od starenja (smrti) ..a kad se bojimo da će se nešto dogoditi..kad ne želimo da se dogodi, onda nam se čini da se to 'brzo' dogodilo ...
Dug je samo onaj period kada ne možemo dočekati da se nešto dogodi ...
 
Mladi su uvek nestrpljivi, mnogo očekivanja i žurbe da dočekaju nešto. Kada su osnovci ne mogu da dočekaju da postanu srednjoškolci, kada to postanu onda ne mogu da dočekaju da postanu fakultetlije, pa da završe fakultet, pa da se zaposle...da što pre dočekaju momenat da se osamostale, postanu nezavisni, odrasli, da ne polažu račune nikome i konačno uzmu život u svoje ruke, da steknu uslove da i sami postanu roditelji... Kada sve to dočekaju, a kada se čeka nešto što se želi uvek nam se čini da vreme sporo teče, onda počnu da žele da što duže uživaju u stečenom, međutim svaki novi dan neminovno nas približava onom poslednjem i s godinama ga sve više postajemo svesni. Kada očekujemo nešto što znamo da se mora dogoditi, a ne želimo da se dogodi, uvek nam se čini da vreme teče veoma brzo.
 
Deca su nestrpljiva, mladi u pokretu, stalno željni dešavanja. Kad treba da idu u goste deca umore sa pitanjima - Kad ćemo krenuti, kad sednu u kola - Kad ćemo stići, a kad stignu u goste - A kad ćemo kući:dash::dash:. Što je čovek stariji sve mu se manje ide u goste...tako da ne mora sebe da opterećuje nikakvim pitanjima...nije se ni okrenuo a prodje dan, pa mesec, pa godina, a deca porasla...ni ona više neće u goste...;)
 
Kad smo mladi onda je skoro sve novo, dolazi prvi put. Na pocetku su nove pojave vrlo ceste... dok naucimo da citamo, pisemo, racunamo, vozimo bajs, skejt, rolere... razne igre dok naucimo, razne aparate dok proucimo - to je uglavnom to za prvih 20 godina.
Kasnije, kremo na posao (do penzije).
I jos, ko se venca i dobije decu, najkasnije do 35. ... i to je sve. Od 35. do 70. samo... kuca pos'o, pos'o kuca... A tek kad nam oduzmu posao (u penziji), mnogi se osete beskorisni (vise muskarci). Ne naprave sebi neku zabavu u zivotu usput.
Kazu da zene mnogo bolje podnesu jer one imaju decu, muza, kucne poslove - pa i karijeru. Ako skines samo jedno sa spiska - ostane spisak. Muskarci imaju samo posao i prijatelje. Pa kad skines posao... bude problem.

Puno novog - kalendar sporo tece.

Malo novog - kalendar 'leti'.

Ima ljudi koji "imaju samo dva dana" - ponedeljak i petak.
 

Back
Top