„Због арапских инвеститора Стефан Немања држи мач уместо крста“

1612309079134.png

Фреска из Богородичине цркве у Студеници

Завештање Стефана Немање о Језику (Миле Медић) – РАСЕН
Фреска из цркве Богородице Љевишке у Призрену: Стефан Н
Завештање Стефана Немање о језику
 
Који је овај ментолчина за Лазу Лазаревића.
Тај израз лица њему смушен крупне очи и орловски нос имају сви Немањићи.
слажем се да је мач уместо крста велики пропуст који би сметао емигрантима и Албанцима
али овај лик је још већа ментолчина која далеко превазилази овај проблем мача и крста.





Car_Dušan,_Manastir_Lesnovo,_XIV_vek,_Makedonija.jpg
 

Овај је победник. Објаснио је шта је главни проблем споменика: студенички крст, који се налази изнад северних врата Богородичине цркве у манастиру Студеница и на споменику Стефану Немањи, је сатанистички симбол. Редак лудак.
 
Pogledajte prilog 847124




„Због арапских инвеститора Стефан Немања држи мач уместо крста“

Странка слободе и правде сматра да је Стефан Немања, творац српске средњевековне државе, заслужио споменик у Београду. Оно што није заслужио ни он, ни било који данашњи држављанин Србије је да арапски инвеститори у "Београд на води" одређују да он у руци не сме да носи крст - наводи се у саопштењу Странке слободе и правде.

Pogledajte prilog 847125

26.01.2021.

– На основу захтева пријатеља из Емирата су они који управљају Београдом – Вучић, Весић и Шапић, одлучили да уместо крста Стефан Немања у руци има мач! Одлуком да због религијских осећања арапских пријатеља склоне крст, српске власти су увредиле свој народ, али и поништиле историју Србије – истиче се у саопштењу

Да овакав однос према својој држави није случајан, тврде из Странке слободе и правде, доказује и чињеница да је реконструкцијом Савског трга склоњен споменик жртвама и борцима учесницима ратова 1991. – 1999.

– Кад се на ове две срамотне одлуке дода и чињеница да споменик кошта више од десет мииона евра свакоме постаје јасно какви људи воде овај град и државу и какву штету нам свакодневно наносе – закључује се у саопштењу ССП.

link




Споменик Стефану Немању кошта колико и укупна годишња издвајања Министарства културе за заштиту целокупног културног наслеђа Републике Србије; издвајања за културу од само 0,73 % укупног буџета, срамотно су мала. Како је онда могуће да Србија нема новца за културу, али има новца да један споменик плати милијарду динара, на страну што је за (лоше) идејно решење плаћен страни вајар поред толико домаћих академских вајара признатих у струци? Могуће је зато јер се у овом случају не ради ни о каквом давању (заслуженог) значаја Стефану Немањи као Србијанској историјској личности, већ о бесмисленом мегаломанском "пројекту" који изгледа као споменик Гандалфу или чаробњаку Мерлину, и који за циљ има величање председника СНС-а чији стил владања итекако подсећа на средњовековни. Зато се, поред жеље председника СНС-а да "испоштује" своје арапске пријатеље јер се још увек нада да ће да купе по који стан у руглу званом "Београд на води", у руци бронзаног Стефана Немање нашао мач уместо крста, а шта би било логично јер би крст правио духовну линију са куполом храма Светог Саве и позлаћеним крстом на њеном врху.
Imajući u vidu za čije vlasti se spomenik postavlja, dobro je i prošao...
 
1612418034261.png





Reporter Danasa na Savskom trgu sa ljudima koji dolaze da razgledaju nedavno otkriveni spomenik srednjovekovnom vladaru


Stefan Nemanja prvi put u Beogradu

Fontana na Slaviji, preuređenje Trga republike i postavljanje spomenika velikom županu Stefanu Nemanji na novoizgrađenom Savskom trgu tri su „fejslifting“ intervencije aktuelne vlasti u centru Beograda koje su izazvale snažne i oprečne reakcije domaće javnosti.


Stefan Nemanja prvi put u Beogradu 1


Piše: Miloš D. Miljković 03. februara 2021. 14.00

Sutra će biti tačno sedam dana od kako župan Nemanja visok 23 metra i težak 68 tona stoji leđima okrenut Savskom amfiteatru i zgradi u kojoj su se 134 godine kupovale vozne karte.

Kako uveče, tako i preko dana, na tom mestu smenjuju se ljudi koji su došli da pogledaju spomenik i da ga fotografišu.

Dve su najpopularnije tačke za slikanje: nekoliko metara od pešačkom prelaza, kako bi u ekran telefona mogao da stane i posetilac i ceo spomenik; druga je ispred samog postamenta, to jest žezla, koje su mnogi na mrežama poredili sa žirom ili kinder jajetom.

Pored fotografisanja, pojedinci zovu njima bliske osobe preko video-poziva, kako bi zajedno prokomentarisali spomenik „u realnom vremenu“.
Na Savskom trgu stalno dežura četvoro policajaca, a pored samog spomenika uvek je prisutan jedan radnik obezbeđenja.
Unutar šlema na kome srednjovekovni vladar stoji, ljudi razgledaju reljefe ugraviranih istorijskih scena i ličnosti.
Majka i ćerka stoje ispred rodoslova Nemanjića.
Devojčica rukama dodiruje vladare ugravirane u bronzi, dok joj majka čita njihova imena.

Deci je ispod šlema naročito interesantan providni deo od debelog stakla kroz koji se vidi postament koji seže u dubinu.

– Ovo je kao neka beskonačna rupa – komentariše dečak koji u početku zazire da zakorači na staklo, ali se ipak usuđuje uz ohrabrenje oca da je bezbedno.
– Meni, na primer, nikako ne ide da drži krst. Meni je logičnije da drži mač – razgovara starija gospođa sa čovekom iz obezbeđenja, dok menja naočare kako bi bolje videla detalje na unutrašnjosti raspukle vizantijske kacige.

– Vidiš ovo dole, ovo zlatno, to je pehar. A ovo u njemu, ovo izrezbareno, meni liči na žir. E sad, ja mislim da je nama u tradiciji pored badnjaka i žir nešto predstavljao – tumači idejno rešenje ruskog vajara gospođa sa suprugom.

Mlađi na Savski trg dolaze uglavnom uveče, dok su preko dana na tom mestu uglavnom stariji ljudi.

Čistačica svako malo briše providno staklo jer se zbog vlažnog vremena i obuće brzo prlja, ali i zbog vode koja se zadržava negde u visini spomenika i kaplje po jednom delu.
Starijem gospodinu koji ne želi da nam kaže ime, ali nam govori da je došao iz Rume, spomenik se dopada.

– Božanstveno. Ovo je čas istorije. Lepo odrađeno. Neka nas lepo seća na našu tešku istoriju – kaže gospodin iz Rume.

Vlastimir Janković, advokat, želi da podeli svoje utiske o spomeniku, ali pita kako on može da zna da je reporter zaista novinar Danasa, a ne neki od „onih novinara“. Reporter mu pokazuje legitimaciju i Janković pristaje da govori.

– Prvo što znamo istorijski, Stefan nikada nije bio u Beogradu. Njegova država dopirala je do južnih padina Rudnika. Prema tome, on Beograd nikada nije video. On je sad prvi put u Beogradu. A njegov potomak, car Dušan, imao je carevinu koja se delimično prostirala i na Beograd i Slavoniju, pa je mnogo primerenije da je ovde car Dušan. Dragutin je dobio ženidbom u miraz Beograd, ali ni on nikada nije kročio – objašnjava Janković.

O izgledu spomenika ne želi da govori jer, kako kaže, nije vajar, niti je pretenciozan i smatra da to treba prepustiti ljudima od struke.

Dve devojke pažljivo razgledaju spomenik. Odlaze i do panela u blizini nekadašnje železničke stanice i čitaju biografije Nemanjića.

Ivana, studentkinja iz Paraćina, kaže da joj se projekat nije svideo, jer je mislila da će izgledati prenatrpano.

– Međutim, sad mi se sviđa. Ona tamo obaveštenja što su postavili, mislim da su trebala da idu po redosledu, a ne ovako, izgleda malo nabacano. To mi se nije svidelo, ali spomenik kao spomenik i okolina, trg… – kaže Ivana.

Kristina, studentkinja iz Kragujevca, kaže da joj je delovalo kao da će spomenik biti malo kičast, ali da joj se sad dopada sklop boja. Njoj se naročito sviđaju detalji u šlemu.

U „onlajn“ svetu o spomeniku se još uvek govori. Komentari o Stefanu Nemanji u bronzi prestaće onda kada vlast krene u novo preuređenje javnog prostora po sopstvenom ukusu. Valja blagovremeno usmeriti pažnju prema Kalemegdanu, jer, kako reče Suzana Vasiljević: „Znam čoveka.“
 
1614936722363.png





Posle kazne čelnicima grada

Beogradska vlast ne odustaje od tajne cene spomenika

Ni zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić, ni ruski vajar Aleksandar Rukavišnjikov, niti njegov misteriozni saradnik Alan, koji još uvek skuplja račune, ne znaju tačnu cenu izrade i postavljanja spomenika Stefanu Nemanji.


Beogradska vlast ne odustaje od tajne cene spomenika 1


Piše: Katarina Živanović 05. marta 2021. 08.00

Zbog njihove neažurnosti kaznu za prikrivanje informacija o ceni, po nalogu poverenika za informacije od javnog značaja, trebalo bi da plate gradonačelnik Zoran Radojičić i Skupština Grada. Međutim, zbog birokratskih zavrzlama, poverenik ne može da odredi visinu kazne, jer Ministarstvo finansija ne zna koliko novca tačno prolazi kroz gradski budžet, na osnovu kog bi se izračunala kazna.

Opet, i kada bi se tačno znalo koliko novca prolazi kroz gradsku kasu, pitanje je da li bi Radojičić ikad finansijski odgovarao jer su rešenja poverenika – opcionalna. Zbog toga se on obratio i Vladi Srbije, koja po običaju ni ne odgovara na dopise poverenika, a kamoli da ih sprovodi.

Burleska od države, ukratko ocenjuje nekadašnji poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić.

– Sve to što se dešava, sva ta petljavina vlasti u vezi sa bezobraznim sakrivanjem od javnosti informacija o tome koliko javnog novca je potrošeno za famozni spomenik neuporedivo više asocira na neku burlesku npr. Žorža Fejdoa nego na iole ozbiljnu državu i primenu zakona u njoj. Ovo bi bilo bi smešno da nije vrlo žalosno. To je zapravo ilustracija potpune nadmoći političkog voluntarizma nad pravom. Objektivno na delu je bezočno ponižavajuće potcenjivanje ne samo zakona već i zdravog razuma građana kojima se nude razna kontradiktorna i neodrživa „objašnjenja“ zašto je nešto što nikako ne bi smelo biti tajna ipak „tajna“ – ističe Šabić za Danas.

Prema njegovim rečima, logičan rasplet bi bio da javnost dobije informacije a da se celim slučajem pozabave i institucije koje bi morale da štite zakonitost u raspolaganju javnim novcem.

– Nažalost, u „limbu“ u kom živimo nije realno očekivati da Vlada, iako je to njena zakonska obaveza, obezbedi da javnost dobije informacije koje joj pripadaju. Nije realno očekivati ni da se organi poput tužilaštva, Agencije za sprečavanje korupcije ili DRI pozabave svim tim. Ostaje da se nadamo da će jednom kad se okolnosti promene ipak da se otvori pitanje odgovornosti kako za samo nezakonito sakrivanje informacija tako i za ono što bi po svemu sudeći iza toga moglo da se krije – naglašava Šabić.

Nikola Jovanović, predsednik Centra za lokalnu samoupravu, ocenjuje za Danas sa cena jednog spomenika ne bi trebalo i ne bi smelo da bude tajna, „tako da u tom smislu kritikuje novo besmisleno muljanje gradskih vlasti i pohvaljuje rad poverenika za informacije od javnog značaja“.

– Čudno mi je, doduše, da se kazna „ne može“ naplatiti od Grada. Tek je groteskno da kaznu mora da plati doktor Zoran Radojičić, koji je dozvolio da se ne pita ništa, pa čak ni za mere u vezi sa javnim zdravljem. Nadam se da je ovo najnovije podsećanje na njegov ponižavajući položaj kap koja će preliti čašu i da će konačno odlučiti da podnese ostavku, što sam mu dobranamerno savetovao još od 2018. godine – kaže Jovanović.

Cena izrade spomenika Stefanu Nemanji prvobitno je označena kao državna tajna.

Potom je zamenik gradonačelnika Goran Vesić rekao da cena uopšte nije tajna, već da je država odlučila da je ne saopšti na molbu ruskog vajara Aleksandra Rukavišnjikova.

Međutim, i sam Rukavišnjikov je u razgovoru sa beogradskim novinarima nakon svečanog otvaranja spomenika krajem januara, rekao da ne zna koja je cena spomenika.

On je objasnio da ima saradnika, koga zna i Goran Vesić, i koji se zove Alan, a koji „stalno nešto mudruje kada skuplja i sabira račune“.
„On sve vreme nešto komplikuje, ja se nerviram, on sve nešto piše u svesku, različita dugovanja, i ja mu kažem ‘je li možeš ti da sabereš sve i da nam kažeš koliko smo istrošili sredstava’, a on kaže ‘ne mogu, zato što još uvek pristižu računi. Ne znamo koliko smo potrošili“, objasnio je Rukavišnjikov i rekao da još nisu isplatili ni sve račune za samu figuru spomenika.

U međuvremenu je novčana kazna (koja se ne može naplatiti) stigla gradonačelniku Beograda Zoranu Radojičiću, zbog sakrivanja cene troškova izrade i postavljanja spomenika Stefanu Nemanji na Savskom trgu. Kako nije bilo moguće naplatiti kaznu, poverenik se zbog ovoga obratio i Vladi Srbije.
On je ovakvu odluku doneo po žalbi likovnog umetnika i pisca Dejana Atanackovića, koji je informacije o troškovima zahtevao od gradskih vlasti, a zbog toga što organi grada Beograda nisu dostavili dokaze da bi otkrivanje informacija o ceni spomenika proizvelo teške posledice po javni interes.

Kaznu nije moguće utvrditi jer ni celokupne javne finansije gradske uprave nisu transparentne, a kako se po zakonu na osnovu njih određuje iznos kazne, to u ovom slučaju nije bilo moguće učiniti. Poverenik se, povodom ovog problema, obratio Vladi Srbije, kako bi time bilo obezbeđeno izvršenje, ali ga u posebnom dopisu obaveštava da „Vlada do sada ni po jednom zahtevu poverenika da neposrednom prinudom obezbedi izvršenje njegovih rešenja, to nije učinila.“

Lazović: Razlog više za ostavku gradonačelnika

Radomir Lazović iz inicijative Ne davimo Beograd kaže za Danas da bi gradonačelnik Beograda Zoran Radojičić iz svog džepa trebalo da plati kaznu zbog sakrivanja informacija od javnog značaja.
„Jako je dobro to što je poverenik naložio da se ova kazna plati bez obzira što je glavni promoter ovog projekta Goran Vesić. Bitno je da gradonačelnik bude odgovoran jer ako ne želi da bude odgovoran ili ne želi da vodi ovaj grad, neka podnese ostavku. Ovo je samo jedan od razloga zbog kojih bi to trebalo da uradi“, napominje Lazović.
 


Seal_of_Strojimir.gif


Ово је чувени крст Стоимиров печат из 9. века за који ова ментолчина ретардирана тврди да је сатански и да га је Немања донео из Рима са круном.
Као што видимо тај крст је старији од Немање имају га и Властимировићи.

The_crown_of_king_Stefan_Uroš_III_Dečanski_Nemanjić_14c.png


Ово је круна Стефана Дечанског ни мало не личи папске круне много више на капе црногорских владика који су уједно били и црквени и световни владари своје државе као вероватно по узору на Немањиће у осталом и данас постоји митропололитска капа додуше са крстовима који благо подсећају на ову круну..
 

Back
Top