Pilgrim
Veoma poznat
- Poruka
- 10.799
https://www.b92.net/info/politika/1...studenti-razbili-opoziciju-u-paramparcad/vest
piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA za Crnu Goru i osnivač portala BORBA
U političkom šahu Srbije, poslednjih mjeseci odigrana je partija koja zaslužuje dublju analizu. Na jednoj strani tabla: studenti, bunt, energija, transparenti i protestne šetnje. Na drugoj – vlast, navika na igru, iskustvo i sve to kao dobro raspoređeni topovi i lovci. U sredini – opozicija, koja je i ovog puta igrala bez jasne strategije, koja je utrčala u partiju šaha, kao figura koja se zatekla na pogrešnom polju u pogrešnom trenutku.
Otvaranje: Studenti kao pioniri
Otvaranje partije bilo je svježe i neočekivano – studenti su izveli oštar gambit. Izašli su na ulice, artikulisali bijes i frustraciju, i pokrenuli ono što je djelovalo kao ozbiljan front protiv vlasti. U šahu bi se to zvalo kraljev gambit – brzo otvaranje, žrtva za poziciju, nada da će protivnik napraviti grešku. Problem je što Vučić u Srbiji nije igrač početnik. Dok su studenti nudili figure – proteste, blokade, parole – Vučić je radio ono što svaki dobar šahista radi: povukao se pola koraka, sačekao, i postavio zamke.
Sredina partije: Opozicija gubi centar
Opozicija je pokušala da se priključi partiji, ali bez prethodnog plana. Puštanje opozicije da uđe u ovu partiju je Vučićev velemajstorski politički potez. Umjesto da opozicija zadrži centar i prepozna raspored figura, uletjeli su u dinamiku koju nijesu kontrolisali. I baš kao u lošem srednjoškolskom turniru, počeli su da jedni drugima (studenti i opozicija) kvare pozicije. Koordinacija im je pala, linije komunikacije su nestale. Bijeli top (opozicija) udario je u sopstvenog skakača (studenti).
Vlast je preuzela tempo, medijski prostor, pa i semantičku nadmoć: Jer, kad pročitate na društvenim mrežama, u novinama, ili čujete s bine neki gromoglasni poklič “Vučić je gotov!” – tada tačno znajte da je Aleksandar Vučić nikad jači, a da su protivnici u cajtnotu na političkoj partiji šaha.
Jer, šta se zapravo desilo? Silna borba protiv režima pretvorila se u kontraefekat: studenti su, bez sumnje, ojačali sebe, ali su usput – svjesno ili ne – razbili opoziciju u djelove koje danas više ni Google ne može da pronađe. U borbi protiv Vučića, jedini koji su završili na podu – bili su lideri opozicije. I to zahvaljujući onima koji su vjerovali da zaista može drugačije.
A šta su studenti dobili? Godinu dana pauze na fakultetu. Energiju koja se rasula između transparenta i komentara na Instagramu.
Zato, hajde da budemo iskreni. Student nije zanimanje. Nije ni profesija. Student je status, papir koji kaže: Završio si SAMO srednju školu. Tačka. Sve drugo – snaga, znanje, iskustvo, mudrost – dolazi kasnije. Ili ne dođe nikad.
Završnica: Mat bez buke
Na kraju, dio profesora koje su studenti branili – ulaze na izbore. Neki preko nezavisnih lista, neki uz podršku istih struktura koje su godinama bili “protiv sistema”. Studenti ostaju sa osjećajem da su “nešto pokrenuli”, ali bez ijedne konkretne pobjede. Izgubljena godina fakulteta, iscrpljena energija, razbijena opozicija – a vlast, hladna i precizna kao velemajstor, zatvara partiju bez trijumfalne galame. Mat je tih, ali konačan.
Zaključak: Učenje iz poraza
Svaka šahovska partija se završava rukovanjem – i učenjem. Studenti su pokazali da u društvu još ima vitalnosti i želje za promjenom. Ali emocija nije zamjena za strategiju. Ako ne poznaješ teren, ako ne znaš gdje ti stoje figure, ako napadaš bez plana – bićeš matiran. Ne zato što si bio u početku slab, nego zato što si igrao protiv nekoga ko zna pravila bolje od tebe.
Vučić ovu partiju nije dobio silom. Dobio ju je strpljenjem. On je velemajstor politike. A svi koji su igrali protiv njega – ušli su bez plana, sa previše buke, premalo poteza i još manje rezultata.
Zato, sledeći put, prije nego što podigneš figuru protiv Vučića, dobro razmisli: da li igraš šah… ili si samo pion u njegovoj unaprijed isplaniranoj partiji?
Naravoučenije, sledeći put ne igrajte politički šah protiv Vučića. Jer on zna šta radi tri poteza unaprijed!
piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA za Crnu Goru i osnivač portala BORBA
U političkom šahu Srbije, poslednjih mjeseci odigrana je partija koja zaslužuje dublju analizu. Na jednoj strani tabla: studenti, bunt, energija, transparenti i protestne šetnje. Na drugoj – vlast, navika na igru, iskustvo i sve to kao dobro raspoređeni topovi i lovci. U sredini – opozicija, koja je i ovog puta igrala bez jasne strategije, koja je utrčala u partiju šaha, kao figura koja se zatekla na pogrešnom polju u pogrešnom trenutku.
Otvaranje: Studenti kao pioniri
Otvaranje partije bilo je svježe i neočekivano – studenti su izveli oštar gambit. Izašli su na ulice, artikulisali bijes i frustraciju, i pokrenuli ono što je djelovalo kao ozbiljan front protiv vlasti. U šahu bi se to zvalo kraljev gambit – brzo otvaranje, žrtva za poziciju, nada da će protivnik napraviti grešku. Problem je što Vučić u Srbiji nije igrač početnik. Dok su studenti nudili figure – proteste, blokade, parole – Vučić je radio ono što svaki dobar šahista radi: povukao se pola koraka, sačekao, i postavio zamke.
Sredina partije: Opozicija gubi centar
Opozicija je pokušala da se priključi partiji, ali bez prethodnog plana. Puštanje opozicije da uđe u ovu partiju je Vučićev velemajstorski politički potez. Umjesto da opozicija zadrži centar i prepozna raspored figura, uletjeli su u dinamiku koju nijesu kontrolisali. I baš kao u lošem srednjoškolskom turniru, počeli su da jedni drugima (studenti i opozicija) kvare pozicije. Koordinacija im je pala, linije komunikacije su nestale. Bijeli top (opozicija) udario je u sopstvenog skakača (studenti).
Vlast je preuzela tempo, medijski prostor, pa i semantičku nadmoć: Jer, kad pročitate na društvenim mrežama, u novinama, ili čujete s bine neki gromoglasni poklič “Vučić je gotov!” – tada tačno znajte da je Aleksandar Vučić nikad jači, a da su protivnici u cajtnotu na političkoj partiji šaha.
Jer, šta se zapravo desilo? Silna borba protiv režima pretvorila se u kontraefekat: studenti su, bez sumnje, ojačali sebe, ali su usput – svjesno ili ne – razbili opoziciju u djelove koje danas više ni Google ne može da pronađe. U borbi protiv Vučića, jedini koji su završili na podu – bili su lideri opozicije. I to zahvaljujući onima koji su vjerovali da zaista može drugačije.
A šta su studenti dobili? Godinu dana pauze na fakultetu. Energiju koja se rasula između transparenta i komentara na Instagramu.
Zato, hajde da budemo iskreni. Student nije zanimanje. Nije ni profesija. Student je status, papir koji kaže: Završio si SAMO srednju školu. Tačka. Sve drugo – snaga, znanje, iskustvo, mudrost – dolazi kasnije. Ili ne dođe nikad.
Završnica: Mat bez buke
Na kraju, dio profesora koje su studenti branili – ulaze na izbore. Neki preko nezavisnih lista, neki uz podršku istih struktura koje su godinama bili “protiv sistema”. Studenti ostaju sa osjećajem da su “nešto pokrenuli”, ali bez ijedne konkretne pobjede. Izgubljena godina fakulteta, iscrpljena energija, razbijena opozicija – a vlast, hladna i precizna kao velemajstor, zatvara partiju bez trijumfalne galame. Mat je tih, ali konačan.
Zaključak: Učenje iz poraza
Svaka šahovska partija se završava rukovanjem – i učenjem. Studenti su pokazali da u društvu još ima vitalnosti i želje za promjenom. Ali emocija nije zamjena za strategiju. Ako ne poznaješ teren, ako ne znaš gdje ti stoje figure, ako napadaš bez plana – bićeš matiran. Ne zato što si bio u početku slab, nego zato što si igrao protiv nekoga ko zna pravila bolje od tebe.
Vučić ovu partiju nije dobio silom. Dobio ju je strpljenjem. On je velemajstor politike. A svi koji su igrali protiv njega – ušli su bez plana, sa previše buke, premalo poteza i još manje rezultata.
Zato, sledeći put, prije nego što podigneš figuru protiv Vučića, dobro razmisli: da li igraš šah… ili si samo pion u njegovoj unaprijed isplaniranoj partiji?
Naravoučenije, sledeći put ne igrajte politički šah protiv Vučića. Jer on zna šta radi tri poteza unaprijed!
Poslednja izmena od moderatora:
Srbija nije ni imala opozociju, već bliske il manje bliske saradnike sns. Poslednjih decenija se isti ljudi vrte i rotiraju na funkcijama, ako se i pojavi neko nov i iole kvalitetniji, vlast se potrudi da ga medisjki diskredituje i samim tim izbaci iz političke igre.Presmešno je pripisivati nekome neku pobedu, posebno Vučiću povodom navodne opozicije sa kojom je u dilu i krađi ovog naroda...
