Zavrsio sam knjigu od sedam nastavaka i sve to sadrzi preko 2000 stranica.Sta sad?

Dve najčešće greške tokom pisanja romana:
1. Doterivanje u samom startu (kada pisac više puta prepravlja rečenicu dok je piše). Nus efekat: gubi se prvobitna iskrenost/nadahnutost a, bogme, ume i da zakoči.
2. Doterivanje na kraju - kada je rukopis gotov (menjanje, prepravljanje). Nus efekat: opasnost od brisanja ključnih momenata, koje autor ne sagledava, jer mu je u glavi celina a ne detalj.

Najbolje je raditi lekturu/korekturu povremeno, posle zaokruživanja neke celine.
Pa i u takvim okolnostima rukopis mora kod lektora, odnosno druge osobe, koja će - kao "stručni čitalac" - primetiti sve eventualne nedostatke. To ne znači da autor mora da uvaži sve lektorske sugestije, ali bi trebalo da mu budu smernice.
 
Brate, sada se učlanjuješ u teretanu, sedam vežbi po tri serije svaka. Trbušnjaci 2000 ponavljaja.
Da budeš jak, poput likova iz te knjige, u predelu grudi i mišića ruku.

Na stranu sprdnja ali ima li neko kakvih zanimljivih primjera poistovjećivanja pisca sa svojim fiktivnim junakom? Ja sam čitao tako nešto skoro u zabavniku...
 
Na stranu sprdnja ali ima li neko kakvih zanimljivih primjera poistovjećivanja pisca sa svojim fiktivnim junakom? Ja sam čitao tako nešto skoro u zabavniku...
Jeste ,Hemingvej je recimo to platio glavom!:sad2: A ima još dosta primera te autohipnoze-umišljanja drukčije ličnosti
s drukčijim ,zamišljenim,superego sa sve obrascima ponašanja I mišljenja,moralnim stavovima I ostalo lika iz
sopstvene knjige!Psihijatri to zovu autoprojekcija I ima veoma veze s narcizmom I čak histerijom...:lol:
Ybg,lik mu tako dobar da se prosto oduševio I rešio da I on bude takav!:hahaha:
(Čudni su putevi Gospodnji...:manikir:)
 

Back
Top