Zauvek

gost 114527

Veoma poznat
Poruka
14.555
Je l' verujete da čovek može samo jednom onako stvarno da voli i da posle toga sve bude manje intezivno? Msm one epske ljubavi gde ginu jedno zbog drugog, seku vene, ostaju sami do kraja života...
 
Može ako sebe dovoljno ubedi u to, na taj način podsvesno neće želeti da svaka sledeća ljubav(ako uopšte dozvoli istoj da se stvori) bude jača od te Prave, prethodne, štagod.
 
ima ona knjiga Formule ljubavi od Milivojevica... tamo kaze da je zabluda "samo jednom se ljubi"
a da li spc ili biblija kazu da se ozenish jednom, ok ako si udovac/udovica moze opet
ne znam gradjani znaju najbolje, kako zive, tako

:I
 
Je l' verujete da čovek može samo jednom onako stvarno da voli i da posle toga sve bude manje intezivno? Msm one epske ljubavi gde ginu jedno zbog drugog, seku vene, ostaju sami do kraja života...

ne ne moze


ginu seku vene i sve ostalo za svaku sledecu ljubav kao i za prvu ...zao mi je
 
Je l' verujete da čovek može samo jednom onako stvarno da voli i da posle toga sve bude manje intezivno? Msm one epske ljubavi gde ginu jedno zbog drugog, seku vene, ostaju sami do kraja života...
bilo bi zaista besmisleno ziveti u proslosti i uvek je aktuelna ljubav najintenzivnija..kad prodje vreme nesto drugo nam treba jace od zaljubljivanja..i svakim drugim sve vise bledi ona za koju mislimo da je fatalna
 
bilo bi zaista besmisleno ziveti u proslosti i uvek je aktuelna ljubav najintenzivnija..kad prodje vreme nesto drugo nam treba jace od zaljubljivanja..i svakim drugim sve vise bledi ona za koju mislimo da je fatalna


aha,

sad recimo potrojiš 5-6 devojčica sa kojima si bio u ljubavi, da li bi mogao da kažeš prema kojoj od tih pet si imao najintenzivnija osećanja; ili su ti osećanja progresivno, odnosno regresivno kretala od prve do pete :cepanje:
 
Je l' verujete da čovek može samo jednom onako stvarno da voli i da posle toga sve bude manje intezivno? Msm one epske ljubavi gde ginu jedno zbog drugog, seku vene, ostaju sami do kraja života...

Moze i vise puta. Ali na neki nacin oguglas na neke stvari....skontas da je glupo bilo to secenje vena i ostale gluposti koje si radio. Urazumis se na neki nacin, budes realniji.
 
verujem da su te prve, intenzivne na povrsini, ljubavi, znak emocionalne nezrelosti i nedovrsenosti coveka a da se drugacije voli kad sazris. ima ljudi koji zele da im svaka ljubav bude kao sa sesnaest, afektivnih zavisnika, jer im je taj osecaj intenziteta i vrteske kao droga, treba im doza stresa inace ne funkcionisu.
ako pricamo o zreloj ljubavi onda mislim da stvarno volis jednom, mozda dva puta ako imas puno srece i radis na sebi jer se kroz zivot i teska iskustva neke emocije blokiraju a strahovi nadvladaju, sto cini da ljudi nisu ni spremni da rizikuju i da se potpuno otvore u odnosu na nekog novog.
sasvim razumem osobu koja je ostala sama do kraja zivota, ne vidim ni potrebu da delis zivot sa nekim koga ne volis. razumem i da rizikujes zivot zarad nekog drugog, ne bih shvatila da stojis sa strane i gledas, samo samounistenje zbog ljubavi ne opravdavam jer su te dve stvari u potpunoj suprotnosti.
 
Je l' verujete da čovek može samo jednom onako stvarno da voli i da posle toga sve bude manje intezivno? Msm one epske ljubavi gde ginu jedno zbog drugog, seku vene, ostaju sami do kraja života...

Covek moze istim intenzitetom vise puta da voli i da se zaljubi. To je dobar mehanizam inace bi kontinencija svih lomova i emotivnih tragedija totalno individualizirala svet.

Na pocetku svake veze ugl. ulazis sa istom euforijom ako si zaljubljen a nisi "interes","razracica" i sl. dok faktori "vreme", "ko je kriv" itd. uticu na emotivno stanje nakon svake ljubavi. Nije isto ako si se zaljubio u nju zato sto izgleda kao avion pa kroz mesece veze skontas da joj je narav "teska" ili da je "tabule rasa" koja ti srozava drustvenu stratifikaciju, u odnosu na to da ti odgovara bas u svemu, ali ostavi te zbog drugog, boljeg, mali ti je, ne ispunjavas njene uslove na mnogo polja itd.
 
Je l' verujete da čovek može samo jednom onako stvarno da voli i da posle toga sve bude manje intezivno? Msm one epske ljubavi gde ginu jedno zbog drugog, seku vene, ostaju sami do kraja života...

To nisu epske već lirske ljubavi. Tipa Petrarkina Laura, Marija koju je čekao Majakovski oblačeći oblak u pantalone ili ona koja je ganula Đavola lično (Majstor i Margarita).
I te ljubavi, kao takve, u vremenu zaleđen momenat ludila i strasti postoje samo u pesmama ili prozi.
U realnosti bi nakon početne očaranosti Laura krenula da se deblja i zvoca a Petrarka bi prestao da joj piše stihove.

Jer to ludilo koje ti čupa srce i stomak, sastavlja ih i rastavlja više puta dnevno, ima ograničen rok trajanja. Zato najčešće kao "prave" ljubavi navode se one u kojima ludilo nije stiglo da se izluduje do kraja već je prekinuto u nekom momentu. Ljubavi u kojima je ostalo nešto nedorečeno i nije ostvaren do kraja ciklus (početak-vrhunac-kraj).
Naravno, ima i onih koji uživaju samo u toj prvoj fazi ljubavi. Navučeni su na ljubavni adrenalin. Sposobni da funkcionišu isključivo u vezama u kojima se amplitude kreću od najniže do najviše. Gde su na gomili suze, histerija, smeh, opsednutost, sex do samouništenja.
Ja verujem u ljubav koja traje. Odnos u kojem sam kao biljčica na dobrom tlu i sa, po mene povoljnom, klimom. Ljubav koja mi daje sigurnost, čini me srećnom, u kojoj sam ja onakva kakva sam, i koja me inspiriše, pokreće, ne sputava i ne guši. Znate onaj osećaj kada je sve kako treba da bude? E to je za mene izistinska ljubav.

I teško da se može dogoditi dva puta:)
 
Na pocetku svake veze ugl. ulazis sa istom euforijom ako si zaljubljen a nisi "interes","razaracica" i sl. dok faktori "vreme", "ko je kriv" itd. uticu na emotivno stanje nakon svake ljubavi. Nije isto ako si se zaljubio u nju zato sto izgleda kao avion pa kroz mesece veze skontas da joj je narav "teska" ili da je "tabule rasa" koja ti srozava drustvenu stratifikaciju, u odnosu na to da ti odgovara bas u svemu, ali ostavi te zbog drugog, boljeg, mali ti je, ne ispunjavas njene uslove na mnogo polja itd.

Tako je brate - hocemo jos o njima (kad je onaj zlikovac Neistrazena trazila da nam se zatvori tema) :evil: :lol:

To nisu epske već lirske ljubavi. Tipa Petrarkina Laura, Marija koju je čekao Majakovski oblačeći oblak u pantalone ili ona koja je ganula Đavola lično (Majstor i Margarita).
I te ljubavi, kao takve, u vremenu zaleđen momenat ludila i strasti postoje samo u pesmama ili prozi.
U realnosti bi nakon početne očaranosti Laura krenula da se deblja i zvoca a Petrarka bi prestao da joj piše stihove.

Jer to ludilo koje ti čupa srce i stomak, sastavlja ih i rastavlja više puta dnevno, ima ograničen rok trajanja. Zato najčešće kao "prave" ljubavi navode se one u kojima ludilo nije stiglo da se izluduje do kraja već je prekinuto u nekom momentu. Ljubavi u kojima je ostalo nešto nedorečeno i nije ostvaren do kraja ciklus (početak-vrhunac-kraj).
Naravno, ima i onih koji uživaju samo u toj prvoj fazi ljubavi. Navučeni su na ljubavni adrenalin. Sposobni da funkcionišu isključivo u vezama u kojima se amplitude kreću od najniže do najviše. Gde su na gomili suze, histerija, smeh, opsednutost, sex do samouništenja.
Ja verujem u ljubav koja traje. Odnos u kojem sam kao biljčica na dobrom tlu i sa, po mene povoljnom, klimom. Ljubav koja mi daje sigurnost, čini me srećnom, u kojoj sam ja onakva kakva sam, i koja me inspiriše, pokreće, ne sputava i ne guši. Znate onaj osećaj kada je sve kako treba da bude? E to je za mene izistinska ljubav.

I teško da se može dogoditi dva puta:)

Moze to malo detaljnije, ovo-ono...? :mrgreen:
 
@ludopileglodjekosku
Moze da traje dugo,da prestane, pa nakon nekoliko godina da ponovo nadje inspiraciju i da opet traje itd.Sve zavisi od okolnosti

Inace, anahronost kod tih "davnih" ljubavi i njihovo nametanje siroj populaciji kroz filmove i romane je posebna prica. U ljubavi zamaskiraju stvarnu sudbinu, osudjenu na lozenje vatre, lov, povremene gozbe i strah od grabezljivaca svake vrste, a nakon prvog susreta (iako su zakoni prve bracne noci i sl bili prestrasni) citaocima i gledaocima nametnu poruke prvog pogleda, prvog poljupca.... i sva se istorija opstanka svede u tu jednu ljubav. Danasnji identitet coveka je preslozen i preslojevit u odnosu na ta vremena (veliki izbor identifikacija) i takvi primeri danas nemaju nikavu stvarnu zivotnu tezinu, mogu da raspire malo romantike i to je to :)
 

Back
Top